Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mrak

Objavljeno prije

na

Fahrudin Radončić jedini je zainteresovani za državnu Pobjedu. Na adresu vladine tenderske komisije za prodaju tog preduzeća stigla je samo koverta sa ponudom vlasnika sarajevskog Avaza. Radončić za Pobjedu nudi tek 2, 1 milion eura i traži da država preuzme dugovanja tog preduzeća. Od ranije se spekuliše da bi Vlada mogla oprostiti ogromne dugove Pobjede koji su krajem prošle godine iznosili skoro 20 milion eura. U tom bi se svjetlu moglo posmatrati i to što je Radončić najprije tvrdio da nije zainteresovan za Pobjedu ,,jer nije lider na tržištu i ima dugove”, da bi se potom predomislio.

Ukoliko bi Vlada pristala na Radončićeve uslove, on bi imao čistu dobit od vrijednih nekretnina državne novine, na najatraktivnijoj lokaciji u Podgorici. Radončić je najavio izgradnju stambeno poslovnog objekta. Ali i otpuštanja 80 posto zaposlenih bez odgovarajućih ulaganja u socijalni program. Vlada, u čijem je većinskom vlasništvu Pobjeda nezakonito već osam godina, prodaje čitav paket od 85,99 akcija.

Tendersku dokumentaciju za Pobjedu otkupila je bila i firma Media Nea Borisa Darmanovića, vlasnika Dnevnih novina. Darmanović nije dostavio ponudu. ,,Nijesam uspio da pronađem partnera koji bi ispunjavao uslove, pošto ih sam ne ispunjavam”, objasnio je za Monitor Darmanović. Vlada od vlasnika Pobjede traži bar trogodišnje iskustvo u tom poslu, i minimum osam miliona eura prihoda na kraju prošle poslovne godine i ukupnu aktivu vrijednu 15 miliona eura. Radončićev Avaz ispunjava te uslove.

Eventualni ulazak Radončića na domaću medijsku scenu potvrdio bi poznato: vrh vlasti ne želi da se odrekne dugogodišnjeg uticaja na svoje medije. Protekla godina pokazala je da se model režima za kontrolu državnih i drugih medija prilagođava tek koliko mora: mijenjaju se samo Đukanovićevi ljudi

Radončić je dugogodišnji prijatelj bivšeg premijera. Đukanović je boravio u njegovoj kući u Sarajevu, tvrde dobro upućeni, prilikom jedne od zvaničnih posjeta susjednoj BiH. Dnevni Avaz je Mila Đukanovića 2006. godine proglasio za ličnost godine.

Neki bosanski mediji i američke diplomate dovodili su Radončića u vezu i sa Naserom Keljmendijem, protiv kog se navodno vodi međunarodna istraga zbog trgovine drogom, a koji ima razgranatu mrežu saradnika u Crnoj Gori. Međunarodni istražitelji, pišu prethodne sedmice bosanski Dani, napravili su šemu uvezanosti of šor kompanija s Radončićevim, Keljmendijevim i kompanijama srpskog biznismena Miroslava Miškovića.

Američke diplomate su u depešama objavljenim na Vikilksu Radončića karakterisali kao ,,moćnog, korumpiranog tajkuna i osvetoljubivog medijskog mogula” koji Avaz nerijetko koristi kao oružje protiv protivnika. Isto smatraju i mnogi bosanski mediji. Dio ovdašnje medijske zajednice procjenjuje da će Pobjeda nastaviti da bude oružje za pritiske i obračune.

Na čelo RTCG ove jeseni postavljen je kum bivšeg premijera i prijatelj Rade Vojvodić, odranije u direktnim poslovnim vezama sa bivšim premijerom. Vojvodić je osnivač firme T- mobile koja je kasnije osnovala Đukanovićevu firmu.

