Sa protesta u Bijelom Polju, malinari su upozorili da je njihov prošlogodišnji rod još u hladnjačama, i to samo desetak dana prije nego su planirali da počnu pripremne radove u svojim malinjacima. Najavili su i blokade magistralnih puteva

Ekonomska kriza  izazvana ratom u Ukrajini, prelila se odavno i u Crnu Goru, a ovih dana u poljoprivredi je kulminirala sa problemom sa kojim su se suočili vlasnici hladnjača na sjeveru Crne Gore.

Sve se to moglo naslutiti još prošle jeseni kada su upozoravali da nemaju gdje više da skladište pečurke i šumske plodove, ali njihova upozorenja niko do sada nije shvatao ozbiljno.

Tek ove sedmice oni su saopštili da su se našli u ozbiljnom problemu zbog toga što im je u hladnjačama zarobljeno oko 350 tona malina, koje više ne mogu prodati ni približno po cijeni po kojoj su ih prošle sezone otkupljivali. Zbog toga ne mogu ni isplatiti veći dio proizvođača malina.

Iz Ministarstva poljoprivrede saopštili su da je Vlada nemoćna. I tu se krug zatvara. Kako iz tog kruga izaći, za sada niko ne zna.

Sa protesta u Bijelom Polju, malinari su upozorili da je njihov prošlogodišnji rod još u hladnjačama, i to samo desetak dana prije nego su planirali da počnu pripremne radove u svojim malinjacima. Najavili su i blokade magistralnih puteva. Oni su poručili da i pored svih nedaća koje u kontinuitetu prate poljoprivrednike na sjeveru, neće otići sa svojih imanja, te da će se svom snagom boriti da dobiju prava i mogućnosti kao poljoprirednici i privrednici u drugim crnogorskim regijama.

,,Ovdje sve što je započeto od strane državnih organa, propalo je, što nije slučaj sa južnom i srednjom regijom”, tvrdi predsjednik Udruženja malinara Malina Polimlja, Andro Delić.

On poručuje da neće dozvoliti da im unište malinarstvo, kao posljednju nadu, koje je, u neku ruku, socijalni program za one koji su ostali da žive u Polimlju.

,,Nepostojanje ozbiljne strategije razvoja sjevera je više nego uočljivo. Svi dosadašnji projekti, upravo zbog te neozbiljnosti su propali. Ubjeđivali su nas da sijemo krompir radi čipsa, kada smo krenuli projekat je propao. Nije imao ko da kupi krompir koji je na naše tržište stizao iz Poljske. Došla je na red aronija koja je takođe propala, potom su nas ubjeđivali da se bavimo proizvodnjom puževa radi izvoza u Italiju. Svi koji su ušli u taj posao su i sada u dugovima. U Vraneškoj dolini bačeni su milioni na razvoj stočarstva i izgradnju mljekare i pogona za preradu mlijeka, sve je to propalo. Na red je, izgleda došlo i malinarstvo, što nećemo dozvoliti da propadne”, kaže Delić.

Proizvođači maline podsjećaju da većina od njih 500 iz tog centra crnogorskog malinarstva nije uspjelo da naplati malinu jer hladnjačari nisu uspjeli da je prodaju u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila ovo voće iz Ukrajine i Poljske.

,,Trudili smo se da u rješavanje našeg problema uključimo nadležne institucije brojnim dopisima i sastancima, ali pored šturih obećanja nije bilo konkretnog pomaka. Sljedeća sezona je na pragu, a hladnjače su pune. Trenutno se u hladnjačama nalazi 350 tona maline. Velikom broju malinara je isplaćeno po 4,30 eura, što u novcu, a nešto direktno proslijeđeno apotekama gdje su uzimali preparate, neposredno po završetku sezone. Međutim, zbog ekonomske krize koja je pogodila region odmah nakon završetka berbe, cijena u Srbiji je pala na 2,30 eura i to sa velikim problemom prodaje”, pričaju malinari.

Oni su tražili od Ministarstva poljoprivrede da subvencionišu svim malinarima do cijene 4,30 eura, s tim sto će, kako upozoravaju, hladnjačari opet biti u minusu za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji je sada i do 0,70 centi po kilogramu.

,,Ako ne pomognu na ovaj način, hladnjačari će otići u stečaj, a malinarstvo kao jedina grana poljoprivrede koja je predstavljala žilu kucavicu Bijelog Polja i Polimlja će nestati. Ogromnom broju zasada prijeti opasnost od uništavanja, a samim tim još većim migracijama iz sjevernih opština prema zapadu. Malinarstvom se bavi preko 500 porodica samo u Bijelom Polju,  a u sezoni branja prihoduje i do 2.500 građana. Država ima devizni priliv od 2,5 miliona eura”, kažu malinari.

Smatraju i ističu da Ministarstvo poljoprivrede postoji zbog njih, a ne obrnuto.

,,Poljoprivrednici sa sjevera su takođe građani Crne Gore, pa kad se pomažu razni gubitaši po centralnim i južnim krajevima, smatramo da treba i nama da se pomogne, koji od toga živimo i hranimo svoje porodice”, pričaju ogorčeni malinari.

Komentarišući zahtjeve hladnjačara i malinara ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković je saopštio da resorno ministarstvo ne snosi nikakvu odgovornost za formiranje otkupne cijene maline od 4,3 eura koja je danas znatno niža.

,,Ministarstvo nema mogućnost niti opredijeljena sredstva da nešto učini po tom pitanju. Mislim, da su otkupne cijene prošle godine bile previsoke, te da oni koji su je tada otkupili imaju sada problem. Naravno, ne bježimo od toga da čujemo malinare i da vidimo šta je moguće uraditi. Moramo poštovati princip da se ne miješamo u politiku cijena, no, vidjećemo šta možemo da uradimo po tom pitanju”, izjavio je Joković.

Prošla godina je bila jedna od najrodnijih godina ne samo maline, već i pečurke i drugih šumskih plodova i ljekobilja, koje je, takođe, bilo teško uskladištiti i čuvati do nekog povoljnijeg trenutka na trištu.

„Naša roba se smatra luksuzom čak i na zapadoevropskom tržištu. Zbog globalne ekonomske krize, potražnja za njom je manja, pa je manji i izvoz. Najveći dio robe smo bili prinuđeni da lagerujemo i čuvamo do nekog povoljnijeg momenta za prodaju“, kaže vlasnik bjelopoljske firme Eko promet, Nebojša Nedović.

Njegova firma, jedna od većih na sjeveru, svake godine izvozi po stotinu tona pečurke, ali je sada to dovedeno u pitanje.

„Država bi morala da pomogne da se ovaj problem riješi“, smatra Nedović.

I u Rožajama postoje makar tri registrovana preduzeća u oblasti otkupa i prerade pečurke, šumskih plodova i voća, i svi se suočavaju sa sličnim problemom. Vlasnik kompanije K.D. Sloga iz tog sjevernog grada, Feho Kalač, kaže da od kada se bavi ovim poslom, ne pamti bolji rod pečurke nego što je to prošle godine.

On je uspio da izveze oko pedeset tona pečurke u svježem stanju, ali je zato još pedeset tona zamrznuo, dvanaest osušio, a oko četrdeset tona salamurio i pripremio, odnosno sačuvao za naknadnu preradu.

„Prošle sezone je i rod i kvalitet pečurki najbolji od kada sam ja počeo da radim. Obično godišnje otkupim 150 tona pečurke, i sve je to išlo u izvoz. Ovog puta sam izvezao samo trećinu“, kaže Kalač.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak to nijesu nadomjestili.

Prošla sezona i početak ove godine, sa svim problemima sa kojima se suočavaju malinari i vlasnici hladnjača,  pokazala je da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike koji zapošljavaju značajan broj radnika, ali i da spriječi propadanje već zamrznutih plodova.

Najbolji način za to je, smatraju vlasnici hladnjača, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i većih skladišnih kapaciteta u Crnoj Gori, u kojima bi sirovina mogla da se čuva sve do trenutka kada je najpovoljnija situacija  i najbolja potražnja i cijena na tržištu. Za to je neophodno imati viziju.

                                                         Tufik SOFTIĆ