Pravosnažna sudska presuda nije pomogla bivšim radnicima bjelopoljske vojne fabrike Prva petoljetka da naplate svoja potraživanja od crnogorske Vlade, nekadašnjeg vlasnika njihove firme. Sada su svakodnevno ispred ulaznih vrata zgrade bjelopoljske opštine gdje traže isplatu duga. Kao akcionari preduzeća u kojem su radili, zajedno sa zaostalim dugovanjima primili su početkom 2007. po pet hiljada eura. Ostatak duga do deset hiljada eura, koji im je pripadao po nekadašnjem zakonu, nijesu dobili. Štrajk započet prije skoro tri godine prekinuli su 12. jula 2008. kada im je prilikom boravka premijera Mila Đukanovića u Bijelom Polju, na otvaranju Siti centra u krugu njihove nekadašnje firme obećana isplata preostalog novca.
IZIGRALA IH VLADA: Živana Šebek je prethodno kao predsjednica štrajkačkog odbora sa skoro dvije stotine svojih nekadašnjih kolega punu godinu dana provela u protestnim šetnjama od centra Bijelog Polja do nekadašnje firme koju je otkupilo slovenačko – crnogorsko preduzeće Hektas za milion i šesto hiljada eura.
,,Povjerovali smo tada i predstavnicima lokalne uprave i ljudima iz Vlade koji su nam tvrdili da ćemo konačno biti isplaćeni i odustali od nauma da svojim tijelima blokiramo dolazak zvaničnika na svečanost priređenu povodom otvaranja poslovnog centra”, sjeća se Šebek.
Od tada pa do danas više im se niko nije obratio, osim gradonačelnika Bijelog Polja Tarzana Miloševića. On je posavjetovao radnike da još jednom tuže Vladu, odnosno Ministarstvo odbrane, kako bi pokušao da posreduje da u vansudskom poravnanju namire dug. ,,Ni nama ni pravnicima koje smo pozvali nije jasno zašto pored već dobijene i pravosnažne presude opet predajemo tužbu, ali mi smo na ivici nerava i prinuđeni smo da radimo bilo šta samo da dođemo do svog novca”, kaže Živana Šebek.
Njihovu novu i paradoksalnu tužbu, već nekoliko ročišta, jednako kao i isplatu duga, ignorišu predstavnici Vlade koji se i ne odazivaju na ročišta.
,,Koga da pozovemo da nas zaštiti od ovakvog odnosa Vlade”, pita se Živana Šebek.
Ona danas osjeća posebnu odgovornost jer je uticala na svoje kolege da prekinu štrajk pred premijerov dolazak u Bijelo Polje, kada su svojim naumom da blokiraju svečanost privukli veliku medijsku pažnju. ,,Tu grešku nikada sebi ne mogu oprostiti. Povjerovala sam im iako smo bili, sada mi se čini, na jedan korak do cilja da konačno namirimo dug”, kaže Šebek.
NA IVICI EGZISTENCIJE: Danas je većina bivših radnika Prve petoljetke na evidenciji Biroa rada i na ivici egzistencije, kaže i Vladimir Obradović. On je, kao i većina njegovih kolega, proveo skoro četvrt vijeka, koliko je fabrika radila, u Prvoj petoljetci.
,,Mnoge naše porodice danas su bukvalno gladne. Novac nam duguje Vlada i ne vidimo način da se izborimo sa tom nepravdom”, kaže Obradović.
On i njegove kolege kažu da je posebno pitanje zašto je prodata njihova firma koja je imala veoma dobru perspektivu. ,,Preživjeli smo sankcije, osvajali nove proizvodne programe i onda, kada smo mislili da smo prebrodili krize, uveden nam je stečaj i uništena naša firma”, kaže Obradović.
To tvrdi i Slobodan Šćekić, prvi i posljednji direktor Prve petoljetke. On je u toj firmi, koju je i osnovao, proveo punih dvadeset pet godina. Šćekić je početkom 2005. uoči tada uvedenog stečaja, bio akter afere kada je sa još dvojicom saradnika optužen za krađu čak milion eura. Prije pola godine optužba je pala i Šćekić i kolege su oslobođeni, ali direktna posljedica njegovog hapšenja je to što Prva petoljetka danas ne postoji, kaže Šćekić.
,,Nije pao što je krao”, tvrdio je tada Monitor, predvidjevši da je atraktivna imovina u predgrađu Bijelog Polja nekom moćnom zapela za oko.
,,Šta drugo sada mogu da mislim, nego da se radilo upravo o tome da je neko želio da razruši fabriku i jeftino uzme njenu imovinu”, kaže Slobodan Šćekić.
PRIVREDNICI PROTIV FIRME: Tokom posljednje godine rada njegovo je preduzeće sa nekoliko proizvodnih programa uspjelo da se nametne zapadnoevropskom tržištu izradom preciznih mašinskih elemenata za razne proizvode.
,,Radili smo bukvalno danonoćno kako bismo očuvali saradnju sa luksemburškom, belgijskom i austrijskom firmom. Trud se isplatio, jer smo dobili posao u američkom gigantu Moog posredstvom Hidroluksa iz Luksemburga. Uradili smo probnu proizvodnju šest mašinskih elemenata za hidraulične mašine i dogovorili smo takozvanu nultu seriju. Za mjesec dana u poslu je trebalo da bude najmanje četiri stotine ljudi u našoj fabrici. Višegodišnji posao je bio sasvim izvjestan i svi su proračuni govorili da nam prosječna zarada mora biti oko hiljadu eura. Tada sam ja uhapšen, u sred izrade nulte serije, ispostavilo se neosnovano”, kaže Šćekić.
On tvrdi da je od privrednih čelnika Crne Gore i vladinih funkcionera, osim premijera Mila Đukanovića, doživljavao opstrukcije koje su rezultirale gašenjem i prodajom firme. ,,I ministar privrede Miodrag Gomilanović i ministar Darko Uskoković, zajedno sa Vojinom Đukanovićem i Blagojem Lučićem, godinama su opstruirali naše angažmane. Uskoković je sa svojim pomoćnikom Božom Bulatovićem i direktorom Jugoimport monta Zoranom Damjanovićem, onda kada nam je bilo najteže, pokušao da uništi naš tada jedini vojni program, dovevši nas na rub rentabiliteta. Kada sam uspijevao da o problemu obavijestim Mila Đukanovića on je pomagao i sprečavao uništenje fabrike. Kada su me uhapsili, on nije imao pravu informaciju i nije spasio firmu”, objašnjava Šćekić.
KRAH MEGALOMANSKOG PROJEKTA: Šćekić je u zatvoru proveo dva i po mjeseca. Sada, nakon oslobađanja od krivice, prvi put govori da je njegovoj firmi sa odličnom perspektivom voljom državnih moćnika nametnut likvidacioni stečaj.
,,Odradili su to preko suda i nezakonito. Dužan sam i svojim radnicima to javno da kažem, mada su neki od njih manipulisali prvim radničkim protestima koje ja, sa montiranom optužbom za vratom, nisam mogao da spriječim. Radili su i protiv sebe pomažući zakulisne radnje koje su uništile našu firmu”, kaže Šćekić.
Radnici su sada svakodnevno ispred opštinskih vrata. Više ne razmišljaju o novom radnom angažmanu i samo traže mrvice duga koje im ni nakon svega ne da Vlada. Ni Siti park otvoren na zemlji Prve petoljetke praktično ne radi. Megalomanski zamišljen projekat tržnog centra sa svjetskim brendovima – propao je. Ostao je samo objekat centra sa višemilionski vrijednim zemljištem oko sebe. U centru danas radi samo jedna samoposluga sa dvadesetak zaposlenih. A moglo je u toj fabrici sa izvoznim programom preciznih mašinskih elemenata da radi čak četiri stotine radnika. Ne dade se.
Sead SADIKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice