Sumornu sliku varoši upotpunjava činjenica da osnovnu školu u Murinu iz godine u godinu upisuje sve manji broj đaka. Ove godine, zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici, u školu je pošlo svega 12 prvaka
Murino, malena varoš na sjeveru Crne Gore, obično pažnju javnosti zaokuplja jednom godišnje, kada se obilježava datum NATO bombardovanja i stradanja nedužnih civila. Između toga – muk i tišina. Kao da u varoši niko ne živi i ne brine svakodnevne brige običnog, siromašnog čovjeka.
O razmjerama siromaštva najbolje govore podaci o migracijama. Nekada je Murino imalo preko 2.000 stanovnika. Danas jedva pet stotina.
„Ostala su da žive uglavnom staračka domaćinstva, dok se mladi sele i odlaze za boljim životom. Možete vidjeti da ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Brojni domovi se otvaraju samo ljeti, kad zavičajci dođu na odmore. To su poražavajući podaci, jer imamo jednu sumornu sliku Murine, bez neke velike nade da će biti bolje”– kaže Branislav Otašević, predsjednik ove plavske mjesne zajednice.
Murino je, prema njegovim riječima, tipični pokazatelj da raspoloživi resursi u brojnim mjestima na sjeveru Crne Gore nijesu stavljeni u funkciju razvoja lokalnih zajednica. U Murinu, kaže Otašević, postoji mnoštvo društvenih objekata koji ne funkcionišu i pored činjenice da su za njihovu izgradnju svojevremeno uložena pozamašna sredstva iz državne kase.
U ovom mjestu je prije petnaestak godina napravljena zelena pijaca koja nikada nije proradila, bez obzira što je, u okviru plavskog Кomunalnog preduzeća, za njeno funkcionisanje i danas radno angažovano nekoliko radnika.
Van odgovarajuće funkcije je i moderni objekat koji je za upražnjavanje sportskih aktivnosti napravljen u sklopu stadiona malih sportova. Кonstantnom propadanju prepušten je i Titeksov pogon, koji je, upošljavajući u dvije smjene i do četiri stotine radnika, napravljen 1985. godine.
Prilikom uvođenja stečaja u ovo preduzeće 2004. godine imovina Titeksa u Murinu procijenja je na 3.350.000 eura, da bi nakon toga bila prodata po deset puta manjoj cijeni. No, i poslije prodaje nastavilo se sa devastacijom objekta koji danas odaje tužnu i ružnu sliku.
Slično je i sa fabrikom protivgradnih raketa. Ta fabrika nikada nije proradila iako je zahvatala veliku površinu sa brojnim pratećim objektima i opremom. U međuvremenu objekti su potpuno devastirani, oprema odnešena, a da za sve to niko nikada nije odgovarao.
Mještani smatraju da sve to pokazuje da država nije imala odgovarajuću razvojnu strategiju kada je Murino u pitanju, i da nije ništa uradila da opravda sredstva koja su trošena za izgradnju određenih kapaciteta. Tvrde da se Murino zbog toga iz godine u godinu suočava sa sveukupnom razvojnom stagnacijom i drastičnim odlivom lokalnog stanovništva.
„Na skupo napravljenoj zelenoj pijaci do sada nije prodat ni jedan kilogram sira, niti se obavlja bilo kakva druga prodaja. Кad to čovjek gleda, dobija utisak da je neko namjerno radio da ugasi život u Murinu, koje je moglo da živi kao jedno razvijeno mjesto. Pijaca ne može da radi danas, a ja se dobro sjećam kako su nekad ovdje ljudi kamion žita od deset tona rasprodavali za sat vremena”, priča mještanin Rade Paunović.
Goran Marsenić tvrdi da bi Murino moglo da živi mnogo boljim životom samo ako bi država preduzela odgovarajuće mjere za aktiviranje raspoloživih resursa i sadržaja i otvaranje novih radnih mjesta. „Žalosno je pogledati nekadašnji Titeksov pogon, ili fabriku protivgradnih raketa, kako propadaju, dok mladi odlaze, ili jedva sastavljaju kraj sa krajem. Žalosno je gledati i novi objekat na stadionu malih sportova kako stoji zaključan. To treba da vide i da znaju državni čelnici koji mogu da promijene ovu sumornu sliku, samo ako to hoće. Treba da znaju da ovdje ima momaka koji žele da formiraju porodice i žive u mjestu svog rođenja, jer ovo su prelijepi krajevi koji su nepravedno zapostavljeni”, kaže Marsenić.
Miloje Zogović ističe da Murino zaslužuje mnogo više i da razvojni projekti koji imaju ekonomsku opravdanost i koji mogu zaustaviti izražen odliv stanovništva ne smiju zaobilaziti sjever Crne Gore.
Prema riječima mještana stagnaciji Murine u velikoj mjeri doprinosi i to što je za saobraćaj dugi niz godina zatvoren put koji preko Čakora vodi prema Peći. Tvrde da bi ponovnim otvaranjem ove saobraćajnice za kompletno područje došli bolji dani.
„Murino je prirodna raskrsnica gdje se ukrštaju važni putevi. Jedan od tih puteva je i onaj koji preko Čakora vodi ka Metohiji. Dok je taj put bio u funkciji ovuda su, između ostalih, prolazili brojni turisti. Zato bi pod hitno trebalo skinuti administrativne barijere sa ove saobraćajnice, jer ona je uvijek predstavljala razvojnu žilu kucavicu podčakorskog prostora”, smatra Grujica Popović.
I nezaposlenost je u vrhu liste problema. „Više nema ni Šumskog kombinata u Plavu gdje je nekada radio veliki broj Murinjana. Radila je ovdje nekad i poljoprivredna zadruga u kojoj je bilo zaposleno tridesetak radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i štošta drugo. Sad od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana. U takvom ambijentu mladim i školovanim ljudima ostaje samo da napuštaju svoj zavičaj, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu”, kaže Otašević.
Sumornu sliku varoši dopunjava i činjenica da osnovnu školu u Murinu iz godine u godinu upisuje sve manji broj đaka. Ove godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici u školu je pošlo svega 12 prvaka.
Otašević navodi da su to poražavajući podaci. „Ovdje se nekada upisivalo preko sto đaka prvaka. Sada je taj broj deset puta manji. Ali to kao da nikoga ne zabrinjava”, kaže.
Probleme o kojima pričaju mještani Murine treba hitno rješavati da o tom mjestu ne bi pričali samo jednom godišnje, dok se mladi raseljavaju i odlaze. A varoš koja je nekada imala ambicije da postane samostalna opština, postaje sve manja i siromašnija. Zaboravljena u zapećku.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice