Povežite se sa nama

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Korak 

Objavljeno prije

na

Pitali smo: Šta znači IBAR za Crnu Goru ?

 

 

DEJAN MILOVAC, MANS:
Iskorak, ali i izgovor za loša zakonska rešenja

Izvjesno dobijanje IBARa će predstavljati iskorak u evropskim integracijama Crne Gore i ponovno pokretanje procesa koji bi trebalo da doprinese izgradnji institucija koje će konačno obezbijediti snažniju vladavinu prava.

Međutim, već u ovoj fazi tog procesa, njegovi pojedini djelovi se sasvim otvoreno koriste od strane dijela izvršne vlasti za uvođenje loših zakonskih rješenja u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ovo se u prvom redu odnosi na Ministarstvo pravde i ministra Andreja Milovića koji istrajava na zatvorenom procesu izrade najvažnijih zakona, na šta je upozoren i od strane Venecijanske komisije. Bojim se da ćemo pod izgovorom potrebe da se donesu brza rjeŝenja, zapravo dobiti ona loša koja će se kasnije braniti upravo tzv “IBAR pečatom” i za čije će izmjene trebati mnogo viŝe napora i politiĉke volje.

U svakom sluĉaju IBAR jeste pozitivan signal za Crnu Goru, ali nikako ne bi smio da bude shvaćen kao poruka da će ostatak puta ka EU biti lakŝi i jednostavniji.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR:
Reforme kad prođe veselje

IBAR za Crnu Goru znači jasnu političku poruku EU da postoji u ovom trenutku spremnost da se proces integracije Zapadnog Balkana drži živim.
Dobijanje IBARa je posljedica geopolitičkih okolnosti a ne “nevjerovatnog” učinka onik koji vrše vlast.
Vlada je od prethodne preuzela skoro gotove i pripremljene zakone u oblasti medija i pravosuđa, dok je strategije donijela bez konsultacija i mogućnosti za ozbiljnu debatu.
To znači da će ovi zakoni dobrim dijelom morati odmah da se popravljaju.
Kada prođe veselje i slavlje koje će vlast prikazati kao da smo ušli u EU, doći će do otrežnjenja i moraće da se suštinski uđe u reforme sudskog i tuzilačkog sistema,  da se dovode do presuda postupci protiv kriminalaca.
Moraće da se odmah radi i novi zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, jer zbog sujete a moguće i drugih interesa, Vlada neće prihvati vec gotove predloge opozicionih partija.
IBAR je imao i svoju političku funkciju za potrebe EU koja ja u izbornom cuklusu i bilo im  je jako potrebno da postoji primjer u sferi politike proširenja.
IBAR je mogao da se dobije i prije dvije godine, da je EU tada prihvatila da u vlast moze da uđe DF.
Ono sto prije dvije godine nije bilo dozvoljeno, danas je moguće što pokazuje koliko je proces pristupa EU politički i nije često zasnovan na vrijednostima i principima koje zagovara EU.

 

JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI:
Motivacija,   ne i garancija  

IBAR, ili izvještaj o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila, za Crnu Goru znači da ulazi u fazu kad može da privremeno zatvara pregovaračka poglavlja koja su spremna za zatvaranje. Po procjenama Vlade, do kraja godine, Crna Gora može zatvoriti i do 10 poglavlja. Isto tako, samim tim što je Evropska komisija/EU procijenila da je Crna Gora ispunila to što se do sada od nje tražilo u poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, znači da će definisati završna mjerila u poglavljima 23 i 24, a što će značiti da sa zakonskih i institucionalnih izmjena treba preći na dosljedno sprovođenje svega usvojenog.

Suštinski, Crna Gora treba da pokaže da vladavina prava stvarno funkcioniše i da su institucije snažne i nezavisne da obezbijede pravdu. Dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 znači i da je cilj, odnosno članstvo u EU, bliži, i, da, ostaje, samo taj jedan korak, iako najteži. Biće još izazova i u drugim poglavljima, ali uz IBAR je jasno da se kraj pregovora nazire.

S jedne strane, to je veliki podstrek i motivacija da se dođe do cilja. S druge strane, IBAR nije garancija da ćemo do cilja i doći, jer će više faktora uticati, ali je za nas najbitnije da mi odradimo svoj dio posla. Otuda, iako tehnički korak u procesu, IBAR znači da Crna Gora zaista ima šansu da se prva priključi EU i tu šansu treba zgrabiti, uz stabilnu, građansku većinu, jasan vanjsko-politički kurs, te neselektivnu pravdu, obezbijediti građankama i građanima život i standarde za koje godinama unazad glasaju.

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS:
Šansa i obaveza 

IBAR prvenstveno znači šansu i motivaciju ali i obavezu da ozbiljno radimo na reformama. Problemi koje imamo sa slabim institucijama ostaju i kroz primjenu strateških akata i zakona kao i ispunjavanje zavrṣ̌nih mjerila možemo postići cilj. To je Crna Gora punopravna članica EU. Najveći rizik za ostvarivanje ovog cilja ostaje neodgovornost donosilaca odluka koji dolaze iz političkih subjekata koji konačno moraju imati veći nivo odgovornosti za javni interes i prestati da partijski afirmišu kao primaran.

Politički subjekti svojim parcijalnim partijskim interesima već deceniju jedu vrijeme potrebno za suṣ̌tinske reforme, inkluzivnost procesa dolaẓ̌enja do normativnih rijeṣ̌enja i ubrzanja evropskog puta Crne Gore.
Cijelo vrijeme pa i danas imamo politič̣ku krizu i manje ili viṣ̌e nestabilne vlade.
Brisel vidi probleme ali vidi i da je CG ostala na putu spoljnopolitič̣kih prioriteta i želi da nam da ṣ̌ansu.
Brzina kojom Vlada predlaže zakone je zabrinjavajuća kao i činjenica da mnogi od njih nisu imali javnu raspravu. Naravno da će i nakon dobijanja IBARa zahtjevi EU prema CG biti ozbiljni i da će nam trebati ozbiljan ptistup reformama ako želimo da se proces okonča članstvom.

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, ANALITIČAR:
Podstrek

IBAR znači vraćanje optimizma i fokusa. Nakon dugo vremena vidi se svjetlo na kraju tunela, vraća se vjera da je ulazak u EU moguć.

Završnim mjerilima nećemo dobiti samo mogućnost za zatvaranje drugih poglavlja, već ćemo dobiti i mapu puta kako da izgradimo pristojnu državu. Mora se vratiti povjerenje u institucije, osjećaj građanima da u političkom procesu znače, da politika više ne liči na igru koja nema ili gubi smisao, jer pravila ne postoje, nego da je proces gdje se gradi javno dobro.
Naravno, IBAR i sve što će uslijediti nakon njega ne treba doživjeti kao novu utopiju o nepovratnom putu ka raju na zemlji. Nije EU idealna tvorevina, niti ćemo mi postati savršen kandidat. Drugim riječima moraćemo stalno da razvijamo kritično mišljenje koje će biti u funkciji građenja mostova.
Da zaključim, IBAR je podstrek, šansa i izazov. Na nama je hoćemo li odlučiti da idemo naprijed ili imamo alternativni plan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo