Htio je jedno od potpredsjedničkih mjesta, no nije ušao ni u Predsjedništvo DPS-a. Miomir Mugoša je, uoči partijskog kongresa održanog 21. maja, izjavio:„Ne vidim razlog zbog čega ne bih i dalje ostao isto pozicioniran u svojoj partiji”. Štaviše, do samog kongresa je držao otvorenu kandidaturu u namjeri da – pored Željka Šturanovića, Filipa Vujanovića, Svetozara Marovića i novoizabranog Igora Lukšića – bude peti potpredsjednik DPS-a. U oba slučaja, predlaganja finalne liste i za potpredsjednike i za članove Predsjedništva, odlučivao je Milo Đukanović. Poruka je jasna: Mugoša nema više njegovu podršku.

A sarađuju još od februara 1991. kada je Mugoša u prvoj Vladi Mila Đukanovića imenovan za ministra zdravlja i zaštite životne sredine. Đukanović ga je birao i u naredna svoja dva mandata, pa je tradiciju od 1998. nastavio Filip Vujanović, koji ga je, uostalom, tokom prve polovine 2000. godine postavio za predsjednika „odbora povjerenika” SO Podgorica.

Mugoša je, dakle, gazdovanje Podgoricom počeo kada DPS, skupa sa koalicionim trabantima, nije imao odborničku većinu. Krug se zatvorio, situacija je sada slična, jer Mugoša sa 28 odbornika (iz koalicija DPS, Bošnjačka i Liberalna partija) izabranih 23. maja 2010. na lokalnim izborima nema većinu.

No, posegao je za tradicionalnim saveznicima koji su ga već jednom spasili smjene – unutar struktura patuljastih „srpskih” stranka uvijek je pronalazio svoje oduševljene pristalice. Mugoša je iz Narodne stranke, koja je 1990. osnovana uz asistenciju Udbe, već pozajmljivao glasove.

Početkom 2002. imao je pomoć dva odbornika NS da ne bude smijenjen. Odbornik Srpske radikalne stranke, pjesnik Momir Vojvodić, tada je uputio čestitku „najboljem gradonačelniku kojeg pamtim”. Čistom alhemijom je, navodno, uspio da tada ne bude smijenjen: opozicija je na papiru imala 30 odbornika, a vlast svega 24.

Prebjezi iz NS su tada od opozicionih odbornika optuženi da su od Mugoše dobili po 25.000 njemačkih maraka. Mugoša je tvrdio da su prebjezi „humani ljudi koji vjeruju u Boga i ljude, a i narod i Bog su ovog puta bili na strani pregalaca i pravednika”. Mugošin „narod” zapravo je bilo oko 200 njegovih rođaka, prijatelja i partnera koji su ispred zgrade, u kojoj su zasjedali odbornici SO Podgorica, zvižducima, psovkama i uvredama dočekali opozicione odbornike.

Prethodno je NS, iako je sredinom 2001. napuštila vladajuću koaliciju, Mugoši pravila kvorum za izglasavanje urbanističkih planova. I ne samo to: Dušanka Ćupić iz NS je bila potpredsjednica SO Podgorca i predsjednica Komisije za dodjelu stanova; nakon raskida koalicije i ostavke na ove funkcije, dobila je opštinski stan i postala šefica pravne službe u Fondu za gradsko građevinsko zemljište, itd. Sva ta iskustva nijesu bila dovoljna za glavne partije koalicije Za bolju Podgoricu da proljetos budu opreznije pri stavljanju na svoju listu kandidata Slaviše Guberinića iz vanparlamentarne NS.

No, treba sačekati na rasplet koji bi se mogao desiti do 19. jula, kada je zakazana sjednica gradskog parlamenta. Mugoša je pokušao „blic-krigom” 6. juna kada je, pribavivši saglasnost starog saziva Predsjedništva DPS-a, za jedan dan obavio leteće konsultacije sa odbornicima iz Bošnjačke i Liberalne partije, a od Gradskog odbora DPS-a dobio jednoglasnu podršku. Poslat je odbornički zahtjev Rašku Konjeviću (SDP), predsjedniku SO Podgorica, da do 21. juna zakaže sjednicu na kojoj će Mugoša ponovo biti izabran. Iz SDP-a su potom i službeno poručili da će raskinuti gradsku koaliciju.

Što je Mugoši bio bitan baš 21. jun? Užurbanost za zakazivanje sjednice gradskog parlamenta je možda rezultat saznanja da na sjednici Glavnog odbora održanoj 22. juna neće biti ni predložen ni izabran u Predsjedništvo DPS-a, kao i da je isto tijelo usvojilo Odluku o kriterijumima, načinu i postupku predlaganja i izbora kandidata za predsjednika opština. Mugoša i njegova Služba Glavnog grada su javnim saopštenjem optužili Konjevića da je zakazivanjem sjednice tek za 19. jul prekršio Poslovnik, jer je „napravio svojevrstan presedan”; tvrde da je praksa bila da se sjednice zakazuju 15 dana po prijemu zahtjeva.

U međuvremenu, SDP je, kroz svoje partijske forume, poručilo u bitnom: neće glasati za Mugošin izbor, a ukoliko do toga dođe tražiće raspisivanje novih izbora; još važnije – nema govora da će napuštiti 13 godina staru koaliciju na državnom nivou.

Iza javne scene, međutim, nakon partijske podrške kandidaturi Mugoše za još jedan mandat gradonačelnika, izgleda da su deaktivirana druga dva sporna pitanja između DPS-a i SDP-a. Objavljeno je kako će Elektroprivreda i nakon 2015. ostati u državnom vlasništvu i to će biti formalizovano potpisivanjem aneksa ugovora između EPCG i italijanske A2A. Upravo jedan od takvih modela predlagao je SDP. O tome su odlučivali Milo Đukanović, Ranko Krivokapić i Igor Lukšić (Vila Gorica, 9. maja) dok su se na manje bitnim, nižim nivoima, raspirivale unutarkoalicione čarke o Mugoši.

Na drugoj strani, funkcioner SDP-a, ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović, službeno je prošle neđelje obavijesto Vladu da je Veselin Veljović „uspješno i efikasno vodio Upravu policije”. Prethodno je Brajović imao niz javnih kritičkih zapažanja o radu Veljovića koji je, nota bene, nedavno izjavio kako ne može zamisliti da bi bio u stanju da uhapsi građanina Mila Đukanovića!

Ostaje još jedno otvoreno pitanje – da li će DPS ostati čvrsto u odluci da podrži Mugošu, čak i po cijenu raskida gradske koalicije sa SDP-om i uz kompromitujuću podršku autsajdera iz NS-a? Kako smo objavili, odmah nakon lokalnih izbora, Milo Đukanović je sa Rankom Krivokapićem ljetos napravio dogovor da Mugoši neće biti produžen mandat, a dogovor je držan u najvećoj tajnosti.

Mugoša je godinama unazad, djelimično čak nezavisno i od Đukanovića, uspio da izgradi imperiju. Faktičku moć je crpio kopirajući lukrativni model vladavine Đukanovića na državnom nivou sa širokim spektrom „diskrecionih ovlašćenja”. Iz SDP-a su mu, skupljajući mrvice sa njegove trpeze, bili saučesnici.

Njegova arogancija je toliko narstala da se, kao 2007. na parkingu kod jedne poznate podgoričke kafane, ne samo verbalno nego i fizički (guranjem, čerupanjem, grebanjem i drugim zahvatima) obračunavao sa Acom Đukanovićem tokom nokturna na temu daljeg urbanističkog razvoja Podgorice.

Uprkos dokazima o nezakonitoj vladavini (poput pravosnažne sudske presude u slučaju Carine) vjerovatno Mugoša još ne bi izgubio podršku SDP-a da je, tokom pregovora o broju odborničkih mjesta za lokalne izbore, bio prihvaćen njihov zahtjev da dobiju pet, a ne četiri mandata koliko im je nudio.

Zatezanje sa socijaldemokratama – koji su, uostalom, samostalno osvojili peti mandat – izgleda da nije bilo samo plod Mugošine opjevane tvrdoglavosti. Naime, koordinator iz vrha DPS-a za podgoričke lokalne izbore je bio Filip Vujanović, koji je formalno „zamrznuo” članstvo u partiji.

Iako je za javnost demantovan takav njegov angažman, Vujanović je, ne samo koordinirao kampanju liste čiji je Mugoša bio nosilac, već je čitavo vrijeme vukao iz pozadine konce da se DPS, prvo na gradskom nivou, otarasi SDP-a.

Vujanović je, na drugoj strani, zadržao dobre lične relacije sa nekim od čelnika „narodnjaka” ili ljudi konektovanih na NS. I to ne samo po osnovu činjenice da je kao nekadašnji (1995-1998) ministar policije mogao da ima uvid u začeće NS uz pomoć „svetog duha” iz Udbe.

Njegova Vlada (1998-2002) je, na primjer, Predragu Popoviću, sadašnjem predsjedniku NS, 1999. izdala škorpion iz arsenala specijalnih snaga MUP-a. Sada su druga vremena i običaji, pa je MUP nedavno oduzeo Popoviću državljanstvo i sva lična dokumenta, jer je ranije objavio da je uzeo državljanstvo Srbije.

Kako se bližio 23. maj 2010, dan lokalnih izbora, Krivokapić i Vujanović su pojačavali međusobnu polemiku oko toga da se crnogorski predsjednik tajno sastao sa Borisom Tadićem, dok je Đukanović tada objavio kako kabinet predsjednika Srbije navodno finansira opozicionu koaliciju Za bolju Crnu Goru.

Da li je Mugoša, iz čiste vlastoljubivosti, igrao neku konspirativnu ulogu u navodno tajnim kombinacijama Vujanovića, pa sada ispao prva žrtva Đukanovićevog osvetničkog bijesa?

Vujanoviću mandat ističe 2013. i nakon toga, zbog ustavnih ograničenja, ne može biti ponovo izabran za predsjednika Crne Gore.

Iako u privatnim razgovorima tvrdi kako će se nakon predsjednikovanja vratiti advokaturi, javno je (intervju na TV IN 8. juna) – i potpuno neuobičajeno ako se uzme u obzir tvrdnja da je „zamrznuo” članstvo u partiji – podržao Mugošin reizbor.

Tamo gdje, kao partijski koordinator igra neku ulogu, kao na Cetinju, Vujanović se postarao da se sa SDP-om ne ide u koaliciju. Aktuelni gradonačelnik Cetinja je Aleksandar Bogdanović, njegov bivši savjetnik za ekonomska pitanja.

Vladimir JOVANOVIĆ