„Na Jadranu se možda prije desetak godina vodila drukčija politika, ali danas je to politika saradnje i prijateljstva. Naš osnovni cilj je da Jadran bude more mira i da sve zemlje koje izlaze na Jadran uđu u EU”, kaže prvi predsjednik Jadranske euroregije i istarski župan Ivan Jakovičić. On je predložio da se ta politika zajednički nastavi, a u tome je nedavno došla pomoć i od EU, koja je pokrenula tzv. Jadransku strategiju. U sjedištu EU razumiju da je radi postizanja uravnoteženog društveno-ekonomskog razvoja na jadranskom području i većeg stepena evropske povezanosti potrebno sagledavati taj teritorij kao cjelinu. To znači stvaranje nove makro-regije, odnosno novog okvira za saradnju u Evropi, pa će ova regija, sa sedam država i oko 90 miliona ljudi, ubuduće uživati posebnu podršku Brisela. Na taj način, Jadran je, nakon Baltičke i Podunavske, postao treća evropska makroregija. „Mi želimo da naši seljaci i zapošljeni u turizmu, ljudi koji putuju i dolaze k nama da upravo kroz Jadransku strategiju postanu konkurentni i da dođu do novaca. Sve se na kraju svodi na novac i pitanje da li će nešto biti financirano bespovratnim ili kreditnim sredstvima”, objašnjava Jakovičić.
Jadranskom strategijom unutar EU sada se bavi Evropska komisija, te članice Unije – Italija, Slovenija i Grčka, koje intenzivno lobiraju za Jadransku strategiju. Kako se navodi u Briselu, pripreme za ovaj projekat će se voditi nekoliko godina, a strategija bi mogla u potpunosti zaživjeti 2014. godine kada će Unijom predsjedavati najprije Grčka u prvom, a Italija u drugom polugodištu. Na terenu se takođe odvija niz aktivnosti kako bi se istakla važnost tog neponovljivog prirodnog okvira i njegove jedinstvene vrijednosti. Intenzivirane su aktivnosti oko izgradnje jadransko-jonskog autoputa i podizanja stepena sigurnosti plovidbe, te posebno zaštite Jadrana od onečišćenja. Na prijedlog Hrvatske, Jadransko more se nastoji proglasiti posebno osjetljivim morskim područjem.
Crnogorsko primorje je najvrednija imovina Crne Gore, preko koje se ova zemlja može uspješno i najbrže uključiti u evropska i globalna kretanja. No, ona nema nikakvu svoju jadransku strategiju. Stvari se odvijaju stihijski, što se najbolje vidi po haosu u prostoru u „prijestonici turizma”. Čak je i ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić nedavno rekao da je „prostor Budve u urbanističkom smislu devastiran, odnosno uništen i da ga treba prepustiti sebi samom!” Iako je član odlazećeg kabineta premijera Igora Lukšića kazao ono što je svima znano, izjava je bila skandalozna, jer dolazi od aparatčika partije koja nekontrolisano vlada ovom državom već više od dvije decenije. Ministar je nagovijestio da će u Budvi situacija biti još gora, jer će se tu uskoro graditi oblakoderi, dodajući da ,,deset, 15 ili 50 lokacija na Primorju treba zaštititi i ostaviti budućim generacijama”. No, srećom ekonomska kriza i propast crnogorskih tajkuna doprinijeli su da čitavo Crnogorsko primorje izbjegne sudbinu Budve i, kako kaže ministar, bude prepušteno sebi samom.
Zbog strukture smještajnih kapaciteta i ukupnog odnosa države tek narednih godina treba očekivati renesansu crnogorskog turizma, što se može reći i za brodarstvo. ,,Oživljavanje viševjekovne pomorske tradicije krenuće kada se luka Bar pozicionira kao transportno–logistički centar Jadrana”, kaže Emin Duraković. On smatra da su iskorišćavanje postojećeg ili gradnja novog kontejnerskog terminala u Luci Bar, kroz strateško partnerstvo s nekom globalnom alijansom, kao i uspostavljanje linijskog servisa s mediteranskim i jadranskim lukama, u direktnoj vezi s razvojem crnogorske flote, ali i drumske i željezničke infrastrukture u zaleđini. „Takav pristup i aktivnosti sigurno bi obezbjedili bolju budućnost crnogorskom brodarstvu i stvorili osnov za njegovu dugoročnu održivost”, tvrdi Duraković.
I ostali naši sagovornici smatraju da crnogorski zvaničnici još nijesu svjesni značaja mora i da ono u Crnoj Gori i na početku trećeg milenijuma služi tek za kupanje i slabašan ulov ribe. Jadransku strategiju, orijentaciju, čak i poziciju, rijetko ko ikada i spomene. Ona neminovno dolazi na dnevni red tek nakon što je brutalno propala kumovska strategija i pošto je EU odlučila da je snažno podrži.
EU i dobro more
EU je najveća pomorska velesila svijeta. O tome govore podaci da u Evropi 50 odsto stanovništva živi do 50 kilometara od mora, 90 odsto roba dolazi brodom, a 43 odsto prometa roba unutar Evrope odvija se morskim putem. Evropski brodari kontrolišu 40 odsto svjetske pomorske flote, a u evropskim lukama se godišnje prekrca 3,5 milijarde tona tereta i 350 miliona putnika. Pomorski sektor EU, uključujući brodogradnju, luke, ribarstvo i ostale direktno vezane grane privrede, zapošljava tri miliona radnika. Želeći naglasiti svoj pomorski karakter i potencijale, a ujedno i promovisati novu integrisanu pomorsku politiku, Unija je 20. maj proglasila Evropskim danom mora. A istorija je svjedok da su poprišta čuda i roditeljice civilizacije vazda bile pomorske zemlje. More podnosi bezbroj kapetana, a ipak ima samo jedna pravila igre: opremi svoj brod, ukrcaj što hoćeš, plovi kuda te volja – ali, daj mira drugima. I dobro ti more!
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice