Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Pregovori sa crkvom u Crnoj Gori, ne u Beogradu

Objavljeno prije

na

Komentari na izjavu mitropolita Amfilohija da će vlast pregovarati sa njim, a ne sa Patrijaršijom, uz podsjećanje da je Mitropolija samostalna i autonomna kroz vjekove

 

RATKA JOVANOVIĆ-VUKOTIĆ, NOVINARKA
Sjetiće se mitropolit i autokefalnosti, ako SPC ne popušti

 

Čudo jedno kako mitropolitu Amfilohiju i predsjedniku Đukanoviću lako pođe za rukom da podaničku javnost iznenade nekom opštepoznatom činjenicom. Naročito kad im je uzdrmana moć.

Još pamtim domovinski trans iz 1997.godine  kad je predsjednik uskliknuo kako će Crna Gora biti država, ravnopravna sa Srbijom. Kao da to nije bila punih 35 godina, sa još pet država. I kao da lično nije dao izuzetan doprinos ukidanju njene suverenosti.

Mitropolija jeste ,,samostalna i autonomna kroz vjekove”, ali mitropolit nije držao do toga sve dok pritisak centrale SPC nije postao nepodnošljiv. U međuvremenu su zajedno došli glave rečenoj samostalnosti i autonomnosti.

Ako pritisak podura, a mitropolitova moć ostane svedena na četiri nahije i dva-tri brda, podsjetiće on i na carigradsku autokefalnost i na moskovsku pomoć ,,narodu Crnogorskome i Brdskome zbog odanosti rusko-grčkoj vjeri”…

Čak i da, za mandata druga predsjednika, dobije bijelu crnogorsku kamilavku, mitropolitu ne može biti oprošteno to što je zbog snova o onoj beogradskoj žrtvovao – cijelu Crnu Goru.

Niti Crna Gora – nacionalno pocijepana, moralno zapuštena, ekonomski unazađena i politički urušena – može imati ikakve koristi od mitropolitove naknadne pameti.

 

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT
Opštepoznati istorijat MCP

 

Imao sam priliku da čujem izvornu izjavu mitropolita Amfilohija. On je podsjetio na opštepoznati istorijat djelovanja Mitropolije crnogorsko-primorske, od osnivanja prije 800 godina do danas,  i istorijske okolnosti u kojima je djelovala. Ni jednom riječju mitropolit nije dao osnova da se njegova izajava i upotreba navedneih pojmova razumiju van konteksta organizacije SPC, čiji je dio MCP.

Što se tiče razgovora sa državom, vlast je dala odgovor na to pitanja time što je načinom na koji je usvojila tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti, kao i ranijim postupanjima državnih organa, jasno stavila do znanja da priznaje svojstvo pravnog lica Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj i drugim eprarhijam SPC koje djeluju na teritoriji Crne Gore.

Podsjećam tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti usvojen je većinom glasova svih poslanika, što znači da se imovina na koju se zakon odnosi u članovima 62,63 i 64 smatra imovinom domaćih pravnih lica, a ne stranih (u kom slučaju bi zakon morao biti usvojen dvotrećinskom većinom – čl. 91 st. 3 Ustava CG). Time je vlasnicima te imovine, a to su podsjećam Mitropolija Crnogorsko-primorska, Eparhija Budimljansko-nikšićka, Eparhija Mileševska i Eparhija Zahumsko-hercegovačak priznato svojstvo domaćeg pravnog lica. Uz to, u proteklih nekoliko decenija, vođeni su mnogi postupci vezani za imovinska prava pred državnim organima Crne Gore u kojima su navedene eparhije, a najviše MCP, bile prihvaćene kao stranka u postupku.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA
Varanje na kvadrat

 

Eto, najednom je i mitropolit SPC u Crnoj Gori priznao odavno znane stvari – da je Mitropolija bila ,,samostalna i autonomna” što će reći – autokefalna, iako on neće izgovoriti tu riječ, koliko god se neki nadaju baš tome…

Ali, to su fakti. A što je današnja stvarnost u Crnoj Gori? Proizvodnja poželjne realnosti, i to sa dvije strane. Ne vjerujem, naime, da ima neke suštinske razlike, u ideološkom i političkom smislu, između Amfilohija i Irineja. Uostalom, neke od najružnijih i najsurovijih uvreda na račun Crnogoraca izgovorio je upravo Amfilohije.

Mislim da je naivno i sasvim nerealno polagati u njega nade da može napraviti bilo kakav iskorak po pitanju crkve u Crnoj Gori. Ali, vidim da je političarima stalo da stvore utisak da je takav rasplet, sa Amfilohijem koji naprasno postaje ,,Crnogorac”, moguć… Varanje, pa varanje na kvadrat… Tako izgleda politika u Crnoj Gori danas.

 

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA U ALBERTI
Taktički manevri

 

Mitropolit Amfilohije bije bitku istovremeno sa dva protivnika: državnim organima suverene i nezavisne Crne Gore, i velikodostojnicima SPC u Beogradu. Kao i svaki dobar strateg i iskusni vjerski i politički bojovnik koji je čitao Napoleona, mitropolit se pozicionirao između ta dva protivnika i u sredinu bojnog polja: Crne Gore. Mitropolit se nada da će uspjeti da očuva imovinu kojom upravlja u Crnoj Gori, legitimizuje svoju političku snagu u odnosu na vlast, i napravi otklon od crkvenih vlasti u Beogradu koje ga nijesu izabrale za patrijarha. Konačni cilj je kreiranje snažnog političkog fronta u Crnoj Gori koji bi imao dobre šanse da dođe do željenog cilja: poništavanje rezultata referenduma iz 2006. Njegovi pregovarački zahtjevi – ukidanje novousvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i samokandidovanje za mitropolita nezavisne i autokefalne crkve u Crnoj Gori – su taktički manevri u pravcu postizanja pomenutog cilja.

Ako mu se udovolji zahtjevima, to će biti početak krize državotvornosti. Naivno je i opasno tvrditi da Amfilohije nije onaj sveštenik iz 1991. godine. Ni on, ni MCP, ni politički lideri koji su se sa njim sastali na Cetinju ne priznaju suverenu i nezavisnu Crnu Goru.

Ispunjavanje mitropolitivih zahtjeva izazvaće još dublje podjele, jer one koji se osjećaju i deklarišu kao Crnogorci će biti stavljeni u poziciju sličnu onoj u kojoj su bili tokom ranih 1990-ih: nepoželjni građani drugog reda. Problem s kojim se nosi vlast u Crnoj Gori jeste kako pacifikovati maksimalističke političke, vjerske i ekonomske želje i snove mitropolita Amfilohija, a sačuvati nezavisnu i suverenu državu u kojoj etnički Crnogorci neće biti tretirani kao izrodi. Ako stvari krenu ka ispčunjavanju njegovih želja, moglo bi se postaviti legitimno pitanje da li je projekat obnove crnogorske nezavisnosti ikada bio iskreno prihvaćen od strane elite na vlasti, ili je to bila alatka za ostvarenje drugih ciljeva.

 

DUŠKO KOVAČEVIĆ, BLOGER
Breme granice i vremena

Općenito govoreći, svako inzistiranje na vlastitoj veličini i zasluzi – kolijevka je nesporazuma i raskola, još od Velike šizme pa sve do nove Ohridske arhiepiskopije, i shvatam na šta legitimno ciljate ovim pitanjem.

S druge strane, da li mitropolitova izjava u sebi ima i malo gordosti, te prečice ka gnjevu i ljutnji, na šta nas uporno upozorava upravo kršćanstvo?

Siguran sam da nema, jer istina je da je posle ukidanja Pećke Patrijaršije  svaka njena eparhija bila prinuđena da svoju egzistenciju usaglašava sa interesima okupatora, osim Cetinjske Mitropolije koja od tada ima samostalan put.

Da li vladika Amfilohije odvaja Mitropoliju od Srpske pravoslavne crkve, ili ne dozvoljava njeno unižavanje, kao što je to skoro pokušao jedan samodovoljni hvalisavac sa mjesta predsjednika Srbije?

Upravo će to mitropolitovo istrajavanje na organskoj vezi između Mitrpolije i SPC biti njegova – Prokrustova postelja!

Zbog tog jedinstva pravoslavna Crkva u Crnoj Gori je na udaru i mitrpolit Amfilohije je u teškoj poziciji. To strašno breme jednog graničnog i srpskom narodu nenaklonjenog vremena lomi se već odavno i njemu na leđima. „Da li se pred neminovnošču sklanjati“, pitao se Aristotel u staroj Ateni?

Patrijarsi Vikentije i German i naši mitrpoliti Bradvarević i Dajković bili su pred sličnim iskušenjima, ali ne ovakvim!

Ono što je gotovo izvjesno u mitropolitovom mudrom vođenju ovog delikatnog trenutka jeste njegov jasan otklon od Frontove partijsko-komercijalne odbrane svetinja i nepotčinjavanje kultu Zlatnog teleta u Beogradu.

I ono što je jednako dobro i što mnogi primjećuju, jeste činjenica da čak i o pravnim pitanjima više ne govori protojerej i pravnik Velibor Džomić, nego otac Gojko Perović. Džomić je svojim imidžom, razmetljivim bogatstvom i zajedničarenjem sa pobjednicima tranzicije nanio dosta štete Motropoliji.


ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Verbalni šamari za Vučića i Mila

Amfilohije je najveći igrač u Crnoj Gori, i to je teško osporiti. On je svoj i nadmudrio je mnoge do sad, čak i one veoma bistre. Žargonski, moglo bi se reći da je ,,opasan igrač”.

Verbalno šamara i Vučića i Mila. Da nije jak, ne bi mu moglo bit’.

Istorija je prevrtljiva i sumnjiva, tumači se kako kome odgovara, s toga treba tumačiti sadašnjost. Amfilohije je dokazao i pokazao da je ovo njegova borba, da kaže što misli i poteze povlači samostalno.

Bez obzira da li te poteze osuđujemo ili ne, jedno je fakat, nekad izgleda da ga više poštuju i van granica Crne Gore nego čak i patrijarha. S toga se čini da je samostalan i on i skupina oko njega. Sve ovo je nepredvidiva igra šaha. Potezi su poznati, ali pobjednik nije. Možda bude i pat.

 

 NOVAK ADŽIĆ, PRAVNIK I ISTORIČAR
Odbrana od populističkih pritisaka

Dijalog između crkve i vlasti, koja je legalno i legitimno većinom broja poslanika usvojila Zakon o slobodi vjeroispovijesti, može se voditi onog momenta kada SPC čije je sjedište u Beogradu, a čija je eparhija  Mitropolija crnogorsko-primorska na čelu sa Amfilohijem, prizna i prihvati činjenicu da je zakon usvojen i da ga treba implementirati. Onoga momenta kada se to dogodi, dijalog je neophodan ali oko njegove primjene i regulisanja statusa SPC u Crnoj Gori, jer Mitropolija iako ima određenu autonomiju u pravnom smislu po Ustavu SPC nije samostalna, odnosno suverena eparhija.

Dijalog je neophodan, ali smatram da su aktuelni protesti u organizaciji mitropolita dominantno politički sa jasnim ciljem da se odbrani monopol srpske crkve u Crnoj Gori i njeno uzurpiranje i viciozna državina na sakralnim, pokretnim i nepokretnim dobrima koju je otela 1918, odnosno 1920. godine. Mitorpolit Amfilohije koji je bio kandidat za srpskog patrijarha po Ustavu SPC bez ovlašćenje srpskog patrijarha, Sabora i Sinoda SPC nema mogućnost da vodi pregovore u pravnom smislu riječi. Ali on želi da se nametne kao ključni politički faktor, i on to jeste, jer je on glavni organizator, motivator i inspirator tzv. litija, molebana i drugih procesija u Crnoj Gori.

Konačno, on je, doduše ambivalentno i nedorečeno, priznao činjenicu da je Crnogorska mitropolija bila samostalna i autokefalna od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. Ali on niđe ne pominje Crnogorsku crkvu iako je ista u tom statusu egzistirala, faktički, a i potom formalno još od 1484. godine. Jasna je poruka da SPC u Crnoj Gori želi da zadrži ono što nije njeno, što je otela od drugoga, i da se nametne kao ključni politički faktor, kako bi zaštitila posjede, ogromni kapital i rentu istih.

Pravni poredak je obavezujući, zakon je stupio na snagu i mora se implementirati. Ako bi se pravili truli kompromisi da se zakon suspenduje, bolje da ga nisu ni donosili, a vjerujem da se to neće dogoditi. Već da će se   Crna Gora odbraniti od populističkih pritisaka koji podsjećaju na 1918, 1989. i 1991. Kategorički tvrdim, u pravno-istorijskom smislu, da uzurpator i okupator tuđe imovine, državne imovine Crne Gore i njenog naroda, ne može izaći sa pozicije da brani ono što je silom, prevarom i zloupotrebom povjerenja oteo.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo