Povežite se sa nama

MONITORING

Moldavka, neistinita priča

Objavljeno prije

na

Zarad dokazivanja sopstvene nevinosti, „ljudske superiornosti” i istine kao svog „saveznika”, prvooptuženi u ugašenom slučaju preprodaje i prisiljavanja na prostituciju Moldavke Svetlane Čebotarenko, nekadašnji zamjenik državnog tužioca Zoran Piperović, objavio je knjigu Moldavka, istinita priča. Na više od polovine rukopisa od 262 strane, autor, zbog „elementarne istine” i „ljudi koje voli”, objavljuje brojna dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka, izvještaje, ugovore… Samo, Piperović ne publikuje jedan od najintresantnijih papira. Onaj, koji je sačinjen prije svih: Zapisnik o ispitivanju okrivljenog. Njega.

Piperović, sada advokat, nudi javnosti sljedeće zapisnike o saslušanju, hronološki: oštećene Svetlane Čebotarenko od 3. 12. 2002. godine u krivičnom postupku protiv, takođe okrivljenog, Irfana Kurpejovića; svjedoka Mila Đukanovića od 6. 12. 2002. godine; Svetlane Čebotarenko od 28. 12. 2002. godine; svjedoka Nasera Boneštaja od 10. 01. 2003. godine; svjedoka Jovice Đokića od 21. 01. 2003. godine i svjedoka Božidara Vukčevića od 24. 01. 2003. godine.

Kako bi bio potpun, Piperović u knjizi navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. To su: dio zapisnika od 3. 12. 2002. godine; dijalog sudije Ane Vuković i S.Č. sa zapisnika od 4.12. 2002. godine; dio istog zapisnika, od 4. 12. 2002. godine, započet u 10 sati i 30 minuta; zapisnik od 8. 12. 2002. godine.

Niti u navedenim dokumentima, koja je u knjizi priložio Piperović, niti u navedenom spisku neobjavljenih dokumenata, nema Zapisnika o ispitivanju okrivljenog, Zorana Piperovića! To je, ujedno, prvi službeni zapisnik o ispitivanju bilo kog aktera u cijeloj aferi „S.Č.”, sačinjen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine.

Monitor je došao do Zapisnika, koji je sastavljen pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Podgorici Anom Vuković, u „krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i dr. zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo iz čl. 251 KZ SRJ u vezi čl. 201-a Zakona o izmjenama i dopunama KZ RCG.”

Piperović nije slučajno izostavio pomenuti dokument. Radi se o papiru koji na najbolji mogući način pokazuje koliko se, zapravo, može vjerovati autoru. Na drugoj strani Zapisnika, od ukupno četiri (svaku je, na dnu, uredno potpisao Piperović), osumnjičeni u svojoj odbrani, između ostaloga, navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani Zapisnika, tek nakon pitanja Suda (!), Piperović odgovara: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Dakle, vjerovali ili ne: na drugoj strani Piperović kaže kako „nikada u životu nije, a čak nije imao ni potrebu da plaća žene radi dobijanja seksualnih usluga”, dok na posljednjoj strani Zapisnika, stoji zabilježeno kako je „3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta…”!

Navedeni, veoma važan, Zapisnik – koji iz očiglednih razloga ne želi integralno da objavi – Piperović u knjizi interpretira na svoj način, kako njemu odgovara. Autor, na strani 24 knjige, ovako opisuje prvo ispitivanje kod sutkinje Vuković, koje je pretočeno u Zapisnik: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Iz navedenoga očigledno je: za potrebe svoje istine, iznijete u knjizi (čiji je sam urednik i izdavač), Piperović frizira Zapisnik. Iako manje bitno, nije zgorega pomenuti: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo, bitno: na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, Piperović nije, kako tvrdi u knjizi, dao samo potvrdan odgovor. Vidjeli smo u Zapisniku: Piperović je prvobitno dao potpuno negativan odgovor, pa, potom, na dodatno pitanje sutkinje – potvrdan! Kako mu, nakon toga, vjerovati?

Na drugom mjestu, strana 48, Piperović dodatno briše tragove svoje izjave sa ispitivanja:

„I zato, dok ležim i mislim o dvoličnosti, pada mi na um i dio mog iskaza kod Ane Vuković. Jesam li morao da priznam da sam bio u Oskaru? Kvari li to sliku o meni? Mora li se biti iskren? Šta ako ti iskrenost ne pomogne, već naprotiv, vezanome, otežava položaj? Držao sam da kod sudije, kada sam vidio zlo meni namijenjeno, budem istinit. Da u svojim očima, drugim čulima i mozgu ne ostavim trunku nečega što bi značilo da lažem. Da sam slagao, sve bih morao. Ostavio bih kod onih koji me znaju sumnju i za druge stvari.”

Opet Piperović ćuti o dijelu iskaza u kojem nije govorio istinu. Koji sada, objavljen, njegovim riječima rečeno – „ostavlja sumnju za druge stvari.”

Piperović Đukanovića dovodi u nezgodnu poziciju opisujući kada se on zakleo njegovoj ženi, Vesni, da ne zna ko je Svetlana Čebotarenko. Piperović, na 61. strani, piše: „Kaže (njegova supruga – prim. aut.) da joj je Đukanović u jednom trenutku kazao: ‘Kunem Vam se u jedno dijete da ne znam ko je ta žena.’ Piperović zaključuje: „I ja i Đukanović se ne bi kleli u najmilije”. Za Piperovića imamo – dokaz.

Piperović nije samo u knjizi izostavio Zapisnik o sopstvenom saslušanju, sa ciljem prikrivanja pune istine. Autor je medijima, među kojima je i Monitor, više puta, kako tokom same istrage (dok je objavljivanje dokumenata bilo zabranjeno), tako i u godinama koje su uslijedile, dostavljao selektirana dokumenta. Bez papira koji naša redakcija sada posjeduje.

Za takve medije, koji nijesu nasijedali na Piperovićevu zamku u vidu dozirano dostavljenih spisa predmeta, on u knjizi, na strani 101., navodi: ,,Kako ostati bastion istine i pravde, a uhvatiti sebe u epskoj laži. Laži koja te za vazda diskvalifikuje kao poštenoga.” Puška plemenita.

Piperović je inače opsjednut važnošću istine: ,,Ako si za istinu, uvijek je podrži. A najviše kada ti se ne dopada. Tek tada si pravi i iskreni borac za istinu. U svakoj drugoj varijanti si manipulant. Dosljednost u istini je jedina stvar koja te čini istinskim poklonikom. Istina je jedina stvar kod koje nema i ne smije da ima odstupanja iz ovog ili onog interesa i razloga.”

Što bi rekao pjevač Bora Đorđević – teoretski dobro zvuči, malčice je drukčije u praksi. Onoj Piperovićevoj. Vidimo to najbolje u Zapaisniku o njegovom ispitivanju. Koji je pokušao da sakrije ne bi li sebe prikazao kao nemoćnu žrtvu vjenčanu – istinom.

Doprinos pravničkoj kulturi

Nakon afere „S.Č.” Piperović je promptno razriješen dužnosti zamjenika državnog tužioca. Sada se, u knjizi, izruguje takvoj odluci viših institucionalnih instanci. Ironično piše: „Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…”

U Zapisniku o ispitivanju okrivljenog, do kojeg je došao Monitor, Piperović posredno priznaje mogućnost sopstvene moralne odgovornosti zbog korišćenja usluga prostitutki: „Mislim da ovo što sam uradio, tj. tačnije koristio seksualne usluge za novac, ovih djevojaka nije ništa što bi bilo inkriminisano, posebna je priča da li je moralno, misleći na mene kao porodičnog čovjeka.”

To što se ispostavilo da je, dok je obavljao jednu od najviših javnih funkcija u zemlji, redovno posjećivao javne kuće (čiji je rad nezakonit!) i koristio tamošnje usluge, nije mu smetalo da se nedavno javi na konkurs za vrhovnog državnog tužioca, nasljednika Ranke Čarapić. Prijava je odbijena zbog, kako je navedeno, nepotpune dokumentacije.

Pitanje je da li Piperović, prema slovu Zakona o advokaturi i Kodeksu profesionalne etike advokata Crne Gore, nakon svega što je o njemu isplivalo u javnost, uopšte može obavljati i advokatski posao. U članu 5 Zakona o advokaturi, koji se tiče uslova za bavljenje advokaturom, stav 6, stoji da ,,pravo upisa u imenik advokata ima lice koje je dostojno za bavljenje advokaturom u skladu sa Kodeksom profesionalne etike advokata.”

Pod odjeljkom Profesionalni ugled u Kodeksu profesionalne etike advokata, članu 5, stoji: ,,Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko javno narušavaju ili su narušavali ugled advokature.” I, na drugom mjestu: ,,Pri obavljanju advokatske profesije, u drugim javnim aktivnostima i u privatnom životu, kada je ovaj dostupan uvidu i ocjeni javnosti, advokat je dužan da čuva ugled advokature i vlastiti ugled, i da nastoji da doprinosi opštoj pravničkoj kulturi.”

Piperovićeva knjiga vrvi od elementarne nepismenosti i prostakluka: ,,volja guzici”, ,,jebeš razlog”, ,,jebem ti tu međunarodnu grupu…”, ,,jebenu paklicu žvake…”, ,,odlučili da me zajebavaju”, ,,u prkno meću”, ,,provod ti jebem”, ,,puvaju u dupe…”, ,,nijesam ni u govnima…”, ,,…u pizdu materinu…”…To valjda spada u – stil.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo