Sve je povezano: kada je izvjesni fudbaler Boričić u finišu utakmice ubacio gol Grblju – u prošlom, devetom kolu prve crnogorske lige – jedan ambasador Crne Gore osjetio je posebnu radost. Treći gol na utakmici, za ekipu Mladosti, označio je zauzimanje prve pozicije na tabeli. Iza je ostao pljevaljski Rudar, što je moralo da obraduje stanovnika Ljubljane na adresi Njegoševa cesta 14, bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugušu. Jer: za ambasadora Mugošu, Mladost je – sin. Marko Mugoša, mlađi od dvojice ambasadorovih nasljednika, predsjednik je fudbalskog kluba. Znamo: fudbal je u Crnoj Gori, ali i sport generalno, između ostaloga, i teren za dokazivanje političko-kriminalnih klanova.
Nije sinu ljubav prema sportskom menadžerisanju došla niotkuda. Učio je godinama od oca. Tako je, prije nego je – nikako slučajno – skrajnut iz fokusa medija, te dislociran iz Podgorice u Ljubljanu, Mugoša stariji imao svoju sportsku igračku za politička nadmetanja – FK Budućnost. Tamo je, iako bez velikih nominalnih ovlašćenja, godinama bio gospodar svega i svačega: od toga – kako će se postaviti trava na terenu, preko toga – koji će igrači igrati na njemu, do – ko će biti na kojoj funkciji, od trenerske do onih upravljačkih. Rezultat je vidan: Budućnost je srozana u svakom smislu. Vidljivo je to i na tabeli: nekada tajova Budućnost, za sinovljevom Mladošću, sada zaostaje za skoro duplo poena. Niže je od sredine tabele, sedma.
No, iako tata i sin trenutno nijesu rivali na fudbalskim terenima, bili su. Lijepa kućna zabava. Dok je Miomir žario i palio Budućnošću, koncem 2011. godine sin Marko postaje izvršni direktor FK Koma, sa Zlatice. Kako Mugoše imaju velike apetite čuli smo odmah tih dana velika obećanja o izgradnji stadiona Koma. Stariji Mugoša je na koncu gradonačelničkog mandata to opet potvrdio. Čulo se da će se ubrzo u šumici na Zlatici ukazati stadion na 35.000 kvadrata, sa montažnom, ali i VIP tribinom. Kao i za obećane bazene: ništa od toga.
Onda sin, godinu kasnije, prelazi u Mladost. Sa njegovim dolaskom u klub ambicije Mladosti naprasno rastu. Decembra 2012. godine, na Skupštini kluba, kojom je predsjedavao dugogodišnji član uprave Nikola Janković, inaugurisano je rukovodstvo. Tada je za predsjednika ustoličen Mugoša mlađi. Brzo se čulo, kazao je sekretar Miodrag Vukićević: ,,Cilj je da se plasiramo na evropsku scenu, kroz prvenstvo ili Kup, to ćemo da vidimo”. I jesu, plasirali su se. Iako je Mladost, nakon 2006. godine iz treće lige ušla u prvu, pa opet ispadala u drugu ligu, domogla se Evrope.
Kako se sinova Mladost penjala ka vrhu, očeva Budućnost padala je ka dnu. Tako, prošle godine podgorički najpoznatiji klub, zbog finansijskih problema, prvi put u istoriji, nije učestvovao u takmičenjima UEFA-e. Zato jeste Mladost! Ovako je to prošle godine prokomentarisao Aleksa Bečić: ,,FK Mladost koja je zauzela mjesto FK Budućnosti u kvalifikacijama za Ligu Evrope po osnovu učešća prihodovala je oko pola miliona eura. Ko je podnio odgovornost zbog činjenice da je FK Budućnost izgubila tako značajna sredstva, plus činjenicu da bi učešćem u evropskim takmičenjima mlađi igrači doživjeli punu afirmaciju i podigli svoju cijenu na fudbalskom tržištu čime bi klub bio samo na dodatnom dobitku”.
Ništa ljepših riječi nijesu imali ni ljudi iz NVO Volim Budućnost. Oni su sudski tražili poništenje Odluke kojom su organi uprave, tokom 2000. godine, poklonili Glavnom gradu Stadion FK Budućnost. Prošle godine, za Monitor, Dragan Vujović iz te NVO kazao je kako smatraju da je odluka donijeta mimo zakona, uz brojne propuste i zloupotrebe.
,,Pokušali smo da stupimo u kontakt sa upravom. Oni izbjegavaju. Nijesmo uspjeli da dobijemo nijednu odluku. O svemu se odlučuje mimo Skupštine kluba koja godinama nije sazivana. Klub, nekada ponos grada i države, sada je prosjak grada i države. Svi bivši zaposleni, treneri, fudbaleri, ljudi koji su stvarali Budućnost totalno su marginalizovani. To je jedan od razloga što je klub tu gdje jeste”.
I u trenutku, ovaj april, dok je Miomir Mugoša predavao akreditivna pisma predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, još je odjekivao eho emisije Javnog servisa Mehanizam, koja je emitovana mjesec ranije. Ispostaviće se da je taj serijal istraživačkih priča, prije svega o malverzacijama budvanskih zvaničnika, bio uvod, ako ne i javna agenda vlasti, na temu: ko je na spisku za hapšenja. Meta je javno nacrtana, tužilaštvo se pozabavilo njome, pa odapelo: Marovićevi kompanjoni su u zatvoru.
U Mehanizmu zapaženo mjesto ima Mugoša, njegovi poslovi po glavnom gradu, odnosi sa drugim kontroverznim gradskim biznismenima, riječju: njegova mreža.
To je, Mugošin podgorički mehanizam, bila tema i tokom formiranja lokalne vlasti u Podgorici, tokom pregovora o postizbornoj koaliciji DPS-a i SDP-a, kada je jedna od glavnih tema bila preispitivanje zakonitosti njegovog rada. Sjećate se, na tome je insistirao SDP, a lider podgoričkog ogranka te partije Đorđe Suhih kazao je da će, ukoliko se utvrde nepravilnosti, tražiti odgovornost i sankcije.
Postignut je dogovor (na stranu što je završio samo na papiru): Mugošin nasljednik na gradonačelničkom mjestu Slavoljub Stijepović oformio je Komisiju za uvid u dokumentaciju i sačinjavanje izvještaja o aktima donesenim iz nadležnosti gradonačelnika i Skupštine Glavnog grada, u periodu od 2007. do 2015. godine. Za vrijeme Mugošinog drugog mandata. Na stranu i to što su članovi Komisije (njih pet), pisali smo o tome, svi osim jednoga članovi DPS-a, a tek jedan iz SDP-a. I time je Mugoši nacrtana meta. Institucionalna.
Mugoše, stariji i mlađi, godinama demonstriraju bahatost sile: od nasrtanja na novinarske ekipe, do sumnjivih poslova. Nerečeni udio u sportu samo je dio megalomanske potrebe jedne familije vlasti da prigrabi moć i privilegije.
Zgrću nekretnine: pomenuti Marko, tridesetjednogodišnjak, posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. U zgradi Vektra Montenegro. Zaveden je i kao vlasnik 196 m2 stambenog prostora na moru. Sveti Stefan, stečeno kupovinom (78 m2 + garaža 11 m2) i Budva, stečeno po osnovu poklona (mansarda, 107 m2).
Vođa Mladosti – valjda po onoj: na mladima svijet ostaje – dospio je u žižu javnosti i onda kada je publikovana vijest da je kineskoj ambasadi prodao 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi (blizu porodičnih kuća), za preko 990.000 eura. Sumnjalo se, mediji prenijeli, da je Marko imao ,,dojavu” da ambasada Kine traži zemljište za rezidenciju, te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Ostaće upamćeno kada je Marko Mugoša kazao da je riječ o glupostima te da otac nimalo nije uticao na njegov posao.
Tu je i Miljan, stariji Mugošin sin. To je rijedak slučaj da otac ide sinovim stopama, ambasadorskim. Miljan je počeo u Ministarstvu vanjskih poslova 2005. godine. Dvije godine kasnije odlazi u Vašington. Tu biva postavljen za zamjenika ambasadora.
Nakon toga slijedi združeni napad, oca i sina, na ekipu Vijesti. Zbog ogromnog pritiska javnosti, Ministarstvo izriče mjeru prijevremenog povratka Miljana Mugoše iz ambasade u Vašingtonu u zemlju. Presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen je na uslovnu kaznu od šest mjeseci. Minimalnu za to djelo. Potom je, crno na bijelo, priznao da je udario urednika Vijesti, i cijelo vrijeme lagao pred sudom.
I Miljan je obezbijeđen. Tik do nekretnine rođenog brata, u Vektri posjeduje poslovni prostor, površine 82 m2. Ne samo to: ima i stan od 142 m2. Ali i poslovne prostore u centru grada. I tako dalje.
E, da: bez obzira na gorepomenuta nepočinstva, i krivičnu odgovornost, Miljan je ponovo u diplomatiji. Sada se nalazi u Argentini, Buenos Airesu, na adresi Libertad 1173, Piso 1-A Capital federal. Savjetuje ambasadora Gordana Stojovića. Tatin sin.
Mehanizam.
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice