Fahrudin Radončić jedini je zainteresovani za državnu Pobjedu. Na adresu vladine tenderske komisije za prodaju tog preduzeća stigla je samo koverta sa ponudom vlasnika sarajevskog Avaza. Radončić za Pobjedu nudi tek 2, 1 milion eura i traži da država preuzme dugovanja tog preduzeća. Od ranije se spekuliše da bi Vlada mogla oprostiti ogromne dugove Pobjede koji su krajem prošle godine iznosili skoro 20 milion eura. U tom bi se svjetlu moglo posmatrati i to što je Radončić najprije tvrdio da nije zainteresovan za Pobjedu ,,jer nije lider na tržištu i ima dugove”, da bi se potom predomislio.
Ukoliko bi Vlada pristala na Radončićeve uslove, on bi imao čistu dobit od vrijednih nekretnina državne novine, na najatraktivnijoj lokaciji u Podgorici. Radončić je najavio izgradnju stambeno poslovnog objekta. Ali i otpuštanja 80 posto zaposlenih bez odgovarajućih ulaganja u socijalni program. Vlada, u čijem je većinskom vlasništvu Pobjeda nezakonito već osam godina, prodaje čitav paket od 85,99 akcija.
Tendersku dokumentaciju za Pobjedu otkupila je bila i firma Media Nea Borisa Darmanovića, vlasnika Dnevnih novina. Darmanović nije dostavio ponudu. ,,Nijesam uspio da pronađem partnera koji bi ispunjavao uslove, pošto ih sam ne ispunjavam”, objasnio je za Monitor Darmanović. Vlada od vlasnika Pobjede traži bar trogodišnje iskustvo u tom poslu, i minimum osam miliona eura prihoda na kraju prošle poslovne godine i ukupnu aktivu vrijednu 15 miliona eura. Radončićev Avaz ispunjava te uslove.
Eventualni ulazak Radončića na domaću medijsku scenu potvrdio bi poznato: vrh vlasti ne želi da se odrekne dugogodišnjeg uticaja na svoje medije. Protekla godina pokazala je da se model režima za kontrolu državnih i drugih medija prilagođava tek koliko mora: mijenjaju se samo Đukanovićevi ljudi
Radončić je dugogodišnji prijatelj bivšeg premijera. Đukanović je boravio u njegovoj kući u Sarajevu, tvrde dobro upućeni, prilikom jedne od zvaničnih posjeta susjednoj BiH. Dnevni Avaz je Mila Đukanovića 2006. godine proglasio za ličnost godine.
Neki bosanski mediji i američke diplomate dovodili su Radončića u vezu i sa Naserom Keljmendijem, protiv kog se navodno vodi međunarodna istraga zbog trgovine drogom, a koji ima razgranatu mrežu saradnika u Crnoj Gori. Međunarodni istražitelji, pišu prethodne sedmice bosanski Dani, napravili su šemu uvezanosti of šor kompanija s Radončićevim, Keljmendijevim i kompanijama srpskog biznismena Miroslava Miškovića.
Američke diplomate su u depešama objavljenim na Vikilksu Radončića karakterisali kao ,,moćnog, korumpiranog tajkuna i osvetoljubivog medijskog mogula” koji Avaz nerijetko koristi kao oružje protiv protivnika. Isto smatraju i mnogi bosanski mediji. Dio ovdašnje medijske zajednice procjenjuje da će Pobjeda nastaviti da bude oružje za pritiske i obračune.
Na čelo RTCG ove jeseni postavljen je kum bivšeg premijera i prijatelj Rade Vojvodić, odranije u direktnim poslovnim vezama sa bivšim premijerom. Vojvodić je osnivač firme T- mobile koja je kasnije osnovala Đukanovićevu firmu.
Vojvodić je na tom mjestu zamijenio Branka Vojičića, čiju je smjenu zbog neodgovornog finansijskog poslovanja zatražio dio Savjeta, iz civilnog sektora. No, nakon dolaska Vojvodića, postalo je jasno da je bivšeg direktora smijenio onaj ko ga je i postavio – vrh vlasti. Transformacija RTCG u javni servis tek je lutkarska predstava u kojoj neki učestvuju voljno, a neki nehotice. Taj proces je vladajuća koalicija onemogućila kada je izmjenama dobrih medijskih zakona i formalno Skupštini dala moć da bira članove Savjeta i vratila RTCG na budžet. Javni servis bez finansijske i druge autonomije, znaju i djeca, ne postoji.
Vojvodić je, inače, na čelo RTCG došao sa mjesta direktora In televizije, koja je zvanično vlasništvo slovenačke Državne založbe. Nekoliko izvora tvrdilo je da iza te televizije stoji kapital još jednog prijatelja bivšeg premijera sa međunarodnih optužnica– Stanka Subotića, zbog šverca cigareta nedavno osuđenog na šest godina zatvora u Srbiji. Da je Subotić pravi vlasnik TV IN tvrdio je Ratko Knežević, nekadašnji saradnik Mila Đukanovića. Poseban tretman Subotića, lica sa međunarodne potjernice, na toj je televiziji bio je i razlog raspada Nezavisnog samoregulatornog tijela, iz kog su zbog tog intervjua izašli Monitor, Vijesti i Dan.
Vojvodić je svoje saradnike poveo sa sobom u RTCG, i odmah zadužio javni servis za socijalni program radi otpuštanja viška zaposlenih.
Državni mediji u godini koja odlazi istakli su se po pritisku na kritičare režima. Prljavu kampanju Pobjede, na čelu sa Đukanovićevim bivšim savjetnikom u Vladi, Srđanom Kusovcem, spremnim da ruši sve prepreke na putu bivšem šefu. Mediji, opozicionari, NVO, biće građa za pokoljenja. Novi Pobjedin rat za mir vodi se protiv urednika, vlasnika, novinara Monitora i Vijesti, te svih slobodnomislećih pojedinaca. Na meti su svi koji ne pristaju na režimsku verziju o bosanskim deportacijama, u kojoj se odgovornosti za taj zločin oslobađa najodgovorniji – Milo Đukanović, a krivac postaje Slobodan Pejović, penzionisani hercegnovski policajac koji je prvi javno posvjedočio o deportacijama i kazao da se radilo o zločinu koji je naložila država, što je svojim svjedočenjem potvrdio i tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.
Đukanović od tada postaje oštriji u nasilju nad svim svjedocima koji ne pristaju da zatvore oči pred očiglednim. Dok postavlja svoje ljude na čelo državnih medija, njegovo verbalno nasilje prema medijima koji nijesu pod njegovom kontrolom i ostalim kritičarima sve je otvorenije. Nakon njegovih izliva bijesa spaljeni su, u dva navrata, automobili Vijesti, a policija još nije otkrila počinioce. Đukanović se nikada nije ogradio od tog nasilja. Iako slatkorječiv premijer Igor Lukšić i njegova Vlada saučesnici su u tom nasilju.
Osim Lukšićevog ćutanja, Ministarstvo kulture i medija već duže istrajava na priči o ,,tabloidizaciji” privatnih medija, čime se pokušava dati ,,alibi” Đukanovićevim vatrenim govorima, ali i nasilju koje nakon njih slijedi. Na istom su fonu i neki navodni medijski profesionalci i njihovi mediji – Antena M, Analitika…
Sve snage Đukanović je angažovao da zatre sjećanje na svoje ratno lice, i cementira svoju prvobitnu akumulaciju. Prijatelji su dobro došli da pripomognu, pa i ulaganjima u medije koje je Đukanović kontrolisao i kojih se, očigledno, neće odreći. Medijski stručnjaci u regionu odavno upozoravaju na novi način kontrole medijske scene i spregu režima i njihovih tajkuna čiji kapital, većinom u tajnosti, stoji iza medija.
Bivši premijer pokazuje da će svjedoci koji ne ćute biti kažnjeni: nasiljem, lažima, izvrtanjem stvarnosti. Konačno i deratizacijom. A da ima ko da je sprovodi i u buduće, zdušno se stara. Đukanovićev je cilj da zatre sve što drugačije misli, usuđuje se da primijeti kako je car go.
Happy New Year.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice