Pitali smo –  kako komentarišete odluku  vlasti da se podigne  spomenik pokojnom mitropolitu Amfilohiju

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Uskopatrijski nacionalistički interesi

Idejom o spomeniku pokojnom mitropolitu Amfilohiju partije na vlasti (PES, NSD, DNP i Demokrate) forsiraju svoje uskopartijske, nacionalističke interese i podstiču podjele i nestabilnost, na štetu opšteg interesa gradjanske Crne Gore.

Za ove prosrpske partije u Vladi je profitabilno da na račun Amfilohija dobiju neke glasove na izborima u Podgorici i na drugim lokalnim izborima. Uostalom, radi se o političarima koje je on i doveo na vlast.

Međutim, kad Vlada odluči da mu podigne spomenik, to je zloupotreba položaja, jer se radi o vrlo kontraverznoj ličnosti koja nije poštovala Crnu Goru kao građansku državu svih njenih gradjana.

Amfilohije je htio neku drugu državu, koja je samo srpska, samo pravoslavna, koja slavi ratne zločince, u kojoj npr. nema mjesta za ljude bez djece, za ljude drugačije seksualne orjentacije. Amfilohije je bio vrlo isključiv vjersko-nacionalistički lider, koga uzdižu samo pripadnici jedne vjerske grupe, dok je za druge to da mu se diže spomenik jedna zastrašujuća provokacija

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Dok je ovakvih inicijativa, bićemo daleko od ljudskosti i pomirenja

Mislim da je to prljava politička igra u kojoj grupacija koja ima vlast hoće da nametne vlastite vrijednosti svima. Umjesto da naš novac koriste u opštem interesu i za javno dobro oni sprovode vlastite, partikularne interese.

Da nije tako oni bi svom ideološkom i vjerskom vođi od vlastitih donacija u dvorištu vjerskog objekta napravili spomenik kao znak poštovanja i zahvalnosti. U nedostatku oboje oni mimoilazeći zakon nameću svoju volju svima i troše zajednički novac.

Iako sam protiv spomenika pojedincima i stvaranja kultova ličnosti razumno je što je zakonom predviđena vremenska distanca da se procijeni realni doprinos vrijednostima zajednice kako ne bi stalno neke spomenike ličnostima rušili a neke stvarali. U ovom slučaju to je zaobiđeno. Nije zaobiđeno kada je Anima tražila spomen obilježje za žrtve zločina u Logoru Morinj koji su devedesetih  rađeni u ime svih nas (Amfilohije ih je  i blagosiljao). Zakon je važio za NVO  ali nije, kao i sada, za vršioce vlasti. Sve dok bude ovakvih inicijativa mi ćemo biti daleko od ljudskosti i pomirenja. To je njihov politički cilj visoko na agendi.

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
Spomenik mitropolitu ili Đedu?

Kada je riječ o namjeri podizanja spomenika pokojnom mitropolitu crnogorsko-primorskom, zetsko brdskom i skenderijskom, treba prvo razlučiti da li se želi podići spomenik bivšem mitropolitu ili, pak, Đedu, osobi u kojoj su patrijarhatu skloni ovdašnji vjernici i vjernice prepoznali Onoga koji ih može izvesti iz nedođija sadašnjosti na vječno zelene slobodarske katune pune bogougodne paše?

Ako je namjera da se podiže spomenik mitropolitu, onda bi bio red da se njegov lik ovaploti u prigodnoj materiji na prijestonom Cetinju, đe je sjedište Mitropolije, a ne u Beranama. Nije Amfilohije bio iguman manastira Đurđevi stupovi, no mitropolit crnogorko-primorski, zetsko brdski i skenderijski. Ako se, pak, želi podići spomenik svenarodnom Đedu, onda bi morao biti podignut na lokaciji koju će sva njegova duhovno-politička unučad moći da  podjednako svojataju.

Sama pomisao da su Berane podesna lokacija za spomenik nasljedniku znamenitih vladika iz roda Petrovića poništava ideju o kontinuitetu duhovne i emancipatorske istorijske uloge Mitropolije. Ta pomisao, međutim, otkriva ono što je savremenicima i savremenicama pokojnog mitropolita bilo lako prepoznati – on sam je mnogo predanije radio na diskontinuitetu nego na kontinuitetu. Ne radi se o njegovom srbovanju, jer su to radile i vladike rodom s Njeguša, nego o tome da je srpstvo vezivao za kvislinšku vojnu formaciju, te time kompromitovao borbeni i rodoljubivi etos crnogorskog srpstva.

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD
Potrebna istorijska distanca

To što je Vlada Crne Gore tako brzo podržala inicijativu za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju Radoviću, bez konsultacija sa opštom i stručnom javnošću, pokazuje koji su prioriteti ove Vlade, jer neke druge mnogo važnije stvari za ovu državu drže po strani.

Zakon o spomen obilježjima je napisan tako da je rastegljive prirode tj. u članu 9 Zakona jasno stoji da se: „Spomen obilježje istaknutoj ličnosti ne može se podići prije isteka roka od 20 godina od dana kada je lice umrlo“, ali takođe stoji i „Izuzetno, uz prethodnu saglasnost Vlade Crne Gore, spomen-obilježje za značajni događaj ili istaknutoj ličnosti može se podići prije isteka roka iz st. 1 i 2 ovog člana.

Dakle, Zakon dozvoljava i ne dozvoljava, što ide u prilog onima koji nameću teme od kojih benefite vide samo političke elite koje ovakvim temama povećavaju svoju vidljivost, gle čuda, tik pred lokalne izbore.

Da bi realno sagledavali istorijske ličnosti, one stvarno treba da bude istorijske, što znači da to podrazumijeva neku vremensku distancu. Ja ovdje ne bih baratao sa brojevima, zakon je jasan po tom pitanju, ali ono što sigurno jeste neupitno je to da tri godine definitivno nijesu dovoljno dug period.

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Vlada pokazala nedostatak integriteta

Slučaj u vezi sa donošenjem odluka o podizanju spomenika pokojnom Mitropolitu SPC Amfilohiju, pokazuje da je SPC, na žalost, i dalje najuticajnija politička organizacija u Crnoj Gori. Prvobitna odluka nadležnog Ministarstava kulture i medija u vezi sa zahtjevom za izgradnju spomenika, pod pritiskom SPC je munjevito promijenjena uz egzaltiranost potpredsjednika Vlade Alekse Bečića (koji je predsjedavao sjednicom Vlade na kojoj je donijeta odluka) a uz podršku svih ministara PES-a, NSD-a, Demokrata, DNP-a i protivljenje ministara iz BS-a i albanskih partija.

Cijeli slučaj ima i dodatnu političku dimenziju jer se odluka donosi u susret izborima u Podgorici. Najveći dio političkih patija koje čine vlast na državnom nivou (PES, NSD, Demokrate, DNP) računa na podršku SPC i onih birača koji se izjašnjavaju kao Srbi a i onih koji su vjernici SPC.

Na kraju, suštinsko je pitanje na osnovu kojih kriterijuma i zakonskih procedura se može donijeti odluka da se spomenik Amfilohiju podigne ako se zna da je tokom dugog perioda kao velikodostojnik SPC podsticao nasilje, veličao ratne zločince, negirao crnogorsku naciju, narušavao odnose sa drugim etničkim zajedinicama u Crnoj Gori.

Vlada Crne Gore je na ovom primjeru pokazala svoju slabost ali i nedostatak integriteta jer je većina ministara, kao i predsjednik, spremna na sve odluke koje mogu pomoći zadržavanju političkog rejtinga  bez obzira koliko bile suprotne vrijednostima za koje se navodno zalažu

DEJAN MIJOVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Više lica mitropolita

Kao ekonomista i gradjanski aktivista smatram da se u pozitivni bilans Amfilohijevog djelovanja može ubrojiti njegova podrška konceptu razvoja Crne Gore kao ekološke države, kako tekstu Deklaracije usvojenoj 1991. godine, tako i kasnijim zalaganjem da se naši najljepši kanjoni ne uništavaju gradnjom velikih hidroelektrana. Za pohvalu je i njegovo odustajanje od prvobitne podrške gradnji ogromnog turističkog naselja u Buljarici koja bi devastirala tu jedinstvenu morsku uvalu. Slučajno ili ne, učinio je to nakon jednog istraživačkog teksta u Monitoru i drugog autorskog u Vijestima kojima sam i ja dao svoj skromni doprinos da se raskrinka kriminalna pozadina ovog nauma. Jer od tog projekta, sem vladajuće porodice Djukanović, niko pa ni njegova crkva koja raspolaže velikim dijelom tamošnjeg zemljišta, ne bi imala nikakve koristi.  S druge strane, Amfilohije je istovremeno napravio veliku štetu nestručnim i nezakonitim intervencijama na nasim kulturno-istorijskim spomenicima. Za to je, međutim, jednako odgovorna i tadašnja DPS vlast koja je to mogla ali nije htjela spriječiti.

Moj stric Pavle Mijović, ugledni istoričar umjetnosti, je sa Vladikom Amfilohijem krajem osamdesetih i početkom devedesetih dobro sarađivao kao naučnik ali i veoma oštro sa njim polemisao kao predvodnik borbe za očuvanje crnogorske kulture i identiteta čije su postojanje Amfilohije i tadašnja vlast potpuno negirali. Iako mu je Amfilohije na tom drugom planu bio ljuti protivnik, sjećam se da je Pavle govorio da ga cijeni kao rijetko obrazovanog intelektualca čije se sposobnosti nikako ne smiju potcijeniti. Nažalost, njegovi nasljednici na čelu Crnogorskog PEN-a i Matice nisu bili kadri da se nose sa Amfilohijem koji se nije libio da snažno kritikuje ili podrži vlast da bi širio svoje ideje. Za razliku od njega, oni su nekritičkom podrškom mafijaškoj vlasti, umjesto afirmacije, znatno doprinijeli da se i sam pojam crnogorstva ogadi velikom broju građana. Zato je razorni uticaj Amfilohijevog djelovanja po crnogorsku stvar mogao biti i mnogo veći da on nije pri kraju svog vijeka doživeo neku vrste katarze i uvažio postojanje crnogorskog identiteta. Možda upravo zahvaljujući obrazovanju i intelektualnom sposobnostima o kojima je Pavle Mijović pričao.

Milena PEROVIĆ