Vojvodić je na tom mjestu zamijenio Branka Vojičića, čiju je smjenu zbog neodgovornog finansijskog poslovanja zatražio dio Savjeta, iz civilnog sektora. No, nakon dolaska Vojvodića, postalo je jasno da je bivšeg direktora smijenio onaj ko ga je i postavio – vrh vlasti. Transformacija RTCG u javni servis tek je lutkarska predstava u kojoj neki učestvuju voljno, a neki nehotice. Taj proces je vladajuća koalicija onemogućila kada je izmjenama dobrih medijskih zakona i formalno Skupštini dala moć da bira članove Savjeta i vratila RTCG na budžet. Javni servis bez finansijske i druge autonomije, znaju i djeca, ne postoji.

Vojvodić je, inače, na čelo RTCG došao sa mjesta direktora In televizije, koja je zvanično vlasništvo slovenačke Državne založbe. Nekoliko izvora tvrdilo je da iza te televizije stoji kapital još jednog prijatelja bivšeg premijera sa međunarodnih optužnica– Stanka Subotića, zbog šverca cigareta nedavno osuđenog na šest godina zatvora u Srbiji. Da je Subotić pravi vlasnik TV IN tvrdio je Ratko Knežević, nekadašnji saradnik Mila Đukanovića. Poseban tretman Subotića, lica sa međunarodne potjernice, na toj je televiziji bio je i razlog raspada Nezavisnog samoregulatornog tijela, iz kog su zbog tog intervjua izašli Monitor, Vijesti i Dan.

Vojvodić je svoje saradnike poveo sa sobom u RTCG, i odmah zadužio javni servis za socijalni program radi otpuštanja viška zaposlenih.

Državni mediji u godini koja odlazi istakli su se po pritisku na kritičare režima. Prljavu kampanju Pobjede, na čelu sa Đukanovićevim bivšim savjetnikom u Vladi, Srđanom Kusovcem, spremnim da ruši sve prepreke na putu bivšem šefu. Mediji, opozicionari, NVO, biće građa za pokoljenja. Novi Pobjedin rat za mir vodi se protiv urednika, vlasnika, novinara Monitora i Vijesti, te svih slobodnomislećih pojedinaca. Na meti su svi koji ne pristaju na režimsku verziju o bosanskim deportacijama, u kojoj se odgovornosti za taj zločin oslobađa najodgovorniji – Milo Đukanović, a krivac postaje Slobodan Pejović, penzionisani hercegnovski policajac koji je prvi javno posvjedočio o deportacijama i kazao da se radilo o zločinu koji je naložila država, što je svojim svjedočenjem potvrdio i tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.

Đukanović od tada postaje oštriji u nasilju nad svim svjedocima koji ne pristaju da zatvore oči pred očiglednim. Dok postavlja svoje ljude na čelo državnih medija, njegovo verbalno nasilje prema medijima koji nijesu pod njegovom kontrolom i ostalim kritičarima sve je otvorenije. Nakon njegovih izliva bijesa spaljeni su, u dva navrata, automobili Vijesti, a policija još nije otkrila počinioce. Đukanović se nikada nije ogradio od tog nasilja. Iako slatkorječiv premijer Igor Lukšić i njegova Vlada saučesnici su u tom nasilju.

Osim Lukšićevog ćutanja, Ministarstvo kulture i medija već duže istrajava na priči o ,,tabloidizaciji” privatnih medija, čime se pokušava dati ,,alibi” Đukanovićevim vatrenim govorima, ali i nasilju koje nakon njih slijedi. Na istom su fonu i neki navodni medijski profesionalci i njihovi mediji – Antena M, Analitika…

Sve snage Đukanović je angažovao da zatre sjećanje na svoje ratno lice, i cementira svoju prvobitnu akumulaciju. Prijatelji su dobro došli da pripomognu, pa i ulaganjima u medije koje je Đukanović kontrolisao i kojih se, očigledno, neće odreći. Medijski stručnjaci u regionu odavno upozoravaju na novi način kontrole medijske scene i spregu režima i njihovih tajkuna čiji kapital, većinom u tajnosti, stoji iza medija.

Bivši premijer pokazuje da će svjedoci koji ne ćute biti kažnjeni: nasiljem, lažima, izvrtanjem stvarnosti. Konačno i deratizacijom. A da ima ko da je sprovodi i u buduće, zdušno se stara. Đukanovićev je cilj da zatre sve što drugačije misli, usuđuje se da primijeti kako je car go.

Happy New Year.


Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo