Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Ima li nas

Objavljeno prije

2 godine

na

Pitali smo: kako komentarišete neizglasavanje sudija Ustavnog suda i usvajanje Zakona o predsjedniku

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Građani zaslužuju bolje predstavnike

Iako se svi predstavljaju kao velike demokrate, ni opoziciji ni poziciji se ne ide na izbore, i zbog toga su i jedni i drugi izneverili državni interes.

Jasno je da opozicija nije imala argumente protiv kandidata za Ustavni sud, kao i da je pozicija krajnje neodgovorno ignorisala mišljenje Venecijanske komisije da su izmene Zakona o predsedniku neustavne. Ali, interes političara se očigledno ne poklapa s opštim interesom da Ustavni sud radi i da se ne urušava ustavni poredak. Za sljedeći pokušaj izbora sudija uspostavljeno je i novo nepisano pravilo da nezavisni kandidati tu nemaju šta da traže, što dodatno ugrožava javni interes za vladavinom prava. Na sceni je borba političara za održavanje pozicija, a od građana se očekuje da to nemo posmatraju. Ovakva situacija može da dovede do apatije, ali i do jačanja postojećih vanparlamentarnih političkih snaga i stvaranja novih, koje mogu da iskoriste priliku da se nametnu. Građani zaslužuju političke predstavnike koji će ih uvesti u Evropsku uniju, ništa drugo.

Ovi postojeći su im dobru priliku, nažalost, neodgovorno upropastili.

 

SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT I ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA
Nema pomaka bez istinskog dijaloga

Pitanje izbora sudija Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta, guvernera Centralne banke i sprovođenje, dugo čekanje, izborne reforme neće biti moguće dok se ne sprovede ozbiljan dijalog. Ova pitanja zbog svog izuzetnog značaja za društvo podrazumijevaju širi konsenzus i zbog toga je za njihovo rješavanje potrebna kvalifikovana većina, a upravo ta sama suština se vremenom izgubila iz vida. Duh ustavnih normi ali i najbolji interes društva podrazumijeva da profesionalne i moralne karakteristike određenog broja kandidata budu nesporne za što veći broj poslanika. Prema tome, zbog pravnog sistema, a onda i zbog društva u cjelini bilo bi vrlo pogrešno da se izbori za ove važne pozicije sprovode trgovinom po sistemu „jedan moj, jedan tvoj”. Jasno je da ovoliki broj neuspjelih pokušaja izbora odvraća potencijalne kvalitetne kandidate od prijavljivanja jer kredibilnim osobama koje imaju uspješne karijere postaje besmisleno da prolaze cijelu proceduru uzaludno i po više puta. Takođe, ne spadam u one koji misle da bi izbor jednog sudije Ustavnog suda bilo što riješio jer u toj situaciji ako samo jedan sudija ne bude saglasan sa ostalima u bilo kojem predmetu iz oblasti ocjene ustavnosti i zakonitosti akata, izbornih sporova i drugih pitanja o okojima se odlučuje na sjednici suda, odluka se ne može donijeti. Isto je i sa ustavnim žalbama koje se ne riješe u vijeću sudija već, zbog nesaglasnosti jednog od sudija u vijeću, dođu na odlučivanje na plenaronoj sjednici.

Jasni stavovi iznijeti u mišljenju Venecijanske komisije govore o nedvosmislenom zaključku da izmjene Zakona o Predsjedniku Crne Gore nisu trebale biti usvojene. Objašnjenja da samo Ustavni sud može cijeniti ustavnost zakona, iako tehnički tačna, zvuče blijedo imajući u vidu značaj Venecijanske komisije kao tijela Savjeta Evrope, koje je u potpunosti podržala Evropska unija. Pristupanje Uniji podrazumijeva osim pravne harmonizacije, i prihvatanje vrijednosti koje ova zajednica baštini. Upravo vrijednost dijaloga i kompromisa u korist građana potpuno je zanemarena, a posljedice takvog ponašanja tek ćemo osjetiti.

 

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT
Nastavak neodgovornog ponašanja partitokrata

Samo nastavak neodgovornog poigravanja partitokrata sa strateškim interesima Crne Gore i opštim interesima njenih građana. Ne zaboravimo da je reforma tužilaštva, kao uslov za članstvo u EU, obavljena na isti način kao i tzv. „kompletiranje“ Ustavnog suda, opet „kao uslov za ulazak u EU“. Venecijanska komisija je i u slučaju Tužilačkog savjeta imala primjedbe. Tada je i unutar nove parlamentarne većine postojao otvoreni sukob Demokrata sa ostatkom većine. Ipak, u konačnom je taj proces završen na način koji je, na ohrabrujućim aktivnostima SDT-a, dao nadu vrlo raznorodnoj parlamentarnoj većini da po istom principu, bez neophodnog dogovaranja sa opozicijom, može kompletirati „njihov“ Ustavni sud kao što je bio to sud prethodne političke većine. Uvjerenje da su hitnost i važnost kompletiranja Ustavnog suda za evropski od presudne važnosti i za naše međunarodne partnere i da će neodgovarajuća procedura kandidovanja za izbor sudija „proći“ kao i u slučaju Tužilaštva, opredijelili su partitokrate da „urnišu“ i dragocjeno vrijeme i minimum ustavno-pravnog kapaciteta države za najozbiljnije izazove sa kojima se Crna Gora susreće u institucionalnoj, ekonomskoj i političkoj krizi. Najjača partija, kojoj je prijetio totalni raspad, objeručke je dočekala taj poklon neznavenih politikanata u vlasti i krenula u „odbranu Ustava“ i alarmiranje međunarodne zajednice za haos u kojem je i neposredno učestvovala (konstituisanje 43. Vlade, Zetski zakoni, odlaganje lokalnih izbora…).

Izglasavanje Zakona o izmjeni zakona o predsjedniku je samo jedan u nizu neustavnih i nezakonitih aktivnosti, kao manira svih parlamentarnih subjekata čija obijest ikazana samo u ovoj godini je bila alarmantna i, da imamo izgrađenu građansku svijest, izvela bi masovno građane na ulicu na konceptu „Odupri se“ – protiv obje odnarođene strukture partitokratije na djelu. DPS-ov „Ima nas“ pokazuje da nas, nažalost, nema, da nam je Crna Gora isključivo arena sukoba kleronacionalista i kvazievropskih visokopozicioniranih „branilaca“ Crne Gore ogrezlih u korupciji i organizovanom kriminalu. Sve to u vrijeme nadolazeće ogromne ekonomske krize i u dvogodišnjoj političkoj krizi u zemlji ruševina institucija.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Nastavak besprizornih političkih trgovina i ucjena

Neizbor sudija Ustavnog suda i ponovno izglasavanje očigledno neustavnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku predstavlja nastavak prakse neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političkih partija i poslanika koje ozbiljno ugrožava pravni poredak i vladavinu prava. Istovremeno, takav odnos poslanika zaustavlja put Crne Gore prema EU.

Političkim partijama i njihovim liderima očigledno nije stalo do građana Crne Gore i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ono što njih jedino zanima jeste vlast, privilegije i pozicije koje će im omogućiti bogaćenje na štetu državnih sredstava i javnog interesa. Zato svjedočimo nastavku besprizornih političkih trgovina, ucjena i pokušaja korupcije koje za posljedicu imaju urušavanje ionako slabih institucija i države u cjelini. To važi za sve političke partije od kojih zavisi donošenje odluka jer su sve parije u nekom periodu vršile opstrukcije kod izbora sudija Ustavnog suda.

Očigledno je da političke partije i njihovi lideri imaju interes da Crna Gora ostane partitokratsko društvo kako bi oni nastavili da državu koriste kao servis za zadovoljenje ličnih potreba, a ne da postane društvo vladavine prava u kome bi država bila servis svih građana u javnom interesu.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Zaglavljeni u ćorsokaku

Crnogorsko društvo se zaglavilo u ćorsokaku koje je trasirala kriminogena dugogodišnja vlast, a iz koga ga nije znala izvesti zbrdazdolisana novokomponovana politička ekipa. Sada se te dvije sile makljaju na nekom sporednom kolosijeku, a mi smo prinuđeni da se mirimo, navijamo ili strahujemo.

Ozbiljna psovka je jedini umjesan komentar!

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Nedorasli poslu za koji ih dobro plaćamo

Još jedan propali pokušaj kompletiranja Ustavnog suda i ponovno usvajanje Zakona o predsjedniku je još jedna epizoda kojom političke partije koje participiraju u Skupštini pokazuju koliko su nedorasle poslu za koji ih građani dobro plaćaju. Samo je Genci Nimanbegu glasao u skladu sa preporukama Venecijanske komsije (za 4 kandidata za Ustavni sud i protiv neustavnog Zakona o predsjedniku). DPS uporno odbija da se odrekne kontrole nad Ustavnim sudom koju ima posljednjih 30 godina, i uporno pokušava da sakrije činjenicu da su sada dvoje sudija Ustavnog suda upravo ljudi koji su na njegov predlog izabrani i koji su dobili stanove od Vlade koju je vodio DPS. Do sada pritisak EU i SAD na Mila Đukanovića u pogledu prihvatanja imenovanja makar dvoje novih sudija Ustavnog suda nije dao rezultat. DPS neće da prepusti vlast u Podgorici ali zapravo i ne želi da se održe izbori. Đukanović zna da mu je podrška u stalnom padu i da će nakon sljedećih izbora imati makar šest poslanika manje nego što ih ima sada. Blokada svih institucija je pokušaj da se zaustave procesi koje vodi SDT, dalja hapšenja činovnika DPS-a u sudovima, tužilaštvu i drugim institucijama, ali i funkcionera DPS-a.

S druge strane, neustavno ponašanje Mila Đukanovića, i odbijanje da mandat za sastav Vlade da Miodragu Lekiću, ne može se riješiti takođe neustavnim izmjenama Zakona o predsjedniku i preuzimanjem nadležnosti predsjednika u korist poslanika. DF predvodi akciju u kojoj im je jedino važno da konačno dođu do ministarskih pozicija. Nažalost, Demokrate i URA i dalje slijede DF u formiranju neustavne Vlade, čije je formiranje prije popunjavanja Ustavnog suda i izjašnjavanja tog suda o ustavnosti izmjena Zakona o predsjedniku – besmisleno. Zamislite da se formira Vlada po novom Zakonu o predsjednku a da za dva mjeseca Ustavni sud, nakon imenovanja dvoje novih sudija, odluči da su izmjene Zakona neustavne. Šta onda? Jasno je da Vladu koja bi se birala po neustavnom Zakonu neće prihvatiti EU, SAD a ni druge važne adrese. Demokate i URA bi morale da vode računa o tome. Bečić i Abazović bi morali da znaju da to nije očekivanje onih koji su ih glasali.

Treba formirati  koncentracionu Vladu u kojoj će učestvovati sve partije  zastupljene u Skupštini, imenovati u novom (hitnom) postupku četvoro sudija Ustavnog suda (ili makar dvoje) i održati na proljeće vanredne parlamantarne izbore, zajedno sa predsjedničkim.

Nakon tih izbora Đukanović više neće biti predsjednik države a podrška današnjoj opoziciji će biti još značajno manja. Tada se stvaraju uslovi za veću stabilnost prijeko potrebnu za konačno oslobađanje drugih institucija od neprimjerenog partijskog uticaja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

21 sat

na

20 Decembra, 2024

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

21 sat

na

20 Decembra, 2024

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

1 sedmica

na

13 Decembra, 2024

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo