MONITORING
MONITOROVA ANKETA: Šta slavimo 21. maja
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor onlineSagovornike Monitora pitali smo gdje je Crna Gora uoči 14-godišnjice nezavisnosti
Milka Tadić-Mijović, direktorica CIN-CG
Nazadovanje
Prema svim relevantnim izvještajima Crna Gora je nazadovala. Ako pogledate samo posljednji izvještaj Freedom house, mi smo svrstani u hibridna društva, u kojima su institucije fasade, a autoritarne vlasti donose ključne odluke, uglavnom protiv javnog interesa. Na listi Reportera bez granica, više medijske slobode imali smo prije desetak godina, na i indeksu slobode medija RFB smo bili gotovo šezdesetak mjesta bolji nego danas. I o ekonomiji kad govorimo, vidimo da su naši problemi ozbiljni i strukturni, da je privreda ranjiva i podložna spoljnim uticajima, da vladaju monopoli a ne slobodna konkurencija, da je naš spoljni dug bio zanemarljiv 2006, a sada prijeti da nas potpuno zarobi. Vlast nikada nije imala snage da krene u suštinske reforme i da Crnu Goru evropeizuje, u pravom smislu te riječi, već je i proces evrospkih integracija monoplisala i zlopupotrijebila. Uz sve to, obrazovani ljudi masovno napuštaju zemlju, ili namjeravaju da to urade. Zdravstvo i obrazovanje se urušavaju godinama. Izbori su više trgovina i prodaja glasova, nego slobodno izražena volja građana.
Umjesto da slavimo, bilo bi dobro da svi mi podvučemo crtu i da poradimo kako bi Crna Gora bila bolja, kako bi bila zemlja svih nas. Nije dovoljno konstatovati stanje, prirodu ove vlasti svi dobro znamo – važno je da se zapitamo šta možemo učinili da se prilike promijene. Bez učešća građana i angažovanja, nema nade. Politička elita je slaba, uglavnom istrošena i zauzeta opasnim narativom koji produbljuje sukobe.
Duško Kovačević, bloger
Ko negira državu
Kada govorimo o državi, bilo kojoj i bilo kojim povodom, uvijek treba imati na umu formulaciju iz glasovita intervjua Margaret Tačer u listopadu 1987: ,,Ako pak društvo ne postoji, u realnosti su egzistentni tek pojedinačni muškarci, žene, te porodice“. Ova rečenica se naslanja direktno na još poznatiju izreku političkog filozofa i patrijarha neoliberalizma, nobelovca Fridriha Hajeka, sa predavanja na Kembridžu 1942: ,,Ne postoji takvo što kao društvo!“
Zar nije ista stvar i sa državom? Šta smo to mi kao pojedinci i ,,obični” ljudi dobili kao ličnu vrijednost za 14 godina neovisnosti Crne Gore? Bojim se da je odgovor krajnje pesimistički. Baš kao i realnost koja nas ovih dana žustro šamara i gura u vrtlog građanskih nemira, da ne kažem rata, i to je vjerodostojno lice države čiji rođendan slavimo 21. maja. Nefunkcionalnost i nezadovoljstvo. Ali, šta očekivati od države koja je stvorena sa 55 odsto podrške, ako je i toliko. To je opasno nastala konstrukcija, rizična i sklona erozivnosti, država koja u samim temeljima nosi nestabilnost i oštru podvojenost.
Veliki multi-nacionalni projekti poput države, obnovljene ili kakve god, traže najveći mogući dogovor, konsenzus i interes njenih najmarkantnijih konstituenata. Upravo je to 2006. izostalo. Umjesto velike sinteze i afirmacije, što država u svojoj suštini jeste, a što je Aleksis de Tokvil odlično primijetio u ranoj Americi (SAD), stiče se utisak da je ,,naša” država formirana sa ciljem otuđenja jednog čitavog korpusa njenih građana i njihovih prava. U tom nakaradnom duhu predsjednik Crne Gore je nedavno priznao poraz države i ideje države, sada već čuvenom rečenicom: ,,Nas je više na ovoj strani!” I ko to onda negira državu?
Prema tomu, 14 godina neovisnosti Crne Gore dočekujem kao apatrid, čovjek bez domovine. Iako stara helenska sentencija kaže ,,čuvaj se od čovjeka koji nema domovinu”, ja ću kao i do sada poštovati zakone ove države.
Aleksandar Dragićević, eko-aktivista
Čuvati državu od nas samih
Prije 14 godina dobili smo ono što smo tražili, ali nijesmo dobili ono čemu smo se nadali. Oni koji su željeli nezavisnu Crnu Goru i nadali se da ćemo konačno dobiti priliku da postanemo dio evropske porodice, ekološka i država vladavine prava dobili su upravo suprotno. Dobili smo državu u kojoj zakoni nijesu isti za sve, a u ovo 14 godina uspjeli smo da izbetoniramo obalu, devastiramo šume, Taru, nacionalne parkove… Uspjeli smo da pitke planinske rijeke stavimo u cijevi, i uništimo ih a da građani plaćaju tu devastaciju preko računa za struju. Uspjeli smo da ugrozimo status svjetskog kulturnog i prirodnog UNESCO naslijeđa, a od EU smo daleko kao i 2006.
Kako volimo državu i kako možemo biti patriote kada dozvoljavamo da divlje deponije niču na svako par kilometara, dozvoljava se brutalni krivolov u jezerima i rijekama a mjera razvoja nam je koliko kvadrata betona po glavi stanovnika izlijemo? Kada proslavljamo Dan nezavisnosti, sjetimo se da Crnu Goru moramo zaslužiti tako što ćemo je sačuvati – od betona, od požara, od krivolova, od MHE i od devastacije i tako što ćemo je sačuvati od nas samih i ostaviti je čistijom i boljom za generacije koje dolaze.
Duško Vuković, novinar
Malograđanština
Umjesto da gradi institucije koje će biti armatura oko koje će se plesti živo tkivo društva solidarnosti i tolerancije vlast je gradila sistem kojim kontroliše društvo i podređuje ga interesima svoje elite i njenih klijentelističkih ogranaka. Umjesto da afirmiše građanina i građansko društvo kao izraz svijesti o postojanju opšteg interesa i dobra, vlast je afirmisala malograđanina i njegovu neutaživu potrebu da svoj lični interes zadovolji kroz materijalni dobitak. Malograđanin u vlasti (a i u opoziciji) bijedu svoje egzistencije skriva busanjem u nacionalna prsa i kvazipatriotskim pojanjima oda onima od čije moći zavise. Umjesto da razvije zastavu pravde i pravičnosti, i pod nju okupi i one koji nijesu prije 14 godina željeli obnovu crnogorske državne samostalnosti, vlast je uspjela da ogadi državu dostini onih koji su njenu obnovu čekali kao ozebli sunce. Crna Gora ostaje ideal i zadatost.
Omer Šarkić, bloger
Nemamo što slaviti
Sa dugom koji će do kraja godine preći 90 odsto BDP-a i gladi koja će na jesen nastupiti i bukvalno, Crna Gora nije nezavisna već nikad zavisnija država. U nezavisnim i slobodnim državama vlada pravo a ne nepravo, institucije su slobodne, nezavisne i jake – čuvari nezavisnosti, vlast je odgovorna i smjenjiva, svi građani takvu državu veličaju i slave.
U Crnoj Gori nikada nijesu održani slobodni izbori, institucije su mrtvo slovo na papiru, vlast je nesmjenjiva, država je zarobljena u korupciji i kriminalu, sva moć je skoncetrisana u rukama jednog čovjeka i partije mu, policijski aparat je brutalan i nesrazmjeran, mediji neslobodni, država i u zvaničnim izvještajima nazaduje u skoro svim oblastima – tako da se nema što slaviti.
Upravo zbog toga stalno se proizvode tenzije, stvaraju ili izmišljaju unutrašnji i spoljni neprijatelji, država je permanentno na ivici sukoba, u nekoj vrsti vanrednog stanja, kako bi se građani držali pod strahom.
Dan nezavisnosti je postao parada najjeftinije propagande i kiča, kojeg slave uglavnom još samo apanažni turbocrnogorci, vođa, partija i tzv. Javni servis, dok mladi i sposobni masovno napuštaju zemlju.
Srdjan Perić, profesor književnosti
Propuštena prilika
Mi smo zajednica koja se ne može smatrati demokratskom, dok perspektiva humanog, modernog i uređenog društva nikada nije bila dalja od trenutka obnove državnosti. Izdijeljeni i posvađani, u glavnim pravcima neutemeljeni u znanju i radu, bez razvijene privrede, prezaduženi, postajemo lak plijen u globalnim igrama u kojima se redefiniše svijet. Sumornu sliku može na momente uljepšati poneki bljesak darovitog i upornog pojedinca u oblasti umjetnosti, sporta, ponegdje čak i privrede, samopregor ljekara, naučnika… Ali ostaje opor utisak da smo ispustili priliku da postanemo društvo prosperiteta i socijalne pravde.
Da bismo se prenuli, nužno je da dođemo do spoznaje gdje smo, kamo hoćemo ići i kako želimo tamo stići – i jednako važno: na kojim vrijednostima.
Potrebna nam je snažna integrativna ideja, puno dobro volje i mnogo strpljenja da bismo se kao zajednica uredili i osvojili elementarne tekovine demokratije. To ne znači da je nemoguće da stignemo dotle, ali moramo usvojiti lekciju da samo zajednica ukorijenjena na humanim vrijednostima, znanju i radu može sačuvati sebe i razvijati se. Mnogi koji ne budu toga svjesni će platiti veliku cijenu – neki čak i opstankom. Dan nezavisnoti treba da nas podsjeti i na istinu da traje samo ono što se oslanja na čvrsti temelj. U zajednicima koje traju taj temelj su njene autentične vrijednosti prosijane kroz iskustvo generacija.
Goran Jovanović (Timur Tmurni), ljekar i satiričar
Crna Gora kao mjera apsurda
Crna Gora obitava u sjeni samoobmane, sa neriješenim pitanjima i konfliktima koji joj vrište iz džepova i rukava. Sa prećutanim sramotama i nesnošljivim užasima oskrnavljene intime. Nikad suočena sama sa sobom izabrala je da ne vidi šta je postala. Okolo je groblje razbijenih iluzija, survanih kriterija, propuštenih prilika i odbačenog kvaliteta. Groblje okićeno jeftinim prazničnim dekorom, primitivnim pomislima i pokličima, nahuškano nazadnim i napadnim revoltima sa svih strana – baš i nije groblje. Prije – vašarište. Crna Gora danas je mjera apsurda, u vremenu zamrznut tupi, a drski izraz nečijeg neshvatanja očigledne suštine potkrijepljen niskim IQ-om i visokim bezobrazlukom i bahatošću. Crna Gora danas je i žalosna video snimka iz Nikšića, zabilježena ispred tamošnje bolnice gdje grupa medicinskih radnika poltronski aplaudira kontraverznom predsjedniku države Milu Đukanoviću. Istovremeno u Belgiji, tokom posjete bolnici, medicinski radnici su iz protesta okrenuli leđa premijeru. Crna Gora varniči u sudaru pendreka i baklji; zveči u tresku frustracija i sujeta; grca od ludila kruna i orlova, stegova i ikona; bludi manirom revanšističkih niskooktanskih patriotizama i nacionalizama i predugo vonja na režimsku trulež. Nakon korona-psihoze slijedi novi period političke nestabilnosti praćen međusobnim izazivanjima, prepucavanjima, inaćenjima i policijskim hapšenjima. Prognoze govore da će ionako tanak prosječan novčanik dodatno otanjiti, pa osim zova vladika, političara, komita i četnika, postoji mogućnost zova gladnog želuca, a on je jedan od najubjedljivijih.
Đuro Radosavović
Slavlje na ,,silent”
Razočarenje nikad nije jednostrano, nije samo narod razočaran u današnju Crnu Goru. Vjerovatno da je i ,,avatar“, duh Crne Gore prilično razočaran u ljude koji u njoj žive, a koji za sebe, bez pokrića, tvrde da su građani! Zato se valja prisjetiti da 21. maja slavimo sve praznije Cetinje, opustjelu i opustošenu prijestonicu koja ljeti nema vode pa se građani kupaju kanticama. Slaviti 21. maj, to je kao da saznate da vas nakon 14 godina braka supružnik nikad nije volio. A vama je i dalje stalo. Znam mnogo ljudi koji taj 21. maj slave krišom, u četiri zida. Ne zato što je zabranjeno, već zato jer ih je sramota zbog profesionalnih patriota koji su svoje rodoljublje debelo naplatili. Od onih što drže ruku na srce i prave se da pjevaju himnu. Zbog njih ljudi vole Crnu Goru na ,,silent“. Crna Gora zaslužuje da se slavi, ali većina glavnih proslavljača nezavisnosti, na koktelima, iz godine u godinu se svojski trude da svima zgade Crnu Goru što više. Da bi oni slobodno izrabljivali.
Prepremio: P. Nikolić
Komentari
IZDVOJENO
-
U ljubavi i ratu sve je propušteno
-
RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa
-
ISPOVIJESTI PORODICA GOLOOTOČANA (II): Iz gimnazije na Goli otok
-
JURE RADNIĆ, GLUMAC: Kazalište je imuno na krizu
-
KUDA IDE AMERIKA DONALDA TRAMPA: Džin koji posrće
-
NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke
Izdvojeno
VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju
Objavljeno prije
7 danana
17 Januara, 2025Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore. Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu
Dan prije nego je na vrata pokucala 2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore. Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.
U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.
Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine , prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura. Sa povećanjem do 60 posto, odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura. Podataka o neto zaradama sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.
Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.
Vladin predlog o specijalnom dodatku i za sudije Ustavnog suda uslijedio je nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole nad tim sudom, i samo dva dana nakon što je Ustavni sud, sa sudijom manje, odbio žalbu branilaca Milivoja Katnića i Zorana Lazovića da se bivšem specijalnom tužiocu i bivšem visokom funkcioneru bezbjednosnog sektora ukine pritvor.
Iz vlasti su istovremeno stigle potvrde da iza pozadine nedavnog sukoba vlasti i opozicije oko penzionisanja sudija Ustavnog suda, nije stajala briga za Ustav, već borba za kontrolu tog suda.
Demokrate su u saopštenju povodom protesta na kojim se traže ostavke ministra policije Danila Šaranovića i potrpedsjednika Vlade Alekse Bečića nakon zločina na Cetinju, saopštile : „Proteste organizuju oni koji su davali potpise za puštanje na slobodu Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, pripremajući teren sa sudijama Ustavnog suda da na slobodu puste izvršioce najtežih krivičnih djela. Kada su spriječeni ekspresnom reakcijom Skupštine, sada pokušavaju uz pomoć kriminalnih struktura da povrate kontrolu nad bezbjednosnim sektorom“,.
U sličnom maniru oglasio se i lider DNP Milan Knežević: „Da je protivno zakonu Dragana Đuranović ostala na funkciji sudije Ustavnog suda, jutros bi Lazović i Katnić bili pušteni da se brane sa slobode“.
Uslijedilo je povećanje zarada za sudije Ustavnog suda. Model materijalnog obezbjeđivanja sudija od strane izvršne vlasti, radi potpunije kontrole pravosuđa, uspostavljen je u Đukanovićevo doba, čije su vlade, između ostalog dijelile stanove sudijama po povoljnim uslovima.
I odluke o specijalnim dodacima takođe su donošene u doba Đukanovića. Tako je Odlukom iz 2016. godine, samo mjesec dana prije nego što je na dan parlamentarnih izbora tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić pokrenuo postupak državni udar, Đukanovićeva vlada donijela Odluku o specijalnom dodatku. Na listi onih koji ih primaju našli su se vrhovni i specijalni tužilac, Vrhovni, Apelacioni i Viši sud, Odeljenje za vojno obavještajne i bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane, policijsko odjeljenje vezano za SDT, Specijalna antiteroristička jedinica, Posebna jedinica policije i Grupa za antiteroristički pregled…
Još 2014. godine, u vrijeme izrade Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, na osnovu koga se dodjeljuju specijalni dodaci, Institut alternativa upozoravala je da nacrt tog zakona ostavlja veliku diskreciju Vladi i organima lokalne samouprave u određivanju dodataka i varijabilnog dijela zarade koji bi trebalo da motivišu i privlače najstručniji kadar.
“Regulisanje uslova i načina ostvarivanja prava na ove dodatke ostavljeno je Vladi ili nadležnim organima lokalnih samouprava, što stvara opasnost da se njihova raspodjela vrši na arbitraran način“, upozoravali su iz te NVO, poručujući da bi Zakonom trebalo precizirati kriterijume za definisanje “poslova od posebnog interesa za državu” i “određenih radnih mjesta”, koja zavređuju dodatak na osnovnu zaradu zaposlenih”.
Đukanovićeve mehanizme nagrađivanja nastavile su i postavgustovske vlasti. Vlada Dritana Abazovića u novembru 2022. dodala je na listu onih koji primaju specijalni odatak policijske službenike u više od 15 policijskih odsjeka. Mediji su pisali da su krajem te godine Mistarstva unutrašnjih poslova i odbrane, kojima je rukovodio Filip Adžić, za oko 7.000 zaposlenih isplatila oko 2,4 miliona eura državnog novca.
U decembru 2022. uslijedile su nove izmjene kojima je Abazovićeva Vlada zaposlenima u Specijalnom tužilaštvu omogućila specijalni dodatak do 60 posto osnovne zarade. Abazovićeva vlada je insistirala na borbi protiv organizovanog kriminala, no umjesto sistemskih rešenja, jačanja kadrovskih i drugih resursa insistucija koje se bore protiv organizvanog kriminala i korupcije, nastavili su da se koriste Đukanovićevi koruptivni mehanizmi, po kojima je bolji položaj za pravosuđe i policiju, ali i druge institucije, zavisio od varijabilne volje izvršne vlasti.
Istim putem nastavila je i Spajićeva vlada.
U martu ove godine odlukom Vlade određen je specijalni dodatak zaposlenima u Vrhovnom državnom tužilaštvu do 60 posto osnovne zarade. Kao i u Vrhovnom, Apelacionom i Višem sudu.
Najnovijom odlukom, osim sudijama Ustavnog suda, Spajićeva vlada je omogućila specijalni dodatak i direktoru Uprave za izvršenje krivičnih sankcije, od 45 posto na osnovnu zaradu, i do 15 posto uvećanja različitim kategorijama zaposlenih u toj instituciji. Za v.d direktora UIKS-a Vlada je izabrala prošle godine Darka Vukčevića, čija je zarada u decembru prošle godine iznosila bruto 1770 eura , odnosno neto 1442 eura.
Specijalni dodatak do 45 posto primaće i direktor Uprave carina, a zaposleni do 15 posto. Za vd direktoricu Uprave carina je prošle godine Vlada imenovala Maju Vučinić. Prethodni direktor je tokom 2023, sudeći prema imovinskom kartonu, imao osnovnu platu od oko 1400 eura.
Specijalni dodatak do 45 posto predviđen je i za direktora Poreske uprave. Zaposlenima ništa. Za v.d direktora Poreske uprave Vlada je u martu imenovala Sava Laketića. Prema imovinskom kartonu zarada u martu prošle godine na toj poziciji iznosila mu je 1261 euro.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje
Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah. Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.
Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.
Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).
Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.
Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija, prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.
Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.
,,To je trebao neko pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.
Monitor je već pisao da je Cetinjanin Marko Roganović podnio policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana. On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti. ,,Kada se desi tragedija poput one na Cetinju očekujete riječi utjehe. Ipak, ono što su taj grad i njegovi građani doživjeli na mrežama i u komentarima portala je jezivo”, obrazložio je odluku da prijavi Tužilaštvu naloge sa kojih su objavljivane poruke mržnje nakon masakra 1. januara u kojem je ubijeno 13 osoba, među kojima i dvoje djece.
Kad nema pravovremene reakcije sve se samo produbljuje, pa je portal Aktuelno ove sedmice objavio tekst pod naslovom “Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju” u kojem sugeriše da je Martinović Srbin a žrtve Crnogorci.To je oštro osudila ministarka kulture i medija Tamara Vujović, koja je kazala da je taj “skaradan tekst pokušaj da se strašnom zločinu da vjerski i nacionalni kontekst”, što može imati teške posljedice na društvo.
I druga strana mržnje ima iste ili slične motive sa iracionalnim dokazima. Tekst Srpskog telegrafa pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ prenosili su i neki od kulturnih i javnih djelatnika u Crnoj Gori.
Da se ne posustaje u sijanju straha, svjedoči i ovonedjeljna lažna dojava da se na Cetinju desilo još jedno ubistvo. Iz policije su saopštili ,,da informacije koje se šire putem nezvaničnih izvora ili medija mogu izazvati nesporazume i nepotrebnu paniku, a samo odgovornim odnosom doprinosimo zajedničkoj bezbjednosti”.
Problem je, između ostalog, i to što zvaničnih i vjerodostojnih informacija nakon tragedije ima malo, pa je dosta toga prepušteno nacionalističkom podzemlju društvenih mreža i pojedinih medija.
Krivičnim zakonikom se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.
Obzirom da zakon nije primjenjivan prvenstveno na političare, a razloga je bilo, osokoljeni su mnogi da siju mržnju.
Novi zločini i stare mjere
U sklopu kontinuirane i aktuelne kampanje „Poštuj život, vrati oružje“, koju Uprava policije sprovodi već duži niz godina od početka januara ove godine Upravi policije je dobrovoljno predato ukupno 827 komada vatrenog oružja, 25.240 komada municije, 76 komada ručnih bombi, kao i više djelova oružja i eksplozivnih sredstava.
Akcija je promovisana nakon što je u avgustu 2022. Vuk Borilović ubio 10 osoba, uključujući i dvoje djece, a šestoro ranio lovačkom puškom za koju je imao dozvolu.
Novi masovni zločin i ubistvo 13 osoba među kojima i dvoje djece, i ranjavanje troje, Aco Martinović je počinio pištoljem u nelegalnom posjedu.
Oboje masovnih ubica su prijavljivani zbog nasilja i posjedovanja ilegalnog naorzžanja.
Crna Gora je u samom vrhi svjetske liste po posjedovanju oružja kod civila. Procjenjuje se da ima preko 100 hiljada legalnog a blizu tog broja i nelegalnog naoružanja.
Nakon prvog masakra 2022. nevladine organizacije i pojedinci apelovali su da se preispitaju dozvole za nošenje oružja i da se smanji količina oružja, posebno ilegalnog.
Novi masakar na Cetinju aktuelizovalo je inicijativu donošenja “Markovog i Mašanovog zakona”. Inicijativa, koju je podržalo preko četiri hiljade građana, pokrenuta je 2023, godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.
Iz institucija nema odgovora gdje im se zagubila ova inicijativa. Nakon nove tragedije premijer Milojko Spajić je najavio donošenje novog zakona o oružju, preispitivanje postojećih dozvola za oružje, provjeru lovačkih društava i drakonske kazne za nelegalno posjedovanje.
Studenti: Za vlast bi najbolja kampanja bila da razmotre naše zahtjeve
Demilitarizacija društva i oduzimanje oružja,moratorijuma na izdavanje novih dozvola za oružje, pooštravanje uslova za držanje lovačkog oružja, uspostavljanje policije u zajednici… neki su od zahtjeva koje su studenti okupljeni u neformalnoj grupi Kamo Śutra prezentovali javnosti uoči prvog protesta koji su organizovali 5. januara.
Ovi zahtjevi su pali u sjenku jer su najviše odjeknuli zahtjevi za ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i vicepremijera za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića.
,,Prioritet bi u ovom trentku trebali biti zahtjevi kojima predlažemo potencijalna rješenja za problem porasta nasilja sa kojim se suočava naše društvo. Međutim, očigledno ljudima na vlasti niije jasno da bi to zapravo bila najbolja njihova kampanja – razmatranje i usvajanje zahtjeva. Time pokazuju da nemaju dovoljno političke ni ljudske osviještenosti”, kaže za Monitor član Kamo Śutra Marko Vukčević.
Vicepremijerova i ministrova partija krenula je u bespoštednu odbranu svojih funkcionera i borbu sa studentima. Iz ove partije tvrde da studentski protest nije glas naroda, već narko kartela, da iza svega stoji Milo Đukanović, Bemax, te da je namjera da kriminal vrati u vrhove institucija. Naknadno su utvrdili da na protestima ima i „poštenih građana“
,,Njihov cilj (protesta) nije pravda za ubistva na Cetinju, već urušavanje sektora bezbjednosti, zaustavljanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, povratak na vlast onih koji su zemlju doveli do stanja u kojem brat mrzi brata zbog vjerske, nacionalne ili političke pripadnosti”, saopštavaju Demokrate.
Vukčević kaže da ,,širenje neistina koji sprovodi partija Demokratska Crna Gora samo je jedan od niza postupaka kojima “Demokrate” dokazuju da posjeduju vrlo sličan vrjednosni sistem i da koriste vrlo slične taktike zastrašivanja kao i nekadašnji DPS. Ništa se dakle suštinski nije promijenilo”.
Studenti su novi protest najavili za ovu sedmicu, a u međuvremenu im je podršku dalo preko stotinu profesora crnogorskih univerziteta i više od 200 umjetnika i kulturnih radnika. Demokrate i dalje ne posustaju u optužbama i napadima na proteste.
Prije drugog protesta 16. januara iz Kamo Śutra su odbili poziv premijera Spajića na sastanak na kojem bi razgovarali o zahtjevima sa protesta održanog 5. januara. ,,Odlučili smo da ovaj poziv odbijemo jer ne želimo da pregovaramo o zahtjevima. Naši zahtjevi su jasni, pa smo zamolili Vladu da ukoliko budu željeli da ih usvoje – to i javno objave”, naveli su.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa
Objavljeno prije
4 sedmicena
27 Decembra, 2024U ponedjeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima. U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i „jedinstvenog PES-a“. Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa. Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte
Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.
U ponedeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja). Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu. U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament ističe 5. januara naredne godine. U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.
Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog izbora čelnika ANB-a. Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast. Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu. Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud. I otvori šampanjac. Vlasti su brujale o izdaji. Iako im je tekovine sve teže razlikovati od tekovina DPS-a.
Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali jedan tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom. No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.
U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu. Osvanuo je tvit predsjednika Milatovića da budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES . I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud preko noći jedinstveni PES i građanski centar, blok vlasti i Milatovićev blok sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“. Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.
Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi. On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.
Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.
“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast. Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.
Učinak pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.
Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću, pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga. Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.
Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“. Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili. Ko je koga izbavio i od čega. Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES. Da li je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.
Teško da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati, ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana, oko formiranja vlasti u Podgorici, vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .
Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu. Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.
I Brisel je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske. Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine, pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.
U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.
Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 7 dana
Voz
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Dijalektika ljudskog života
Ferid Muhić
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
“Preča posla”
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Mafija ruls, dva
Milena Perović
Novi broj
TURISTIČKA CRNA GORA SVE VIŠE ZAOSTAJE ZA SUSJEDIMA N: Uskoro sezonski na rad i u Albaniju
SPOJENI SUDOVI NASILJA U PARLAMENTU: Dalje nećeš moći
SPC I (NE)BAVLJENJE POLITIKOM: Zemaljsko je važnije carstvo
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmice
NERMA DOBARDŽIĆ, ZAMJENICA ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE: Nedovoljno poznavanje instituta rodne ravnopravnosti
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
DRUŠTVO4 sedmice
GODINA ZA NAMA: Korak naprijed, nazad dva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Mafija ruls, dva
-
FOKUS4 sedmice
BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAJZVUČNIJI SUDSKI POSTUPCI JEDVA NA POČETKU: Pravda spora, a pravosuđe još sporije
-
HORIZONTI4 sedmice
CRNA GORA I NJENI SUSJEDI NA KRAJU 2024. GODINE: Uzor i podrška ili noga za spoticanje
-
Izdvojeno4 sedmice
PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa