Povežite se sa nama

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi

Objavljeno prije

na

Pitali smo: kako vidite ekspoze premijera Milojka Spajića i izbor novog rukovodstva Skupštine

 

SRĐAN PERIĆ, PREOKRET:
Tražimo da ispune ono što su govorili

Biće teško djelovati u domaćoj toksičnoj političkoj atmosferi, na razmeđu političkih epoha na globalnom nivou. Umjesto da je to prepoznato i da je tokom predizborne kampanje fokus bio na ostvarivom, ljestvica očekivanja je podignuta „u nebo“. Kad je već tako: tražimo da ispune ono što su tada govorili. Ujedno valja insistirati na reformi izbornog zakonodavstva kako bi se politički sistem otvorio za građane. Tu leži ključ njihovog snaženja. Zanimljivo je da je cilj izborne reforme iz sporazuma na osnovu kojeg je formirana vlast nekoliko dana nakon njegovog potpisivanja, u ekspozeu premijera, sužen na polje Zakona o finansiranju politikih subjekata i izbornih kampanja.

Ujedno, važno je naglasiti da je u interesu građana da se onemogući namjera  da vlast u cjelosti ne preuzme odgovornost za svoje rezultate, jer već sada čujemo glasove da bi se postignuća trebalo ocjenjivati parcijalno. Vlast će obnašati zajedno, istina sa različitih pozicija, ali će iz te činjenice crpiti i benefite, te stoga zahtijevajmo i na odgovornosti za ukupan rad Vlade. To bi bio značajan preokret u smislu uvođenja logike vrednovanja rada Vlade na osnovu rezultata, a ne samoreklamerstva.

 

DEJAN MILOVAC, MANS:
Ambiciozan plan

Ekspoze jeste dosta ambiciozan i pored dosta pitanja koja su ostala nedorečena, posebno kada je u pitanju implementacija programa Evropa Sad 2, i po tome se ne razlikuje mnogo od ekspozea koji su prethodili svim ranijim vladama. Ono što ohrabruje jeste prepoznavanje ključnih izazova koji se tiču borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, i u tom smislu se u velikoj mjeri poklapaju ne samo sa onim što je očekivanje domaće javnosti, već i sa konkretnim zahtjevima Evropske komisije za odblokiranje procesa EU integracija.

Nastavak reforme pravosuđa, zaokruživanje zakonskog okvira za borbu protiv korupcije, naročito u dijelu koji se odnosi na nosioce javnih funkcija, pa sve do institucionalnog jačanja ključnih aktera u borbi protiv organizovanog kriminala, možda su i najveći izazovi sa kojima će se susresti administracija Milojka Spajića, ukoliko zaista bude iskreno željela da se bavi tom temom. Ono što već sada može da se prepozna kao realna prepreka jeste sami sastav kolacije koja čini izvršnu vlast, te činjenica da će sva rješenja, prema koalicionom sporazumu, morati prvo da prođu takozvani „sud partije“. Ovo se prije svega odnosi na onaj dio reformi koje bi trebalo da ojačaju otpornost nadležnih institucija prema političkim pritiscima i vrlo jasnim interesima pojedinih političkih subjekata da kriminalce dijele na „naše i njihove“.

U svakom slučaju, imaćemo veoma brzo priliku da na konkretnim primjerima testiramo političku volju prije svega konstituenata nove vlasti da u procesu reformi društva pođu od sebe i svog dvorišta. Dvije prethodne, „reformatorske“ vlade su vrlo malo uradile kako bi kreirale održivi okvir za vršenje vlasti koja je podložna kontroli i ograničena zakonima, pa bi bilo dobro da u 44. vladi vidimo otklon od takve prakse.

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA:
Na štetu građanskog društva

Crnogorskom Skupštinom predsjedava četnički vojvoda, negator genocida u Srebrenici, osoba koja se zalaže za povlačenje priznanja Kosova, ukidanje sankcija Rusiji, izlazak Crne Gore iz NATO-a, i – ne zaboravimo – okrivljeni za pokušaj državnog udara u zemlji čijom Skupštinom sada predsjedava. To je, između ostalog, bila cijena formiranja 44. Vlade Crne Gore. U cijenu ulaze i četiri ministarska mjesta i mjesto potpredsjednika Vlade nakon njene planirane rekonstrukcije krajem iduće godine, kao i neumitno rastrgavanje ”po dubini”, praksa koju je prevratnička većina 2020. nedvosmisleno legitimizirala, pljunuvši u lice onima koji su joj dali povjerenje da će tu istu praksu iskorijeniti.

Kršeći Poslovnik o radu Skupštine, mandatar koji je na štetu građanskog društva istrgovao podršku Vladi od strane ideologa i realizatora srpskog sveta u Crnoj Gori, upućuje kanditatu za predsjednika Skupštine ritualni iskaz pokornosti javno glasajući za njega. Kasnije na preskoke čita ekspoze pažljivo krojen tako da ne uznemiri vječito ugroženo nacionalno biće i neskrivene hegemonističke namjere svježepostavljenog predsjednika Skupštine.

Samo par dana ranije, državno tužilaštvo je pokrenulo prekršajni proces protiv univerzitetskog profesora zbog njegove kritike velikosrpske politike koju otvoreno zastupaju najviši predstavnici SPC. Istom tom tužilaštvu su ispod radara ostali uznemirujući pretpopisni bilbordi po Budvi sa notornim istorijskim falsifikatima i poslovičnim svojatanjem i označavanjem doslovnih i figurativnih teritorija kojima se hrani avet srpskog sveta koji očito uživa posebnu zaštitu u ”nekoj novoj Crnoj Gori na koju ćemo se morati navići”.

”Moramo biti uporni” – kazao je prije par dana mitropolit Joanikije, zahtijevajući uvođenje vjeronauke u osnovne i srednje škole u Crnoj Gori. Ko bi mogao imati više sluha za njegovu listu želja od budućeg ministra prosvjete iz Mandićeve koalicije?

 

MILENA MUK, INSTITUT ALTERNATIVA:
Jednokratni konsenzus ili dugotrajni potencijal

Ekspoze, kao i svaki raniji, osim generalnog trasiranja pravca po određenim sektorima, ne daje previše konkretizovanih obećanja.

Ipak, kvaliet varira od sektora do sektora, i vjerovatno je jedan od najrazrađenijih onaj koji se odnosi na pravdu, dok se neki sektori posebno izdvajaju po ignorisanju aktuelnih problema i nedovoljnom apostrofiranju prijeko potrebnih reformi. Po mom mišljenju, to je prvenstveno slučaj sa reformom javne uprave, koja osim deklarativnih ciljeva, koji se ponavljaju godinama unazad, ne obećava raskid sa politizacijom javnog sektora i raspodjelom plijena kroz zloupotrebu službeničkih radnih mjesta, posebno ne jednako odlučno kao Pokret „Evropa sad“ prije izbora.

Ekspoze treba da bude razrađen već kroz godišnji program rada za 2024. godinu, i to će biti važan test otvorenosti vlade, da konsultuje javnost u tom procesu, ali i sposobnosti da maglovita obećanja prevede u konkretne ciljeve i pokazatelje uspjeha koji će biti ostvareni u jasno definisanim rokovima.

Činjenica je da je, uprkos prilično neočekivanom raspletu, rukovodstvo Skupštine izabrano solidnom većinom glasova poslanika i poslanica. Vidjećemo da li je to samo jednokratni konsenzus ili dugotrajni potencijal za traženje kompromisa i dogovora o važnim izazovima, koji nam predstoje. Izuzetno je važno da stvarni rad Skupštine u odborima počne što prije i da se preduprijede situacije iz prethodnog perioda, kao 2020. godine, kada smo čekali skoro tri mjeseca nakon izbora predsjednika da se formiraju ova radna tijela.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR:
Prilika za integraciju

Ekspozei su obično spisak lijepih želja, ali ukazuju na prioritete Vlade i zato smatram da predsjednik Vlade nije trebalo da propusti priliku da iznese ekspoze, posebno imajući u vidu da ovaj dokument ima nesporno nove poglede na upravljanje državom i državnim resursima. Budući da nije pročitan pri izboru Vlade, to će ostati nepoznanica za dio građana, što nije dobro za transparentnost njenog rada, i uopste demokratizaciju našeg drustva. Digitalna, pametna i zelena ekonomija su posebno akcentovane u ekspozeu i vjerujem da predstavljaju rukopis samog premijera – “razvijena ekonomija za bogate građane”. Nesumnjivo to je put kojim Crna Gora decenijama želi da krene ali uvijek ostajući u raljama burazerskog kapitalizma i prvobitne akumulacije kapitala. Obrazovanje, nauka i inovacije prirodno idu uz takav koncept upravljanja državom i resursima, pa je i tom segmentu dato značajno mjesto u dokumentu i oni su detaljnije eksplicirani. Ipak, uočljivo efemeran prostor dat je kulturi i kulturnoj baštini od šireg koncepta digitalizacije i inovacija. U programu nema značajnijeg osvrta na izazove multikulturnog društva, socijalne distance, pitanja ranjivih grupa, RE populacije i LGBT osoba. Nadalje, neke moguće kontradikcije ili možda kompromisna i optimalna rješenja, kao sto su npr. “fiskalna konsolidacija i dalje socijalne reforme”, ili “biti dio Evrope ali i otvoren za svijet” ostaju da budu razjašnjene konkretnim djelovanjem Vlade. Smatram da je izborom Andrije Mandića za predsjednika Skupštine Crne Gore otvorena šansa za političku integraciju Srba u crnogorski politički sistem, tema koja latentno provejava u postreferendumskoj stvarnosti Crne Gore. Multikulturalnost i višeetničnost su pretpostavke koje treba poštovati, a građanska država cilj i vrijednost kojoj treba težiti. Kada svako bude imao osjecaj jednake šanse za demokratsku participaciju, onda je ideal građanske države ostvariv. Ovim ne ulazim u sadržaj političkog programa ili širi vrednosni okvir koji zastupa gospodin Mandic, već govorim o načelima jednog pluralnog društva. Kad su u pitanju politički svjetonazori, mislim da će prihvatanjem ove funkcije i sam gospodin Mandić i politički subjekat koji predstavlja ući u institucionalni i političko-diplomatsko-bezbjednosni okvir koji, ako se ta funkcija obavlja posvećeno, ne ostavlja prostor za “dvije stolice”. Puno toga zavisi od samog gospodina Mandića, ali ako se vodi političkom razboritošcću, mislim da će, kao i njegovi prethodnici na ovom mjestu, predsjedavanje parlamentom iskoristiti za političku prekrentnicu u pogledu spoljnopoliticke vizije Crne Gore i izgradnju evropskih partnerstava za svoj politički savez.

Milena PEROVIĆ

 

 

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo