Pitali smo: Kako komentarišete godinu dana rada Vlade Dritana Abazovića?
PREDRAG ZENOVIĆ, POLIITČKI ANALITIČAR
Bez interesovanja za svoje legitimacijsko uporište
Manjinska vlada nastala je kao eksperiment koji je imao zapadnu podršku a u kojem je trebalo koncentrovati ideološko-nacionalni pluralizam Crne Gore. Ova Vlada je umnogome izašla iz tog okvira, i koristeći složenost političkih odnosa ona je i danas u tehničkom mandatu.
Međutim, narušen odnos parlamentarnog sistema u kojem Vlada upravlja državom kabinetski bez interesovanja za svoje legitimacijsko uporište u Skupštini, uskratio je Vladi krupnije reformske poduhvate. Onaj moto Vlade da je na pravom putu, stoji, njene odluke u većini slučajeva imale su i načelnu legitimnost građana, Vlada u svojim orijentacijama i vizijama jeste bila na tom putu, ali je pravila greške, i formalne i suštinske. Najkrupniju grešku predstavlja zastoj u procesu evropskih integracija.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Dobri rezultati u sjenci senzacionalističkih izjava
Vlada Crne Gore, na čelu sa premijerom Abazovićem nije ispunila početna očekivanja, a ni dostigla planirane rezultate. Iako je u samom početku, zbog deklarativnih osnova na kojima je formirana, imala nepodijeljenu i snažnu podršku međunarodne i domaće javnosti, sa ciljem da ubrza evropski put Crne Gore i obezbijedi većinu potrebnu za deblokadu pravosuđa, sada je jasno da nijedan od dva ključna strateška cilja nije dostignut. Nakon godinu dana rada Vlade nije formirana ni inovirana pregovaračka struktura, dok su pravosudne institucije u najvećem dijelu i dalje u v.d. stanju. Obećana reforma izbornog zakonodavstva i stvaranje uslova za slobodne i fer izbore takođe je izostala.
Ono što se može podvesti pod uspjehe dominantno se odnosi na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, gdje je Vlada uticala na stvaranje pozitivnog i podsticajnog ambijenta u kojem nadležne institucije mogu raditi svoj posao. To je svakako olakšalo rad SDT-a i pomoglo da se krene u obračun sa kriminalnim strukturama u Crnoj Gori.
Posebna karakteristika, koja je često bila i nepotreban otežavajući faktor u radu Vlade, je tabloidni pristup politici i političkoj komunikaciji, nedostatak vizije i strategije u djelovanju, i generalno loša komunikacija sa javnostima. Upravo zato, i dobri rezultati su ostajali u sjenci senzacionalističkih izjava, demantija od strane nadležnih institucija, a ozbiljni problemi sa kojima se društvo suočava vrlo često su relativizovani ukoliko se nisu uklapali u aktuelnu političku agendu.
DEJAN MILOVAC, MANS
Opet kult ličnosti
Godina dana vlade Dritana Abazovića, koja je veći dio provela u takozvanom tehničkom mandatu, jeste godina propuštenih prilika da se crnogorsko društvo istinski ozdravi, odnosno postave temelji za taj proces koji neće biti u službi političke promocije bilo koje partije ili političara u Crnoj Gori.
Pri tome prije svega mislim da borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, gdje osim napora koje ulaže Glavni specijalni tužilac, ne vidimo ozbiljniju namjeru da se radi na dugoročnim rješenjima koji će ove probleme u Crnoj Gori dovesti na prihvatljivi nivo. Teško je ne vidjeti da su ovi procesi i uopšte antikorupcijska reforma zarobljeni prizemnim politikanstvom i prividom borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, koja za rezultat neće imati jače državne institucije očišćene od kriminala, već samo veći politički rejting partija koje sada čine izvršnu vlast.
U tom smislu smatram da smo propustili da kao država osnažimo institucije, već nakon 30 godina Đukanovića i njegovog režima ponovo imamo pokušaje izgradnje kulta ličnosti, u prvom redu premijera Dritana Abazovića, koja se nudi kao zamjena za sve državne instuticije i poslove, od rasporeda ležaljki na Svetom Stefanu i trajektnog prevoza, pa sve do ocjenjivanja rada tužilaca i sudija koje mu jesu ili nisu po volji.
To svakako nije Crna Gora koja je obećavana građanima, to nije sistem koji je obećavao i sam Abazović iz opozicionih klupa, kada jednom dođe na vlast. Proces opravka Crne Gore će svakako biti težak i dugotrajan, ali taj proces prije svega mora jednom da počne. Ovo što sada imamo na djelu jeste još uvijek puka zamjena igrača u igri koja se igra po pravilima koje je DPS postavio još prije 30 godina. Onda kada političari budu dominantno javni interes stavili ispred partijskog, možemo da govorimo o početku reformi. Ono što se sada građanima „prodaje“ za reformu jeste populizam koji nema drugi cilj do da generiše nove poluge apsolutne moći, sada u rukama onih koji su se nekada borili protiv takvog pristupa.
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMISTA
Godina marketinga
Godinu rade Vlade je obilježilo mnoštvo marketinga, a osim budžetskih zahvatanja i zapošljavanja, malo je rezultata koje zaista možemo objektivno izmjeriti. Uz, naravno, stalno prisvajanje zasluga u radu SDT-a za svoje. Obećavalo se na sve strane od sada već tradicionalne teme svake vlasti: aerodrom u Beranama, pa preko serije infrastruktrih projekata od kojih mnogi nisu ni započeti jer nije pripremljena ni dokumentacija za njih.
Na političkoj ravni, ova vlada se borila da dokaže da ima politički legitimitet da upravlja državom sa podrškom koja je bila tolika da njeni predstvnici nisu imali čak ni kandidata na predsjedničkim izborima. Postajalo je vremenom očigledno da njeni konstituenti čine sve ne bi li ostali što duže na vlasti bez realne podrške u biračkom tijelu koja bi im davala za pravo da donose ključne odluke za dugoročan razvoj Crne Gore. To je dovelo i do toga da je mnogo duže ta vlada bila u tzv. tehničkom nego redovnom mandatu. Ukupno uzev, kada se slegne prašina nakon njenog odlaska, sumiranje tih rezultata, nažalost, neće biti impresivno i plaćaćemo troškove beskrajnih improvizacija i neodgovornosti u odnosu na fiskalnu održivost prije svega.
STEFAN ĐUKIĆ, POLIITIČKI ANALITIČAR
Pod teretom legitimiteta
Jako je teško realno ocijeniti domete vlade Dritana Abazovića jer je ona sve vrijeme pod teretom nelegitimiteta. Nastala je kao plod saradnje između političkih subjekata koji su, da bi saradnju ostvarili, morali da grubo pogaze svoja predizborna obećanja i samim tim prevare sopstvene birače. Veoma brzo je izgubila povjerenje u skupštini i nejasno je ko je uopšte podržava, a ona opstaje i vodi državnu politiku kao da je sve redovno. Samim tim i one dobre stvari, kao što je recimo akcija Stop inflaciji i završetak predugačke sage o Temeljnom ugovoru, su, kao i one loše, zasijenjene tom neprestanom nelegitimnošću izbora, gubitka povjerenja i daljeg rada.
Milena PEROVIĆ