Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Pesimizam pred oktobar

Objavljeno prije

9 godina

na

omer-sarkic

Može li Vlada izbornog povjerenja u sadašnjem sastavu obezbijediti uslove za demokratske i slobodne izbore u oktobru

OMER ŠARKIĆ , BLOGER: Ubijanje nade

Ne može – glasio bi jednostavan i kratak odgovor. A zašto ne može, pitanje je za duboku i opširnu analizu.Izborni proces kod nas je od uvođenja višestranačja stalno usavršavan, usavršavane su izborne krađe i manipulacije. U početku je to bilo krajnje sirovo i brutalno, sada je sofisticirano. Podršku takvim ,,izborima”, tj. krađama i manupulacijama, cijelo vrijeme je davala međunarodna zajednica, normalno zbog svog interesa, jer režim koji opstaje na postulatima očigledne i sveopšte krađe najlakše je držati u šaci i bespogovorno je poslušan onima koji žmure na to. Vlada tzv. izbornog povjerenja, sve da su opozicioni predstavnici u institucijama koje treba da kontrolišu kompetentni i stručni – a očigledno nijesu, za tri-četiri mjeseca ne može ni načeti ono što je stvarano i usavršavano 27 godina. Uz očekivanu opstrukciju, jer svaki lopov i manipulant će normalno opstruirati i pokušati prikriti dokaze u „kratkom istražnom postupku”, opozicija nije do sada uradila gotovo ništa od onog zbog čega je ušla u Vladu izbornog povjerenja. Oni, a to je URA, čiji predstavnici su jedini nešto opipljivo preduzeli – prije svega mislim na Rada Miloševića, napuštaju tu Vladu, principijelno. A principa u politici odavno nema, pogotovu u našoj, crnogorskoj. Ostankom DEMOS-a, očigledno i SDP-a u takvoj Vladi daje se samo legitimitet narednoj izbornoj krađi i novoj pobjedi DPS-a. Poslije te „pobjede” Crna Gora će postati spržena zemlja u kojoj će biti ubijena i nada, makar što ubuduće više uopšte neće biti važno ko vlada takvom, potpuno opustošenom i rasprodatom zemljom, zaduženoj do i preko guše.

MILORAD SIMUNOVIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U NIKŠIĆU: Produženi postraumatski stres

Pretpostavljam da će i ovog puta biti kao što je bilo i dosad. Poslije izbora biće utvrđeno da su to bili manje-više regularni izbori i sa manje-više regularnom pobjedom vladajuće stranke kojoj će se u izbornom trijumfu priključiti neka kolateralna partija. Nalazimo se u stanju tranzicije, koja ovdje ustvari predstavlja produženo stanje egzistencijalnog i socijalnog stresa. Ako se sve uzme u obzir, možemo govoriti o produženom postraumatskom stresu što ga sve u svemu junački trpi većina. Stanje egzistencijalnog stresa se oblikuje između ostalog time što je kod ljudi smanjena autonomija odlučivanja i biće da su u pravu oni koji tvrde da mi ovdje manje više i nismo birači nego smo upravo glasači, a da smo onda zbog smanjene autonomije odlučivanja u većoj mjeri skloni autoritarnim varijantama. Sigurnost i osjećanje sigurnosti u ovakvim prilikama postalo je vrijednost iznad drugih vrijednosti i cilj kojem se primarno teži. Opšti je onda princip samo da ne bude gore, pa će onda u tom smislu i izvještaj o regularnosti izbora biti faktor kojim se potpomaže osjećanje sigurnosti i rado se prihvata i koji će sa svoje strane potvrditi autoritet vlasti. To je zatvoreni krug u kojem se razmjenjuje s jedne strane osjećanje sigurnosti, koje potiče od autoriteta vlasti kao takve, i s druge povjerenje većine koje zauzvrat u taj autoritet investira glasačka vještina.Šta je perspektiva? Uopšteno rečeno, perspektiva su nove generacije. S tim što je pitanje kako će se one osloboditi ove svekolike izborne skalamerije, kojom se karakteriše tranziciona da ne kažem prividna demokratija i divlji kapitalizam. Demokratiju neće biti moguće uspostaviti sve dok su partije autoritarno ustrojene, a partije ne mogu biti drukčije ustrojene dok ne bude ozbiljnijeg ekonomskog uspona. U suštini, ovdje postoji samo jedna dominantna partija, a sve ostale su pomoćne. I ona nije dominantna samo zbog toga što je u odnosu na druge partije oslonjena na znatno bolju ekonomsku osnovu nego i zbog toga što je u znatno većem stepenu autoritarno ustrojena. Nije čak lako ni zamisliti da se ona u tom pogledu može sama od sebe promijeniti a da se ne raspadne, kao što je teško zamisliti da se ona u takvom svom ustrojstvu može održavati ukoliko se ne održava na vlasti. I moramo priznati da ona stvarno i umije da se održava na vlasti. Između ostalog, toj svrsi služi i formiranje Vlade izbornog povjerenja.

DUŠKO KOVAČEVIĆ, BLOGER: Obesmišljavanje jakog opozicionog subjekta

Negdje 60-ih godina u svjetlu postrukturalizma, ali i čuvenog XI Lakanovog seminara poznatog pod nazivom Četri osnovna pojma psihoanalize, kasnije su se ,,uključili” Derida i mnogi drugi, u intelektualnim krugovima Evrope aktuelizovana su na novi način stara i kardinalana filozofska pitanja o biću, subjektu, delanju. U kontekstu tog nikad zatvorenog propitivanja, Alan Badju će se prvi put značajno nametnuti intelektualnoj javnosti tezom: Da je Subjekt, aktivni Subjekt, neko ko dopušta susret sa novim i nepoznatim Događajem da bi tako kreirao novu situaciju, odnosno Promjenu, i njoj novog sebe. Subjekt (opozicioni), nova situacija, novi događaj su ono jedino što može promijeniti i otopiti zaleđenu političku konstelaciju u Crnoj Gori i izroditi preokret, ali ne oktobarskim i svim narednim izborima. Zato sam krenuo sa ovom zgodnom i digresivnom Badjuovom filozofemom. U Vladu izbornog povjerenja u sadašnjem sastavu se i ušlo da bi se obesmislila pojava jakog opozicionog subjekta i da bi se odgodio nadolazak događaja koji je počeo da izmalja kroz bunt i proteste, kojima ćemo se morati vratiti prije ili kasnije. To je bilo jasno i u toku euforičnog formiranja te vlade a kamoli sada kada je URA napustila projekat čime je i formalno urušena „opoziciona trojka”, ali i nada kod jednog dijela naivnog građanstva, u mogućnost slobodnih i fer izbora u oktobru. Treba reći da je URA ovim činom sačuvala minimum opozicionog kredibiliteta.Čini se da je koncept Vlade izbornog povjerenja, u svom metodskom i psihološkom aspektu, više odgovarao našim uljuljkanim opozicionim liderima nego samom režimu, pa im je s tim saznanjem i vjerovatno ponuđen računajući da mu ne mogu odoljeti. Vlada izbornog povjerenja je upravo ovaploćenje i idealna mjera bezbrižnog i konformističkog opozicionarstva: imati sve privilegije i važnost vladajućeg funkcionera a ostati opozicionar. Savršeno stanište ili prebježište za opozicionu ambivalentnost, neodlučnost, prevrtljivost, neistrajnost, potkupljivost… ,,Demos, na čijem je čelu Miodrag Lekić, ostaje u Vladi izbornog povjerenja, odlučeno je velikom većinom na Glavnom odboru stranke, koji je održan na Žabljaku”, glasila je jučerašnja udarna vijest. Drugo ime za tihu korupciju ili gušenje Subjekta. Sa više pesimizma nisam očekivao ni jedne izbore kao oktobarske.

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS- A: Dosadašnja kontrola nije pomogla

Jedan od ključnih preduslova za održavanje oktobarskih izbora je da se u potpunosti odagna sumnja da će se i tokom ovih izbora brutalno zloupotrebljavati državni fondovi za ostvarivanje političke prednosti na terenu. MANS je zbog toga već počeo da prati koliko se poštuje Zakon o finansiranju političkih partija na uzorku od preko 100 državnih institucija i javnih preduzeća, uključujući i one u kojima se nalazi kadar iz takozvane ,,opozicione kvote”. Podaci koje smo do sada obradili pokazuju da državne institucije i dalje ulažu ozbiljan napor u prikrivanje informacija, te da se Zakon masovno krši. Ono što je za nas bilo iznenađenje jeste Ministarstvo finansija koje je zbog državnog trezora ključno u kontroli tokova novca uoči izbora. I pored svih napora i očekivanja koja smo imali od ,,kontrolora vlasti”, MANS-u i dalje nije omogućeno da na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacija ostvari uvid u isplate iz trezora na način koji bi omogućio njihovu kontrolu. Ministarstvo finansija je brisalo određene djelove informacija prije nego što su izvodi i analitičke kartice dostavljani MANS-u. Brisani su podaci o datumima i svrsi isplata iz trezora, što bilo kakvu kontrolu čini nemogućom. Slična je situacija bila i sa drugim institucijama gdje je postojala neka vrsta kontrole, kao što su Ministarstvo poljoprivrede ili Investiciono razvojni fond, koji još kriju kako se uoči izbora raspolaže sredstvima vrijednim na desetine miliona eura. Ono što realno može da spriječi kontrolu predstojećih izbora jeste nedostatak podataka o tome na koji način se troše državni budžeti, čije obezbjeđivanje je trebalo da bude jedan od primarnih zadataka takozvanih opozicionih kadrova. Nažalost, iskustvo MANS-a je da praksa institucija u kršenju zakonskih obaveza nije značajnije promijenjena činjenicom da su bile kontrolisane, kako kažu, po dubini. Možda su te ,,dubinske provjere” bile razlog iz koje se iz, na primjer, Ministarstva finansija još ne može dobiti ni elementarna informacija o kretanju novca uoči izbora. U tom smislu, smatram da dosadašnja kontrola koja se odnosila na finansiranje političkih partija nije značajnije doprinjela da oktobarski izbori budu zakonitiji u odnosu na bilo koje prethodne.

 

STEVO MUK, PREDSJEDNIK UO INSTITUT ALTERNNATIVA: Zašto opozicija izlazi na izbore

Tamo gdje nema jasnih ciljeva, prethodno utvrđenih pokazatelja uspjeha, može da se tvrdi da se uradilo ili da se nije uradilo sa jednakim pravom. Vlada izbornog povjerenja, koliko je meni poznato, nije uspjela da promijeni nijedan od uslova za oktobarske izbore. Istina je, takođe, da izborne uslove nije uspio da promijeni ni DF uličnim protestima i skupštinskim incidentima. Pa ipak, sve opozicione partije izlaze na izbore, a bojkot izbora niko ne uzima za ozbiljno. Zašto partije koje tvrde da su izbori unaprijed pokradeni izlaze na izbore pitanje je koje opozicioni birači treba da postave tim partijama i njihovim liderima. Sada se sve nade polažu u preostalu mogućnost da se makar djelimično pročisti birački spisak, ali opozicija i dalje ne umije da objasni kako pored njihovih brojnih članova biračkog odbora navodno glasaju ,,fantomski birači”. S druge strane, vjerovatno najveći dio izborne manipulacije se događa tamo gdje postoji susret volje birača koji žele da prodaju svoj glas i DPS koji želi da ga kupi. Takve organizovane kupoprodaje može utvrditi samo specijalno tužilaštvo i od njega će, a ne od prelazne vlade, zavisiti otkrivanje takvih praksi. Izborni uslovi su čak i lošiji nego na prošlim izborima, jer sada postoje dodatni problemi sa novim AFIS sistemom, kapcitetima organa za sprovođenje izbora, zarobljena je Državna izborna komisija, a značajno je veće, direktno i otvoreno, ponekad brutalno angažovanje režimskih medija na diskreditaciji opozicije.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo