Povežite se sa nama

MONITORING

Moldavka, neistinita priča

Objavljeno prije

na

Zarad dokazivanja sopstvene nevinosti, „ljudske superiornosti” i istine kao svog „saveznika”, prvooptuženi u ugašenom slučaju preprodaje i prisiljavanja na prostituciju Moldavke Svetlane Čebotarenko, nekadašnji zamjenik državnog tužioca Zoran Piperović, objavio je knjigu Moldavka, istinita priča. Na više od polovine rukopisa od 262 strane, autor, zbog „elementarne istine” i „ljudi koje voli”, objavljuje brojna dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka, izvještaje, ugovore… Samo, Piperović ne publikuje jedan od najintresantnijih papira. Onaj, koji je sačinjen prije svih: Zapisnik o ispitivanju okrivljenog. Njega.

Piperović, sada advokat, nudi javnosti sljedeće zapisnike o saslušanju, hronološki: oštećene Svetlane Čebotarenko od 3. 12. 2002. godine u krivičnom postupku protiv, takođe okrivljenog, Irfana Kurpejovića; svjedoka Mila Đukanovića od 6. 12. 2002. godine; Svetlane Čebotarenko od 28. 12. 2002. godine; svjedoka Nasera Boneštaja od 10. 01. 2003. godine; svjedoka Jovice Đokića od 21. 01. 2003. godine i svjedoka Božidara Vukčevića od 24. 01. 2003. godine.

Kako bi bio potpun, Piperović u knjizi navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. To su: dio zapisnika od 3. 12. 2002. godine; dijalog sudije Ane Vuković i S.Č. sa zapisnika od 4.12. 2002. godine; dio istog zapisnika, od 4. 12. 2002. godine, započet u 10 sati i 30 minuta; zapisnik od 8. 12. 2002. godine.

Niti u navedenim dokumentima, koja je u knjizi priložio Piperović, niti u navedenom spisku neobjavljenih dokumenata, nema Zapisnika o ispitivanju okrivljenog, Zorana Piperovića! To je, ujedno, prvi službeni zapisnik o ispitivanju bilo kog aktera u cijeloj aferi „S.Č.”, sačinjen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine.

Monitor je došao do Zapisnika, koji je sastavljen pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Podgorici Anom Vuković, u „krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i dr. zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo iz čl. 251 KZ SRJ u vezi čl. 201-a Zakona o izmjenama i dopunama KZ RCG.”

Piperović nije slučajno izostavio pomenuti dokument. Radi se o papiru koji na najbolji mogući način pokazuje koliko se, zapravo, može vjerovati autoru. Na drugoj strani Zapisnika, od ukupno četiri (svaku je, na dnu, uredno potpisao Piperović), osumnjičeni u svojoj odbrani, između ostaloga, navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani Zapisnika, tek nakon pitanja Suda (!), Piperović odgovara: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Dakle, vjerovali ili ne: na drugoj strani Piperović kaže kako „nikada u životu nije, a čak nije imao ni potrebu da plaća žene radi dobijanja seksualnih usluga”, dok na posljednjoj strani Zapisnika, stoji zabilježeno kako je „3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta…”!

Navedeni, veoma važan, Zapisnik – koji iz očiglednih razloga ne želi integralno da objavi – Piperović u knjizi interpretira na svoj način, kako njemu odgovara. Autor, na strani 24 knjige, ovako opisuje prvo ispitivanje kod sutkinje Vuković, koje je pretočeno u Zapisnik: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Iz navedenoga očigledno je: za potrebe svoje istine, iznijete u knjizi (čiji je sam urednik i izdavač), Piperović frizira Zapisnik. Iako manje bitno, nije zgorega pomenuti: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo, bitno: na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, Piperović nije, kako tvrdi u knjizi, dao samo potvrdan odgovor. Vidjeli smo u Zapisniku: Piperović je prvobitno dao potpuno negativan odgovor, pa, potom, na dodatno pitanje sutkinje – potvrdan! Kako mu, nakon toga, vjerovati?

Na drugom mjestu, strana 48, Piperović dodatno briše tragove svoje izjave sa ispitivanja:

„I zato, dok ležim i mislim o dvoličnosti, pada mi na um i dio mog iskaza kod Ane Vuković. Jesam li morao da priznam da sam bio u Oskaru? Kvari li to sliku o meni? Mora li se biti iskren? Šta ako ti iskrenost ne pomogne, već naprotiv, vezanome, otežava položaj? Držao sam da kod sudije, kada sam vidio zlo meni namijenjeno, budem istinit. Da u svojim očima, drugim čulima i mozgu ne ostavim trunku nečega što bi značilo da lažem. Da sam slagao, sve bih morao. Ostavio bih kod onih koji me znaju sumnju i za druge stvari.”

Opet Piperović ćuti o dijelu iskaza u kojem nije govorio istinu. Koji sada, objavljen, njegovim riječima rečeno – „ostavlja sumnju za druge stvari.”

Piperović Đukanovića dovodi u nezgodnu poziciju opisujući kada se on zakleo njegovoj ženi, Vesni, da ne zna ko je Svetlana Čebotarenko. Piperović, na 61. strani, piše: „Kaže (njegova supruga – prim. aut.) da joj je Đukanović u jednom trenutku kazao: ‘Kunem Vam se u jedno dijete da ne znam ko je ta žena.’ Piperović zaključuje: „I ja i Đukanović se ne bi kleli u najmilije”. Za Piperovića imamo – dokaz.

Piperović nije samo u knjizi izostavio Zapisnik o sopstvenom saslušanju, sa ciljem prikrivanja pune istine. Autor je medijima, među kojima je i Monitor, više puta, kako tokom same istrage (dok je objavljivanje dokumenata bilo zabranjeno), tako i u godinama koje su uslijedile, dostavljao selektirana dokumenta. Bez papira koji naša redakcija sada posjeduje.

Za takve medije, koji nijesu nasijedali na Piperovićevu zamku u vidu dozirano dostavljenih spisa predmeta, on u knjizi, na strani 101., navodi: ,,Kako ostati bastion istine i pravde, a uhvatiti sebe u epskoj laži. Laži koja te za vazda diskvalifikuje kao poštenoga.” Puška plemenita.

Piperović je inače opsjednut važnošću istine: ,,Ako si za istinu, uvijek je podrži. A najviše kada ti se ne dopada. Tek tada si pravi i iskreni borac za istinu. U svakoj drugoj varijanti si manipulant. Dosljednost u istini je jedina stvar koja te čini istinskim poklonikom. Istina je jedina stvar kod koje nema i ne smije da ima odstupanja iz ovog ili onog interesa i razloga.”

Što bi rekao pjevač Bora Đorđević – teoretski dobro zvuči, malčice je drukčije u praksi. Onoj Piperovićevoj. Vidimo to najbolje u Zapaisniku o njegovom ispitivanju. Koji je pokušao da sakrije ne bi li sebe prikazao kao nemoćnu žrtvu vjenčanu – istinom.

Doprinos pravničkoj kulturi

Nakon afere „S.Č.” Piperović je promptno razriješen dužnosti zamjenika državnog tužioca. Sada se, u knjizi, izruguje takvoj odluci viših institucionalnih instanci. Ironično piše: „Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…”

U Zapisniku o ispitivanju okrivljenog, do kojeg je došao Monitor, Piperović posredno priznaje mogućnost sopstvene moralne odgovornosti zbog korišćenja usluga prostitutki: „Mislim da ovo što sam uradio, tj. tačnije koristio seksualne usluge za novac, ovih djevojaka nije ništa što bi bilo inkriminisano, posebna je priča da li je moralno, misleći na mene kao porodičnog čovjeka.”

To što se ispostavilo da je, dok je obavljao jednu od najviših javnih funkcija u zemlji, redovno posjećivao javne kuće (čiji je rad nezakonit!) i koristio tamošnje usluge, nije mu smetalo da se nedavno javi na konkurs za vrhovnog državnog tužioca, nasljednika Ranke Čarapić. Prijava je odbijena zbog, kako je navedeno, nepotpune dokumentacije.

Pitanje je da li Piperović, prema slovu Zakona o advokaturi i Kodeksu profesionalne etike advokata Crne Gore, nakon svega što je o njemu isplivalo u javnost, uopšte može obavljati i advokatski posao. U članu 5 Zakona o advokaturi, koji se tiče uslova za bavljenje advokaturom, stav 6, stoji da ,,pravo upisa u imenik advokata ima lice koje je dostojno za bavljenje advokaturom u skladu sa Kodeksom profesionalne etike advokata.”

Pod odjeljkom Profesionalni ugled u Kodeksu profesionalne etike advokata, članu 5, stoji: ,,Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko javno narušavaju ili su narušavali ugled advokature.” I, na drugom mjestu: ,,Pri obavljanju advokatske profesije, u drugim javnim aktivnostima i u privatnom životu, kada je ovaj dostupan uvidu i ocjeni javnosti, advokat je dužan da čuva ugled advokature i vlastiti ugled, i da nastoji da doprinosi opštoj pravničkoj kulturi.”

Piperovićeva knjiga vrvi od elementarne nepismenosti i prostakluka: ,,volja guzici”, ,,jebeš razlog”, ,,jebem ti tu međunarodnu grupu…”, ,,jebenu paklicu žvake…”, ,,odlučili da me zajebavaju”, ,,u prkno meću”, ,,provod ti jebem”, ,,puvaju u dupe…”, ,,nijesam ni u govnima…”, ,,…u pizdu materinu…”…To valjda spada u – stil.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo