Pitali smo: u ovu godinu ušli smo s krizom, i završavamo je s krizom. Kakav rasplet očekujete u narednoj?

PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA
Gordijev čvor ucjena, trgovine i korupcije

Bojim se onog što očekujem jer političke elite ili neće ili ne mogu da razriješe Gordijev čvor u koji su se uvezali složenim sistemom ucjena, trgovine i korupcije. Rukovodeći se jedino partijskim interesima ili povampirenim hegemonističkim agendama, bukvalno su dozvolili, ili bolje rečeno proizveli raspadanje države i njenih institucija, institucionalnu krizu bez presedana u mirnodopsko vrijeme. Mi još ne znamo razmjere štete koju su proizveli recimo hakerski napadi, nama sve škole u zemlji može da pozatvara nekakav „klinac iz Češke” sa par prijetećih mailova, mi nemamo pojma što je sa našim podacima, što je sa našim fondovima, što je sa šljunkom iz naših rijeka, a za to vrijeme političari rade ono što jedino umiju – revanširaju se, profitiraju i prebacuju odgovornost jedni na druge. Kriza je njihov prirodni habitat, njihove su pseudopolitičke sposobnosti investirane u krizni menadžment čije su poluge populistička socijala i nacionalistički delirijum – mrkva i batina kojom proizvode pristanak širih narodnih masa, dok one bliže raspoređuju po dubini. Država tako postaje krinka i resurs hajdučije, istovremeno i razvaljen i zakočen sistem u kom je teško stvoriti kvalitatitivnu promjenu – alternative su slabe ili strateški korumpirane i apsorbovane u vladajuće strukture. Nije više pitanje – što očekivati, jer dobro nemamo od koga da očekujemo, nego – što nam je činiti?

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Kriza kao normalnost

U narednoj godini ne očekujem suštinski rad na prevazilaženju krize od strane naše političke klase. Mislim da je „stanje krize” postala normalnost u Crnoj Gori, kao što je to i stanje „tranzicije” iz koje nikako da izađemo. Predstavnici te klase vjerovatno više i ne umiju da obitavaju u ne-kriznom periodu, jer bi to bilo stanje u kom bi se zaista morale sprovoditi neke politike, boriti se za neke principe i ideologije. Tada bi, umjesto konstantnog glumljenja gašenja požara, morali donositi strateške, krupne, pa i teške državničke odluke. Ako se borite protiv krize gdje nas ugrožavaju „izdajnici”, „kriminalna hobotnica”, „ekstremisti”, „lopovi”, onda misle da im se gleda kroz prste što bjesomučno partijski zapošljavaju, troše resurse građana i građanki na partijski biznis i slično.

Paradoksalno, mislim da se može biti optimista u pogledu crnogorske političke zbilje. Smatram da je sve evidentnije da ključ našeg problema leži u lošem Ustavu i gorim zakonima koji obespravljuju stvarne nosioce suvereniteta (građane i građanke) u Crnoj Gori u korist partijsko-političke klase koja ima ekskluzivno pravo da odlučuje o svemu, bez pretjerane brige za „volju birača”. Što više nas to shvati u 2023. godini, to će nam ranije biti bolje, to ćemo ići ka slobodnijem, poštenijem, politički svjesnijem društvu.

MILKA TADIĆ MIJOVIĆ, CENTAR ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO
Bitka za pravosuđe

Teško je predviđati događaje, jer stvarnost vas uvijek iznenadi. Ali vjerujem da će naredna godina biti veoma dinamična i da nas očekuje mnogo neizvjesnosti. Ključno pitanje je da li će proces evropskih integracija biti odblokiran i da li će se snažnije krenuti u ekonomske reforme i reformu pravosuđa. To svakako zavisi od ključnih političkih aktera, a mi još ne znamo ko će voditi zemlju u narednoj godini – aktuelna većina predvođena manadatarom Lekićem, ova Vlada koja je izgubila legitimitet, ili će doći do parlamentarnih izbora pa će se karte pomiješati na neki drugi način.
No, pored bitke za glasove, koja će najvjerovatnije obilježiti 2023, iza kulisa će se voditi jedna druga bitka, po meni mnogo važnija, a to je ona oko kontrole pravosuđa. Nakon lokalnih izbora u 2022, jasno je da podrška Demokratskoj partiji socijalista opada i da ona više nema većinu da vlada sa tradicionalnim partnerima, a nema ni koalicioni kapacitet da uđe u savez sa nekim s druge strane političkog pola. Problem DPS-a, međutim, nije samo gubitak vlasti, već strah da bi mnogi od njenih prvaka mogli odgovarati pred zakonom zbog decenijske zloupotrebe moći, kriminalnih aktivnosti i korupcije. Stoga je pitanje kontrole nad pravosuđem, sudovima i tužilaštvom glavna bitka koju Đukanovićeva partija sada vodi. Zbog toga imamo cijelu ovu dramu oko Ustavnog suda, a predstoje i drame oko izbora vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta, predsjednika sudova…
Za Crnu Goru bio bi ogroman korak naprijed ako uspije da u 2023. izabere na čelne pozicije u pravosuđu nezavisne, profesionalne sudije i tužioce. To će biti i najveći udarac autoritarnoj trodecenijskoj strukturi koja je zarobila ovu državu. Ali, ne treba zaboraviti da će DPS uraditi sve da do toga ne dođe. A bogme pomažu im dobro i neki iz aktuelne većine, koji bi takođe da kontrolišu pravosuđe. I zato, treba biti spreman na nove drame i nestabilnosti.

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Trebaju nam novi ljudi

Ne samo posljednje godine već od uspostavljanja višepartizma, mi smo u permanentnoj krizi, s tim da je ona nekad manja nekad veća. Poslije promjene decenijske vlasti niko realan nije mogao očekivati da će odmah poteći med i mlijeko, međutim, ove dvije godine su po meni najkriznije poslije onih ratnih, devedesetih. Zavladalo je potpuno bezakonje, fluid, raspad sistema praktično. Osim, donekle ,novi Specijalni tužilac, sve ostale institucije su u rasulu, počev od Vlade i ministarstava, pa nadalje. Aktuelne političke elite, kako na vlasti tako u opoziciji, prosto su nesposobne da izvedu društvo iz krize. Državi trebaju potpuno novi, kompetentni i dokazani ljudi, koji će društveni napredak staviti ispred partijskog i ličnog. Kao u Sloveniji, na primjer, gdje su udružene grupe građana i nezavisni a dokazani pojedinci postali njihov glavni izbor. U narednoj godini nas čeka još dublja kriza, parlamentarni i predsjednički izbori sa poznatom atmosferom koju izbori kod nas donese, a to su: nacionalizam, produbljivanje podjela, stvaranje atmosfere straha i mržnje, prazna demogagija i hrpa predizbornih laži. Uz to, aranžman sa MMF-om nam je skoro izvjestan, a to znači stezanje kaiša, masovna otpuštanja u javnoj upravi, kresanje plata, penzija i socijalnih davanja, rezanje budžeta za ionako posrnulo školstvo i zdravstvo. Nijesam optimista. U najkraćem, čeka nas veoma teška i turbulentna godina, puna neizvjesnosti, političke i ekonomske nestabilnosti.

DEJAN MILOVAC, MANS
Nema više nemogućih scenarija

U posljednje dvije godine smo vidjeli da nema nemogućih scenarija kada je u pitanju crnogorska politička scena, pa je teško procijeniti da li je aktuelna kriza doživljela vrhunac, ili će politička elita naći nove načine da dodatno obesmisli institucije i oslabi vladavinu prava. Ono što bi trebalo da bude izvjesno, jesu makar predsjednički izbori, možda i parlamentarni ukoliko se nastavi dinamika obaranja ne-DPS vlada kojoj svjedočimo od 2020. godine do danas. Međutim, ono što se čini kao mogući rasplet krize, može zapravo da je dodatno produbi, imajući u vidu neizvjesan izbor sudija Ustavnog suda bez kojeg će teško biti proglasiti rezultate izbora, kada god da se oni dese.

Kada je u pitanju Ustavni sud, mislim da je sada svima jasno da ćemo, kada god se to desi, dobiti instituciju koja je proizvod političkog kompromisa među političkim partijama, gdje smo vidjeli potpuno neskrivene ambicije da se vrši direktan uticaj na rad budućih sudija.

U takvoj situaciji, uz činjenicu da izborna reforma nije ni na vidiku, očekuje nas još jedan izborni ciklus koji ćemo teško moći nazvati praznikom demokratije. Trenutnu situaciju u društvu možda najbolje opisuje situacija gdje se i na takve izbore gleda kao na slamku spasa.

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Rastući nacionalizam i klerikalizam

Mislim da ce se stvari rasplitati jako dugo, posebno imajući u vidu tešku institucionalnu krizu u koju nas je doveo partijski populizam i oportunizam podržan manjkom profesionalnih kompetencija nosilaca javnih funkcija. Osim toga čitav društveni kontekst je ideološki zatrovan, imamo rastući nacionalizam koji se predstavlja kao građanski aktivizam, a s druge strane klerikalizam, čiji se uticaj već proteže i na budućnost našeg društva, koje počiva obrazovanju. Naime, sudeći po izglasanom budžetu za 2023, obrazovanje će sve više biti pod uticajem vjerskih zajednica, nauštrb javnog školstva i razvoja civilnog društva.

Posebno zabrinjava dugogodišnja nesposobnost države da strateški  sprovede ekonomske i reforme u domenu socijalne zaštite, što prikriva populističkim mjerama koje su dugoročno neodržive, a koje, sudeći po posljednjim podacima Monstata i istraživanju Unicefa, ne utiču značajnije na poboljšanje položaja naših najsiromašnijih stanovnika – djece i žena koje o njima samostalno brinu. Da bi procesi krenuli u pozitivnom pravcu, treba nam što više stručnih i posvećenih profesionalaca i profesionalki, neopterećenih ličnim i partijskim interesima.

Milena PEROVIĆ