Povežite se sa nama

FOKUS

Monopolom do miliona

Objavljeno prije

na

Mali akcionari Elektroprivrede Crne Gore imaju još šest radnih dana da odluče da li će prihvatiti ultimatum Vlade Crne Gore, italijanske A2A, Monte adria broker dilera i Prve banke da svoje akcije prodaju uz plaćanje reketa posrednicima koji su, nezakonito, obezbijedili monopolski položaj u ovoj transakciji. PRAVO JAČEGA: Dnevne novine su prošlog četvrtka prenijele oglas kojim se akcionari EPCG obavještavaju da svoje akcije mogu prodati isključivo uz posredovanje Monte adria broker dilera.

,,Kupoprodajna cijena, umanjena za proviziju od jedan odsto biće uplaćena na bankovni račun prodavca akcija otvoren u Prvoj banci Crne Gore ili, za one prodavce koji nemaju račune otvorene u toj banci, na račune koje će ona za njih otvoriti bez naknade”, stoji u oglasu iz koga su zainteresovani saznali da im se silom nameće ne samo berzanski posrednik i njegova cijena, već i banka u kojoj će završiti njihov novac. Poređenja radi, berzanski posrednici su, do sada, za poslove čija je vrijednost prelazila milion eura naplaćivali proviziju koja se kretala oko 0,3 odsto.

Ekskluzivni berzanski i finansijski posrednici (Monte adria i Prva banka) odnosno njihovi većinski vlasnici Milo i Aco Đukanović i Veselin Vukotić mogli bi u ovom poslu, na račun prodavaca akcija EPCG, zaraditi skoro 1,5 miliona eura. To je tri do četiri puta više nego što bi provizija iznosila da je ova transakcija obavljena po do sada važećim pravilima na crnogorskom tržištu hartija od vrijednosti. Zato su vlasnici akcija Elektroprivrede od nadležnih tražili da zaštite njihova zakonom garantovana prava.

Predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković zatražio je od premijera Mila Đukanovića, predsjednika Komisije za hartije od vrijednosti Zorana Đikanovića, predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića, ministra finansija Igora Lukšića, državnog tužioca Ranke Čarapić, ombudsmana Šefka Crnovršanina i Uprave policije „da hitno reaguju i uspostave vladavinu prava na tržištu kapitala, te sankcionišu uzurpatore”.

Komisiji za hartije od vrijednosti su, u međuvremenu, stigle i žalbe Aktiva integre i Hipotekarne banke. ,,Molimo da nam u što hitnijem roku odgovorite da li je ova procedura u skladu sa članom 78. Zakona o hartijama od vrijednosti kojim se propisuju standardi u poslovanju sa hartijama od vrijednosti”, stoji u dopisu koji je KHOV uputio Mladen Bojanić, predsjednik Odbora direktora kompanije Aktiva integra.

NEMUŠTI JEZIK: Umjesto pomoći i poziva na poštovanje zakona, akcionari su iz KHOV dobili nemušte izgovore kojima odgovornost prebacuju na Vladu i Tendersku komisiju.

,,Pitajte ugovorene strane (Vladu i A2A) i onog ko je objavio oglas (Monte adria broker diler) zašto je to tako, kako se ulazi i izlazi sa zbirnog računa, pod kojim uslovima i kuda novac ide”, rekao je Đikanović stavljajući do znanja da je, prema njegovom tumačenju, kupoprodajni ugovor koji je potpisala Vlada stariji od svih zakona i Ustava. ,,KHOV nema nadležnost da bilo što poništi”, tvrdi Đikanović pravdajući se time da je ,,čitav postupak privatizacije u nadležnosti Vlade”. On, međutim, zaboravlja da se nije smatrao nenadležnim ljetos kada su četiri crnogorska fonda zajedničkog ulaganja od KHOV dobili saglasnost da svojih 17 odsto akcija EPCG prodaju Italijanima mimo važećih pravila na crnogorskom tržištu kapitala i van sistema Centralne depozitarne agencije.

Ne oglašavaju se ni iz Vlade Crne Gore. Kao da nije njihov problem to što se pri realizaciji zahtjeva koji su pred A2A postavljeni privatizacionim tenderom krše domaći i međunarodni propisi. Ako to ne čudi – zbog očiglednog konflikta interesa koji u ovom poslu ima premijer-biznismen Milo Đukanović – onda je neobična ravnodušnost sa kojom evropski zvaničnici u Crnoj Gori prate ovaj slučaj.

PUTUJ EVROPO: Poslovni aranžman koji su sklopili A2A, Prva banka i Monte adria u očiglednoj je suprotnosti sa članom 73. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore sa EU.
Tu, naime, stoji da su ,,nespojivi sa pravilnim finkcionisanjem Sporazuma svi dogovori između preduzeća čiji je cilj ili učinak sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije”.

Upravo je ovaj dio Sporazuma o stabilizaciji motivisao crnogorske zakonodavce da pripreme i usvoje Zakon o zaštiti konkurencije koji se, makar formalno, primjenjuje od 1. januara 2006. godine. I tu je aktuelna otimačina novca malih akcionara EPCG skoro pa nacrtana: Dominantan položaj na tržištu, u smislu ovog zakona, ima onaj ,,koji može da donosi poslovne odluke ne vodeći računa o poslovnim odlukama konkurenata, dobavljača, kupaca ili krajnjih korisnika njegove robe odnosno usluge”, stoji u odjeljku Zloupotreba dominantnog položaja. Da ne bi bilo nedoumica, Zakon kao tu vrstu zloupotrebe precizno definiše radnje kojima se ,,neposredno ili posredno nameću nepravedne kupovne ili prodajne cijene ili drugi nepravedni uslovi poslovanja”.

Još samo da se ministar ekonomije Branko Vujović sjeti da je ministarstvo kojem je na čelu nadležno za sprovođenje Zakona o zaštiti konkurencije. I primijeni ga. Recimo onaj dio koji predviđa da preduzeća koja prekrše ovaj zakon plate kaznu u iznosu desetostruko većem od nezakonito stečene dobiti. Tada bi i Milo Đukanović i Veselin Vukotić, kao (su)vlasnici Prve banke i Monte adrie, konačno imali pisanu potvrdu da je Crna Gora imala koristi od njihovog državnog i privatnog poslovnog angažmana.

Hronologija pljačke

Tenderom za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG predviđena je obaveza kupca (ispostavilo se da je to italijanska kompanija A2A) da manjinskim akcionarima ponudi otkup njihovih akcija po istoj cijeni po kojoj će ih platiti i Vladi Crne Gore. Nezvanično, to je bila kompenzacija premijera Đukanovića manjinskim akcionarima Elektroprivrede za njihovu prećutnu saglasnost da se isporukom besplatne struje vrijedne 20-tak miliona eura pomogne Kombinat aluminijuma. Prvi problemi su nastali nakon odluke Tenderske komisije koju je predvodio potpredsjednik Vlade Vujica Lazović da odbije ponudu grčkog konzorcijuma koji je ponudio cijenu od 11,1 eura za akciju. Posao je zaključen sa A2A koji su za akcije EPCG nudili po 8,4 eura. Samo po tom osnovu mali akcionari Elektroprivrede uskraćeni su za približno 40 miliona eura. Da je prihvaćena ponuda iz Atine privatizacioni vaučer uložen u EPCG (1.750 akcija) vrijedio bi 19,4 hiljade eura. Ovako, njegov će vlasnik od Italijana dobiti 14,7 hiljada. Ali, i taj će iznos biti umanjen za brojne provizije koje će mu, u konačnom, odnijeti skoro 200 eura. Najveći dio provizije podijeliće Prva banka i Monte adria broker diler. Dio će pripasti i brokerskim kućama koje je Monte adria angažovala kao podizvođače, kupujući njihovu lojalnost obećanjem da će im udijeliti dio enormne provizije. ,,Sramna odluka Vlade i italijanske komunalne kompanije za odvoz smeća A2A da mali akcionari moraju da transakciju obave preko Prve banke i Monte Adria i to po strahovito visokim provizijama je vrhunac drskosti, kršenja propisa i pravila berzanske trgovine”, komentar je Nebojše Medojevića. Zvaničnici ćute. Valjda su i oni zatečeni činjenicom da je slučaj udesio da su povlašćeni berzanski i finansijski posrednici u ovoj transakciji u vlasništvu najbliže rodbine i poslovnih partnera premijera Đukanovića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo