Zamislite: privatna firma i jedan samostalni neimar izgrade tri strana na krovu zgrade. Bez saglasnosti stanara, odnosno uz pomoć falsifikovanog dokumenta. Stanove prodaju, preprodaju, zarađuju…Stanari ih tuže, zakon kaže da je krov njihova zajednička imovina. Sud kazni stanare. Mislite da je nemoguće?
FALSIFIKATI I OSTALE IGRE: Tako su mislili i stanari u Ulici Mića Vavića broj 9, u Herceg Novom, kada su krajem devedesetih, bez njihovog odobrenja, na ploči zgrade započeli građevinski radovi.
Osam stanara, od ukupno deset, podnose tada krivičnu prijavu protiv Borislava Setenčića, čiji roditelji žive u istoj zgradi, optužujući ga da je falsifikovao njihovu saglasnost, i na osnovu falsifikata dobio odobrenje od opštinskih vlasti za gradnju. Setenčić je, inače, zaposlen kao pravnik u hercegnovskoj skupštini opštine.
Za sud nije bilo dileme – radilo se o falsifikatu. Setenčić je, utvrđeno je u sudskom postupku, u stvari imao potpise svog oca i još dva stanara, koji nijesu znali šta potpisuju. Od ukupno deset. Takođe, utvrđeno je da je lažnom izjavom – da nadogradnjom rješava stambeno pitanje svojih roditelja i još jedne porodice – Setenčić sebi obezbijedio jeftiniju gradnju, a opštinski budžet poprilično oštetio. Setenčić je osuđen uslovno.
Do donošenja presude koja je Setenčića 2001. godine optužila za falsifikat i prevaru gradnja na krovu zgrade – završena je. Umjesto dva stana, čija je gradnja dozvoljena od strane opštinskih službi, napravljena su tri. Ukupne površine od 192 kvadrata.
Pri tom, jedan od stanova uknjižen je na podgoričku firmu Food trade, čiji je vlasnik Vlatko Aprcović, biznismen koji se ovih dana u štampi pominje kao poslovni saradnik Veselina Barovića.
U listu nepokretnosti navodi se da je osnov sticanja tog stana – građenje. Uz čiji je blagoslov Aprcović gradio na njihovom krovu, stanari ne znaju. Sigurni su da od njih nije tražio odobrenje. Food trade taj stan konačno prodaje Svetlani Janković, kumi Setenčića.
Aprcoviću nije prvi put da gradi na pločama hercegnovskih zgrada. Njegova firma, registrovana za građevinarske i ostale djelatnosti 2002. godine, jasno je iz sudskih dokumenata, prodala je i stan izgrađen na ploči susjedne zgrade. Atraktivna lokacija, u blizini obale.
KAD SUDIJE ŽMURE: ,,Pucaju nam lođe, zgrada klizi. Inače je nakon zemljotresa bila označena kao kritična. Da se ne govori o devastaciji prostora “, objašnjavaju stanari zgrade sa kojima smo razgovarali.
Njih osam – Saliha Miketić, Ratomir Mogorović, Bojana Rašković, Dragoljub Stijović, Darinka Vukićević, Krsto Lučić, Uroš Blažić i Milan Ivanović, nakon bezuspješnog obraćanja opštinskim i republičkim vlastima zaduženim za urbanizam, pokreću građansku parnicu protiv Borislava Setenčića, firme Food trade, i Enise Pejović koja je kupila jedan od tri stana na njihovom krovu. Food trade je stan najprije prodao Setenčićevoj kumi, Svetlani Janković, a ona potom Enisi Pejović. Obje prodaje desile su se u dva mjeseca.
,,Prije građanske parnice pokušali smo da stvar riješimo u upravnom sporu. To je bila farsa”, objašnjavaju stanari Mića Vavića broj 9. Bili su, kažu, prinuđeni da pravdu traže na sudu.
,,Zakon o etažnoj svojini jasan je. Ploča je naša zajednička imovina i da bi neko na njoj gradio moramo mi o tome odlučiti. Mislili smo da sud to mora uvažiti”, kažu.
Na sudu ih je tek čekalo iznenađenje.
Osnovni sud u Herceg Novom 2008. godine presudio je u korist Setenčića. Tužbe protiv Food trade i Enise Pejović odbijene su, pošto su stanari odustali od tužbi protiv njih. Stanari tvrde da je to bila odluka njihovih punomoćnika.
Što se tiče Setenčića, sudija Petar Zloković odbija i tu tužbu, tvrdeći u presudi da je Setenčić zakonito gradio. Sudija Zloković je u potpunosti ignorisao činjenicu da je pred istim sudom Setenčić osuđen za falsifikovanje saglasnosti stanara i prevaru opštinskih službi.
Viši sud u Podgorici 2009. godine djelimično ispravlja nepravdu, uzimajući u obzir falsifikat. Viši sud ,,djelimično usvaja tužbeni zahtjev” stanara i nalaže Setenčiću da im nadoknadi štetu u ukupnom iznosu od 36.541 eura, i isplati troškove parničnog postupka.
Istovremeno, Viši sud nalaže stanarima Mića Vavića 9 da u mjesečnim ratama, odbijajući im trećinu penzije, otplate sudske troškove ,,savjesnim kupcima”. Radi se o iznosu od oko osam hiljada eura.
,,Ta presuda je bila bar dijelom u našu korist. Ako ništa, neko je konačno priznao da nam je imovina oteta “, kažu oni.
To nije potrajalo.
BEZ IMOVINE I BEZ PRAVDE: Vrhovni sud Crne Gore nedavno je ukinuo presudu Višeg suda, Stvar je riješena kao u prvostepenoj odluci Osnovnog suda u Herceg Novom, kada je presuđeno u korist Branislava Setenčića. Iako je gradio na osnovu falsifikata, na njega sud nema zamjerke.
Stanari, čija je imovina oteta, nastaviće da isplaćuju onih osam hiljada eura ,,savjesnim kupcima”. Stanari u Mića Vavića 9 su svi penzioneri.
,,To i jeste bio problem”, objašnjavaju oni. ,,Da je neki moćnik sa nama u zgradi, ne bi ni bilo gradnje, a kamoli takve sudske presude”. Vjerovali su, kažu, da će državne institucije ispoštovati zakon.
,,Zakon o etažnoj svojini bi na pravi način razumjeli i osnovci. Ploča je naša zajednička imovina, koja nam je nezakonito oduzeta”. Ostaje im kaže da se obrate javnosti, domaćem civilnom sektoru i konačno, sudu u Strazburu. Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnoj suda već su pisali. Ona je odgovorila da nije u mogućnosti da reaguje.
,,Nije u pitanju novac. Neka plate euro, ali želimo potvrdu da smo prevareni i oštećeni”, kažu oni za Monitor.
Crnogorske institucije potvrdile su ono što već znamo: moćnici mogu sve. Domaćim graditeljima sa dobrim leđima poslali su poruku – ne moraju da se muče sa zakonima, procedurama i ostalim bakračima. Nijesu im potrebne ni parcele, ni poljane. Samo krovovi pod kojim stanuju ,,obični” građani.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