Povežite se sa nama

INTERVJU

MOMČILO PANTELIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR: Pronaći sebe

Objavljeno prije

na

Eho svjetskih kriza povremeno zakomplikuje i politike balkanskih država. Ova najnovija u Ukrajini, zakomplikovala je i unutrašnje odnose u državama prinuđenim da se izjašnjavaju o velikim globalnim poslovima. Kako se u tome snalazimo i koliko ćemo od toga dobiti ili izgubiti, razgovarali smo sa Momčilom Pantelićem, spoljnopolitičkim analitičarem, nekadašnjim glavnim urednikom beogradske Politike i njenim dopisnikom iz SAD, Kine i Argentine. Pantelić je danas kolumnista Novog magazina, član Foruma za međunarodne odnose EPUS i Saveta za štampu.

MONITOR: Kako tumačite tzv. izbalansirani stav Vlade Srbije prema krizi u Ukrajini?
PANTELIĆ: Živimo u svetu koji je izgubio ravnotežu, pa su pokušaji malih zemalja, kakve su balkanske, da u opštem debalansu izbalansiraju sebe, zahtevaju još veći oprez od onog kojim obrazlažu balansiranje. Sukob Zapada i Moskve oko sudbine Ukrajine doveo je Srbiju u krajnje delikatnu poziciju: da se opredeli između puta ka Evropskoj uniji, za šta su prvi put sve stranke koje čine njen parlament, i Rusije koja joj je glavni oslonac u naporima da otcepljenje Kosova ne dobije punu međunarodnu verifikaciju. Beograd mora, kao retko ko, da se dovija: da nastavi da insistira na neprikosnovenosti principa teritorijalnog integriteta, a da ne zameri Rusiji što je upravo prekršila to temeljno načelo međunarodnog prava. U vidu ima, očigledno, okolnost da je većina zemalja Zapada prethodno prekršila taj princip, kad je priznala nezavisnost Kosova.

Stoga, rekao bih, nastavlja s politikom ,,konstruktivne dvosmislenosti”, kako je nedavno visoki srpski funkcioner nazvao pristup Kosovu. Nećemo mu nikad priznati državnost ali ga nećemo ni ometati u praktikovanju takvog svojstva, rekao je. U slučaju Ukrajine, ta formula glasi: sledićemo spoljnu politiku EU, na šta smo se obavezali, ali se nećemo priključiti njenim sankcijama Rusiji, jer nam one, zaista, nisu u interesu.

Zasad Srbija uspešno, kako se sugeriše, odžava balans između Zapada i Rusije. Ali, to je pokušala i Ukrajina pa unutrašnjom dezintegracijom plaća razapinjanje između dve suprotstavljene spoljne integracije.

Na kraju puta kojim se uputila, Srbija će morati da se opredeli jasnije od konstruktivne dvosmislenosti. Kako sada stvari stoje, prevagnuće integrisanje sa Zapadom, uz prihvatanje kriterijuma koji važe za sve članice Unije i pretendente za učlanjenje u nju.

MONITOR: Da li je stvarno racionalnost o kojoj govori Dačić rezultirala i sklanjanjem Zorane Mihajlović sa mjesta ministarke energetike? Prije nekoliko mjeseci iz Rusije je bilo više signala da je tadašnja ministarka energetike „nepodobna” za razgovore u vezi sa Južnim tokom?
PANTELIĆ: Nema opipljivih dokaza za vrlo rasprostanjene spekulacije o sastavljanju Vlade pod stranim pritiscima. Izvesno je, međutim, da svaka vlast nastoji da vodeći tim sastavi tako da ,,ne bode oči” nijednom od bitnih spoljnih partnera. Pomenuta rotacija, kao i pravljenje vladajuće koalicije – iako je izbori nisu iziskivali – mogli bi da se dožive kao izraz potrebe da vlast smanji dejstva i unutrašnje i spoljne opozicije.

MONITOR: Koliko je situacija u Ukrajini slična onoj u Gruziji gdje je došlo i do vojne intervencije Rusije i gdje se Zapad, podrškom ponašanju tadašnjeg prozapadnog predsjednika Gruzije Mihaila Sakašvilija, prilično kompromitovao?
PANTELIĆ: Sličnost vidim, pre svega, u zabludama lokalnih lidera da mogu da se upuste u nadmetanje s velikim silama, koje s njima imaju razrađene, a međusobno suprotstavljene, planove. Obema zemljama je bila ponuđena integracija sa Zapadom, da bi posle gruzijskog pokušaja da silom dovede u red pobunjene pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju, a nedavno i ukrajinskog lelujanja, propraćenog masovnim proevropskim i proruskim lomovima- i jedna i druga delovale kao čardaci ni na nebu ni na zemlji. Kad god jedna zemlja ne zna pouzdano šta će sa sobom, nađu se spoljni faktori koji znaju šta će s njom, čak toliko da ona više ne može ni sama sebe da prepozna.

Zanimljivo je, takođe, da je do ruske intervencije u Gruziji došlo ubrzo posle jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, a da se sada iz Moskve čula opaska ,,kad je moglo Kosovo /da se otcepi/ što ne bi mogao Krim”…

MONITOR: Kako ocjenjujete konzistentnost ponašanja Njemačke koja najviše pregovara oko ukrajinske krize?
PANTELIĆ: Nemačka je, i pre ukrajinske krize, najavila da će se više nego dosad politički angažovati na globalnom planu. Sada nastoji da opravda pripisanu joj ulogu vodeće evropske sile i da doprinese ublažavanju napetosti s Rusijom, kako ne bi, bar ne bitno, ugrozila ni vanredno važne ekonomske odnose s njom ni autoritet EU. Njena iskušenja u tom pogledu, neće biti manja, mada su neuporedivo različita, od onih koje ima Srbija u postavljanju prema uzrocima i posledicama ukrajinske krize.

MONITOR: Putin bi trebalo da krajem ovog mjeseca posjeti Kinu. On izgleda namjerava da ponudi nove trgovinske aranžmane Kini u vezi sa povećanjem izvoza energenata ne bi li tako kompenzirao gubitke od Zapada. No, ima i mišljenja da Kina ne namjerava da preko mjere ljuti Amerikance i Evropljane?
PANTELIĆ: Mislim da će Kina sopstveni ekonomski interes pretpostaviti zavrzlamama, proisteklim iz ukrajinske krize. Ona je prosperirala i u hladnom ratu, držeći se izreke ,,bolje je trgovati nego ratovati”. Njoj odgovara što Rusija strateški osporava dominaciju SAD, ali joj nikako ne bi odgovaralo da povezivanjem s Rusijom pokvari odnose za Zapadom, pogotovu ne sa Amerikom, s kojom je postala, takoreći, ekonomski sijamski blizanac.

Dodao bih, na kraju, da je svet ušao u tranziciju, još žešću nego što je mi osećamo na svojim leđima. Niti je Amerika više svemoćna kao što je bila, niti se zna kako će izgledati novi globalni poredak, s rastom sila kao što su Kina, Rusija, Indija, Brazil.

Odrediti realno mesto za sebe u svetu i sveta u sebi, u takvim okolnostima, danas je, za zemlje kao što su naše, veći izazov nego ikad u modernoj istoriji. Sve više će se tražiti svrstavanje, čak i kad se ne zna na šta će ono izaći. Izbori među ponuđenim spoljnim rešenjima biće znatno sudbonosniji od glasanja za neku od naših partija.

Gubitnici Evropa i Rusija

MONITOR: Na redu je treći paket sankcija SAD i EU prema Rusiji zbog kako se kaže, nepoštovanja dogovora iz Ženeve od 17. aprila. Da li je i Putin spreman da ide dalje?
PANTELIĆ: Ukrajinska kriza će potrajati. Možda čak preraste u dugotrajnu nestabilnost, poput Bliskog istoka. Najizvesnije je da Ukrajina više neće biti ono što je bila. Pripajanje Krima Rusiji deluje kao svršeni čin, ali se sada vodi strateška borba oko sudbine cele Ukrajine. Počeo je rat sankcijama između Zapada i Moskve. Ako se zaoštri, a izgleda da hoće, najveći gubitnici mogli bi da budu Evropa i Rusija, a najveći dobitnici- SAD i Kina. Vašington jer će se ojačati poljuljani smisao NATO, a time i uloga supersile. Peking, jer će obe strane, koje se međusobno blokiraju, pojačati saradnju s njom, kao finansijskim eldoradom.

Ne verujem, ipak, da će Putin ići na obustave gasa koje bi pogodile Evropu. Takav potez bi bio na obostranu štetu, jer Rusija, računa da isporučenim energentima dobije za uzvrat evropsku tehnologiju, neophodnu joj za projektovanu modernizaciju.

Šreder se, u skladu sa svojom biznismenskom aspiracijom, ističe u naporima da se EU i Rusija ne ograde jedna od druge. Na poslovnom planu došlo je i do neočekivanog kadrovskog osveženja- sin potpredsednika SAD Džozefa Bajdena postavljen je u upravni odbor najveće ukrajinske gasne kompanije…

Rusi i Crnogorci

MONITOR: Kako tumačite izjavu Sergeja Grizunova koji prvo kaže da Crna Gora nije spoljnopolitički prioritet Rusije,a onda superlativima obasipa premijera Đukanovića? Prenosi li se tako neka poruka ili je Grizunov tek ruski „nezavisni analitičar”?
PANTELIĆ: Pridruživanje Crne Gore sankcijama Zapada potiv Rusije, svakako će uticati na odnose između te dve države. U kojoj meri, zavisiće od objašnjenja do kojih se dođe u tajnoj diplomatiji. Izvesno je, međutim, da Balkan nije spoljnopolitički prioritet ni Rusije ni bilo koje druge velike sile. One su priorotet jedna drugoj. Balkan, čini mi se, ne predstavlja prioritet ni samom sebi, osim kad se to od njega traži kao kriterijum za šire, evropske pa i evroatlantske, integracije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo