Povežite se sa nama

MONITORING

Mrtvo more

Objavljeno prije

na

Očigledna je razlika između DPS-a i cunamija. Cunami dođe, napravi pustoš i ode, DPS traje skoro dvije decenije. Na izborima 29. marta koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović još jednom je osvojila apsolutnu vlast. Zahvaljujući rasutim glasovima i formuli po kojoj se dijele mandati Đukanovićeva koalicija će u Skupštini zauzimati 48 mjesta. Socijalistička narodna partija imaće 16, Nova srpska demokratija osam, a Pokret za promjene pet poslanika. Četiri mjesta imaće četiri albanske partije. Narodnjačka koalicija nije izgubila nadu da će ući u parlament. Narodna i Demokratska srpska stranka osvojile su 9.448, da bi prešle cenzus od tri odsto fali im 447 glasova. Računaju da ih mogu dobiti na nekoliko izbornih mjesta gdje će glasanje biti ponovljeno. Predsjednik Narodne stranke Predrag Popović je osobito ogorčen na CEDEM koji je nekoliko dana pred izbore objavio da Narodnjačku koaliciju podržava jedan odsto građana. Od 498.305 birača upisanih u birači spisak, glasalo je njih 329.818. Za naše prilike to je prilično slaba izlaznost – oko 66 odsto. Bilo je šesnaest izbornih lista – pola nije ušlo u parlament. Prema ocjenama stručnjaka jedna od osnovnih karakteristika ovih izbora je veliki procenat rasutih glasova – između 12 i 15 odsto.

Prema dosad objavljenim rezultatima, vladajuća koalicija je dobila 168.290, SNP 54.545, Nova 29.885 I PzP 19.546 glasova. Rasulo se 9. 448 glasova Narodnjačke i 8.777 glasova koalicije Liberalne partije i Demokratskog centra, 7.691 glas koji je dobila Stranka penzionera, 4.291 glas Srpske nacionalne liste, 3.489 glasova koalicije Bošnjaci i Musliman zajedno, jedno, 2.446 – Otadžbinske srpske stranke i 1.594 glasa Crnogorskih komunista.

Đukanovićeva koalicija dobila je oko 3.553 glasova više nego na izborima u septembru 2006. Za koaliciju u kojoj je bio SNP na prethodnim izborima glasalo je oko 47 hiljada ljudi, zajedno sa NSi DSS imali su 11 poslanika. Njihov napredak je – preko 15 hiljada glasova. Nova srpska demokratija i Pokret za promjene pali su sa 12 na osam i sa 11 na pet poslaničkih mjesta. PZP je izgubio blizu 25 hiljada glasača, Nova ima gotovo 20 hiljada manje glasova od Srpske liste.

Računica kaže kako bi, da su ostali ucijelo, Nova I PZP ostvarili nešto bolji rezultat. Mogu se, na primjer, zbrojati glasovi nekadašnjih članica Srpske liste – Nove, Srpske nacionalne liste i Otadžbinske srpske stranke – sa jedne i Pokreta za promjene i Demokratskog centra (doduše pojačanog Živkovićevim liberalima), sa druge strane. Izborni rezultat tada bi bio 46 mjesta za Đukanovićevu koaliciju, 14 za SNP, devet za NOVU, SNL I OSS i sedam za PZP, DC i LP. Račun ,,šta bi bilo kad bi bilo” po opoziciju najbolje rezultate daje kada se na jednom mjestu saberu glasovi SNP-a i Nove i drugih prosrpskih partija I na drugom Pokreta za promjene sa bivšim drugovima i LP – tada bi vlast imala 43 mandata. Naravno, i dalje bi bili apsolutni, nijesu se oko rasturanja partija džabe mučili.

U SNP-u nijesu zadovojni rezultatima izbora jer su planirali da dobiju 19 mandata. Iz te partije najavljuju da je neophodno preispitati formulu prema kojoj se izračunava broj mandata jer, kako kažu, Crna Gora je zemlja čuda u kojoj se sa 160 hiljada glasova dobija 49, a ne 41 mandat. U

Novoj srpskoj demokratiji takođe se žale na izbornu matematiku koja omogućava da se najmanje polovina glasova opozicionih stranaka preseli kod DPS-a. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je rezultat svoje partije doživio kao veliki uspjeh ,,jer nije mala stvar imati 20 hiljada pristalica spremnih da se bune i protiv organizovanog kriminala i tajkuna i protiv dijela međunarodne zajednice koja podržava ovaj režim”.

Međunarodni posmatrači su ocijenili da su izbori bili veoma dobro organizovani. ,,Izborni dan je bio istinski impresivan. Nema sumnje da su ovi izbori dodatno ojačali demokratiju u Crnoj Gori” rekao je Roberto Bateli, šef delegacije Parlamentarne skupštine OEBS-a. On je kazao da se optužbe o kupovini ličnih karata mogu čuti u svim zemljama u regionu. ,,Nekada se pitam da li se te glassine namjerno šire sa ciljem da se destabilizuje razvoj i ometu dalje demokratske promjene”, rekao je Bateli, a prema nepotvrđenim informacijama, Rajku Kovačeviću, portparolu DPS-a, je veoma teško palo što tu formulaciju nije sam smislio.

Šef dugoročne posmatračke misije OEBS-ove Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Artis Pabriks ocijenio je da incident u kojem je, na biračkom mjestu u Podgorici, na lidera Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića nasrnuo aktivista DPS-a ne smatra napadom. Nije ga ni izbio.

Posmatrači ODIHR-a su zabilježili da nedostatak povjerenja javnosti ostaje ,,ključni izazov”, jer su navodi o izbornoj prevari i nejasna podjela između države i partijskih struktura stvorili negativnu atmosferu među biračima. „Ostali izazovi uključuju potrebu za haromizacijom i reformom izbornog okvira, nedostatak adekvatnih pravnih lijekova i nedovoljno kritičko izvještavanje većine elektronskih medija”, zapisao je OEBS. Kad se tako pobroji, postaje nejasno – gdje to posmatrači uočavaju ,,jačanje demokratije”. ,,Osjetili smo dozu pritiska prema običnim građanima, pogotovo onima koji zavise od države, državnih institucija i vlasti, direktno ili indirektno. Ponosan sam na kolegu, parlamentarca iz Norveške, koji je u Baru prisustvovao jednom incidentu. On je bio prisutan kada su se ljudi fotografisali da bi dokazali da su uradili stvari koje su od njih tražene. Mi nalaze ne zasnivamo na navodima već na posmatranju, to jest na onome što sami vidimo. Ne možemo da dajemo ocjene na osnovu indirektnih ili neprovjerenih navoda”, rekao je šef delegacije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope Andreas Gros.

Ako bi DPS bio ljubazan da potpiše svako obećanje da će nekoga zaposliti, ili da uslika svaku kupoprodaju lične karte – bio bi to odličan dokaz za nesalomive posmatrače naših sudbina. Svejedno, posmatračima je ionako posao da – posmatraju. Naše je da našu stvarnost stvaramo. Zasad smo stvorili – mrtvo more.

Skoro sasvim sigurno

U Budvi i Nikšiću građani su izabrali odbornike za lokalni parlament, a u Tivtu i Herceg Novom predsjednike opština. Koalicija Dobri ljudi – evropska Budva na izborima za opštinski parlament u Budvi osvojili su preko 70 odsto glasova. Imaće 25 od 32 mandata . Koalicija SNP , Nova, NS imaće pet, PZP dva i DC jednog odbornika. U Nikšiću je DPS – SDP koalicija osvojila 24 od 41 mandata. SNP će imati osam, Nova četiri, Narodnjačka koalicija i PZP po dva, DC- LP jedno odborničko mjesto. Kandidat koalicije Evropski Tivat DPS-SDP-HGI Dragan Kankaraš, pobijedio je na izborima za gradonačelnika. Za njega je glasalo 4.067, odnosno 66,4 odsto građana Tivta. Dejan Mandić, kandidat SNP -a pobijedio je na izborima za predsjednika opštine Herceg Novi. Za njega je glasalo 8.937 ljudi, za kandidata DPS-a i SDP-a Zorana Bošnjaka – 5.227. Kankaraš i Mandić i do sada su bili gradonačelnici Tivta i Herceg Novog. Na parlamentarnim izborima u Herceg Novom, najveći broj glasova dobila je vladajuća koalicija – 5.088. Iz toga su čelnici lokalnog DPS-a zaključili da se moraju organizovati lokalni izbori. Na to da je njihov kandidat za gradonačelnika propao, nijesu se osvrtali.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo