Niko odavno u javnom govoru u Crnoj Gori ne koristi riječ ,,peder”, većina se trudi da i izraz ,,homoseksualac” zamijeni korektnijim ,,gej osoba”. U politički korektnom govoru savladali smo dovoljno stepenica da se veoma rijetko može čuti riječ ,,Ciganin”; ,,Šiptar” je ime koje tek ponekad siđe sa usana najtvrdokornijih nacionalista. Ali, riječ ,,kopile” imamo u udžbeniku za osnovnu školu.
Ni po jada, što bi se reklo, da se ta riječ našla u kakvom umjetničkom tekstu. Ne. Djeca u devetom razredu osnovne škole na primjerima ,,kopilara” i ,,kopile” uče akcente. ,,Kopilara” je, kako je razjašnjeno, djevojka koja je vanbračno rodila, ,,kopile” je vanbračno dijete. Kao primjer upotrebe riječi koristi se rečenica: ,,Ćuti, kopile jedno”.
Tako će svaki dobri đak naučiti da je kratkouzlazni akcenat onaj koji se koristi u riječi ,,kopilara”, za razliku od kratkosilaznog u riječi ,,kopile”.
Pod brojem 71 je prvi član Ustava Crne Gore koji se bavi porodicom. U četvrtom stavu piše: ,,Djeca rođena van braka imaju ista prava i obaveze kao i djeca rođena u braku”. Reklo bi se da je jasno. Samo, očito, nije.
Zakon o zabrani diskriminacije zabranjuje, pored ostalog, diskriminaciju koja se zasniva na ,,bračnom ili porodičnom stanju”. Uzalud. Zabranjen je i govor mržnje. Zakonom je definisan kao ,,svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva…”. Diskriminacija u dužem vremenskom periodu smatra se težim oblikom duskriminacije. Kažnjiva je po zakonu.
Udžbenik Moć jezika za deveti razred osnovne škole izdao je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva na čijem je čelu Pavle Goranović. Autorke su Dragana Nenadović i Aleksandra Vešović-Ivanović. Glavni urednik izdanja je Radule Novović, a odgovorni urednik Lazo Leković. Urednica je Biljana Ćulafić, a recenzenti su: dr Adnan Čirgić. dr Radoslav Rotković, Ljubinka Nedić, Rada Mujović i Zorica Minić. Lekturu i korekturu uradila je Slađana Albijanić. Niko od tih ljudi nije primijetio da u lekciji Akcenti u standardnom jeziku ima nešto sporno. Nacionalni savjet za obrazovanje odobrio je udžbenik 2011. godine. Niko od nastavnika, tokom sedam školskih godina nije uočio da nešto nije u redu.
Autorke udžbenika odlučile su, a ostali aminovali, da osnovcima približe akcente pomoću dijela Rječnika govora Prošćenja Miloša Vujačića koji je izdala Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 1995. Uslikano, odobreno, objavljeno, djeci servirano.
,,Ne postoji nijedno opravdanje da se uz lekciju o akcentima u crnogorskom jeziku nađu diskriminacija i govor mržnje. Sa lingvističkog stanovišta, Rječnik govora Prošćenja, autora Miloša Vujičića je važan i koristan materijal. Međutim, pojedine lekseme se ne bi smjele preuzimati, a da se ne vodi računa o vrijednostima i pogledima na svijet koji se njima zagovaraju”, kaže u izjavi za Monitor profesorica književnosti Božena Jelušić. Po njenim riječima, takvi su primjeri: ,,kopilara” i ,,kopile”, uz primjer upotrebe u jezičkoj praksi: ,,Ćuti, kopile jedno!”. ,,Njima se nepogrešivo uspostavlja i dalje prenosi diskriminatorna ideologija i stigme arhaičnog patrijarhata, odnosno vrijednosna načela koja su u direktnom sukobu čak i sa zakonima države Crne Gore, koji u pravima izjednačavaju djecu, bez obzira da su rođena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici.”
Profesorica Jelušić ocjenjuje da je ovaj primjer ,,suštinski pokazatelj” da smo borbu protiv diskriminacije u Crnoj Gori prihvatili samo „na papiru”, ali da je istinski ne prepoznajemo i ne dekonstruišemo. ,,Ukoliko i ostavimo po strani činjenicu da se nepismeni narodni govornici kroz ovaj primjer indirektno nude kao paradigma pismenosti, pedagoški je problematično da se akcenti u osnovnoj školi poučavaju na primjerima arhaizama – u ovom slučaju čak i arhaičnih lokalizama. Pored toga što su djeci i uz prevod savršeno tuđi, oni su ‘distributivna’ mreža diskriminatornih društvenih praksi koje su u tradicionalnom društvu bile normalizovane. Ovaj propust je nažalost godinama postojao u udžbenicima, promakao je i autorkama i recenzentima, nastavnicima i roditeljima”, kaže profesorica Jelušić.
Nataša Nelević pozorišna kritičarka i spisateljica, direktorica NVO Nova Centar za feminističku kulturu smatra da je jezičko nasljeđe, kao i svako nasljeđe, neka vrsta supermarketa – uzimamo ono što nam je potrebno i to što uzimamo ne uzimamo slučajno.
,,Svaki put kada izgovorimo riječi poput ‘kopilara’ obnavljamo prezir prema ženama koje su rodile djecu izvan braka i njihovoj djeci. To je ono što bismo nazvali performativnom moći te riječi. Ako nas danas zaboli svaki put kad čujemo tu riječ, to znači da je ta moć i dalje, nažalost, živa. I ako već ne možemo našu djecu, ni sebe same spasiti od te mržnje u svakodnevnom životu, teško možemo zdravim razumom da dokučimo kako je moguće da se ona ušunjala u školu, pored toliko recenzenata, različitih supervizora, nadzornika. Postoji mnogo starih riječi koje se više ne usuđujemo da koristimo jer su uvredljive i ne odgovaraju savremenom poimanju i vrijednostima. Takve riječi nećete naći u udžbenicima. Ali ovu, hoćete”, kaže Nataša Nelević u izjavi za Monitor.
Prema informacijama kojima Monitor raspolaže honorar za pisanje udžbenika je pet do šest hiljada eura. Ako ima više autora, novac podijele. Recenzenti su ranije zarađivali euro po stranici, sad je ta cifra nešto manja. Moć jezika ima 120 strana, puta pet recenzenata, pa urednici, pa lektorka – nije to malo para. Naravno sve to narod pozlati kad plati nimalo jeftine udžbenike za osnovnu školu. Plate i ,,kopilare” jer je osnovna škola obavezna i za ,,kopilad”.
Prema ocjeni profesorice Jelušić, crnogorska jezička pometanja su se od početka pokazala samo kao odlično sredstvo za očuvanje vlasti i skretanje pažnje sa nasušnih društvenih potreba i problema. ,,Nova jezička kodifikacija se najteže obrušila na crnogorski obrazovni sistem. U kratkovidoj borbi da se crnogorska varijanta zajedničkog jezika potvrdi kao zasebni jezik, očito je da se postižu upravo suprotni efekti, pa se nespretno zagovaraju i načela suprotna humanizmu i ljudskim pravima”, kaže Božena Jelušić. Ona naglašava da se kao „slabija” , odnosno kao neko ko je imao drugačiji pogled na pitanje kodifikacije crnogorskog jezika – kao posebne varijante jednog policentričnog jezika – odavno distancirala od svega što se na tom polju radi. ,,Ipak, kao profesorica, i sama osjećam izvjesnu građansku odgovornost što primjer o kojem govorimo nijesam uočila i barem se obratila nadležnim insitutcijama”.
Preča je stvar okupirala ovih dana ovdašnji puk. Svetlana se Ceca Ražnatović, naime, našla u udžbenicima srpskog jezika u Srbiji. ,,Podvuci imenice u vokativu u sledećim stihovima poezije i popularne muzike”, zadatak je za učenike petog razreda osnovne škole. Među stihovima se našao hit: ,,Sećaš li se, lepi grome moj / Nekada je tlo pod nama pucalo”. Ministar prosvjete u srpskoj vladi Mladen Šarčević tražio je od Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja da zadatak bude izbačen.
Mediji u Crnoj Gori predano su pratili dešavanja u komšuluku. Javnost je bila uredno zgranuta. Šta piše u udžbenicima iz kojih uče njihova djeca, međutim, niko nije primijetio. Sedam i kusur godina.
Samo neka smo zdravo.
Kondžolos u kolipčini
Profesorica književnosti Božena Jelušić primjećuje da u lekciji o akcentima u crnogorskom jeziku, preuzeti konstrukt iz Rječnika govora Prošćenja postaje svojevrsna metafora Crne Gore. Na toj „slici”, kao kaže, dominiraju kolibe ,,kolipčine, kolipštine”, ljudi tumaraju ,,koletaju, kolomataju…” u ,,kolomatanim” opancima, štede na svemu ,,komrače”, a jedni druge ponajviše kunu i ućutkuju: ,,Nebesko ga kolo ubilo!”, ,,Ćuti, konjino!”, ,,Ćuti, kopile jedno!”.
,,U tom svijetu očito nema milosti za slabe i nemoćne, posebno ne za djecu, koja nikako ne smiju da budu rođena van braka, a ako su to i uspjela, onda treba da budu ropski poslušna, inače su kondžolosi: ‘Smiri se, kondžolose!’. Uzvičnici su dokaz da su vika i prijetnje uobičajeno ponašanje, a snaša se cijeni prema tome je li veliku komoru donijela – ko je kriv siromašnima”, kaže Božena Jelušić.
Hitna reakcija Zavoda
Neposredno prije nego je ovaj broj Monitora krenuo u štampu iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica stigao je mejl u kom se umjesto odgovora na pitanja koja smo im uputili navodi da će ovaj primjer ukloniti iz udžbenika.
,,Odlučili smo, uz saglasnost autora, da se ovaj primjer ukloni iz udžbenika – dakle, izdanje iz 2018. godine neće sadržati ovaj primjer”, piše u odgovoru koji potpisuje Lazo Leković, odgovorni urednik. .
Hvale je vrijedna brza reakcija Zavoda. Reagovali su istog trena kad su saznali da će Monitor pisati o ovoj temi. Do naše redakcije stigla je informacija da je udžbenik već bio u štampi koja je hitno obustavljena.
Kao prilog, iz Zavoda su nam proslijedili reagovanje autorki udžbenika. Pišu da je ,,ilustracija akcentovanja data bez namjere da se riječi iz rječnika tumače i skreće pažnja na njih, već s namjerom da se uoče (grafički) načini akcentovanja riječi i obaveze da se u svim rječnicima, pa i narodnih govora, riječi akcentuju”.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice