Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Milojko Spajić je sve te dileme institucionalizovao kao resorni ministar. Ukoliko dođe do smjene vlasti program Evropa sad ,,biće sabotiran i urušen” saopšteno je Vijestima iz njegovog ministarstva početkom nedjelje. ,,Zbog toga što bi izvršnu vlast činili predstavnici koji su osporavali da je primjena moguća, a oni koji bi tu vladu podržavali u parlamentu žestoki su protivnici programa za koji nijesu glasali”.

Nije tu kraj. U Ministarstvu finansija računaju na kratko pamćenje građana pa ih dodatno plaše: ,,Više je nego opravdan strah i razlog zbog kojeg se ne može vjerovati u (punu) implementaciju zakona za Evropa sad, čije izmjene može da potegne nova, potencijalna parlamentarna većina iz koje su ismijavali ovu Vladu zbog obezbjeđivanja uslova za rast plata i prijetili bankrotom države, ako se bude sprovodio Spajićev program”.

Pa da se sjetimo –  Vladin program najglasnije su ismijavali oni koji su za njega glasali u parlamentu. ,,Sprdali smo se”, slikovito je objasnio Slaven Radunović amandmanski zahtjev DF-a da minimalna zarada ne bude 450 nego 600 eura. Prethodno je, sasvim ozbiljno, objavio da DF ne stoji iza tog programa, da mu predviđa neuspjeh i ne želi da preuzme odgovornost za njegovu realizaciju. A onda je Spajić pristao na dogovor ,,million po poslaniku većine” (usvojeni amandmani), a Vlada prećutala neusvajanje zakona koji su trebali omogućiti dodatne prihode države (veće akcize, povećanje stope PDV-a ugostiteljima) i pristala na neplanirani rast troškova. I deficita u državnoj kasi.

Uglavnom, one koji su najavljivali da Evropa sad može dovesti do bankrota države možete naći i na strani pozicije, jednako kao i u opoziciji. Eventualna promjena vlasti na to neće ozbiljnije uticati. Uostalom, svi oni danas imaju obavezu da  provode i poštuju usvojene zakone. I svjesni su toga.

Poslanik SD-a Boris Mugoša je, odgovarajući na prozivke iz Vlade, poručio: ,,I ova i sljedeća vlada imaju ustavnu obavezu da izvršavaju zakone, tako da je priča da sljedeća vlada neće to raditi pravno neutemeljena. Kao i svi drugi zakoni i navedeni su podložni korigovanju i unapređivanju, ali se i za to zna procedura – Vlada ili poslanici predlože, a Skupština odlučuje”.

Potpredsjednik URA-e Goran Đurović bio je još direktniji. Evropa sad ostaje na snazi, kao prioritet buduće evropske vlade. ,,Taj program treba dodatno osnažiti i učiniti ga održivim sa nastojanjima za povećanjem i naknada i izdavanja za naše najstarije građane”, navodi Đurović. ,,Kako se pokazalo, postoji i postojaće Crna Gora bez DPS-a, isto tako pokazaće se da će građani živjeti bolje i imati veće plate i penzije i bez nekih koji ovih dana odlazak sa funkcija predstavljaju apokalipsom…”.

Ko je pomislio da nema mjesta za brigu – nije u pravu. ,,Upravi za inspekcijske poslove potrebno je hitno jačanje, a zbog političkih previranja, interesa za model manjinske vlade i nove organizacije, to neće moći skoro da se sprovede i time se otvara mogućnost za više zloupotreba u primjeni programa”, navode iz Ministarstva finansija.

Na potrebu pojačanog inspekcijskog nadzora dobronamjerni su upozoravali čim su naslućeni obrisi novog programa, uglavnom, poreske reforme. Ni tada ni danas niko Vladi nije branio da prione na posao ,,hitnog jačanja” Uprave za inspekcijske poslove. Sem što iskustvo uči da vlast, u susret izborima, zna da ,,primiri” poreznike. Da ne uznemire birače. I rastjeraju finansijere. Ta bi nam se priča mogla ponoviti i sa projektom Evropa sad.

Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, ne mora biti tačno.

,,Već sjutra, minimalna zarada u Crnoj Gori će iznositi 450 eura, a prosječna plata 700 eura”, pohvalio se premijer Zdravko Krivokapić 30. decembra prošle godine, dan po usvajanju budžeta, ponavljajući ono što smo slušali od sredine septembra.

Kad su prošli praznici, tviteru se vrati i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović. Sa novom računicom. ,,Prosječna zarada od 530 eura neto će od 1. februara sa Evropom sad porasti na 660 eura”, obradovao nas je. ,,Ovo mjesečno povećanje od 130 eura na godišnjem nivou znači dodatnih 1.500 eura”.

A kako se 700 preobratilo u 660, odnosno, gdje smo za 15 dana izgubili obećani prihod od 500 eura godišnje, Milatović nije objašnjavao. Radije je građane posavjetovao kako da potroše novi prihod. Kao da bar to ne bi umjeli i bez njegove pouke.

Najzanimljivije, ministar Spajić se u svojim čestitkama i samohvalama nije bavio konkretnim brojkama. Zašto? Možda će nam biti žao kad saznamo odgovor.

Prekarni ugovori u državnim institucijama

,,Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) izražava zabrinutost sve češćim navodima koje dobija od svog članstva, ali i zainteresovanih građana/ki, u vezi sa radnim statusom značajnog broja lica angažovanih u državnim organima”, navodi predsjednik Unije saveza sindikata, Srđa Keković u pismu ministru ekonomskog razvoja Jakovu Milatoviću.

Keković je za primjer uzeo obraćanje 73 žene radno angažovane u Upravi za katastar i državnu imovinu ,,po nekoj vrsti nesigurnih ugovora poput: ugovora o privremenim i povremenim poslovima, agencijskih ugovora ili, što je najčešće slučaj, ugovora o djelu”. Neki od tih i takvih angažmana traju duže od deset godina.

,,Iako obavljaju poslove za kojima Uprava kao poslodavac ima kontinuiranu i permanentnu potrebu, što dokazuje i dužina trajanja njihovog angažmana, ipak, Uprava u konkretnom slučaju godinama unazad čak i ne pokušava da iznađe način da obezbijedi uslove za dostojanstven rad, a samim tim i život, pomenutim koleginicama”, objašnjava Keković. ,,Angažovanje koleginica po naprijed navedenim, prekarnim ugovorima, dovodi iste u situaciju da godinama žive u neizvjesnosti da li će njihovi (pa i takvi) ugovori biti produženi (nerijetko su potpisani na svega 30 dana) i dodatno im onemogućava da ostvare neka od osnovnih prava iz radnog odnosa poput uvećanja zarade, uplate doprinosa za obavezno socijalno osiguranje u punom iznosu, prava na godišnji odmor, pravo na naknadu zarade po osnovu privremene spriječenosti za rad, prava na kreditno zaduživanje i dr”.

Nemamo informaciju da je iz Ministarstva ekonomskog razvoja na adresu USSCG stigao odgovor. Stižu informacije o sličnim ugovorima i u drugim državnim kompanijama. Privatni poslodavci slijede ,,dobru praksu”.

Zoran RADULOVIĆ