Pitali smo: šta su glavne poruke nakon vanrednih parlamentarnih izbora održanh 11. juna
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Partijski sistem i dalje u fazi rekonfiguracije
Parlamentarni izbori 2020. i predsjednički 2023. bili su i tematski i ideološko-programski, strateški važni i zato su bili mobilišući za birače opozicionog anti-DPS i anti-Đukanović političkog rezona. Ovi izbori nisu imali takav karakter i nosili su sa sobom izvjesnost stožera i vlasti i opozicije: PES-a i DPS-a. To bi značilo da su birači oba bloka imali manju motivaciju da izađu na izbore upravo zbog percipirane izvjesnosti – prvih da će njihov izbor svakako biti u vlasti, a drugih da njihova partija nema koalicioni kapacitet, te ce vrlo izvjesno biti opozicija. Konačno, razloge treba tražiti i u zasićenosti izbornim ciklusima, kratkoj kampanji, dosta trivijalnoj komunikaciji sa biračima i dominaciji programskih socio-ekonomksih tema oko kojih postoji načelni konsenzus, što je moglo da djeluje demotivišuće za birače.
Ulazimo u fazu klasičnog višepartijskog sistema bez dominantne partije. Nesumnjivo, najbolji rezultat ostvarila je Bošnjačka stranka, pokazalo se da je i ta stranka profitirala od pada DPS-a budući da je prema istraživanjima veliki procenat onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao pripadnici bošnjačkog naroda davao podršku DPSu. Naravno, za PES je ovo odličan rezultat, očekivan, sve projekcije koje su išle preko ostvarenog rezulata bile su nerealne i bazirale su se na pretpostavljenom efektu rasta i uspjeh na predsjedničkim izborima Jakova Milatovića. S druge strane, Abazović je ulaskom u aranžman sa Demokratama osigurao željeni ishod i prevazisao problem pada podrske URA-i, iako nije ostvaren sinergijski efekat, posebno ne za Demokrate. ZBCG i DPS su konsolidovali pozicije, uprkos projekcijama o naglom padu i ostaju relevantni u partijskom i parlamentarnom životu Crne Gore.
Istovremeno nestanak nekih starih političkih aktera i solidan uspjeh onih koji prvi put učestvuju na izborima ukazuje na to da je partijski sistem i dalje u fazi rekonfiguracije.
DEJAN MILOVAC, MANS
Ovako više ne ide
Jedna od ključnih poruka koju bi političke partije trebale da čuju nakon prošlonedjeljnjih izbora je da – ovako više ne ide. Pokazalo se to kroz nikad nižu izlaznost, ali i kroz gotovo potpuno izgubljen takozvani institut sigurnog glasa.
Iako su brojke o predizbornom zaspošljavanju neumoljive i u konstantnom rapidnom rastu od 2020. godine, čini se da nije imalo bitnijeg uticaja na osjećaj obaveze da se mora izaći na izbore i glasati “poslodavac”. U tom smislu je zanimljiv slučaj Bošnjačke stranke koja je postigla nikada bolji rezultat i uvišestručila broj mandata u budućem sazivu Skupštine Crne Gore. Iako je u dijelu javnosti prisutna teorija da je za to zaslužni učestali incidenti koji se dovode u vezu sa namjerom se da naruši međuvjerski sklad i ponovo nametnu teme nacionalnog identiteta, činjenica je da je kratki boravak Ervina Ibrahimovića u izvršnoj vlasti itetako uticao na percepciju o njegovoj stranci i šta ono može da uradi za birače.
Skoro godinu dana tehničke vlade Dritana Abazovića i beskonačno odlagane raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora, dali su doprinos zamoru građana koji su još od 2020. godine izloženi kontinuiranoj kampanji političkih partija i njihovoj potrebi da kroz zloupotrebe državnih resursa steknu što bolje startne pozicije na narednim izborima. Kada na to dodamo lokalne izbore koji su održani prošle godine, te dva kruga predsjedničkih izbora, jasno je da je došlo do “zamora materijala” i da građani prije svega žele političku stabilnost u narednom periodu.
Ohrabruje činjenica da su građani znali da kazne ponašanje gotovo većine parlamentarnih partija takozvane tridesetoavgustovske većine i sva ona obećanja koja nisu ispunjena.. To je jedno od objašnjenja za činjenicu da su upravo te partije doživjele rapidan pad u odnosu na brojke sa kojima su dobijeni izbori 2020. godine, a dobar dio njih i u odnosu na lokalne izbore iz oktobra prošle godine. Jedan dio tih birača se prelio na nove političke aktere, dok je drugi dio prosto prošle sedmice ostao kod kuće.
Rezultat svega toga jeste značajno izmijenjena politička scena što se aktera tiče, ali ne i kada su u pitanju principi i uzusi na kojima ona počiva. Smatram da je dobro što su se “promiješale karte” i što je sada možda jasnije koliki kredibilitet koja politička partija uživa, iako teško možemo govoriti o rezultatu na kojem će biti moguće brzo sastaviti vladu koja će zemlju pogurati naprijed.
Jedna od važnih poruka izbora jeste i činjenica da su identitetska pitanja kao okosnica kampanje poslata u prošlost, a da su to mjesto popunila veoma jeftina politička obećanja o “boljem sjutra” i jedna podvarijanta u obliku takozvane obećane “ruke pravde”.
Posljedni izbori su pokazali da građani jesu slobodniji u političkom smislu nakon 2020. godine, a da je silazak sa političke scene Đukanovića dodatno doprinio tom osjećaju. Naravno, partije nove većine su nastavile da građane posmatraju kao robu koju je moguće kupiti, ali za očekivati je da će broj onih koji od partija žele konkretnu promjenu umjesto jeftinih trikova , biti sve više.
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
Razočarenje građana
Drastično manja izlaznost je, što se mene tiče, glavna poruka, a ona bi se mogla ovako prevesti na jezik krajnje jasnoće: Gonite se, svi redom, sa vašim obećanjima u vražju mater! (Naravno, može ovaj prevod da zvuči i bezobraznije, pa ko voli nek izvoli ).
To može da se tumači na razne načine, ali je očigledno razočarenje velikog postotka građanki/ građana političkom klasom, što još uvijek ne znači da će ta poruka proizvesti neke značajne kvalitativne promjene u ponašanju postojećih političkih partija, koje se, uglavnom, ponašaju kao bande kojima je glavni cilj privatizacija javnih politika i pljenidba javnih dobara, a ne služenje javnom interesu. Značajna poruka je i da su ovi izbori vratili samopouzdanje Demokratskoj partiji socijalista, što može biti iskorišćeno za istinsko preispitivanje i sazrijavanje, a time i osiguravanje vlastite budućnosti.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Nova Vlada biće rovita i nestabilna
Glavnu poruku na ovim izborima su po meni poslali apstinenti. Nikad veći broj građana koji su odlučili da ne obavi svoju “građansku dužnost i obavezu(!)” poslali su jasnu poruku svim političkim akterima koliko su zadovoljni načinom kako ih predstavljaju, kvalitetom “promjena” koje su uslijedile poslija pada DPS-a, te povjeranju koje kod građana partije i njihovi lideri uživaju, to jest koliko vjeruju njihovim predizbornim šarenim lažima.
Kao dobru stranu i dobru poruku ovih izbora, osim navedenog, vidim to što su neki politički akteri, koji bi u svakom normalnom društvu služili za podsmijeh, najzad eliminisani iz političkog – nadam se i iz javnog života, jer im partije nijesu prešle cenzus. Dobro je i što nijesmo dobili novi DPS: da jedna partija ima neograničinu vlast na svim nivoima, jedino ona upravlja svim procesima u društvu. Nije dobro što ovi izbori na kraju nijesu riješili ništa. Do nove većine koja bi trebalo da formira Vladu će se doći teško – ako uopšte dođe, uz najgore vidove ucjena i trgovine, tako da će i ta nova Vlada biti rovita i nestabilna, što na kraju može rezultirati novim prijevremenim izborima
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Čekaju nas dugi pregovori
Nakon okončanih izbora 11. juna, koje poruke možemo izvući za trenutno stanje crnogorske politike?
Prvo, mala izlaznost. Spuštanje tenzija, zamor javnosti stalnim izborima, nepostojanje energičnih novih lidera uticali su na to. Prosto, u ovoj kampanji nedostajale su dvije stvari – lista ili lider za koga će neko istinski željeti da glasa (izuzimajući mali broj Spajićevih glasača), i nešto što je novo – izostanak potrebe da se glasa “protiv nekog”, da se glasa kako bi spriječili drugu stranu da dođe na vlast, nešto što je bio slučaj u cijelom nizu izbornih procesa.
Ipak, ne treba zanemariti ni to da je ovo jedan protest birača, jedna poruka da politička klasa ne odražava volju građana duži niz godina, kroz mnogobrojne cikluse, da se ljudi u Crnoj Gori ne osjećaju kao ravnopravni učesnici u političkoj borbi, da se ne osjećaju kao nosioci suvereniteta. Ko god bude formirao vlast treba da bude i te kako svjestan da predstavlja malo više od 50% na jedva preko 50% upisanih birača, te da je legitimnost njihovih odluka na samoj ivici.
Raspodjela glasova na ovim izborima nam može dati i suštinski odgovor na pitanje da li smo se pokajali što smo poslali DPS u opoziciju nakon 30 godina. Sabirajući rezultat različitih lista možemo zaključiti da je 60,6 posto birača nesumnjivo dalo podršku subjektima koji su u potpunosti protiv DPS-ovog povratka na vlast u bilo kom formatu.
Treće, bio je to i referendum o skupštinskoj većini i 43. Vladi. Ovi izbori su bili prilika da se birači odrede kako su zadovoljni radom, u Skupštini, Vladi (onih koji su bili u Vladi) ali i u javnim preduzećima i čuvenom zapošljavanju “po dubini”. Zaključak je – Crna Gora želi promjene, ali ne ovakve.
Najveću pažnju na izborima je izazvao rezultat novoformiranog Pokreta “Evropa sad”. Uprkos svim njihovim nedostacima, program ekonomskih reformi iz 2022. godine zahvaljujući kojima su povećane minimalna i prosječna zarada, te prije svega Spajićeva sklonost ka raznim obećanjima i idejama, uticali su da izađu kao pobjednici ovih izbora. Prosto je – birači su željeli da daju šansu, ne toliko samom Spajiću, koliko sebi, da kroz ekonomske reforme zadobiju još bolje ekonomske uslove.
Svega par dana pred izbore, pojavljuju se informacije koje impliciraju da je Spajić bio u poslovnim odnosima sa Do Kvonom, korejskim kripto-magnatom koji se sumnjiči da je prevario stotine investitora i zloupotrijebio njihov novac. Nesumnjivo da se ovi “skandali” koriste da se politički našteti PES-u, ali ne možemo a da se ne zapitamo kako je svaki put baš Spajić u centru skandala.
Rezultat na izborima najavljuje nova trvenja u stranci imajući u vidu da je Jakov Milatović imao više glasova i veći procenat u prvom krugu predsjedničkih izbora što ga čini osobom od većeg legitimiteta i sa jačim autoritetom u crnogorskoj političkoj današnjici.
Aktiviranjem “skandala Do Kvon” pred same izbore, koalicija Habro se broji uništila je sopstveni koalicioni kapacitet i potpuno od sebe su otuđili Pokret Evropa sad. Za Abazovića i njegovo potcjenjivanje i vrijeđanje sopstvenih birača bi bilo i ljekovito da ode u opoziciju, s tim što će uz sebe povući Demokrate koje će tim činom biti i konačno istrošene.
Očekuju nas dugi pregovori. Građani će biti taoci dugačkih preganjanja na temu koja partija će dobiti koliko državnih sekretara, upravnih odbora, direktorata, svih tih mjesta “po dubini”.
Milena PEROVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice