Strah izazvan dugodišnjom kampanjom protiv MMR vakcina, ima opipljiv učinak. Samo desetak posto djece rođene 2019. godine u Crnoj Gori je vakcinisano. Stručnjaci upozoravaju – to što već nemamo epidemiju malih boginja je samo slučajnost
Epidemija malih boginja – morbila – samo što ne kuca na vrata. Oko 90 odsto djece rodjene 2019. godine u Crnoj Gori nije vakcinisano MMR vakcinom, koja štiti od tri virusne bolesti: malih boginja, rubeole i zaušaka. Širom svijeta, pa i u Crnoj Gori, MMR vakcina je meta antivakcionog lobija koji je, bez naučne potpore, povezuje sa autizmom. Godinama izloženi toj kampanji, mnogi roditelji su u nedomuici da li treba vakcinisati djecu ovom vakcinom.
Strah ima opipljiv učinak. U Crnoj Gori se godišnje u prosjeku rodi oko 7.000 beba. U toku 2014. godine na području Podgorice vakcinisano je MMR vakcinom 90 odsto; 2015. godine 88 odsto; 2016. godine 77 odsto; 2017. godine 61 odsto; 2019. godine svega 11,5 odsto djece. Tek svako peto dijete rođeno 2019 .godine u glavnom gradu Crne Gore primilo je MMR vakcinu. Možda još slikovtije: u Podgorici je 2019. godine rođeno oko 4000 djece, vaksinisano ih je tom vakcinom samo oko 500.
To je ogroman pad, više od svega, pad povjerenja društva u sebe i u vlasitite orijentire. Dijete kada je zaražno, a bez simptoma boravi u kolektivu, četiri dana prije pojave morbila prenosi zarazu na dugu djecu. Takođe i četiri dana nakon ozdravljenja. Zato se zaraza se, među nevakcinisanim mališanima, veoma brzo širi.
Posljednji je čas da se upozorenja shvate ozbiljno. Epidemija bi drastično otežala ionako tešku epidemiolosku situaciju u Crnoj Gori zbog virusa Covid -19. U uslovima preoptrećenosti medincinskog osoblja, društvene atmosfere, stanja u porodicama iscrpljenim krizom, povećanog straha, zamora i nepovjerenja, mogla bi imati katastrofalne posljedice.
I statistički podaci u našoj zemlji upozoravaju. Od 100 djece oboljele od morbila, između sedam i devet ih dobije upalu srednjeg uha. Upalu pluća dobije između jednog i šestoro djece. Različite vrste dijareje oko šestoro. Upalu mozga dobije jedno dijete na 1.000 do 2.000 oboljelih. Sklerozirajući panencefalitis (smrtnosona bolest sa oštećenjem mozga) dobije jedno dijete na 100.000 oboljelih. Na 1.000 inficiranih umre jedno do troje djece, od komplikacija. Inače, djeca do pet godina čine 60 odsto inficiranih.
Stručnjaci takođe ukazuju – kad bi se djeca širom svijeta do svoje druge godine zivota vakcinisala u procentu od 95 odsto, bolest bi nestala. Svi znamo da se to u dogledno vrijeme neće desiti. Ne zato što bogate i medicinski napredne zemlje ne mogu da proizvedu dovoljno vakcina, nego zato što nemaju moralne snage, da ih podijele svima kojima trebaju. Ovo je svijet djece nejednakih šansi od rođenja.
To što mi već nemamo epidemiju je slučajnost. Epidemiolog dr Senad Begić je jos prije četiri godine upozorio da smo na pragu epidemije malih boginja jer je broj djece vakcinisane MMR vakcinom i tada bio mali.
Upućeni izvori detektora javljaju da korona u Podgorici nije značajnije uticala na redovnu vakcinaciju djece. Od djece rođene 2020. godine njih 90 odsto vakcinisano je pentaksim vakcinom koja se daje u prvoj godini života, protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize i hemofilijusa. To je dobra vijest. Međutim, ima ona i dodatak koji je kvari. Smanjen je broj djece koja su dobila revakcinu pentaksima koja se daje godinu nakon te vakcine. Do toga je došlo zato što se, zbog straha roditelja, odlaže primanje MMR vakcine, koja se mora dati prije revakcine pentaksima. Takom se loš krug zatvara.
Ljekari godinama apeluju na roditelje da vakcinišu djecu i preduprijede loše posljedice. Uzalud. Strah je iz godine u godinu sve jači. Nesigurni ljudi masovno reaguju panikom i poricanjem. Problem je dubok i ne mogu ga riješiti samo ljekari. Ni naši, ni svjetski. Strah od MMR vakcine je simptom globalnog stanja svijeta, i čovjeka u njemu, u kojem su dezorijentisanost i moć manipulacije veći nego ikad.
Stela O.KOVAČ