Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Iz sjenke na vidjelo

Objavljeno prije

na

BALŠA BRKOVIĆ, KNJIŽEVNIK:

Farsa na kvadrat

Ne znači ništa dobro za Crnu Goru, nema sumnje. Imate onu staru floskulu da se istorija, kada se ponovi, ukazuje kao farsa, ali niko nije probao da objasni što se dešava kada imate farsu na kvadrat? A ovo jeste – farsa na kvadrat.

Crna Gora ne može očekivati ništa dobro od njegovog povratka, ali, pretpostavljam da imate jednu grupaciju koja mnogo toga očekuje od njegovog povratka. A to je ključni problem Crne Gore – što se njeno dobro mjeri isključivo dobrom jedne male, mračne i kriminogene grupacije. A sve se to dešava uz golemu podršku dijela intelektualaca. To će, vjerujem, biti zanimljiv prostor za analize, jednom…

Zašto se vraća? Mora da ga je neka nužda natjerala. Sada liči na čovjeka koji više nikome ne vjeruje sasvim. Tako je izgledalo i u kampanji. Diktatori, po pravilu, u sutonskoj fazi svoje vladavine tonu u neku vrstu samoće… Možda će se vratiti i na druge funkcije – pa da bude istovremeno i predsjednik i premijer i prvi čovjek košarkaškog saveza. Možda i predsjednik CANU, i poglavar CPC?

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE U KANADI
Putinizacija Crne Gore

Milo Đukanović se formalno vratio na političku funkciju zato što je to mogao. Nije bilo nikoga da ga u tome spriječi, bez obzira na to što su opozicioni prvaci glasno, često i multimedijalno najavljivali odlučne akcije međunarodne zajednice ukoliko se Primus vrati u politiku. Nadam se da će Đukanovićev neometen povratak na vlast poslužiti kao motivacija da se ozbiljno preispita dosadašnje neutemeljeno opoziciono ,,deponovanje” političkog povjerenja na međunarodne adrese. Možda ovo bude i prilika da se analitički odmjeri stvarni nivo interesa i interesovanja koje međunarodni faktori imaju za Crnu Goru. Mislim da bi taj reality check bio koristan za sve one koji se zalažu za promjene u Crnoj Gori.

Đukanović je demonstrirao nesporni talenat za političko preživljavanje. Istovremeno, njegova politička dugovječnost je proizvod i potpune kontrole institucija i resursa države u cilju ostvarivanja i očuvanja vlasti. Đukanovićev ,,povratak” je ogledalo u kojem se jasno odslikava teško stanje crnogorskog društva i problematični karakter crnogorskog političkog prostora. Tokom svojih proteklih mandata Đukanović je uspješno okončao sve tri faze uništavanja demokratskog pokušaja u Crnoj Gori. Građani su prvo prepadnuti ratovima, fizičkom eliminacijom, i gubitkom postojećeg državnog okvira. Potom su osiromašeni i svedeni na poslušne najamnike crnogorskih tranzicijskih plutokrata. Istovremeno, kroz seriju izbornih pobjeda, Đukanović i njegov DPS su gotovo sasvim ugasili nadu građana da se bilo šta može promijeniti, a sebe predstavili kod kuće i u inostranstvu kao jedinu sigurnu ruku koja može da vodi Crnu Goru.

To je svojevrsna putinizacija Crne Gore. Za razliku od svog idola, Vladimira Vladimiroviča, koji se razgolićen do pojasa fotografiše u ruskoj divljini, i kroz kojega šapuće politički i ideološki Orijent, crnogorski Baš Čelik svoju snagu projektuje tako što uz osmijeh i s lakoćom podiže masivnu bocu francuskog šampanjca. To je projekcija crnogorske političke prevrtljivosti zalivene sladunjavim evropskim vinom. Dublju analizu političke upotrebljivosti Đukanovićeve harizme i fizičkog izgleda, kao i političke dominantnosti, prepuštam antropolozima. Imajući u vidu njegovu prilagodljivost, kao i spremnost mnogih segmenata crnogorskog društva da hitro uhvate korak sa moćnim političkim povratnikom, nijesam siguran da će sedma vlada Mila Đukanovića biti na velikim iskušenjima. Mislim da će on brzo naći zajednički jezik sa onim međunarodnim partnerima koji pridaju značaj NATO integracijama. Ne treba zaboraviti da je Zapad oduvijek tetošio diktatore.

 

SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, PROFESOR
Odstupnica

Motivi Đukanovićevog povratka su lični i kolektivni.

Kao kolektivni motiv vidim zahtjev njegovog neposrednog okruženja, političkog a možda i nekog drugog, u situaciji koja teži dramatičnoj. Takozvana stara garda, čiji su politički i materijalni interesi ugroženi, u Milu Đukanoviću vide spas. Obraćaju mu se kao mesiji s nadom da će okrenuti ,,novi list”.

Lični motivi su da zaštiti sopstvenu odstupnicu. Ne vjerujem da mu je bila želja da se po ko zna koji put nađe na vjetrometin, ali iz sjenke se to više nije moglo.

Kao glavni krivci, a to se jasno čuje i iz vlasti, navode se momci ili kako su ih prozvali kursadžije iz Donje Gorice. Problem nije u samim momcima već u tome što su prihvatili ulogu piona, da se njima vlada iz sjenke. Tako da su i zaslužili takvu političku sudbinu.

Ništa naročito dobro se ne može očekivati od Đukanovićevog povratka. Da bi se negativni trendovi zaustavili moraju se povući krupni potezi koji bi ekonomsku i političku scenu relaksirali od velikog broja afera, kriminala, pogrešnih poteza… Okretanje lista bez toga nije moguće jer bi taj novi list već bio zaprljan prethodnim. To vlast na čelu sa Đukanovićem ne može i neće da uradi.

Očekujem prizivanje novih investicija. Bojim se da će to biti ogromne, grandomanske investicije. Postoji opasnost da se tako preuzmu obaveze koje bi dodatno opteretile buduće generacije. Ono što je ostalo neprodato da se da na doboš – Buljarica, Jaz…, po rđavim uslovima i upitnim investitorima, što je i do sada bio slučaj. Vjerovatno će to biti osnova ekonomske politike. Ne očekujem ništa bolje. Biće vjerovatno manje zaduživanja zbog toga što se sa zaduživanjem odavno prešla crta.

 

MILAN POPOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU CRNE GORE
Povratnik iz nužde

Višestruki povratnik. To već ima grotesknu dimenziju da, s druge strane, nije zabrinjavajuće za celokupno društvo. Unutar tog tragikomičnog i farsičnog žanra, moj utisak je da Đukanovića na povratak ovoga puta primorajavu okolnosti, većim delom nepoznate široj javnosti koje su za samog Đukanovića mnogo teže nego što to i mi, najžešći njegovi kritičari, znamo.

Imam utisak da je Đukanović bio iskren kada je prilikom poslednjeg povlačenja rekao da se povlači zbog zasićenosti. Sada ga je opet nešto teško nateralo na povratak. I izborna kampanja je bila kampanja jednog čoveka, u njegovoj partiji nije bilo nikoga ko ga je pratio. Ako se sve to poveže sa brojnim optužbama i krivičnim prijavama, nije teško sklopiti sliku. Na povratak ga teraju činjenice i detalji koje ćemo tek saznati. Sve to je optimističkija varijanta. Čovek, kao i svaka druga zver, kada je ugrožen, tada je najslabiji ali i najopasniji.

 

MIRJANA KULJAK, PROFESORICA NA EKONOMSKOM FAKULTETU
Opozicija najzaslužnija za povratak

Đukanović se vraća zbog toga što je to njegov lični interes, volja građana, a najviše volja aktuelne opozicije Crne Gore, koja je svojim učestvovanjem na izborima (umjesto da ih je bojktovala), dala legitimitet tom procesu.

Njegov povratak znači da u Crnoj Gori nema političke volje da se preispita porijeklo imovine onih osoba koje su vršile najviše državne funkcije od 1990-ih do sada, kao i njihova odgovornost za ratne zločine. Kao posljedica toga, problemi velike korupcije i organizovanog kriminala neće biti rješavani potrebnom dinamikom i u korijenu, a ostaje i neetička poruka mlađim generacijama da je lopov samo onaj ko krade na sitno, a da je onaj ko krade na veliko uspješan ,,poslovan čovjek”.

S druge strane, spoljnopolitičko pozicioniranje Crne Gore određivaće oni koji u šaci drže crnogorsko rukovodstvo po pitanju kriminala, ratnog i posljeratnog, što će Crnu Goru još dogledno vrijeme držati u nedefinisanom međuprostoru Zapad-Istok.



LJUPKA KOVAČEVIĆ, PSIHOLOŠKINJA
Nekoliko koraka unazad

Sigurna sam da razlozi Đukanovića da se vrati na mjesto premijera nisu altruistički jer ima mnogo načina da bogat čovjek pokaže svoj altruizam u Crnoj Gori.

Mislim da se on vraća iz ,,realnih razloga”. Kao svih ovih godina ,,maestro realne politike” vodi uspješnu politiku osiromašivanja, nacionalizma i straha prema raji, a bogaćenja i nekažnjivosti prema članovima i partnerima DPS- a. I ,,mirna Bosna”!

Za Crnu Goru, u psihološkom smislu, Đukanovićev povratak znači nekoliko koraka unazad. To je poruka nesposobnosti i autoritarnosti, gdje se nikada nadobro nije završilo ,,ponavljanje razreda” ili ,,vraćanje na mjesto zločina” .

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo