Naplativi poreski dug na kraju prošlog mjeseca iznosio je oko 230 miliona eura, saopštio je ministar finansija Raško Konjević pozivajući se na podatke koji su mu dostavljeni iz Poreske uprave. Konjević je precizirao da 32 poreska obveznika imaju dug veći od million eura, a njih još 29 duguju državi između 500 hiljada i million eura. A skupa, ovih 61 poreskih obveznika državi duguju naplativih 120 miliona eura.
Naglasak je, razumjeli ste, na pridjevu naplativ. Zbog čega je to tako najbolje govori podatak star tačno godinu dana: U junu prošle godine Državna revizorska institucija (DRI) je objavila kako je krajem 2014. Crna Gora imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. DRI je do ovog podatka došla tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura duga nekadašnjeg Saveznog ministarstva odbrane.
Za 365 dana sa popisa potencijalnih državnih prihoda neki đavo odnio je pola milijarde eura. Primjera radi, niko više ne pominje 58 miliona koje su dugovale tri kompanije u stečaju – Duvanski kombinat, Pantomarket i Zavala invest. I zašto bi kad je svakome postalo jasno da država na ime ovih potraživanja neće naplatiti ni jedan jedini cent.
Zato su na popisu ostale kompanije u stečaju Dragana Brkovića. Njegove Vektra Montenegro i Vektra Jakić zajedno duguju više od osam miliona – bez novca koji im je, nakon uvođenja stečaja, dao nekadašnji ministar poljoprivrede i aktuelni potpredsjednik Vlade Petar Ivanović. Ili Radoje Dakić AD sa poreskim dugom od 10,7 miliona eura. Ne računajući 70-80 plata koje ova, odavno propala, fabrika građevinskih mašina duguje nekadašnjim radnicima.
Krenimo, ipak, sa vrha popisa dužnika od kojih će Crna Gora, možda, uspjeti da naplati makar dio svojih potraživanja. Prema dokumentima u koje je Monitor imao uvid, na vrhu liste najvećih dužnika nalazi se pljevaljski Rudnik uglja. Kompanija u kojoj država posjeduje 31,11 odsto akcija, njen strateški partner – italijanska kompanija A2A – još 39,5 a većinski vlasnik Prve banke i brat aktuelnog premijera Aco Đukanović oko 11,8 odsto ima poreski dug od 14,4 miliona eura!? Taj se dug, kažu u ovoj kompaniji, većim dijelom vuče još od 2009. kada je Rudnik pretrpio velike gubitke zbog kapitalnog remonta Termoelektrane koji je trajao više od pola godine.
Na drugom mjestu liste najdužnika nalazi se Montenegro airlines sa poreskim dugom od 12,3 miliona. Veća polovina ovog duga nastala je (ili je tada samo evidentirana) od sredine 2013. nakon što je na čelo državne avio-kompanije, pravo iz afere Snimak, doletjela Daliborka Pejović. Dvadesetak godina postojanja i desetine, što uloženih što otpisanih, miliona eura crnogorskih poreskih obveznika nijesu bili dovoljan motiv za izvršnu vlast da se napravi analiza svrsishodnosti postojanja Montenegro airlinesa. Da se navike teško mijenjanju pokazuje i saopštenje iz Poreske uprave u kome se kaže da se, „u skladu sa zaključkom Vla-de”, razmatra mogućnost da se Montenegro airlinesu omogući izmirenje poreskog duga u 46 mjesečnih rata, koje bi se plaćale od sljedeće godine. Možete to pročitati i kao – nikad.
Montenegro airlines predvodi kompanije sa liste najvećih dužnika koje su imale privilegiju da ih neko – do danas ne znamo o kome se radi – izuzme iz modela prinudne naplate. Ta pošteda je data na prilično jednostavan način, tako što Centralnoj banci nije proslijeđen usvojeni Zaključak o prinudnoj naplati. Po istom modelu spriječena je blokada računa i naplata poreskog duga i u Željezničkoj infrastrukturi i Željezničkom prevozu, (zato je Zaključak o prinudnoj naplati potraživanja od Održavanja željezničkih voznih sredstava uredno proslijeđen u CBCG) Univerzitetu Mediteran, Aerodromima Crne Gore i danilovgradskom Mermeru. Može li to imati veze sa činjenicom da se na čelu nekih od ovih kompanija nalaze ljudi sa dugogodišnjim iskustvom i vezama u izvršnoj vlasti – poput predsjednika borda Infrastrukture Žarka Šturanovića?
CBCG, sa druge strane, nije izvršila Zaključak o prinudnoj naplati od Blagoja Pekovića koji državi na ime neplaćenog PDV-a, poreza na dohodak fizičkih lica i obračunatih kamata od prošle godine duguje 510 hiljada eura. Imenovani nema žiro- račun, objasnili su iz CBCG razlog zbog koga odluka o prinudnoj naplati nije izvršena. Skoro pa da je smiješno.
Treće mjesto na neslavnoj listi poreskih dužnika pripalo je Radoju Dakiću sa dugom koji se vuče ko zna od kada (predočeni podaci počinju sa 2010. godinom). Do desetog mjesta, redom, slijede: Ave Maria Koljčević (dug – sedam miliona), Vektra Montenegro (4,6 miliona), Tehnoput (4,2 miliona), Vektra Jakić (3,4), Željeznička infrastruktura (3,4), Plantaže (3,5 miliona – prinudnom naplatom od kompanije kojom, u ime države, rukovodi Veselin Vukotić dug je krajem maja umanjen za 500 hiljada eura) i Mercur system (tri miliona). Ukupno – više od 66 miliona poreskog duga.
„Tri dužnika sa ove liste simbolišu sve što je loše u nepostojećoj ekonomskoj politici Crne Gore skoro tri decenije”, kaže za Monitor finansijska analitičarka Mila Kasalica, „Rudnik uglja Pljevlja, kao simbol tobožnjeg akcionarskog društva nastalog čuvenom masovnom vaučerskom privatizacijom, čijim vlasnicima poreski obveznici ništa ne duguju, čak i po osnovu sudskih potraživanja oko Limenke, ali se zato poreskim obveznicima duguje preko 14 miliona; Montenegro airlines, naša najskuplja reklama koja, realno, nijednog dana od osnivanja nije imala održivu finansijsku priču; i Radoje Dakić – kao potvrda da kao zajednica ostajemo okovani jurišnicima AB revolucije, jer su oni svojim bukačkim aktivnostima onomad izabrali ovo stanje nelegalnog ponašanja”. Konačno, ističe Kasalica, „ukupnu sliku uobličava poreski dug Plantaža, preduzeća u krahu, koji je rezultat bespogovornog izvršenja neoliberalnih planova da vlasništvo države treba ruinirati”.
Umjesto daljeg nabrajanja dužnika, možda je zanimljivije osvrnuti se na nekoliko trikova kojima su oni izbjegavali izvršenje dospjelih poreskih obaveza. Priče koje slijede takođe su dio izvještaja predočenog novom ministru finansija iz Poreske uprave.
Počnimo od Bjelasice Rade (14. mjesto na listi dužnika sa neplaćenim porezima od 2,4 miliona eura). U bjelopoljsku kompaniju pod kontrolom Veselina Barovića i njegovog Eurofonda stečaj je uveden 2007. Stečajni postupak je završen ali sve poreske obaveze nijesu izmirene. Zato je Poreska uprava, područna jedinica Bijelo Polje, tokom 2010. blokirala račun kompanije. Prinudna naplata je spriječena odlukom Ministarstva finansija koje vlasnicima Rade u septembru 2011. odobrava reprogram duga od 400 hiljada eura i njegovo plaćanje u četiri rate. Dogovor nije poštovan, Ministarstvo se nije interesovalo za naš novac, pa se novi ugovor o plaćanju duga u ratama potpisuje tek u januaru ove godine. Samo što je dug u međuvremenu porastao za šest puta.
Na 13. mjestu dužnika od kojih država potražuje manje od milion eura nalazi se budvanska doo Kolma sa dugom od 724 hiljade eura. Dio tih potraživanja (skoro 400 hiljada) bio je obezbijeđen hipotekom. Međutim, područna jedinica Poreske uprave podnijela je, u avgustu prošle godine, zahtijev Upravi za nekretnine da se ova hipoteka izbriše. Samo četiri dana kasnije (pa recite da nam administracija nije efikasna) Uprava za nekretnine skida hipoteku sa založene imovine, uz konstataciju da je uvidom u zahtjev PU utvrđeno kako je obveznik u cjelosti izmirio poresku obavezu….
„Poreski obveznik nije izmirio obaveze i ne znamo na osnovu kojeg je akta Uprava za nekretnine utvrdila da su iste izmirene”, stoji u dokumentaciji predočenoj Konjeviću, „dalje mjere naplate nijesu preduzimane, a uvidom u katastarske podatke na sajtu Uprave za nekretnine utvrđeno je da obveznik više nema imovine.” U Podgorici je prošle nedjelje održan sastanak sa vlasnikom Kolme. On je rekao kako u narednom periodu planira izmiriti obaveze po osnovu poreza i doprinosa. Samo, ne zna kada će to biti – i on ima mnogo nenaplaćenih potraživanja.
Pred ministrom se našao i podatak da predstavnici Poreske uprave „nijesu uspjeli da stupe u kontakt” sa budvanskim biznismenom Blažom Dedićem, vlasnikom kompanije Maestral inženjering od koje država potražuje više od 660 hiljada eura. Dedića, inače, znamo kao sporednog junaka iz priče o narko klanu Duška Šarića. Dedić je, navodno, za Šariće prao novac zarađen prodajom narkotika, a Darko Šarić se, nakon boravka u bjelopoljskom zatvoru, oporavljao u (zvanično) njegovom hotelu Mediteran u Budvi.
Umjesto da nam objasne makar dio navedenog, ili odgovore na pitanje kako se kompanijama toleriše višegodišnje dugovanje PDV-a, odnosno, da li se poreskim dužnicima vrši povrat poreza na dodatu vrijednost iz Poreske uprave krenuli su – u napad. Pozivajući se na poresku tajnu – što je, van svake sumnje, pravo koje treba da uživaju svi oni koji plaćaju porez – iz Poreske su medijima koji se bave njihovim dužnicima i višegodišnjim (ne)činjenjem da se ti dugovi naplate, spočitali da obja-vljivanje podataka „iz informacije pripremljene za internu upotrebu ministra finansi-ja predstavlja nedvosmileno kršenje odredbi zakona”.
Neko, ipak, mora brinuti i o onome što se zove javni interes. Vlada? Ima tu mali problem. Premijer Milo Đukanović, odnosno njegovo preduzeće DOO Global Montenegro u kome vlasništvo dijeli sa kumom Vukom Rajkovićem, praktično se od 2013, uz povremene prekide, nalazi u blokadi zbog poreskog duga. Istine radi, taj iznos nije dovoljno veliki da Đukanovića (starijeg) dovede na listu onih koji državi duguiju makar pola miliona. Krajem aprila Global Montenegro je Budvi dugovao samo 63 hiljade eura na ime poreza na nepokretnosti.
Nijesu svi ostali ravnodušni na saznanje da podaci o njihovom poreskom dugu mogu izaći u javnost. Kompanija Bemax je početkom nedjelje platila 520 hiljada poreskog duga koji se „nagomilao u protekle dvije godine”. U isto vrijeme svoje poreske obaveze izmirili su i Aerodromi Crne Gore. Tu smo imali jedinstvenu situaciju: preduzeće u vlasništvu države – kojim upravljaju politički i socijalno osviješćene socijaldemokrate Ranka Krivokapića pa potom Ivana Brajovića – izbjegava plaćanje poreza na dobit toj istoj državi. A neko ih u tom poslu štiti, krijući od CBCG nalog za prinudnu naplatu. Dok se priča nije pojavila u novinama. Reakcija je bila munjevita: „Poreska uprava je preduzela sve mjere za naplatu pore-skog duga od kompanije Aerodromi Crne Gore, a isti je danas i naplaćen u punom iznosu”, saopšteno je u utorak.
„Dobili smo dokaz, ako su ovo stvarni podaci Poreske uprave, da se podacima o dugovima poreskih obveznika manipulisalo za kratkovide potrebe ko zna kakve interesne agende”, konstatuje Kasalica. „Te su manipulacije, nesporno, bile strukovni i sistemski osnov za umanjenje međunarodnog kreditnog rejtinga Crne Gore. Kao posljedicu imamo nepovjerenje međunarodnih investitora koje je iskazano i tako što smo na tržitu euro-obveznica umjesto planiranih 480, proljetos pozajmili tek 300 miliona”.
Lista
Uz kompanije i lica pomenuta u ovom tekstu, na listama poreskih dužnika koji državi duguju više od million eura nalaze se i: Inpek, Novito, Cijevna komerc, Galenika, Tara – precision works, Montera construction, Rokšped, Luka Bar… Manje od miliona, a više od 500 hiljada, pored ostalih duguju i: Štampa, Mercur, Fab-live, Savez sindikata, Transpetrol, Moninvest, FK Budućnost, Izbor, Parking servis Podgorica, Hard diskont Laković…
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice