Povežite se sa nama

MONITORING

MOŽE LI VLAST REPRESIJOM OJAČATI DRŽAVNE FINANSIJE: U potrazi za novcem

Objavljeno prije

10 godina

na

fep-pluzine

Nešto se sprema. Iako su nebrojeno puta do sada porekli mogućnost da će se država već naredne godine suočiti sa velikim nevoljama u pokušaju da odgovori rastućim finansijskim problemima, izvršna vlast radi na paketu mjera dostojnih vanrednog stanja.

Iz Ministarstva finansija potvrdili su da predano rade na rješenjima kojima će, navodno, pored ostalog, još jednom reformom poreske politike – uravnotežiti prihode i rashode državne kase. Tako što će, u najkraćem, stvoriti zakonske uslove da: krivično gone poslodavce koji zapošljenima isplate plate bez plaćanja obaveznih poreza i doprinosa; srezati zarade na zakonski minimum (193 eura) u državnim i javnim preduzećima koja posluju sa gubitkom i pokušati da ograniče učešće of- šor kompanija u ovdašnjem privrednom životu.

Pođimo sa tanjeg kraja. Ili makar od onoga što se u ovom trenutku čini kao najlakše razumljivo i najmanje sporno.

Godinama sve DPSDP-ove vlade su, i pored upozorenja domaćih i stranih ekonomskih stručnjaka, forsirale saradnju sa of-šor kompanijama. Savršeno svjesni svih rizika i (državnih) gubitaka koji takav model poslovanja nosi sa sobom.

Štoviše, u jednom momentu (na prelazu dva vijeka) među ovdašnjim vlastodršcima zaživjela je ideja da Crnu Goru profilišu kao of-šor destinaciju i tzv. poreski raj. Vođeni su idejom da će Kipar – tada omiljena adresa za skladištenje novca ovdašnjih tranzicionih dobitnika i njihovih mentora – zbog započetog postupka pristupanja EU morati da evropskim pravilima prilagodi bankarske propise.

Onda je, 2001. iz Moskve stigla vijest da je Ruska Federacija stavila Crnu Goru na spisak zemalja osumnjičenih za pranje novca. Informaciju je pratio podatak prema kome su ruske banke, u tom momentu, na računima svojih of-šor podružnica u Crnoj Gori držale između 2,5 i četiri milijarde dolara. I iz Vašingtona su stigli zahtjevi da se stavi tačka na crnogorski of-šor biznis. Pritiješnjen interesima ,,strateških partnera” Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija, u ime Vlade od Ustavnog suda je zatražio da vladin zakon proglasi – neustavnim. Elaboracija tog zahtjeva predstavlja upečatljivo svjedočanstvo o metodama DPS vladavine. ,,Crnoj Gori su trebale pare, pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u dopisu Ministarstva Ustavnom sudu. ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija, pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

Situacija slična današnjoj. Izvršna vlast personifikovana u liku Mila Đukanovića dugo je preko učešća of-šor kompanija u procesu privatizacije prenosila bogatstva i moći iz državnih u privatne (do danas nepoznate) ruke. Lako prigrabljeno nerezonski je trošeno, novonastale vrijednosti nema, pa država nema novca za izvršavanje osnovih funkcija: zdravstvena zaštita, obrazovanje, bezbjednost.

I izlaz se traži u nerezonskim rješenjima.

Nije sporna želja države da se od of-šor kompanija – koje smo prizvali i prihvatili, a neke i osnovali – naplati pripadajući porez. Sporna je mogućnost da se taj naum sprovede. Država, pravdajući se ,,nacionalnim interesima” od plaćanja poreza, doprinosa, carina i najvećeg dijela akciza oslobađa projektante, izvođače i podizvođače na planiranoj dionici autoputa Smokovac – Mateševo. Istovremeno će taj novac pokušati da nadomjesti naplatom od manje podobnih. Ili manje moćnih. Politički i ekonomski.

„Ministarstvo finansija, u okviru buduće reforme poreske politike kao novi vid borbe protiv sive ekonomije i sprečavanja poreske evazije (izbjegavanje plaćanja poreza – prim. Monitora) razmatra i mogućnost revidiranja nacionalnog zakonodavstva. U tom smislu, jedan od predloga mogao bi se odnositi na uvođenje novog krivičnog djela u okviru Krivičnog zakonika kojim bi se sankcionisalo isplaćivanje zarada zaposlenih bez obračunatih poreza i doprinosa”, saopštili su iz Ministarstva.

Ideja prema kojoj bi isplate plate bez plaćanja obaveznih poreza i doprinosa predstavljala krivično djelo (i donosilo određenu zatvorsku kaznu) zaslužuje detaljniji osvrt.

Ako poslodavac – bilo iz bezobrazluka (moći) ili zbog nedostatka novca – ne ispuni zakonsku obavezu da jednom mjesečno, isplati plate zapošljenima, on onda može biti novčano kažnjen, maksimalnom kaznom od 20 hiljada eura. Kazna, svima je znano, nije obavezna. A ako isti poslodavac zapošljenima isplati neto plate, odlažući plaćanje poreza i doprinosa za bolje dane, može završiti u zatvoru!? Pod uslovom da nije, recimo, Milo Đukanović čija je Global Montenegro obaveze prema državi izmirila tek kada su podaci o njenim (višemjesečnim) dugovima prema budžetu dospjeli u novine.

Primjer nije usamljen. Sjetimo se kako je država kao poslodavac radnicima Radoja Dakića ostala dužna više od 80 plata. Niko zbog toga nije odgovarao. To ni ubuduće neće biti krivično djelo. Fabrika elektroda u Plužinama (državno vlasništvo nakon što je prošli premijer Igor Lukšić većinski paket akcija praktično oteo Dušku Kneževiću) nalazi se pred stečajem. Radnicima se plate duguju duže od dvije godine. Doprinosi nijesu plaćani od 2007. pa fabrika po tom osnovu državi duguje preko tri miliona. Neko je zbog toga podnio ostavku, otišao u zatvor ili odgovarao pred Glavnim odborom neke od vladajućih partija? Taman posla. Fabrika će u stečaj, radnicima je najavljeno da će im vlast – nezakonito – isplatiti otpremnine veće od 10 hiljada eura. Ista je priča sa Pobjedom. I nikome ništa.

Zamislimo da je vlasnik iste fabrike ujedno i funkcioner neke opozicione partije ili aktivista NVO sektora. I da su na snazi najavljeni propisi Ministarstva finansija prema kojima se zbog neurednog plaćanja poreza i doprinose može otići u zatvor. Gdje bi ta persona dočekala predstojeće praznike?

Nemojte samo citirati američku poslovicu prema kojoj se plaćanje poreza, kao i smrt, ne mogu izbjeći. Demantovaće vas podaci Poreske uprave Crne Gore. Po njihovom računu, 1. oktobra ove godine samo je 550 najvećih poreskih dužnika državi dugovalo skoro 93 miliona eura na ime neizmirenih poreza i doprinosa na plate i ostala lična primanja. Iz Poreske uprave stiže i računica prema kojoj je od tog duga (možda) moguće naplatiti samo 51,5 miliona, koliko državi duguju još aktivna preduzeća. Ostali su u stečaju ili su već izbrisani iz registra preduzeća.

Mjesecima pitamo ko je – imenom, prezimenom i političkom, odnosno, partijskom funkcijom – dozvolio da se poreski dug nagomila. I prema kojim kriterijumima se biraju firme kojima je omogućeno da te dažbine ne plaćaju godinama. Odgovora nema.

Zato znamo da su na istu ideju, nešto ranije, došli zvaničnici Republike Srpske. Tamo je Vlada još 2012. predložila da neplaćanje plata i pripadajućih dažbina postane krivično djelo. Ali samo pod uslovom da poslodavac na računu ima potrebni novac.

Uglavnom, teško je zamisliti da bi takva odluka mogla privući potencijalne investitore i olakšati privređivanje onima koji su osuđeni na biznis u Crnoj Gori – vlasnicima malih i srednjih preduzeća koji ionako, uz par telekomunikacionih kompanija i desetak banaka, najažurnije pune budžet. Bilo bi zanimljivo vidjeti onoga ko će svoju životnu ušteđevinu uložiti u biznis po cijenu da ode u zatvor ukoliko ne uplati doprinose. Mnogo razumnije, u tom slučaju, djeluje ideja o nekom tranzitnom biznisu pod okriljem države.

Ni ideja da se zapošljenima u državnim preduzećima koja posluju sa gubitkom plate smanje na zakonski minimum (193) nije originalna. Sličnu odluku jesenas je, pod pritiskom MMF-a, najavio srpski ministar finansija Dušan Vujović. Znači li to da će piloti Montenegroerlajnsa, ili kapetani Crnogorske plovidbe pilotirati za dnevnicu od tri eura? Ili da će za isti novac morati da rade komunalci koji su, i sinoć, od mraka do zore, praznili kontejnere ispred naših stanova. Njihova krivica je to što prosječno crnogorsko domaćinstvo nije u stanju da plati vlastite račune. Treba li smanjenjem plate kazniti zapošljene na crnogorskoj Željeznici (Prevoz, Infrastruktura, Montekargo…). Jedne jer nijesu profitabilni uz cijenu prevoza putnika na relaciji Podgorica – Nikšić za jedan euro. Druge zato što u nedostatku saobraćaja nemaju dovoljno novca za minimalno održavanje pruge. Treće – jer u zemlji u kojoj je vlast ubila industriju nemaju dovoljno roba za prevoz? Ili su krivci za sve to, ipak, na nekon drugom mjestu?

Stvari možemo postaviti i ovako: da li će ministri, u slučaju budžetskog deficita, primati platu od 193 eura? Ko će od njih otići u zatvor zbog pada državnih garancija prema privatnim kompanijama koje su budžet koštale stotine miliona eura, a koje su, prema nalazima državnih revizora, date na nezakonit način. Šta ćemo sa potpisnicima privatizacionih ugovora za preduzeća koja su umjesto obećanih investicija i modernizacije opljačkana i gurnuta u stečaj? Ili je pravedno da sav ceh padne na pleća vlasnika obližnje piljare. I njegovu komšinicu iz hemijske čistione. Sumnjivi su oni nama bili još od početka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo