Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE MJEŠTANA KOLAŠINSKOG NASELJA LUG: Skupi besplatni placevi

Objavljeno prije

na

Dovođenje u red urbanističkog haosa u naselju Lug, samo par stotina metara od centra grada, nije uspjelo bivšoj vlasti, a ni aktuelna, čini se, nema baš jasnu predstavu na koji način bi to trebalo uraditi. Na tom neurbanizovanom zemljištu pored Tare, s improvizovanim putevima, bez komunalne infrastrukture i bez jasnog vlasništva, u okviru sportske zone, opštinskom odlukom iz 2009. godine više od 100 Kolašinaca dobilo je placeve. I sada, sedam godina poslije usvajanja tog akta, mnogi su na tim placevima sagradili kuće, ali osim odluke lokalnog parlamenta, nemaju nijednog „papira” kojim bi dokazali svoje vlasništvo.

Problematičnost odluke, koju su podržali odbornici tada vladajućih Demokratske partije socijalista i Grupe građana, jasna je već na prvi pogled. U nekoliko slučajeva, na spisku onih koji su dobili plac, navedeno je samo prezime. Pored toga, Opština nije, kako je zakonom predviđeno, dodijelila placeve organima koji bi nakon sprovedenog konkursa i po jasno utvrđenim kriterijumima odlučili ko od zaposlenih ima pravo na pomoć u rješavanju stambenog pitanja.

Tadašnja vlast je neuobičajeno samostalno odlučivala kome će i iz kojeg državnog organa dodijeliti plac, a sve prema kriterijumima koji ni do danas nijesu objelodanjeni. Izvršna vlast je predložila, a zakonodavna većinom usvojila, za zaposlene iz Uprave policije kriterijumi nikada nijesu bili dostupni javnosti. Na spisku imena iz Uprave policije, da li omaškom ili iz nekog drugog razloga, nalazi se i ime službenika drugog državnog organa.

U više slučajeva državno zemljište dato je fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, da bi neki od njih tako stečeno zemljište prodali po desetak puta većim cijenama.

Nije poznato ni da je obavljena parcelizacija zemljišta, pa su zbog toga svi čija se imena nalaze u odluci suvlasnici većeg parčeta zemljišta.

Namjera prethodne vlasti bila je da nakon izrade detaljnog urbanističkog plana (DUP) sportske zone stvori mogućnosti za legalizaciju svih tih objekata.

Nezavršen DUP bio je godinama opravdanje za izostanak bilo kakvih ulaganja u to prigradsko naselje. Navodno, bez u urbanističku dokumentaciju ucrtanih puteva nije moguće „intervenisati” ni na jednoj saobraćajnici u Lugu. Posebna priča je elektromreža. Bar jedan od stubova kojim je struja „dovedena” u naselje, pri svakom nevremenu se sruši. U tom dijelu Kolašina, kažu, više su bez struje nego što imaju uredno snabdijevanje.

Mještani Luga smatraju i da su taoci političkih nadgornjavanja i svoju situaciju opisuju kao nepodnošljivu. Na brojne peticije i pojedinačne zahtjeve, tvrde, niko od nadležnih ne obraća pažnju, pa sebe nazivaju „zaboravljenima”.

Do Luga se stiže makadamskim putem, koji je posebno u kišnim danima prekriven dubokim lokvama. Taksisti, uglavnom, izbjegavaju ture k tom dijelu grada.

„Nama je izgleda svejedno ko je na vlasti u Kolašinu, jer je svima zajedničko što se ne sjećaju da postojimo. Dugo smo se nadali da će nadležni u Opštini povesti računa o ovom naselju, bar zbog činjenice da je tik ispod elitnog hotela Bjanka. No, ni to nije dovoljan motiv da pokene opštinsku mehanizaciju k nama ili bar da jedan od funkcionera dođe i vidi kako nam je”, kažu mještani.

Oni ističu da iz tog naselja i putem kojim se može jedino u gumenim čizmama, svakodnevno u školu ide više od 40 osnovaca i srednjoškolaca. Takođe, naglašavaju da saobraćajnica koja je u izuzetno lošem stanju prestavlja nepremostivu prepreku za nekolicinu sugrađana s invaliditetom, od kojih jedan koristi invalidska kolica.

„Do nas se nekad može samo terenskim vozilima. Đeca nam stižu u školu prekrivena blatom, pa im se ostali smiju. Ove rupe i lokve nepremostive su prepreke. Po ko zna koji put apelujemo na nadležne u Opštini da prošetaju i ovim dijelom i uvjere se koliko su neodgorni prema jednom dijelu Kolašinaca. Kad je ovako, bolje bi bilo da nam nikad nijesu ni dali placeve. Nekako bismo se snašli. Ne poklanjali više ovako nikom”, poručuju iz Donjeg Pažanja.

Mnogi od njih priznaju da su placeve dobili džabe, ali smatraju da zbog toga ne treba godinama da žive bez uređene komunalne infrastrukture.

Pitanje saobraćajnice u Lugu nedavno su pokrenuli i iz Demokratske Crne Gore (Demokrate). Oni će, kako kažu, insistirati da se i lokalni parlement, u kojem imaju jednog odbornika, pozabavi tim problemom.

„Demokrate će i u lokalnom parlamentu pokrenuti to pitanje i tražiti da se hitno riješi, jer je nova vlast u opštini Kolašin, koju podržavamo bez ikakvih ličnih interesa, funkcija i privilegija, dužna da vodi računa upravo o takvim problemima. Obećanja data narodu zarad glasova moraju se ispuniti, a napredak bi trebalo da bude vidljiv. Ipak, jedino što se primjećuje jesu sve veće rupe na putu, koje asociraju na sve, osim na toliko puta obećano ‘bolje sjutra'”, kazao je Vladan Rakočević, član Glavnog odbora te stranke.

Jedine „intervencije” na toj saobraćajnici obavljene su četiri dana pred lokalne izbore 2014. godine. Iz tada vladajuće koalicije DPS-GG nasuli su nekoliko kamiona zemlje na dio puta. Takve radove spriječili su mještani, naglašavajući da će im tako ,,popravljen” put pričiniti još više problema. Mještani su tada zahtijevali i da se pristupi ozbiljnoj rekonstrukciji saobraćajnice, po kojoj bi bila postavljena tvrda podloga, a ne zemlja.

Da su placevi dodijeljeni prema zakonu i ljudima u stanju socijalne potrebe i sada tvrde u DPS. Kažu i da je svojevremeno zemljište bilo isparcelisano.

,,Međutim, DUP-om do dana današnjeg nije definisan taj zahvat. Mi smo radili geodetske podloge i DUP. Vidjećemo kako je to uradila sadašnja vlast i da li su uvažili problem tih ljudi. Planirali smo kad se taj dokument završi da sve te objekte uklopimo i na taj način afirmišemo postupke i procedure u kojima bi svi korisnici parcela dobili mogućnost da pokrenu postupak za dobijanje potrebnih papira”, kažu u kolašinskoj opoziciji.

Potpredsjednik Opštine Đuro Milošević najavljuje da su DUP–om sportske zone, koji uskoro treba da bude završen, zadržani svi izgrađeni objekti. Mještani, kaže on, ne treba da strahuju da bi im kuće mogle biti srušene, iako su izgrađene na zemljištu koje su dobili pod sumnjivim uslovima.

,,Kada taj dokument bude završen, a mislim da će to biti vrlo skoro, onda će biti moguće i komunalno uređenje tog dijela, naravno u skladu sa zakonom. Do sada to nije bilo moguće, jer je naselje divlje”, rekao je on.

Koliko će trajati procedura dobijanja potrebne dokumentacije za svaki od placeva, odnosno objekta u Lugu, za sada je teško reći. Odluka kojom je prije sedam godina dijeljeno zemljište davno je uz ostalu dokumentaciju dostavljena specijalnom tužilaštvu u okviru krivične prijave Opštinskog odbora Socijaldemokratske partije protiv funkcionera GG Milete Bulatovića i Mila Šukovića.

Iz SDP-a, koji je sada dio vladajuće koalicije u Kolašinu, nekoliko puta su ponovili da je nezakonitom podjelom placeva ,,najveća šteta učinjena upravo onima koji bi u skladu s kriterijumima i danas dobili placeve i papire”. Kako tvrde u toj stranci, veliki broj mještana Luga sada ispašta jer su lokalni funkcioneri preko njihovih leđa željeli nagraditi i one čije su „zasluge” druge prirode.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo