Iz Brisela su nam opet poručili – ako želimo u Evropu moramo se bolje postarati o životnoj sredini. Čak dvije trećine evropske legislative odnosi se na oblast životne sredine, a visoki evropski standardi postaju sve viši. I nedostižniji. Na primjeru potencijalne gradnje hidroelektrana na Morači možda se u ovom trenutku ponajbolje može vidjeti kako kod nas istovremeno funkcionišu briga o životnoj sredini, vladavina prava, borba protiv korupcije.

FORMA BEZ SUŠTINE: Vlada je spremna da krene u potop i betoniranje kanjona Morače, ponovo otvori priču o Tari, uguši neka od vrijednih prirodnih staništa rijetkih životinja i biljaka, ugrozi kulturno-istorijske spomenike. Sve to bez izvjesne koristi za njene građane. Priča o Nacrtu koncesionog ugovora za HE na Morači jedno je od najdramatičnijih poglavlja naše stvarnosti.

Koordinator Foruma 2010 za ekonomsku politiku i preduzetništvo Dejan Mijović smatra da Nacrt koncesionog ugovora ne daje odgovore na suštinska pitanja, primjedbe i zahtjeve postavljene u dosadašnjoj javnoj debati o predloženom konceptu gradnje hidroelektrana na Morači koji, po ocjeni brojnih eksperata i nevladinih organizacija, Crnoj Gori donosi samo troškove, a sav profit narednih decenija prepušta stranom koncesionaru.

„Država snosi troškove eksproprijacije i zaštite manastira, ali njeno učešće u projektu time nije ograničeno, niti je precizno definisano kao što nalaže zakon, već se u Nacrtu koncesionog ugovora ostavlja mogućnost da država i na druge načine odobri koncesionaru dodatnu finansijsku podršku”, upozorava Mijović.

On je pozvao vlasti da upravo na primjeru planiranja gradnje na Morači dokažemo Evropi da je Crna Gora zemlja vladavine prava koja zaslužuje da bude ne samo kandidat već uskoro i punopravni član Evropske unije.

NA UŠTRB JAVNOG INTERESA: No, kako stvari sada stoje, teško da će to biti dostignuto.

„Dosadašnje aktivnosti nadležnih na pripremi dokumenata i način njihovog usvajanja pokazali su da projekat eventualne izgradnje brana na Morači nije postavljen na jasnim, realnim i transparentnim osnovama”, upozorava Darko Pajović iz Green Homea. On tvrdi da tome u prilog ide i veliki broj komentara i kritika stručne i laičke javnosti na dokumente kao što su Detaljni prostorni plan za HE na Morači, Strateška procjena uticaja, ali i Nacrt koncesionog akta. „Na žalost, ni poslije dvije javne rasprave nemamo definisano tehničko rješenje za eventualno korišćenje hidropotencijala rijeke Morače, dok se država oslanja na investitore u njegovom iznalaženju, što je nastavak loše prakse izlaženja u susret investitorima na uštrb javnog interesa i još jedan pokazatelj nemoći nadležnih da kreiraju budućnost u interesu građana”, kaže Pajović.

Nacrt koncesionog akta pun je propusta. O nekima od njih Monitor je već pisao. No, ono što bode oči svakako je prostor ostavljen koncesionaru da sam određuje mjere zaštite životne sredine. Baš je teško pogoditi šta bi, birajući između životne sredine i sopstvene zarade, izabrao.

MNOGO BUKE, MALO STRUJE: Dejan Mijović upozorava i da je jedini parametar za tzv. alternativno tehničko rješenje koji je Vlada postavila, da se na Morači proizvede minimum 600 Gwh energije. „Projekat koji bi dao malo manje energije, 500 do 550 Gwh ne bi izašao izvan sadašnjeg korita rijeke. Zato je sada apsurdna stvar da se zbog tih 50 do 100 Gwh uništava kanjon, mijenja geografija i klima Crne Gore, strada živi i neživi svijet”, objašnjava on.

Pitanje je i šta bi se moglo desiti s klizištem Đurđevine na koje su i strani eksperti ukazivali kao moguću rizičnu tačku. Iako je analiza tog klizišta slavodobitno najavljivana iz Vlade uz tvrdnje da su je naručili brinući o mogućim negativnim posljedicama gradnje HE na Morači – rezultate još nijesmo ni čuli ni vidjeli.

Javnost još nije dobila valjane argumente zašto je gradnja HE na Morači dobra za građane. Vlast u Podgorici i dalje je ubijeđena da je dovoljno da energetičari znaju kolika je i čija korist od njihovog projekta.

DEJAN MILOVAC, MANS
Lažne nade

 Još od početka javne rasprave o Nacrt detaljnog prostornog plana za sistem multifunkcionalnih akumulacija na rijeci Morači, MANS uzalud pokušava da od Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dobije osnovne podatke o tome šta su ključni rizici po životnu sredinu i zdravlje ljudi. U ovoj organizaciji tvrde da je ista priča i s Ministarstvom ekonomije, koje u kontinuitetu odbija da javnosti saopšti na osnovu kojih je ekonomskih analiza urađen predlog koncesionog akta i koncesionog ugovora, te koje su to konkretne koristi za crnogorske građane od izgradnje brana na Morači. „Umjesto toga i resorni ministri Branimir Gvozdenović i Branko Vujović praktično traže da se Vladi vjeruje na riječ i umjesto konkretnih podataka o ekonomskim benefitima i štetama, javnosti se ponovo nudi prežvakana bajka o novim radnim mjestima, procvatu poljoprivrede i stočarstva i ukupnom ekonomskom bumu koji se sprema sjevernom dijelu Crne Gore u toku i nakon izgradnje brana na Morači i potapanja hiljada kvadratnih metara zemljišta”, objašnjava Dejan Milovac iz MANS-a. On tvrdi da je, na žalost, crnogorska realnost bitno drugačija. „Iskustvo nas je naučilo da kadrovima poput pomenutog ekonomsko-urbanističkog tandema nije uvijek dobro vjerovati, naročito imajući u vidu dosadašnje poslove stoljeća kojima su usrećene buduće crnogorske generacije, poput onih s KAP-om ili nikšićkom Željezarom”, objašnjava Milovac. U MANS-u zato tvrde da je nedostatak ključnih informacija otvorio ogroman prostor za sumnju da će ključne, a možda i jedine koristi od izgradnje i eksploatacije akumulacija na Morači imati budući koncesionar, dok će na građane Crne Gore pasti kompletan teret plaćanja eksproprisanog zemljišta, izmještanja puteva i ostali troškovi neophodni kako bi se budući koncesionar uveo u posao. Milovac upozorava na podatak da će 2015. godine Crna Gora izaći i na regionalno energetsko tržište, te da zato potpuno pada u vodu argumentacija da se novi energetski izvori grade radi energetskog deficita. „Možda se oni i grade zbog deficita, ali svakako ne crnogorskog jer postoje sumnje da će struja proizvedena u budućim hidrocentralama biti većim dijelom namijenjena izvozu. Priču o tome podgrijava i najavljena izgradnja podmorskog kabla između Crne Gore i Italije, zemlje porijekla najnovijeg strateškog partnera Crne Gore u oblasti energetike, kompanije A2A”, upozorava Milovac. On tvrdi da se druga velika zabluda odnosi na ekonomske koristi tokom izgradnje brana i već famozno zapošljavanje kojim će se praktično iskorijeniti siromaštvo u Crnoj Gori. Kako to izgleda u praksi već smo imali prilike da vidimo tokom zlatnih godina domaće građevinske industrije kada je većina radne snage bila porijeklom iz zemalja iz okruženja, mahom neprijavljena, tako da je građevinarstvo kao lokomotiva ekonomskog razvoja Crne Gore donijela ekonomsku korist samo malom broju domaćih i stranih građevinskih tajkuna. „U priču o porezima, taksama i ostalim obavezama koje će napuniti državni budžet mogu vjerovati samo oni koji takođe vjeruju i da najveće privatizovane kompanije poput Željezare i KAP-a redovno izmiruju pomenute obaveze. Slično je i sa obavezama prema ulaganju u životnu sredinu, investicionim programom”, zaključuje Milovac.

Marijana BOJANIĆ