Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE SA SJEVERA: Dojč skuplji od bale sijena

Objavljeno prije

na

Sagovornici Monitora smatraju da je ovakva situacija posljedica manjka stočnog fonda, ali ne razumiju da država nije našla računicu ni ove ni prošle godine da otkupi balirano sijeno i da ga, ako za njim nema potrebe u Crnoj Gori, izveze temo gdje se na tržištu traži

 

 

Trave je ove godine u Limskoj dolini i selima oko Berana i Andrijevice bilo toliko, da je trenutna cijena pokošenog i baliranog sijena dostigla najmanju moguću vrijednost do sada. Svega jedan euro za balu od petnaest kilograma. Uprkos tome, prodaje skoro da uopšte nema.

Istovjetna situacija je, kažu upućeni sagovonici Monitora, na čitavom sjeveru Crne Gore, ali i u drugim djelovima države gdje postoje livadska prostranstva, posebno na planinama bliže centralnom dijelu.

Predsjednik beranske Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže da je situacija gora nego  prošle godine, kada su mještani palili sijeno i suvu nepokošenu travu, samo da im ne zauzima prostor. „Prije samo nekoliko godina bala sijena dostizala je cijenu i do pet eura, a ove godine niko neće ni da ga džabe uzme. Sve je to posljedica manjka stočnog fonda i nezainteresovanosti omladine da se bavi stočarstvom i poljoprivredom“, priča Raković.

On je napomenuo da pri tome misli samo na travu sa užih površina seoskih domaćinstava, dok su visočija imanja i livade na Bjelasici i Jelovici, u planini, ostale nepokošene, čime je propalo ko zna koliko najvrijednijeg i najkvalitetnijeg sijena, kao čiste ogranske hrane za domaće životinje. „Onda je naišla suša i sve je propalo, osušio se. Početkom avgusta je već kasno za košenje na planinama. Ostale su suve nepokošene planine, i postoji realna opasnost da buknu požari koje je na tim visinama teško gasiti“.

Predsjednik ove beranske mjesne zajednice naglašava da uprkos niskoj cijeni, neće niko da kupuje sijeno. „Komšija prvom komšiji besplatno daje, samo da ne propada, on neće da uzme, a ne neko da dođe i da ga kupi. Može biti da je ovo takva godina, ali se ja pribojavam da su ovo ozbiljne posljedice loše politike u oblasti poljoprivrede i stočarstva koja se dugo vodila i sada dolazi na naplatu. Omladina se dohvatila invalida i socijalnih primanja i jednostavno neće da radi“, priča Raković.

Kao dobar, iako rijedak primjer, Raković ističe selo Glavaca na području ove mjesne zajednice, gdje postoji nekoliko velikih stočara. „Oni su primjer da od poljoprivrede može da se lijepo živi. Ali oni su organizovani u okviru svojih domaćinstava. Imaju po stotinu ovaca, veći broj grla krupne stoke. Imaju dosta sijena na svojim imanjima i  mehanizaciju da sami za sebe pripreme sve što im treba za prehranu stoke preko zime, i nemaju potrebu da kupuju.“

Uzalud su, čini se, i oglašavanja prodaje sijena u balama, što se nudi na internetu, o čemu o je lako nači potvrdu na društvenim mrežama. Interesovanja za kupovinu skoro da uopšte nema.

„Neka neko bude pametan pa neka izvede računicu, kako neko ima interesa da prodaje balu sijena po euro ili euro i po, a samo cijena baliranja je osamdeset centi. Gdje je košenje koje košta oko 50 centi, sušenje, odnosno plašćenje i priprema za baliranje. Tu jednostavno nešto nije u redu“, kaže naš sagovornik. Raković priča kako je svoj višak sijena i prošle i ove godine dao besplatnu jednom farmeru u selu Dapsići.

Mjesna zajednica Lubnice nekada je predstavljala najveći mjesni centar na teritoriji opštine Berane.   „Ovdje danas imamo svega 52 domaćinstva koja su tu i ljeti i zimi. Ostali kuće zatvorili, dođu ljeti da ih proluftiraju, i sve kraće ostaju. Ranije bi ostajali po čitav mjesec, sada ni deset dana. Poljoprivredom i stočarstvom neće niko više da se bavi“, objašnjava Raković.

Slična priča može se čuti i u drugim mjesnim centrima, na različitim krajevima opštine Berane, kao i susjedne opštine Andrijevica. Mještanin Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović ukazuje da je od planine Mokre pa sve do Čakora i plavskih planina, sve nepokošeno. „Ne mogu da vjerujem da niko ne vidi ovaj problem. Uskoro će jesen, za košenje je već kasno“, kaže Davidović.

On priča da pored tolikog prirodnog bogatsva i resursa, niko ne želi da drži stoku, a za mlijeko u tretrapaku se silazi u grad. „Nikli su neki takozvani eko katuni, a naši seoski katuni i mjesta gdje se tradicionlano izidizalo sa stokom su sve prazniji ili potpuno prazni. I kome onda trebaju trava i sijeno“, pita se naš sagovornik.

Da im sijeno trune pokošeno ispred kuća, žale se i mještani andrijevičkih sela. Uložili su trud, a sada ne mogu prodati balu ni za euro. Oglasa na internetu koliko hoćete, ali kupcima ni traga. „Ne treba ići visoko u planinu. Treba pogledati samo sela koja nisu čak ni daleko od urbanog jezgra Andrijevice. Mnogo zatvorenih kuća koje ljetos niko nije obišao, i mnogo nepokošenih livada u svim selima, bez razlike“, kaže jedan poljoprivrednik iz sela Košutići.

Sagovornici Monitora bez razlike smatraju da je ovakva situacija posljedica manjka stočnog fonda, ali isto tako ne razumiju da država nije našla računicu ni ove ni prošle godine da otkupi balirano sijeno i da ga, ako za njim nema potrebe u Crnoj Gori, izveze tamo gdje se na tržištu traži.

„Prije nekoliko godina Slovenija je imala manjak sijena i otkupljivala je sve što im se nudilo. Ovo je ozbiljan resurs Crne Gore koji, sada je već izvjesno, iz godine u godinu propada i ne koristi se. Ako država tu ne pronalazi svoj interes, onda nešto nije u redu. Šta bi koštalo državu da je otkupila sve viškove i prodala na berzi za malo veću cijenu, samo da ne propadne. I svi srećni, svi zadovoljni“, kaže Miloš Raković.

Jedan naizgled banalan problem, otkrio je svu neuređenost države u svim oblastima, pa i u oblasti stočarstva, odnosno proizvodnje i prodaje tržnih viškova sijena. Možda će već sljedeća godina biti drugačija, možda neće biti ovoliko sijena kao ove i prošle godine.  A Crna Gora će, ako se desi da „zaškripi“, uvoziti skupu stočnu hranu, dok livade po sjeveru ostaju nepokošene, i sijeno kod nekih domaćina u magacinima propada.

Ukazuju naši sagovornici i na problem depopulacije sela, kao i na prostu i surovu realnost – još jedna starija generacija, kažu, koja je na selu, da biološki nestane, i sela će sasvim sigurno ostati potpuno pusta, dok besposlena omladina po gradovima ispija dojč. Koji košta više nego bala sijena. I tu nevjerovatnu činjenicu nabolje opisije komentar – propalo se.

                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo