Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE S UPRAVOM ZA NEKRETNINE: Država u državi

Objavljeno prije

na

Kolašinac Mladen Bulatović, Baranka Vera Kirović i Žabljačanin Željko Matijašević, uskoro bi mogli postati incijatori formiranja jednog neuobičajenog udruženja. Planiraju da okupe sve one koji imaju problema s Upravom za nekretnine iz bilo kojeg dijela Crne Gore da dolaze. Takvih je, tvrde, mnogo, ali su i sigurni da svojim dokazima o nezakonitom radu tog državnog organa mogu i te kako zaposliti specijalnog državnog tužioca. Njihova zajednička muka je, kako kažu, samovolja ,,katastarskog klana” u Crnoj Gori. Upravu za nekretnine nazivaju i ,,državom u državi za čiji je rad tužilaštvo do sada bilo nezainteresovano”.

Optužbe na račun bivšeg pomoćnika direktora, a zatim i bivšeg direktora Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića i pojedinih službenika područnih jedinica tog organa, nedavno su zajednički iznijeli novinarima, a najavljuju da će se, ukoliko ne bude adekvatanog interesovanja nadležnih, uskoro ,,radikalnije, ali u skladu sa zakonom obratiti javnosti”. S nestrpljenjem očekuju i kako će tužilaštvo reagovati na već podnesene krivične prijave.

Bulatović, vlasnik već četiri godine završenog, ali neotvorenog hotela Jovana tvrdi da je Kovačević 2012. godine telefonom naredio službenici kolašinskog katastra da upiše, bez ikavog rješenja i akta, teret zabrana otuđenja i opterećenja na taj objekat. Bulatović je nedavno Specijalnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv Kovačevića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju.

Kolašinac tvrdi da trpi veliku šetu, zbog toga što već petu godinu ne može da otvori objekat, iako je uredno izmirio sve zakonske obaveze i prema opštini i prema državi. Četiri puta je, kako tvrdi, kolašinska područna jedinica Uprave za neketnine negativno odgvorala na njegove zahtjeve za brisanje tereta, a isto toliko puta, kao drugostepeni organ, Ministarstvo finansija obaralo te akte.

,,Kovačević je telefonom naredio da se upiše tert na ovaj objekat. To su potvrdile dvije službenice kolašinskog katastra, kada su pred nadležnim državnim tužiocem davale izjave povodom moje krivične prijave protiv jedne od njih. Taj zapisnik smo dobili. Pored toga, samo nekoliko dana nakon što smo podnijeli krivičnu prijavu, poslao mi je poruku uvredljivog sadržaja kojom me obavještava da je saznao da sam protiv njega podnio krivičnu prijavu, ali i da zna da će ona biti odbačena”, kazao je vlasnik neotvorenog hotela Jovana.

On poručuje potencijalnim stranim investitorima da je Crna Gora nesigurno područje, jer ,,neko kao Kovačević može telefonskim pozivom da upiše teret na privatnu imovinu, bez ikakvog osnova”. Bulatović je naglasio da je u njegovom hotelu trebalo da bude zaposleno 20 Kolašinca, te da bi, da je u minulih pet godina objekat radio, od toga koristi imale i država i lokalna uprava.

,,Ono u svemu tome najgore svakako je to što je s Kovačevićevom usmenom naredbom prošle godine upoznato nadležno državno tužilaštvo. Postupajući po jednoj od krivičnih prijava nadležni državni tužilac saslušao je službenice područne jedinice koje su eksplicitno izjavile da im je Kovačević telefonom naredio da upišu teret na imovini Bulatovića i kazao da to moraju da urade ‘jer je on izgubio opkladu od 1.000 eura’. Tužilac je to sve, vjerovatno, arhivirao i nije našao za shodno da Kovačevića bar pozove i pita je li tačno da je to uradio”, tvrdi Bulatovićev pravni zastupnik Veselin Radulović.

On kaže da se ,,stiče utisak da tužilaštvo ne zanima šta Kovačević i njemu slični rade, ali da Kovačević vrlo dobro zna šta se dešava u tužilaštvu, budući da je, prije novinara, saznao za krivičnu prijavu Bulatovića”.

Radulović poziva specijalno državno tužilaštvo da hitno postupi po krivičnoj prijavi i nada se ,,da bivši direktor Uprave za nekretnine neće moći i tužilaštvo, kao kolašinski katastar da pozove telefonom”.

Baranka Vera Kirović je, kako kaže, pored ogromnih problema s Kovačevićem isto doživjela i s njegovim prethodnikom Mićom Orlandićem, kao i sa službenicima tamošnje područne jedinice, o čemu je već nekoliko puta upoznavala javnost. Zbog iznošenja dokaza, tvrdi, trpjela je ,,neviđenu torturu i optužbe u medijima”. I ona je protiv odgovornih u Upravi za nekretnine, kao i protiv svojih bivših partnera u poslu, podnijela dvije krivične prijave u julu 2014. i u maju prošle godine.

Ona objašnjava da su njene muke s tim državnim organom počele u martu 2006. godine, kada je pokrenut ,,protivzakoniti upravni postupak”, u vezi imovine preduzeća čiji je bila jedan od osnivača.

,,U martu te godine protivzakonito imenovani punomoćnik preduzeća u kojem sam jedan od osnivača, obraća se dopisom tadašnjem načelniku Uprave za nekretnine i traži brisanje i zamjenu podataka u LN 3143 ko Novi Bar. Tada počinje ‘vrzino kolo’, tog protivzakonito vođenog upravnog postupka. Da su moje riječi tačne ukazuje Ministrstvo finansija od momenta kada je predmet izuzet Ranku Raduloviću kroz više ukidnih rješenja, kao i kroz tri presude Upravnog suda, kojima su moji tužbeni zahtjevi usvajani”, objašnjava ona.

Kako kaže, zakon i obavezujući stavovi drugostepenog organa, Ministarsta finansija i Upravnog suda, ne obavezuju Upravu za nekretnine u Baru.

Kirović tvrdi da je Kovačević s još dvojicom službenika Ministarstva finansija Rankom Radulovićem i Budimirom Klikovcem pokušao da je peko njenog advokata Milića Mirovića ,,reketira”, tražeći 90.000 da bi obustavili upravni postupak.

,,Početkom 2009. godine advokat Milić Mirović me obavijestio da je bio na ručku s Kovačevićem, Radulovićem i Klikovcem iz Ministrstva finansija. Kovačević mi je, preko Mirovića, predloio da mu predam 90.000 eura (po 30. 000 za svu trojicu), kako bi obustavili postupak. Odbila sam i u avgustu Kovačević je donio rješenje, kojim poništava pravosnažni upis iz 2006. godine”, objašnjava Kirović.

Željko Matijašević iz Žabljaka nije bolje sreće. On kaže da ima pravosnažno ostavinsko rješenje, na osnovu kojeg je trebalo da bude uknjižen kao vlasnik jednog dijela imovine koju je naslijedio. To rješenje područna jedinica Uprave za nekretnine u Nikšiću ne sprovodi već osam godina.

,,Osam godina dokazujem da sam vlasnik svoje imovine, ali bez uspjeha. Moj upravni postupak toliko traje, žalim se Ministarstvu, Ministarstvo usvaja moju žalbu, a u katastru istrajavaju. Ne mogu da se uknjižim jer službenici ne postupaju po pravosnažnoj presudi. Riječ je o vrlo vrijednoj imovini. Imam kod kuće 100 kilograma dokumenata koji govore o mojoj borbi s bezakonjem u Upravi za nekretnine”, kaže on.

Matijašević čak tvrdi da mu je zbog uličnih performansa i javno izgovorenih optužbi na račun službenika Uprave za nekretnine nekoliko puta prijećeno likvidacijom.

Kovačević nije odgovarao na telefonske pozive i poruke Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTIĆENA PODRUČJA BEZ ZAŠTITE: Samo paper parks

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izazovi upravljanja zaštićenim područjima u Crnoj Gori su višestruki.  Nema efikasnih upravljačkih struktura i adekvatne podrške lokalnih zajednica. Zbog toga, ti prostori ostaju zaštićeni samo na papiru, nerijetko stavljeni isključivo u službu turizma. U nekima ni godinama nakon proglašenja nema upravljača, ali ni planova upravljanja

 

 

Novoformirana Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje mogla bi biti dobar primjer ostalim opštinama na koji se način kreće u zahtjevan posao brige o prostorima, koja su, u većini slučajeva u našoj državi,  zaštićena samo na papiru.   Odluka o osnivanju te Agencije usvojena je na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, nakon što je Opština ranije zvanično zaštitila Đalovića klisuru, koja je proglašena spomenikom prirode. Svemu je prethodila intenzivna saradnja sa i NVO Eko-tim i globalnom organizacijom za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).

Nažalost, u mnogim drugim opštinama, napori civlilnog sektora i ponuđena stručna podrška nijesu prihvaćene na adekvtan način na lokalnom nivou, pa su brojni zaštićeni prostori, kako tvrde saogovornici Monitora  i dalje samo ”paper parks” , to jest, zaštićeni samo na papiru.

Kako za Monitor kaže Milija Čabarkapa, izvršni direktor NVO Eko tim, u Bijelom Polju, ta organizacija aktivno učestvuje u procesu uspostavljanja lokalnog upravljača zaštićenih područja kroz formiranje Agencije.

“Ta inicijativa, sprovedena u saradnji sa Opštinom i međunarodnim partnerom TNC, ima za cilj da obezbijedi dugoročno i efikasno upravljanje prirodnim resursima, sa posebnim fokusom na Đalovića klisuru. Eko-tim će pružiti stručnu pomoć u izradi planova upravljanja, obezbijediti početna sredstava za rad Agencije, kako bi se osiguralo da zaštićena područja imaju funkcionalne mehanizme upravljanja i zaštite”, objašnjava on.

Čabarkapa kaže da zaštićena područja u Crnoj Gori karakteriše nedostatak upravljača i planova upravljanja. Na ovaj način ne postižu se ciljevi zaštite i očuvanja, kao ni ciljevi održivog razvoja. Eko-tim, podsjeća on, poslednjih godina intenzivno zagovara uspostavljanje nekoliko novih zaštićenih područja. Pored Đalovića klisure, to su gornji tok rijeke Ćehotine u Bijelom Polju i Pljevljima, rijeke Mrtvice u Kolašinu. Međutim, kako poručuju iz te NVO, ne žele “da se zaštita tih područja završi samo formalnim proglašenjem”.  Nude da, kroz saradnju sa lokalnim vlastima, pomognu u formiranju i osposobljavanju upravljačkih struktura. Time se, tvrde, osigurava da zaštita ne ostane samo na papiru.

Analiza koju je Mreža zaštićenih područja Dinarida (Parkovi Dinarida) radila sa TNC pokazala je da uspostavljanje novih zaštićenih područja, koje se dešavalo od 2015. godine nadalje, ne prati uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture niti adekvatni kapaciteti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U ULCINJU, NA ČEKANJU: Ni Mosta na Bojani ni prostornog plana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi most na Bojani, kod Ulcinja, trebalo je i da bude otvoren u avgustu prošle godine. Taj most može da označi otvaranje nove stranice u odnosima između Crne Gore i Albanije. Ali, mosta još nema,  niti naznaka kada bi mogla da krene njegova gradnja. Cijenu plaćaju prvenstveno građani i turistička privreda Ulcinja

 

 

Budžet je politika u brojkama. A kada se tek 5.000 eura od potrebnih deset miliona predvidi u državnom budžetu za ovu godinu za gradnju novog mosta na Bojani, infrastrukturnog objekta od izuzetnog značaja za Ulcinj, onda to predstavlja jasnu potvrdu da smo se ponovo vratili u doba kada je razvojna i investiciona politika zaobilazila naš grad. Čini se da ovaj projekat nije više nikome u trenutnoj vlasti prioritet”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, jasno je da nema političke volje za sprovođenje velikih kapitalnih investicija u Ulcinju. “Ono što je još gore je činjenica da nedostaje i političkog autoriteta i volje kod ljudi koji su konstituenti ove vlasti, da se brinu o razvoju naše opštine”, ističe Bajraktari dodajući da Vlada Crne Gore, u saradnji sa Opštinom Ulcinj, ima sve mehanizme da ovaj projekat dovede do kraja i to bez izgovora i okolišanja oko Prostornog plana Crne Gore (PPCG) i drugih planova nižeg reda, odnosno, onako kako rade za druge kapitalne investicije u brojnim drugim crnogorskim opštinama.

Iz crnogorske Vlade je saopšteno da se čeka na donošenje PPCG kako bi se krenulo u realizaciju projekta. Čeka se i na izradu i raspisivanje javnog poziva za izbor izvođača radova, a nije formiran ni zajedničkog odbor i dvije agencije koje bi trebalo da realizuju čitav ovaj posao koje bi zajednički trebalo da finansiraju obje države sa po deset miliona eura.

Još se čeka i na susret dva premijera, Milojka Spajića i Edija Rame, koji bi u neposrednom razgovoru trebalo da poguraju ovaj projekat. Predsjednik Vlade Crne Gore je u novembru u Skupštini Crne Gore najavljivao da će doći do razgovora sa predsjednikom albanske vlade, kao i da su sredstva od deset miliona eura za most na Bojani bila predviđena Kapitalnim budžetom za 2024. godinu.

„Gradnjom mosta na Bojani Ulcinj bi prodisao, prestao biti svojevrsno slijepo crijevo. Najveći problem za nas je već godinama slaba saobraćajna povezanost, a ako na tome ništa ne radimo, onda je logično da ćemo imati sve manje gostiju”, kaže poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROBLEMI VODOVODNIH  SISTEMA NA SJEVERU: Curi na sve strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo da nema vodovodnog sistema u sjevernim opštinama kojem nije neophodna temeljna rekonstrukcija. Zbog toga su gubici na mreži rekordni, vodovodi uglavnom od azbestno- cementnih cijevi, fali novca i radnika za saniranje kvarova

 

 

Dužina azbestnih vodovodnih cijevi u opštinama na sjeveru Crne Gore mjeri se desetinama kilometara, dok je skromna “kilometraža” onih koje su zamijenjene novim od kako su, prije sedam godina, započele pripreme na projektu Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore.  Većina tih sistema su dotrajali, a iz godine u godinu se povećava  broj kvarova i procenat gubitaka vode.  Za sada opštine parcijalno mijenjaju djelove vodovodnih cjevovoda ili saniraju kvarove, a u većini lokalnih uprava saglasni su da su to poslovi   malog obima, koji ne daju dugoročne rezultate.

Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji treba da omoguće rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. Zamjena cijevi radila bi se u tri faze, a prva iznosila 20 odsto ukupne dužine. Međutim, još  nije poznato kada će se krenuti u realizaciju tog posla.

Predstavnici Eko fonda i PROCON-a potpisali su 2023. godine Ugovor o pružanju usluga za potrebe realizacije projekta Unaprjeđenje efikasnosti vodosnadbijevanja zamjenom azbestno-cementnih cjevovoda na području Crne Gore.  Cilj projekta je da se poboljšaju i obnove azbestno – cementni cjevovodi na području Crne Gore i uspostavi sveobuhvatni i funkcionalni sistem vodosnabdijevanja. Ukupna procijenjena dužina azbestno-cementnih cijevi u kompletnoj vodovodnoj mreži Crne Gore iznosi 614 km, a procijenjena vrijednost projekta je oko 200 miliona eura.         Potpisivanjem tog ugovora stvorene su pretpostavke za početak realizacije jednog od najvažnijih projekata u Crnoj Gori koji će unaprijediti efikasnost vodosnabdijevanja i, u suštinskom smislu, promijeniti funkcionisanje vodovodne mreže, te  trajno riješiti efikasnost snabdijevanja.

Do tada , preduzeća zadužena za vodovode na sjeveru kubure sa višestrukim izazovima, koje nijesu mogla  da riješe ni drastična povećanja cijene vode, a koja su potrošače mimoišla samo u nekim gradovima.  Kao glavni nedostatak u vodosnabdijevanju u Crnoj Gori prepoznat je problem dotrajalosti mreže i to prvenstveno azbestno –cementnih cijevi koji dovode do velikih gubitaka na mreži. Većina tih cijevi stara je preko 50 godina.  Upotreba azbestnih vlakana zabranjena je u Crnoj Gori 2016. godine, kada je usvojen Zakon o životnoj sredini, ali i danas samo stanovnici Petnjice i Plužina ne piju vodu iz njih.

Kako su Monitoru kazali u pljevaljskom Vodovodu, u njihovoj mreži je 25 kilometara azbestnih cijevi, a gubici vode  su preko 70 odsto.

“Veliki problem je dotrajala vodovodna mreža gdje postoje česti kvarovi. Veće popravke plaća Opština Pljevlja, dok tekuće održavanje bez naknade,  obavlja preduzeće.Pritom novac koji dolazi od lokalne uprave, prvo se usmjerava za otplatu rata koje se plaćaju za poreze i doprinose“, objašnjavaju.

I pljevaljski Vodovod, kao i mnoga druga preduzeća na sjeveru zadužena za vodosnadbijevanje, namaju dovoljan broj zaposlenih u tehničkoj službi, dok radnika u adminstraciji ne fali.

U Rožajama su slični problemi. Vodovodna mreža u centru varoši napravljena je još1964. godine. Sve je teže održavati tako dotrajali sitem, kažu u tamošnjem Vodovodu. Međutim, u toj opštini su uspjeli da smanje  gubitke tokom minule dvije godine, ali ne znaju koliko će to uspješno ponoviti ove i naredne godine. Saniranje kavrova na više načina iscrpljuje preduzeće, a do sada nije bilo ozbiljnih aktivnosti da se takvo stanje riješi.  U Rožajama imaju samo idejno rješenje za zamjenu vodovodnih cijevi od azbesta, ali još nije na vidiku glavni projekat.

Jedan od gorućih, višegodišnjih problema s kojim se suočava opština Žabljak je problem neurednog vodosnabdijevanja potrošača, posebno u ljetnjem periodu. Kako je navedeno u Analizi postojećeg stanja vodosnabdijevanja, glavni razlog su veliki gubici na vodovodnoj mreži koji iznose oko 75 odsto.To ne čudi, s obzirom da su vodovodne cijevi u toj opštini, takođe, uglavnom azbestno cementne, stare preko pola vijeka, a dotrajala je  hidromašinska oprema  na Crnom jezeru.  Česti kvarovi, visok procenat neprihodovane vode, to jest ilegalnih priključaka mori i žabljački Vodovod.

Mojkovačko preduzeće Komunalne usluge  Gradac  brine o održavanju dva vodovoda na primarnoj mreži. Starim se snabdijevaju Polja i Podbišće, novim se puni glavni rezervoar na Gornjem Mojkovcu. Novi vodovod garantuje, uglavnom, uredno vodosnabdijevanje, dok je na starom mnogo intervencija. Tako je ukupno trajanje prekida u vodosnabdijevanju lani bilo oko  105 sati, a na otklanjanju kvarova potrošeno je skoro četiri puta više vremena.

I dok u gradskom jezgru, za sada, izlaze na kraj sa falinkama vodovodnog sistema, slavine u nekim mojkovačkim selima su suve tokom većeg dijela godine. Recimo, problemi sa vodosnabdijevanjem u Prošćenju traju decenijama, a u lavirintu razloga za problem neurednog vodosnadbijevanja teško se snaći.  Neriješeni imovinski odnosi, nelegalni priključci, loša infrastruktura na izvorištu, loše izvedeni radovi na drugom kraku vodovoda samo su neki od izazova, zbog kojih je mještanima nekoliko zaseoka već godinama i dovoljno vode za osnovne potrebe samo pusta želja. Iako su, još prije dvije godine iz Opštine najavili rješavanje tog problema, do sada se gotovo ništa nije promijenilo.

U susjednom Kolašinu alarmantno loše stanje vodovodne mreže odavno više ne kriju. Dalji razvoj Kolašina ograničavaju kapaciteti postojeće zastarjele vodovodne mreže, u koju nije bilo većih ulaganja minulih pola vijeka, kao i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža, konstatovano je u Planu rada za narednu godinu preduzeća Vodovod i kanalizacija.Na području te opštine tek treba da se radi katastar hidrotehničkih instalacija i GIS vodovoda i kanalizacije. Fali vodmjera, a tek sitnim intervencijama mijenja se stanje na vodizvorištu u Mušovića Rijeci.

Novi mendžment je zatekao, kako tvrde, oko tridesetak zaposlenih,  od čega tehničkoj službi svega dva fizička radnika i dva vodoinstalatera. Među problemima u preduzeću, koji su “godinama stavljani pod tepih” su i  veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Takođe, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributinoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima, kao što su protok i pritisak po zonama ili nivo vode u rezervoaru.  Zamijenjen je samo dio azbestnih cijevi, a saniranje brojnih  kvarova  na mreži su svakodnevica malobrojne tehniče službe.

                                                                                      Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo