Eho svjetskih kriza povremeno zakomplikuje i politike balkanskih država. Ova najnovija u Ukrajini, zakomplikovala je i unutrašnje odnose u državama prinuđenim da se izjašnjavaju o velikim globalnim poslovima. Kako se u tome snalazimo i koliko ćemo od toga dobiti ili izgubiti, razgovarali smo sa Momčilom Pantelićem, spoljnopolitičkim analitičarem, nekadašnjim glavnim urednikom beogradske Politike i njenim dopisnikom iz SAD, Kine i Argentine. Pantelić je danas kolumnista Novog magazina, član Foruma za međunarodne odnose EPUS i Saveta za štampu.
MONITOR: Kako tumačite tzv. izbalansirani stav Vlade Srbije prema krizi u Ukrajini?
PANTELIĆ: Živimo u svetu koji je izgubio ravnotežu, pa su pokušaji malih zemalja, kakve su balkanske, da u opštem debalansu izbalansiraju sebe, zahtevaju još veći oprez od onog kojim obrazlažu balansiranje. Sukob Zapada i Moskve oko sudbine Ukrajine doveo je Srbiju u krajnje delikatnu poziciju: da se opredeli između puta ka Evropskoj uniji, za šta su prvi put sve stranke koje čine njen parlament, i Rusije koja joj je glavni oslonac u naporima da otcepljenje Kosova ne dobije punu međunarodnu verifikaciju. Beograd mora, kao retko ko, da se dovija: da nastavi da insistira na neprikosnovenosti principa teritorijalnog integriteta, a da ne zameri Rusiji što je upravo prekršila to temeljno načelo međunarodnog prava. U vidu ima, očigledno, okolnost da je većina zemalja Zapada prethodno prekršila taj princip, kad je priznala nezavisnost Kosova.
Stoga, rekao bih, nastavlja s politikom ,,konstruktivne dvosmislenosti”, kako je nedavno visoki srpski funkcioner nazvao pristup Kosovu. Nećemo mu nikad priznati državnost ali ga nećemo ni ometati u praktikovanju takvog svojstva, rekao je. U slučaju Ukrajine, ta formula glasi: sledićemo spoljnu politiku EU, na šta smo se obavezali, ali se nećemo priključiti njenim sankcijama Rusiji, jer nam one, zaista, nisu u interesu.
Zasad Srbija uspešno, kako se sugeriše, odžava balans između Zapada i Rusije. Ali, to je pokušala i Ukrajina pa unutrašnjom dezintegracijom plaća razapinjanje između dve suprotstavljene spoljne integracije.
Na kraju puta kojim se uputila, Srbija će morati da se opredeli jasnije od konstruktivne dvosmislenosti. Kako sada stvari stoje, prevagnuće integrisanje sa Zapadom, uz prihvatanje kriterijuma koji važe za sve članice Unije i pretendente za učlanjenje u nju.
MONITOR: Da li je stvarno racionalnost o kojoj govori Dačić rezultirala i sklanjanjem Zorane Mihajlović sa mjesta ministarke energetike? Prije nekoliko mjeseci iz Rusije je bilo više signala da je tadašnja ministarka energetike „nepodobna” za razgovore u vezi sa Južnim tokom?
PANTELIĆ: Nema opipljivih dokaza za vrlo rasprostanjene spekulacije o sastavljanju Vlade pod stranim pritiscima. Izvesno je, međutim, da svaka vlast nastoji da vodeći tim sastavi tako da ,,ne bode oči” nijednom od bitnih spoljnih partnera. Pomenuta rotacija, kao i pravljenje vladajuće koalicije – iako je izbori nisu iziskivali – mogli bi da se dožive kao izraz potrebe da vlast smanji dejstva i unutrašnje i spoljne opozicije.
MONITOR: Koliko je situacija u Ukrajini slična onoj u Gruziji gdje je došlo i do vojne intervencije Rusije i gdje se Zapad, podrškom ponašanju tadašnjeg prozapadnog predsjednika Gruzije Mihaila Sakašvilija, prilično kompromitovao?
PANTELIĆ: Sličnost vidim, pre svega, u zabludama lokalnih lidera da mogu da se upuste u nadmetanje s velikim silama, koje s njima imaju razrađene, a međusobno suprotstavljene, planove. Obema zemljama je bila ponuđena integracija sa Zapadom, da bi posle gruzijskog pokušaja da silom dovede u red pobunjene pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju, a nedavno i ukrajinskog lelujanja, propraćenog masovnim proevropskim i proruskim lomovima- i jedna i druga delovale kao čardaci ni na nebu ni na zemlji. Kad god jedna zemlja ne zna pouzdano šta će sa sobom, nađu se spoljni faktori koji znaju šta će s njom, čak toliko da ona više ne može ni sama sebe da prepozna.
Zanimljivo je, takođe, da je do ruske intervencije u Gruziji došlo ubrzo posle jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, a da se sada iz Moskve čula opaska ,,kad je moglo Kosovo /da se otcepi/ što ne bi mogao Krim”…
MONITOR: Kako ocjenjujete konzistentnost ponašanja Njemačke koja najviše pregovara oko ukrajinske krize?
PANTELIĆ: Nemačka je, i pre ukrajinske krize, najavila da će se više nego dosad politički angažovati na globalnom planu. Sada nastoji da opravda pripisanu joj ulogu vodeće evropske sile i da doprinese ublažavanju napetosti s Rusijom, kako ne bi, bar ne bitno, ugrozila ni vanredno važne ekonomske odnose s njom ni autoritet EU. Njena iskušenja u tom pogledu, neće biti manja, mada su neuporedivo različita, od onih koje ima Srbija u postavljanju prema uzrocima i posledicama ukrajinske krize.
MONITOR: Putin bi trebalo da krajem ovog mjeseca posjeti Kinu. On izgleda namjerava da ponudi nove trgovinske aranžmane Kini u vezi sa povećanjem izvoza energenata ne bi li tako kompenzirao gubitke od Zapada. No, ima i mišljenja da Kina ne namjerava da preko mjere ljuti Amerikance i Evropljane?
PANTELIĆ: Mislim da će Kina sopstveni ekonomski interes pretpostaviti zavrzlamama, proisteklim iz ukrajinske krize. Ona je prosperirala i u hladnom ratu, držeći se izreke ,,bolje je trgovati nego ratovati”. Njoj odgovara što Rusija strateški osporava dominaciju SAD, ali joj nikako ne bi odgovaralo da povezivanjem s Rusijom pokvari odnose za Zapadom, pogotovu ne sa Amerikom, s kojom je postala, takoreći, ekonomski sijamski blizanac.
Dodao bih, na kraju, da je svet ušao u tranziciju, još žešću nego što je mi osećamo na svojim leđima. Niti je Amerika više svemoćna kao što je bila, niti se zna kako će izgledati novi globalni poredak, s rastom sila kao što su Kina, Rusija, Indija, Brazil.
Odrediti realno mesto za sebe u svetu i sveta u sebi, u takvim okolnostima, danas je, za zemlje kao što su naše, veći izazov nego ikad u modernoj istoriji. Sve više će se tražiti svrstavanje, čak i kad se ne zna na šta će ono izaći. Izbori među ponuđenim spoljnim rešenjima biće znatno sudbonosniji od glasanja za neku od naših partija.
Gubitnici Evropa i Rusija
MONITOR: Na redu je treći paket sankcija SAD i EU prema Rusiji zbog kako se kaže, nepoštovanja dogovora iz Ženeve od 17. aprila. Da li je i Putin spreman da ide dalje?
PANTELIĆ: Ukrajinska kriza će potrajati. Možda čak preraste u dugotrajnu nestabilnost, poput Bliskog istoka. Najizvesnije je da Ukrajina više neće biti ono što je bila. Pripajanje Krima Rusiji deluje kao svršeni čin, ali se sada vodi strateška borba oko sudbine cele Ukrajine. Počeo je rat sankcijama između Zapada i Moskve. Ako se zaoštri, a izgleda da hoće, najveći gubitnici mogli bi da budu Evropa i Rusija, a najveći dobitnici- SAD i Kina. Vašington jer će se ojačati poljuljani smisao NATO, a time i uloga supersile. Peking, jer će obe strane, koje se međusobno blokiraju, pojačati saradnju s njom, kao finansijskim eldoradom.
Ne verujem, ipak, da će Putin ići na obustave gasa koje bi pogodile Evropu. Takav potez bi bio na obostranu štetu, jer Rusija, računa da isporučenim energentima dobije za uzvrat evropsku tehnologiju, neophodnu joj za projektovanu modernizaciju.
Šreder se, u skladu sa svojom biznismenskom aspiracijom, ističe u naporima da se EU i Rusija ne ograde jedna od druge. Na poslovnom planu došlo je i do neočekivanog kadrovskog osveženja- sin potpredsednika SAD Džozefa Bajdena postavljen je u upravni odbor najveće ukrajinske gasne kompanije…
Rusi i Crnogorci
MONITOR: Kako tumačite izjavu Sergeja Grizunova koji prvo kaže da Crna Gora nije spoljnopolitički prioritet Rusije,a onda superlativima obasipa premijera Đukanovića? Prenosi li se tako neka poruka ili je Grizunov tek ruski „nezavisni analitičar”?
PANTELIĆ: Pridruživanje Crne Gore sankcijama Zapada potiv Rusije, svakako će uticati na odnose između te dve države. U kojoj meri, zavisiće od objašnjenja do kojih se dođe u tajnoj diplomatiji. Izvesno je, međutim, da Balkan nije spoljnopolitički prioritet ni Rusije ni bilo koje druge velike sile. One su priorotet jedna drugoj. Balkan, čini mi se, ne predstavlja prioritet ni samom sebi, osim kad se to od njega traži kao kriterijum za šire, evropske pa i evroatlantske, integracije.
Nastasja RADOVIĆ