Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Pregovori sa crkvom u Crnoj Gori, ne u Beogradu

Objavljeno prije

na

Komentari na izjavu mitropolita Amfilohija da će vlast pregovarati sa njim, a ne sa Patrijaršijom, uz podsjećanje da je Mitropolija samostalna i autonomna kroz vjekove

 

RATKA JOVANOVIĆ-VUKOTIĆ, NOVINARKA
Sjetiće se mitropolit i autokefalnosti, ako SPC ne popušti

 

Čudo jedno kako mitropolitu Amfilohiju i predsjedniku Đukanoviću lako pođe za rukom da podaničku javnost iznenade nekom opštepoznatom činjenicom. Naročito kad im je uzdrmana moć.

Još pamtim domovinski trans iz 1997.godine  kad je predsjednik uskliknuo kako će Crna Gora biti država, ravnopravna sa Srbijom. Kao da to nije bila punih 35 godina, sa još pet država. I kao da lično nije dao izuzetan doprinos ukidanju njene suverenosti.

Mitropolija jeste ,,samostalna i autonomna kroz vjekove”, ali mitropolit nije držao do toga sve dok pritisak centrale SPC nije postao nepodnošljiv. U međuvremenu su zajedno došli glave rečenoj samostalnosti i autonomnosti.

Ako pritisak podura, a mitropolitova moć ostane svedena na četiri nahije i dva-tri brda, podsjetiće on i na carigradsku autokefalnost i na moskovsku pomoć ,,narodu Crnogorskome i Brdskome zbog odanosti rusko-grčkoj vjeri”…

Čak i da, za mandata druga predsjednika, dobije bijelu crnogorsku kamilavku, mitropolitu ne može biti oprošteno to što je zbog snova o onoj beogradskoj žrtvovao – cijelu Crnu Goru.

Niti Crna Gora – nacionalno pocijepana, moralno zapuštena, ekonomski unazađena i politički urušena – može imati ikakve koristi od mitropolitove naknadne pameti.

 

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT
Opštepoznati istorijat MCP

 

Imao sam priliku da čujem izvornu izjavu mitropolita Amfilohija. On je podsjetio na opštepoznati istorijat djelovanja Mitropolije crnogorsko-primorske, od osnivanja prije 800 godina do danas,  i istorijske okolnosti u kojima je djelovala. Ni jednom riječju mitropolit nije dao osnova da se njegova izajava i upotreba navedneih pojmova razumiju van konteksta organizacije SPC, čiji je dio MCP.

Što se tiče razgovora sa državom, vlast je dala odgovor na to pitanja time što je načinom na koji je usvojila tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti, kao i ranijim postupanjima državnih organa, jasno stavila do znanja da priznaje svojstvo pravnog lica Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj i drugim eprarhijam SPC koje djeluju na teritoriji Crne Gore.

Podsjećam tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti usvojen je većinom glasova svih poslanika, što znači da se imovina na koju se zakon odnosi u članovima 62,63 i 64 smatra imovinom domaćih pravnih lica, a ne stranih (u kom slučaju bi zakon morao biti usvojen dvotrećinskom većinom – čl. 91 st. 3 Ustava CG). Time je vlasnicima te imovine, a to su podsjećam Mitropolija Crnogorsko-primorska, Eparhija Budimljansko-nikšićka, Eparhija Mileševska i Eparhija Zahumsko-hercegovačak priznato svojstvo domaćeg pravnog lica. Uz to, u proteklih nekoliko decenija, vođeni su mnogi postupci vezani za imovinska prava pred državnim organima Crne Gore u kojima su navedene eparhije, a najviše MCP, bile prihvaćene kao stranka u postupku.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA
Varanje na kvadrat

 

Eto, najednom je i mitropolit SPC u Crnoj Gori priznao odavno znane stvari – da je Mitropolija bila ,,samostalna i autonomna” što će reći – autokefalna, iako on neće izgovoriti tu riječ, koliko god se neki nadaju baš tome…

Ali, to su fakti. A što je današnja stvarnost u Crnoj Gori? Proizvodnja poželjne realnosti, i to sa dvije strane. Ne vjerujem, naime, da ima neke suštinske razlike, u ideološkom i političkom smislu, između Amfilohija i Irineja. Uostalom, neke od najružnijih i najsurovijih uvreda na račun Crnogoraca izgovorio je upravo Amfilohije.

Mislim da je naivno i sasvim nerealno polagati u njega nade da može napraviti bilo kakav iskorak po pitanju crkve u Crnoj Gori. Ali, vidim da je političarima stalo da stvore utisak da je takav rasplet, sa Amfilohijem koji naprasno postaje ,,Crnogorac”, moguć… Varanje, pa varanje na kvadrat… Tako izgleda politika u Crnoj Gori danas.

 

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA U ALBERTI
Taktički manevri

 

Mitropolit Amfilohije bije bitku istovremeno sa dva protivnika: državnim organima suverene i nezavisne Crne Gore, i velikodostojnicima SPC u Beogradu. Kao i svaki dobar strateg i iskusni vjerski i politički bojovnik koji je čitao Napoleona, mitropolit se pozicionirao između ta dva protivnika i u sredinu bojnog polja: Crne Gore. Mitropolit se nada da će uspjeti da očuva imovinu kojom upravlja u Crnoj Gori, legitimizuje svoju političku snagu u odnosu na vlast, i napravi otklon od crkvenih vlasti u Beogradu koje ga nijesu izabrale za patrijarha. Konačni cilj je kreiranje snažnog političkog fronta u Crnoj Gori koji bi imao dobre šanse da dođe do željenog cilja: poništavanje rezultata referenduma iz 2006. Njegovi pregovarački zahtjevi – ukidanje novousvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i samokandidovanje za mitropolita nezavisne i autokefalne crkve u Crnoj Gori – su taktički manevri u pravcu postizanja pomenutog cilja.

Ako mu se udovolji zahtjevima, to će biti početak krize državotvornosti. Naivno je i opasno tvrditi da Amfilohije nije onaj sveštenik iz 1991. godine. Ni on, ni MCP, ni politički lideri koji su se sa njim sastali na Cetinju ne priznaju suverenu i nezavisnu Crnu Goru.

Ispunjavanje mitropolitivih zahtjeva izazvaće još dublje podjele, jer one koji se osjećaju i deklarišu kao Crnogorci će biti stavljeni u poziciju sličnu onoj u kojoj su bili tokom ranih 1990-ih: nepoželjni građani drugog reda. Problem s kojim se nosi vlast u Crnoj Gori jeste kako pacifikovati maksimalističke političke, vjerske i ekonomske želje i snove mitropolita Amfilohija, a sačuvati nezavisnu i suverenu državu u kojoj etnički Crnogorci neće biti tretirani kao izrodi. Ako stvari krenu ka ispčunjavanju njegovih želja, moglo bi se postaviti legitimno pitanje da li je projekat obnove crnogorske nezavisnosti ikada bio iskreno prihvaćen od strane elite na vlasti, ili je to bila alatka za ostvarenje drugih ciljeva.

 

DUŠKO KOVAČEVIĆ, BLOGER
Breme granice i vremena

Općenito govoreći, svako inzistiranje na vlastitoj veličini i zasluzi – kolijevka je nesporazuma i raskola, još od Velike šizme pa sve do nove Ohridske arhiepiskopije, i shvatam na šta legitimno ciljate ovim pitanjem.

S druge strane, da li mitropolitova izjava u sebi ima i malo gordosti, te prečice ka gnjevu i ljutnji, na šta nas uporno upozorava upravo kršćanstvo?

Siguran sam da nema, jer istina je da je posle ukidanja Pećke Patrijaršije  svaka njena eparhija bila prinuđena da svoju egzistenciju usaglašava sa interesima okupatora, osim Cetinjske Mitropolije koja od tada ima samostalan put.

Da li vladika Amfilohije odvaja Mitropoliju od Srpske pravoslavne crkve, ili ne dozvoljava njeno unižavanje, kao što je to skoro pokušao jedan samodovoljni hvalisavac sa mjesta predsjednika Srbije?

Upravo će to mitropolitovo istrajavanje na organskoj vezi između Mitrpolije i SPC biti njegova – Prokrustova postelja!

Zbog tog jedinstva pravoslavna Crkva u Crnoj Gori je na udaru i mitrpolit Amfilohije je u teškoj poziciji. To strašno breme jednog graničnog i srpskom narodu nenaklonjenog vremena lomi se već odavno i njemu na leđima. „Da li se pred neminovnošču sklanjati“, pitao se Aristotel u staroj Ateni?

Patrijarsi Vikentije i German i naši mitrpoliti Bradvarević i Dajković bili su pred sličnim iskušenjima, ali ne ovakvim!

Ono što je gotovo izvjesno u mitropolitovom mudrom vođenju ovog delikatnog trenutka jeste njegov jasan otklon od Frontove partijsko-komercijalne odbrane svetinja i nepotčinjavanje kultu Zlatnog teleta u Beogradu.

I ono što je jednako dobro i što mnogi primjećuju, jeste činjenica da čak i o pravnim pitanjima više ne govori protojerej i pravnik Velibor Džomić, nego otac Gojko Perović. Džomić je svojim imidžom, razmetljivim bogatstvom i zajedničarenjem sa pobjednicima tranzicije nanio dosta štete Motropoliji.


ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Verbalni šamari za Vučića i Mila

Amfilohije je najveći igrač u Crnoj Gori, i to je teško osporiti. On je svoj i nadmudrio je mnoge do sad, čak i one veoma bistre. Žargonski, moglo bi se reći da je ,,opasan igrač”.

Verbalno šamara i Vučića i Mila. Da nije jak, ne bi mu moglo bit’.

Istorija je prevrtljiva i sumnjiva, tumači se kako kome odgovara, s toga treba tumačiti sadašnjost. Amfilohije je dokazao i pokazao da je ovo njegova borba, da kaže što misli i poteze povlači samostalno.

Bez obzira da li te poteze osuđujemo ili ne, jedno je fakat, nekad izgleda da ga više poštuju i van granica Crne Gore nego čak i patrijarha. S toga se čini da je samostalan i on i skupina oko njega. Sve ovo je nepredvidiva igra šaha. Potezi su poznati, ali pobjednik nije. Možda bude i pat.

 

 NOVAK ADŽIĆ, PRAVNIK I ISTORIČAR
Odbrana od populističkih pritisaka

Dijalog između crkve i vlasti, koja je legalno i legitimno većinom broja poslanika usvojila Zakon o slobodi vjeroispovijesti, može se voditi onog momenta kada SPC čije je sjedište u Beogradu, a čija je eparhija  Mitropolija crnogorsko-primorska na čelu sa Amfilohijem, prizna i prihvati činjenicu da je zakon usvojen i da ga treba implementirati. Onoga momenta kada se to dogodi, dijalog je neophodan ali oko njegove primjene i regulisanja statusa SPC u Crnoj Gori, jer Mitropolija iako ima određenu autonomiju u pravnom smislu po Ustavu SPC nije samostalna, odnosno suverena eparhija.

Dijalog je neophodan, ali smatram da su aktuelni protesti u organizaciji mitropolita dominantno politički sa jasnim ciljem da se odbrani monopol srpske crkve u Crnoj Gori i njeno uzurpiranje i viciozna državina na sakralnim, pokretnim i nepokretnim dobrima koju je otela 1918, odnosno 1920. godine. Mitorpolit Amfilohije koji je bio kandidat za srpskog patrijarha po Ustavu SPC bez ovlašćenje srpskog patrijarha, Sabora i Sinoda SPC nema mogućnost da vodi pregovore u pravnom smislu riječi. Ali on želi da se nametne kao ključni politički faktor, i on to jeste, jer je on glavni organizator, motivator i inspirator tzv. litija, molebana i drugih procesija u Crnoj Gori.

Konačno, on je, doduše ambivalentno i nedorečeno, priznao činjenicu da je Crnogorska mitropolija bila samostalna i autokefalna od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. Ali on niđe ne pominje Crnogorsku crkvu iako je ista u tom statusu egzistirala, faktički, a i potom formalno još od 1484. godine. Jasna je poruka da SPC u Crnoj Gori želi da zadrži ono što nije njeno, što je otela od drugoga, i da se nametne kao ključni politički faktor, kako bi zaštitila posjede, ogromni kapital i rentu istih.

Pravni poredak je obavezujući, zakon je stupio na snagu i mora se implementirati. Ako bi se pravili truli kompromisi da se zakon suspenduje, bolje da ga nisu ni donosili, a vjerujem da se to neće dogoditi. Već da će se   Crna Gora odbraniti od populističkih pritisaka koji podsjećaju na 1918, 1989. i 1991. Kategorički tvrdim, u pravno-istorijskom smislu, da uzurpator i okupator tuđe imovine, državne imovine Crne Gore i njenog naroda, ne može izaći sa pozicije da brani ono što je silom, prevarom i zloupotrebom povjerenja oteo.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris  uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit  piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.

Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.

Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila  odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.

Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.

Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da  Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je  neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao.  Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.

Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik  premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.

Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je.  Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.

Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPORAZUM VLADE SA UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA: Buka zbog novog strateškog investitora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori primjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, preko projekta Luštica bay, do Resorta Portonovi.  Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez uzbune koja prati dolazak novog velikog investitora, Mohameda Alabara

 

 

Storija o dolasku u Crnu Goru jednog od najvećih investitora u svjetskim razmjerama, milijardera Mohameda Ali Rashed Alabbara i njegove kompanije Eagle Hills, samo desetak dana nakon što je pobijedio na licitaciji za devet kupališta na Velikoj plaži, dobija nove obrise.

Bio je to kratak put od zakupca morske obale do strateškog investitora od nacionalnog interesa. Događaji se ređaju kao na filmskoj traci.  Vlada premijera Milojka Spajića preduzela je mjere da u rekordnom roku uspostavi partnerske odnose sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljom u čijem je sjedištu Abu Dabiu, registrovana moćna firma Eagle Hills Properties, specijalizovana za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine.

Na telefonskoj sjednici Vlade održanoj 24.marta najprije je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji dvije zemlje u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Usvojen je i tekst Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade UAE, čiji sadžaj nije u potpunosti poznat crnogorskoj javnosti.

Na istoj sjednici utvrđen je i sastav sedmočlane delegacije Vlade na čelu sa premijerom, koja će uskoro otputovati u zvaničnu posjetu Emiratima, na pregovore oko zaključivanja ovog međudržavnog sporazuma.

Premijer je objelodanio da je predviđeno zaključivanje dokumenta na rok od pet godina, koji će se automatski obnavljati za isti period. Fokus buduće ekonomske saradnje usmjeren je na dva projekta. Na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.

Ova dva projekta u oblasti turizma i razvoja nekretnina definisana su članom 1. teksta Sporazuma, kao strateški projekti od javnog interesa.

Sa tim u vezi premijer Spajić održao je sastanke sa predsjednicima primorskih i opština na sjeveru zemlje, koje je pozvao da dostave predloge razvojnih projekata koji bi mogli zainteresovati arapske investitore. Iako se čini da će prednost u odabiru lokacije za ulaganje u turističke kapacitete, imati Velika plaža u Ulcinju.

“Cilj svih međunarodnih posjeta je promocija potencijala Crne Gore ali moramo razumjeti da je za realizaciju velikih investicija potrebna sinergija centralne i lokalnih vlasti. Naš zadatak jeste da stvaramo prilike a zadatak lokalnog menadžmenta da omogući realizaciju velikih projekata koji će osigurati bolji životni standard.  Potrebno je da kandidujete ideje ili projekte  za koje smatrate da vašu opštinu mogu da pokrenu naprijed”, poručio im je Spajić.

Međutim, tekst Sporazuma sa UAE koji je u međuvremenu posredstvom MANS-a, dospio u javnost, izazvao je burne reakcije mnogih zainteresovanih za iznenadnu pojavu i projekte arapskog investitora u Crnoj Gori. Jedna od glavnih tema na premijerskom satu održanom u srijedu 26. marta,  bila je Mohamed Alabar i detalji sporazuma sa Vladom UAE. Reakcije  pojedinih poslanika,  predstavnika opozicije graničile su se sa ostrašćenošću koja nije imala uporište u vidu eventualnih gotovih projekata i ponuda. Iz skupštinskih klupa čuli su se i pozivi državnom tužilaštvu da se uključi i spriječi nadolazeću štetu i navodnu korupciju najvišeg nivoa.

“Sporazum sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata koji premijer Milojko Spajić planira da potpiše krajem sedmice suspenduje niz crnogorskih zakona i širom otvara vrata za pranje novca”, ocijenili su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora-MANS.

Na takav zaključak upućuju neke odredbe Sporazuma po kojima će zemljište na lokaciji na kojoj investitor želi da realizuje projekat, biti dostupno bez sprovođenja procedure javnih nabavki.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.

Međutim, bilo je primjera u dosadašnjem gazdovanju državnom imovinom, da je Skupština Crne Gore ratifikovala sporazume i ugovore o izgradnji turističkih naselja sa inostranim kompanijama kojima je zemljište ustupano na rok od 90 godina, bez raspisivanja javnog tendera, uz obrazloženje da je riječ o strateškim investitorima.

Sporazum se ne odnosi isključivo na izgradnju ekskluzivnog turističkog kompleksa na Velikoj plaži u Ulcinju, več i na druge atraktivne lokacije na Crnogorskom primorju, za koje bude postojao obostrani interes za njihovu valorizaciju.

Postoji bojazan da planirana investicija na jugu zemlje nije isključivo turističke prirode, već da je u pitanju model real estate ulaganja, u kome prioritet ima izgradnja nekretnina za prodaju, stanova i turističkih apartmana.

Navedeni način finansiranja projekta pokazuje uobičajeni sistem gradnje prodajom kvadrata od momenta prezentacije skica i idejnih rješenja.

“Investicija može uključivati sopstveno finansiranje, bankarske kredite ili kredite povezane strane ili akcionara, prodaje, prethodne prodaje, prihode od ulaganja treće strane…” Sve u cilju realizacije projekta, navodi se u tekstu Sporazuma.

Tokom premijerskog sata čule su se optužbe na račun premijera Spajića za sumnjivu prodaju zemlje, za epsku obmanu građana, ukoliko prihvati davanje zemljišta u dugoročni zakup. Predstavnici Opštine Ulcinj istakli su da neće dozvoliti otuđivanje zemljišta na desetine godina, što je do sada bila uobičajena praksa.

Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori pirmjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, koji je javnosti prezentovan kao vrhunski projekat atraktivne marine za super jahte sa par luksuznih hotela. Međutim, taj dio Tivta postao je novo gradsko naselje, sa nizom stambenih zgrada, moderno dizajniranih I uređenih i sa jednim hotelom, koji to u potpunosti nije, čije su sobe ili apartmani dijelom prodati.

Zemljište za gradnju u Porto Montenegru površine od 24 hektara dato je u zakup na 90 godina.

Projekat Luštica Bay identičan je. Uz jedan omanji hotel, za sada je izgrađeno na stotine stanova u zgradama i manjim kućama, namijenjenih prodaji. Na toj lokaciji 7 miliona kvadrata državnog zemljišta pored morske obale, dato je u zakup na 90 godina.

Isti recept primijenjen je i u Resortu Portonovi, u kome se pored luksuznih rezidencijalnih vila, hotela i marine, grade i prodaju stanovi i marina apartmani. I na tom dijelu Crnogorskog primorja 26 hektara državne zemlje, prostor bivše vojne kasarne, dato je pod zakup na 90 godina.

Ni poznati lokalitet Miločer nije pošteđen stanogradnje i otuđenja dragocjenog zemljišta sa stoljetnim parkom, na dugih 90 godina.

Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez vike I galame koja prati dolazak novog velikog, dugo iščekivanog investitora, Mohameda Alabara.

Uostalom i zakonska regulativa u oblasti turizma i planiranja prostora ide na ruku ovakvoj vrsti ulaganja. Zakon o turizmu pretrpio je nekoliko verzija kako bi pojam klasičnog hotela nestao iz upotrebe I hotelijerstvo koje smo poznavali dobilo je druge oblike. U skladu sa interesima investitora hoteli su prešli na mješoviti model poslovanja po kome su hotelske smještajne jedinice predmet pojedinačne prodaje.

Sva planska dokumenta od novog Prostornog plana Crne Gore koji je u fazi pred usvajanje, preko Prostornog plana obalnog područja, te PUP-a Opštine Ulcinj koji je istekao 2020. godine, Veliku plažu tretiraju kao zonu visokog ekskluzivnog turizma.

Dio ove plaže površine od 10 miliona m2, posjeduje detaljnu razradu u vidu Državne studije lokacije “Dio sektora 66-modul II, III I VI” – Velika plaža koju je izradila administracija 43. Vlade premijera Dritana Abazovića, ali još nije usvojena. Rukovodilac izrade DSL je arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi.

Dva plana istog autora za jednog investitora. Slučajnost ili ne znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDU PLANTAŽE AD: Neko mulja

Objavljeno prije

na

Objavio:

STEGA je problematizovala poslovanje nekadašnjeg poljoprivrednog giganta analizirajući (nezvanične)  podatke o berbi, proizvodnji i prodaji vina, starim i novim dugovima, stanju vinograda… Odgovor iz državne kompanije nije odagnao sumnje. Vlada ćuti

 

 

Kuda idu Plantaže AD? Zaokupljena raznim zapaljivim temama javnost je ostala  prilično ravnodušna na polemiku između uprave Plantaža i udruženja STEGA o aktuelnom trenutku i budućnosti tog preduzeća.

Valjalo bi da je drugačije.  Uz EPCG, najvrjednije crnogorsko preduzeće u većinskom vlasništvu države i, opet uz EPCG, jedino za koje se državni parlament obavezao da će ga sačuvati u državnom vlasništvu, prolazi kroz višegodišnju, duboku krizu. Stanje je alarmantno, tvrde iz STEGA, navodeći kako je, od 2020. do danas, u Plantažama uništeno stotine hektara vinograda, da su kvalitetni kadrovi protjerani iz kompanije, tržište izgubljeno, troškovi poslovanja uvećani, dok su proizvodnja i kvalitet vina smanjeni.

”Prinosi grozđa su na istorijskom minimumu od 2021. godine ( u prosjeku su, u poslednje četiri godine od kada je došla nova uprava, godišnje manji za 5,1 milion kilograma, ili 40 odsto, od prethodnog četvorogodišnjeg prosječnog prinosa), dok je godišnja proizvodnja vina, u prosjeku, manja za oko četiri miliona litara”, navode iz STEGA u svom obraćanju. Ono je, kažu, prvo upućeno ministru poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Vladimiru Jokoviću, ali je izostala  reakcija iz njegovog resora. Zato su svoja saznanja podijelili sa javnošću.

“Izvoz vina Plantaža količinski pada, i to na svim tržištima, dok uvoz inostranih vina u Crnoj Gori drastično raste”, navode u saopštenju. “Tako se u Crnoj Gori prošle godine u odnosu na 2019. uvoz vina povećao za oko 90 odsto ili za 6,5 miliona eura, doke je izvoz vina Plantaža 2023. u odnosu na 2019. manji za 400 hiljada eura i pored značajnog povećanja cijena proizvoda. Količinski je pad prodaje vina Plantaža u izvozu oko 10 odsto.”

Iz STEGA navode kako je i kvalitet proizvedenog vine u padu. To argumentuju podatkom o “drastično manjem” broju nagrada na tri najprestižnija svjetska takmičenja (Decanter, Mundus Vini, Decanter Asia). Prema njihovoj računici na tim takmičenjima je u periodu 2017.-2020. osvojeno 60, a od 2021. do 2024. godine svega 23 nagrade.

Iz Plantaža su, saopštenjem, reagovali na “brojne netačne tvrdnje o poslovanju tog preduzeća”. Sadašnja uprava je, navode,  ostvarila napredak u ključnim poslovnim segmentima “o čemu najbolje svjedoči pozitivan rezultat poslovanja, koji je nakon pet godina, ostvaren u 2024. godini”.

“Prodaja raste – Domaće tržište raste! Izvoz raste!”, navodi se u reagovanju Plantaža. “ S ponosom možemo da istaknemo da je finansijska realizacija 2024. godine najveća u posljednjih deset godina i da je za 1,6 miliona eura veća nego 2019. godine. Prodaja na skoro svim tržištima bilježi rast. Najznačajnije tržište Crne Gore bilježi rast prihoda od osam odsto, dok tržište Srbije bilježi rast prihoda 12 odsto. Ukupna vrijednost izvoza u 2024. je veća nego 2019. godine.”

STEGA i uprava Plantaža prošlogodišnje poslovne rezultate mjere različitim aršinima. Makar formalno, to bi moglo dati za pravo i jednoj i drugoj strani. Kritičari poslovanja Plantaža iznose podatke o količini prodatog vina, dok iz kompanije odgovaraju računicom zasnovanom na ostvarenim prihodima od prodaje. Obzirom na visoku inflaciju u periodu 2021.-2024. (preko 30 odsto) i rast cijena u sektoru hrane i pića koji je, prema podacima Monstata, bio veći od 40 odsto, te je brojke  nemoguće upoređivati bez kompletnih podataka. Oni su i dalje nedostupni. Umjesto brojki o količinama o kvalitetu ubranog grožđa i proizvedenog/prodatog vina iz Plantaža  su nam ponudili izvod iz svoje poslovne strategije. “Za razliku od ranijih godina, kada se vino prodavalo po nižim cijenama i bez strategije rasta vrijednosti brenda, sada je cilj maksimalizacija prihoda kroz optimalnu prodajnu cijenu, a ne isključivo kroz količinsku realizaciju.”

Tu je i podatak da je prodaja premijum vina prošle godine, u odnosu na 2019.,  porasla za šest odsto kada je količina u pitanju, odnosno, za 17 odsto kada se mjeri po ostvarenom prihodu. Istovremno, poručuju, “prodaja jeftinih-kvalitetnih vina prati strateške planove i za 10 odsto je manja u odnosu na 2019. godinu”.

Iz Plantaža izbjegavaju iznošenje podataka o prinosima i kvalitetu prošlogodišnje berbe, iako su na stranicama Monitora, još zimus iznijete ozbiljne sumnje na ostvarenje prošlogodinjeg plana.

“Za razliku od prethodnih, 2024. je po svim parametrima išla na ruku proizvođačima grožđa i vina, pa je sve ukazivalo da će ovo biti zlatna godina. To, ipak, nije bio slučaj u Plantažama”, navodi u autorskom tekstu objavljenom krajem novembra u našem nedjeljniku Zoran Miladinović doktor fitomedicine i dugogodišniji Glavni tehnolog za zaštitu bilja u Plantažama. “Od doskorašnjih kolega iz Plantaža saznajem da je ovogodišnji planirani rod bio oko 15 miliona kilograma grožđa, a da se ubralo oko 11 miliona. Dakle, četiri miliona kilograma manje, odnosno 27 odsto manje od planiranog.”

“ Grožđe koje se bere je lošeg kvaliteta sa malim procentom šećera i velikom pojavom truleži, što se na kraju odražava na ukupnu količinu i na organoleptičke karakteristike dobijenog vina”, konstatuje Miladinović.Uz računicu: “Od četiri miliona kilograma izgubljenog roda moglo se dobiti oko tri miliona flaša (0,75 litra) vrhunskog vina. Ovo je ‘trošak’ pogrešnog odlučivanja partijskih kadrova…”

Nakon ovog teksta javljali su nam se zapošljeni u Plantažama  tvrdeći da je količina ubranog grožđa tokom prošlogodišnje berbe još manja – oko osam miliona kilograma. Zvanični podaci su do danas ostali nedostupni.

Iz Plantaža  poručuju: “Prema zvaničnim podacima Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), globalni i evropski vinogradari su u 2023. i 2024. godini suočeni sa ekstremnim meteorološkim uslovima koji uključuju: rane mrazeve, obilne kiše u ključnim fazama vegetacije, dugotrajne sušne periode… Ove nepovoljne klimatske prilike dramatično su uticale na proizvodnju vina širom Evrope, pri čemu su mnoge zemlje zabilježile značajno smanjenje proizvodnje u odnosu na prethodne godine. Klimatske promjene prestavljaju ključni faktor koji oblikuje trenutnu situaciju u vinogradarskom sektoru širom svijeta, a Plantaže kao i mnoge druge vinarije rade u okviru tih izazovnih oklonosti”.

Upućeni sagovornici Monitora potvrđuju da su ovi podaci   na mjestu, ali podsjećaju da Plantaže imaju sistem za navodnjavanja vinograda, za razliku od većine evropskih vinogradara. Zato, možda, priča o suši nije baš za “vađenje”.

Ima još toga što ukazuje da u Plantažama stvari ne stoje tako dobro kako se to želi predstaviti zvaničnim saopštenjima. Ili onako kako bi se moglo zaključiti obzirom na potpunu inertnost vlade, kao zastupnika većinskog vlasnika (države), prema dešavanjima u kompaniji.

Skupština akcionara Plantaža je   krajem prošle godine, usvojila izmjene Statuta (predlog stigao iz odbora direktora) kojima je bord predvođen Nikolom Tripkovićem (blizak PES-u) preuzeo većinu nadležnosti izvršnog direktora Igora Čađenovića (NSD).

Odbor direktora je od Čađenovića preuzeo nadležnosti izbora članova menadžmenta kompanije (direktori sektora, rukovodioci službi…), odobravanje finansijske pomoći, sponzorstva i “druge vidove društveno odgovornog poslovanja”, sve nadležnosti u vezi sa uzimanjem pozajmica i kredite…  Definisano je da uputstva Odbora direktora upućena izvršnom direktoru sada imaju obavezujući karakter. Konačno, odbor direktora je od izvršnog direktora u potpunosti preuzeo nadležnosti nad poslovanjem podružnica – ćerki firmi i predstavništava koje Plantaže imaju van Crne Gore.

“Smatramo da će predložene izmjene Statuta značajno unaprijediti korporativno upravljanje u Društvu, na način da će jasnije i cjelishodnije biti razgraničena ovlašćenja Odbora direktora i izvršnog direktora, što će, u krajnjem, imati za posljedicu kvalitetniju i sveobuhvatniju zaštitu ukupnih interesa Društva”, navedeno je u obrazloženju izmjena Statuta nakon čijeg je usvajanja izvršnom direktoru ostala samo izdašna plata.

Nakon odgovora Plantaža, iz STEGA su izašli sa dodatnim primjedbama iz kojih proizilazi da i oni imaju neke informacije o odnosima na relaciji izvršni direktor  – bord:

“Predstavili ste kao veliki uspjeh to što ste 2023. ostvarili negativno poslovanje od oko šest miliona eura, i da je to značajno manji gubitak od 12 miliona eura ostvarenih u 2022. Pitamo da li ijedna firma na svijetu ovakve rezultate prestavlja kao istorijski uspjeh? Hvalite se da su Plantaže ostvarile u 2024. godini pozitivno poslovanje od oko 300 hiljada eura, pa nas interesuje da li je Bord direktora kao najveći organ upravljanja firme odobrio planove da poslujete sa milionskim gubicima, ili minimalnim pozitivnim rezultatom koji se ostvaruje prodajom zemljišta Plantaža, i da li i oni proslavljaju ovakve rezultate?”

Priča će imati nastavak. U formi polemike ili konkretnih odluka u trouglu vlada –bord – izvršni menadžment, tek treba da vidimo. Povoda ima na pretek. Nešto se mulja.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo