MONITORING
MONITOROVA ANKETA: Našem poslu nikad kraja
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor onlinePitali smo intelektualce, aktiviste, analitičare, blogere, pisce – Šta vam je Monitor značio ovih 30 godina?
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Slobodna misao i otpor zaboravu
Slobodna i kritička misao, provokativna analiza, otpor zaboravu i opominjuće sagledavanje procesa u crnogorskom društvu – to su moje ključne asocijacije za nedjeljnik Monitor. Zajednički smo se borili i za državu i za demokratiju i za društvo progresa, a protiv nepravde, nazadnih ideja i autokratije. Zajednički smo se i izborili i za državu, a ove godine i za potrebni impuls za demokratsku konsolidaciju Crne Gore. Slijedi nam novo vrijeme zajedničkog pregnuća da naše društvo stane u red modernih i naprednih, a institucije počnu raditi u korist javnog interesa.
Članovima redakcije Monitora, osnivačima, vlasnicima i svim saradnicima želim srećan trideseti rođendan uz nadu da će ideje i ideali ljepote, dobra i pravde postati temeljne u životu u našoj političkoj zajednici i voditi je ka daljem potrebnom razvoju. Vjerujem da će i u ovoj novoj demokratskoj epohi Monitor imati posebnu važnu ulogu – da tekstovima svojih autora neprestano drži budnim čitaoce, oplemenjuje demokratsku političku kulturu u Crnoj Gori i kroz refleksije svojih saradnika istražuje načine da život u našem društvu za najveći broj građana i građanki čini još boljim, a donosioce odluka još odgovornijim za riječi i djela.
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Svetionik u tami
Čekam Monitor petkom kao što sam kao djevojčica čekala Zabavnik iako Monitor nikada nije zabavan, ni lagodan kao što to nije ni život u Crnoj Gori od njegovog nastanka. 30 godina, od prvog broja, Monitor je mučno svjedočanstvo i hrabra kritika režima i svih pojava koje ukazuju na patologiju društva. Značio mi je glas razuma, orjentir, doslednost, istrajnost, kritičko promišljanje, osudu nepravdi, podršku ugroženih i pismenost. Posebno cijenim istrajavanje na pamćenju zločina koji su učinjeni u naše ime, kritiku sistema i antifašizam. Po mom ubjeđenju visoki profesionalni i etički standardi. Mala grupa ljudi, okupljena istim vrijednostima, kao svetionik u tami, ukazuje na put kojim se mora ići da bi se smanjila nepravda i stvorilo društvo socijalne pravde i mira. Monitor, za mene, nije pesimističan, u sebi nosi duh otpora i stvara nadu da je promjena i bolji svijet moguć. Oduševljavaju me naslovnice i lirski elmenti koje prepoznajem na neočekivanim mjestima.
Postojanje Monitora mi kao aktivistkinji smanjuje osjećanje inferiornosti kada se u regionu govori o nezavisnim medijima i kritičkom promišljanju društvenih pojava zato što u CG ima malo glasova, bez obzira odakle dolaze (obrazovanje, kultura, mediji, NVO) na koje se u tom smislu, može biti ponosan. Na Monitor može.
Zahvalna sam ljudima koji ga stvaraju na tridesetogodišnjem druženju. Treba slaviti i nastaviti kao uvijek i kao na početku. Jedna od parola feministkinja koja treba da zvuči podsticajno i optimistički glasi – ženskom poslu nikad kraja, važi za Monitor – vašem poslu nikad kraja!
OMER ŠARKIĆ, AKTIVISTA I BLOGER
Bjekstvo od ludila i mržnje
Pravi je kuriozitet da je kritički nedjeljnik kakav je Monitor opstao 30 godina u maloj Crnoj Gori, koja je i dalje predpolitičko društvo, bez građanske svijesti. Na postavljeno pitanje povodom jubileja kroz glavu su mi prošle slike iz 90-ih i Monitora kao dokaza da ipak nijesam poludio i da nijesam baš usamljen onoliko koliko mi se tada činilo. Dok su za vrijeme ratova „koje nikad nijesmo vodili“ i sankcija, velika većina čekali hljeb i vareniku, jedan broj nas je čekao izlazak Monitora. On nam je bio duševna hrana, bjekstvo od opšteg ludila i mržnje. Povremeno sam se i sam oglašavao u njemu – da izdušim, što bi rekli. Taj period će biti, siguran sam, upisan zlatnim slovima u crnogorskom, opšte posrnulom novinarstvu. Monitor je usamljen pokušao graditi ono što su svi drugi, ne samo medjiji i novinari, krvnički rušili.
Do 1997. godine, dok su mnogi sa ponosom, javno nosili lično naoružanje, Monitor pod miškom je bio moje oružje – vid prkosa i nemirenja sa takvim stanjem stvari.
Onda je i on nakratko posrnuo, počeli su ga kupovati i hvaliti oni što su ga do tada na sve načine pokušali ugasiti – i to treba javno reći i priznati. Srećom, bio je to, ipak, relativno kratak period u njegovom tridesetogodišnjem postojanju, a Monitor i dalje opstaje uprkos društvenim mrežama i digitalizaciji medija.
Iskrene čestitke za trideseti rođendan, uz želju da opstanete, makar u digitalnoj formi.
Trebali ste, trebate, i trebaćete ovom društvu.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA
Putokaz za častan izlaz iz bespuća
Kada je Monitor u pitanju, krajnje sam subjektivan. U njemu sam sarađivao od prvog broja, a jedan kraći period i član redakcije, tako da je ovaj medij dio moje profesionalne biografije.
Monitor je 90-ih bio orijentir, putokaz za častan izlaz iz bespuća u koje je bila zabasala Crna Gora
TEA GORJANC – PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Utočište i ohrabrenje
Monitor je meni lično godinama značio društvo, utočište, glas razuma i ohrabrenje. A Monitor je i javno dobro – njegovih 30 godina sadrži arhivu svih bitnih dešavanja u Crnoj Gori. Neki novi vrhovni državni tužilac, kome bude stalo do pravde, treba da krene od pregleda svih izdanja Monitora počev od ratničkih devedesetih pa do danas.
Veliki je poduhvat za svaki medij da napuni trideset godina, a pravo herojstvo da to dostigne jedini politički nedjeljnik u državi na Balkanu čiju vlast dosledno kritikuje. Čestitam vam jubilej i želim da trajete i dalje, još mnogo godina!
SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD
Prostor za emancipatorske i hrabre stavove
Zanimljiva je istorija Monitora: najveće uzlete je doživio u najtežem vremenu. Devedesetih je to bio prostor za emancipatorske i hrabre stavove, kada ih je zaista teško bilo nositi i braniti, a na korist cijele zajednice oni su izneseni, branjeni i odbranjeni.
Dalje vrijeme je donijelo činjenicu da, nezavisno od toga da li bili saglasni ili ne sa stavovima ili uglom izlaganja njegovih sagovornika ili redakcije, ako ste imali čak i malo intelektualne radoznalosti – onda ste ga čitali.
U tom trajanju Monitor je dobio i vrlo izbirljivu publiku koja je kritički orijentisana čak i u odnosu na njega samog. Teško da u žurnalizmu ne možete imati veće dostignuće, a da pri tom trajete. Jubilej od trideset godina postojanja potvrđuje tu tezu.
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Rodoslovlje nezavisne medijske scene
– O, toliko toga… Kakvih trideset godina! Devedesetih godina Monitor je bio jedini normalan medij u državi, i prirodno, od njega je počelo svojevrsno ,,rodoslovlje” nezavisne medijske scene. Svi mi smo, drugim riječima, a da prizovemo jednu slavnu književnu izreku, izašli iz Monitorovog šinjela…
Dok je Monitora, i nezavisne scene, biće jasno da u ovom društvu postoji kritički impuls, da nije sasvim atrofirao.
Želim vam srećan jubilej u (varljivoj?) nadi da će narednih trideset godina biti kudikamo lakše.
DR BRANISLAV RADULOVIĆ, UDRUŽENJE PRAVNIKA
Konstanta
Prije pet godina, u prilog 25 godina Monitora, zapisao sam da su „samo tri konstante ostale u Crnoj Gori – Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore. Trouglu, gdje Monitor otkriva, svjedoči, opominje … U suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi uporno kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.
Danas trijangl „nesalomljivih“ i dalje traje, s tim da je sada izvršena rokada pozicija, pa se sada Vlada dogovara u crkvi, a ne kod Đukanovića.
Tako je Monitor ostao jedina konstanta, moguće sa manje novinara, sponzora ili čitalaca nego kod nekih ranijih brojeva, ali u današnjem ružičastom (pink) svijetu Monitor time izgleda plaća cjenu svoje slobode.
U svom autorskom tekstu aprila 2004. godine zapisao sam „Kapital, sa ili bez porijekla, uvijek nađe ‘domovinu’, a koncept suverene Crne Gore, usljed nedostatka u funkcionisanju pravne države i ostvarenja socijalne pravde, kao i identifikacije sa nosiocima monopola, može biti potrošen na isti način na koji su današnji monopoli, u svom nastajanju, potrošili ideju velikosrpskog nacionalizma“. Monitor je bolje od drugih razumio ovu poruku.
Stoga danas vrijedi podsjetiti na riječi Mirka Kovača iz intervjua u prvom broju Monitora: „Ne može se dopustiti da vas ovi politički krokodili pojedu, naprosto u čovjeku proradi odbrambeni mehanizam. Bitke Monitora, izgleda, tek slijede, „s ciljem stvaranja aktivnog i mislećega javnog mjenja i odbrane od nacionalističkog bezumlja i samovolje vlasti (sadašnje i buduće) … “.
P.S. Kao i onog petka 1990. godine kada sam prvi primjerak Monitora, skoro ilegalno, kupio na trafici pored škole „Maksim Gorki“, koji i danas skuplja prašinu u porodičnoj biblioteci, biće ovo još jedan petak uz kafu i Monitor. Priča se nastavlja …
PREDRAG NIKOLIĆ, SLOBODNI GRAĐANIN I VJERNI ČITALAC MONITORA:
Kad svakog petka znaš da nijesi lud
Sa 18 godina glasao sam Antu Markovića na prvim izborima u CG. I onda sam u toj borbi proveo 30 godina. Bio je tu Monitor, Antena M, Montena, Grafiti, Liberal i drugi simboli slobode. Kako ubiti slobodu? Ili je ugasite ili je preuzmete i kitite se njom. To s Monitorom nije moglo. Monitor mi je pomogao da očuvam mentalnu higijenu. Da znam da nijesam lud. Da znam da je napad na Dubrovnik zločin. Da moj vrisak zbog deportacije Bošnjaka iz Heceg Novog jeste čojski. Da sam mnoge ,,slatke” ponude odbio da bih ostao na putu mojih predaka, čiji huk me uvijek vodi u pravom smjeru. S početka devedesetih trebalo je više hrabrosti da kupiš Monitor nego pornografiju. I to jeste poenta – pornografija je društveno prihvatljiva, a istina i borba za pravdu i borba da se pravo približi pravdi i borba da se lustracijom maknu s javnih funkcija ljudi koji su ratni zločinci, kriminalci, ubice ili sistemski korumpirani sistem ogoljen u tekstovima Monitora – to nije bilo prihvatljivo. Svaka naslovna stranica Monitora od prvog broja je dala jasnu sliku društva u kom živimo. Zbog toga sam prepoznao samo tri pozitivne naslovnice svih ovih decenija, jer nije bilo mjesta za lažne naslovnice. Za neke je Monitor na kraju bio odlična odskočna daska za poniženje njih samih i prodaju onoga huka predaka za neke benefite, ali je opstao čist i podrška svima nama koji sanjaju slobodu i nikada neće prihvatiti lično iznad altruizma. E to meni znači Monitor. Kad svakog petka znam da nijesam lud.
MIlena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANALIZE: KAD POLITIČKA ELITA POTCIJENI GRAĐANE I ZNAKOVE PORED PUTA: Umorni od lidera čvrste ruke
-
LIČNO: Nada Matović
-
Hrabrost i prkos
-
JEDNOM SE ŽIVI, A TO JE BILO BAŠ DAVNO
-
MJEŠTANI KOLAŠINSKOG SELA REČINE PODIJELJENI OKO mHE: Vrijedi li rijekom platiti nekoliko kilometara asfalta?
-
PORED DVANEST MALIH ELEKTRANA U ANDRIJEVICI SELA BEZ STRUJE: Povratak na gasnjače
Izdvojeno
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
Objavljeno prije
3 danana
15 Novembra, 2024Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju
Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi. U odjeljku Kalendar aktivnosti, u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu, mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija. Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore. Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.
Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.
Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra. Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će u Baku. Na sedam dana.
Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.
“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu. Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom, kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.
U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije. “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo
Objavljeno prije
3 danana
15 Novembra, 2024Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje
Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.
Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.
Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.
Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
Objavljeno prije
1 sedmicana
8 Novembra, 2024Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić
Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.
Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.
Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.
Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.
U daljem slijedu događaja Jasmina Vasović postaje predsjednica Vrhovnog suda kao jedini kandidat aprila 2021. voljom Vučićeve stranke. Vrhovni sud ukida 15. juna pravosnažnu presudu apelacionog vijeća sudije Lukića, koje je prije osudilo Šarića na 15 godina za krijumčarenje kokaina. Postupak je vraćen Apelacionom sudu na novo odlučivanje uz napomenu da se iz sudskog vijeća izuzme sudija Lukić. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz zatvora nakon osam godina. Otišao je u kućni pritvor u dedinjsku vilu crnogorskog košarkaša Nikole Pekovića (sa kojim je u kumovskim i poslovnim vezama), umjesto na sopstvenu adresu koja je naznačena u zahtjevu odbrane za ukidanje pritvora. Istom presudom Šarićev blizak prijatelj Darko Tošić, koji je ranije dobio 13 godina je oslobođen.
Prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, Parezanović je bio državni oslonac i tutor Šarićevoj grupi. Parezanovića režimska štampa u Srbiji opisuje kao “jednog od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije… ali i jednog od ključnih arhitekata novog Srpskog sveta”. Odradio je i “niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore” kako slavodobitno navode, Vučiću odane, Večernje novosti. Jedna od konsekvenci rada Parezanovića su i “rezultati popisa” jer je “sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi”. Bilo bi interesantno saznati jednog dana koliko je na porast broja Srba u Crnoj Gori uticalo i djelovanje narko dilera i narko fondova pod palicom BIA-e.
Nije samo srbijanska vlast brinula o Šarićima. U Crnoj Gori je u vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS) vođen maratonski sudski proces protiv Duška Šarića zbog pranja novca od droge. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Milivoja Katnića je tako sročilo optužnicu da je bilo izvjesno i opravdano da ona padne na sudu kao i optužnice protiv drugih, režimu vjernih narko bosova. Milionske cifre koje je država kasnije isplaćivala Šarićima i drugima nisu bile razlog za bilo kakvu brigu. Pljevaski gradonačelnik iz DPS-a je javno hvalio Šariće kao korektne momke i njihov doprinos ekonomiji grada i države kao i da, i sve da zna gdje se tada krije Darko, ne bi ga prijavio. I šef režima Milo Đukanović je tada na televiziji, nakon operacije Balkanski ratnik i zaplijene 5,7 tona kokaina u urugvajskim vodama, javno govorio da su optužbe protiv Šarića “za sada samo sumnje” i da je legitimno da mu država garantuje povratak u crnogorsko državljanstvo.
Nakon što je Vučić preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji 2014. (navodno uz izdašnu pomoć Đukanovića) i kada se stariji Šarić predao, smijenjeni su svi iz BIA-e i MUP-a koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik iako su za to dobili međunarodna priznanja. Radar navodi da je čak smijenjen i istražni sudija Dragan Lazarević, koji je odobrio prisluškivanje komunikacija narko klana.
U autorskom tekstu od 21. marta ove godine sudija Lukić je javno pozvao Tužilaštvo za organizovani kriminal da zatraži nastavak SKY razgovora, posebno iz vremena donošenja odluke vijeća Vrhovnog kasacionog suda. Lukić je napisao da ima snažan osjećaj da će se u nastavku pojaviti lice koje u razgovorima identifikuju kao veliki šef Oskar. “Tada ćemo videti da li je opozicija neosnovano i lažno teretila predsednika da je on veliki šef Oskar, ili će Vučić morati pred organima države da objašnjava zašto protivustavno deluje na rad pravosuđa”.
Nije samo slučaj sudije Lukića sporan. Kada instance trebaju da se bave pravima običnih građana onda izgleda ne zasjeda ni BIA ni predsjednici sudova. Ustavni sud Srbije do dana današnjeg nije postupao u predmetima i žalbama opozicije koji se tiču optužbi za krađu na parlamentarnim i dijelom opštinskim izborima iz decembra 2023. Sudija Ustavnog suda Vladan Petrov je krajem oktobra imao javni izliv divljenja gospodaru Srbije na TV Prva. On se zapitao ko sve finansira javne proteste opozicije, te “ko su ti ljudi koji imaju vremena da se neprestano bave protestima“.
“Ima u državi ljudi, poput predsednika Republike koji se očigledno, hvala Bogu, ne obaziru na to da li je stanje redovno ili vanredno, oni rade svoj posao. Za razliku od Vučića, na žalost, ima i onih koji pretenduju na vlast, a koji očigledno misle da je jedini način da se na vlast dođe neredovnim putem, a onda verovatno i da vlast ostvaruju na isti način“, zaključio je. Petrov je jedan od 650 javnih ličnosti koje su podržale kandidaturu Vučića za predsjednika Srbije 2017. godine.
Predsjednik Vučić radi svoj, i posao svih drugih institucija u zemlji koje je preuzeo, bilo direktno ili preko Prvog brata ili kumova. Nakon nedavne tragedije u Novom Sadu napomenuo je da je pregledao cijelu dokumentaciju vezanu za urušavanje nadstrešnice i da će biti mnogo teško i tužilaštvu i sudovima, a vještacima ponajviše, da ustanove šta je bio problem. Za očekivati je da će tužioci i sudije itekako poslušati ove javne instrukcije dok su njemu odani mediji otpočeli kampanju da uvjere javnost da su za sve krivi inžinjeri i građevinci iz 1960-tih.
Kako se provedu oni koji upere prst na javašluk i korupciju se može vidjeti iz primjera zviždača Borka Josifovskog, doktora medicinskih nauka i stručnjaka za urgentnu medicinu. On je nakon objelodanjivanja nezakonitosti, da pojedini ljekari Hitne pomoći pacijente na samrti nisu reanimirali i da su adrese umirućih pacijenata prodavali privatnim pogrebnim preduzećima, ekspresno smijenjen sa mjesta direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda. Dvije godine kasnije je i otpušten. Zbog šikaniranja i prijetnji, bio je prinuđen i privremeno napustiti zemlju. Nikada više nije mogao dobiti posao u državnim zdravstvenim ustanovama. Malo vijeće Ustavnog suda Srbije, u kom je bio i sudija Petrov, je nakon četiri godine odlučilo da, bez rasprave, odbaci žalbu Josifovskog i da mu uskrati zaštitu od odmazde, koju trpi već skoro 20 godina. Navode Josifovskog nadležni nikada nisu detaljno ispitali.
U maju ove godine je profesor dr Dragan Milić, koji je radio na Medicinskom fakultetu u Nišu i bio nosilac izborne liste Grupa građana “Dr Dragan Milić” u tom gradu ostao bez posla jer mu je “istekao petogodišnji ugovor”. Njegova lista je ozbiljno ugrozila Vučićevu stranku koja je morala namaknuti većinu u gradskoj skupštini drugim metodama. Izgledi dr Milića da nešto učini na sudu su vjerovatno jednako izgledni kao i njegovog kolege Josifovskog dok je na vlasti sadašnji režim.
Bivša šefica crnogorskog pravosuđa nepravosnažno osuđena
Da se kad tad stvari mogu promijeniti govori slučaj Crne Gore i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ona je ove sedmice prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića. SDT tereti Medenicu da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet Zekića i time mu pomogla da ostvari korist jer nije obavijestila Sudski savjet o pritužbi građana da taj sudija nezakonito prima zarade.
Drugi, puno ozbiljniji slučaj Medenice i njenog sina Miloša za zloupotrebu položaja, i šverc cigareta i droge ima slabe izglede da se desi. Nedavno je bilo 20. jubilarno odgađanje ročišta po raznoraznim osnovama. Mnogi se pitaju kakve su tek šanse da se jednog dana održi suđenje autokratama koji su najzaslužniji za sadašnje (ne)prilike u dva oka u glavi.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
SA LJILJANOM TOMANOVIĆ PONOMAREV U OČEVOM ATELJEU: Kroz generacije
Iskorak
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
INTERVJU3 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
INTERVJU3 sedmice
TAMARA SKROZZA, NOVINARKA I UREDNICA U AGENCIJI FONET, DOBITNICA NAGRADE „DUŠAN BOGAVAC-ZA ETIKU I HRABROST“: Danas trpimo „ pritisak bez otisaka prstiju “
-
DRUŠTVO3 sedmice
HAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze
-
Izdvojeno3 sedmice
KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo
-
Izdvojeno3 sedmice
ODRŽAN TREĆI MUNDIJAL PRIJATELJSTVA: Ulcinj ponovo okupio legende sporta
-
FOKUS3 sedmice
NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa