Umjesto da dobije pohvalu što je otkrila manjak u banci, Leposava Fabris je pozvana na disciplinsku odgovornost. Ponadala se da će državne institucije ispraviti stvari, ali se to nije desilo

Leposava Fabris, sada penzionerka, jedna je od prvih osoba u Crnoj Gori koja je prijavila mobing na poslu. Nije uspjela da ga dokaže na sudu. I danas sa žarom priča kako je u skladu sa profesionalnom etikom nakon uočenog manjka u banci u kojoj je radila, kao ,,nagradu” dobila pokretanje disciplinskog postupka, premještanje i smanjenje plate, da bi na kraju bila prinuđena da se penzioniše.

Ona je preko dvije decenije radila u Lutriji Crne Gore, bila je upravnica svih objekata ovog preduzeća u Budvi, sve do privatizacije 2004. godine. Te godine zapošljava se u Komercijalnoj banci AD Budva, kao stručna saradnica u platnom prometu sa inostranstvom. Kaže da je to bio zahtjevan posao jer je organizovala i pratila uplate pomoraca, te da je bilo dana kada je stizalo i više hiljada takvih uplata. Njen trud ubrzo primjećuju osnivači banke u Beogradu,  pa postaje šefica sektora disoponibiliteta, akreditiva i garancija.

Zbog lošeg zdravstevnog stanje, i neophodnosti da u Brezoviku obavi pretrage,  sredinom 2007. odlazi na bolovanje. ,, Kad sam se vratila, par mejseci kasnije, zatekla sam haos. Nedostaju predmeti, dokumentacija složena u kesama za smeće”, priča Fabris.

Postavljaju je za šeficu platnog prometa sa inostranstvom.   ,,Utvrdila sam da je neusaglašenost računa oko pola miliona eura. Znala sam da sve to ne mora biti manjak, već što je dijelom i bilo, pogrešno knjiženje”. Nakon mjeseci provjere dokumenata utvrdila je da manjak ipak postoji: ,,Došla sam do toga da je manjak 41.553 eura na računima fizičkih lica”, kaže Fabris. Obavjestila je direktore o tome. Pojedini  od njih su bili ljuti zbog tog saznanja pa su je istjerali iz kancelarije.

,,Nikoga nisam optuživala, samo sam ih uporno podsjećala na taj minus. I to više direktora koji su se mijenjali”, naglašava Fabris. Kaže da njima to možda i nije izgledalo tako strašno, s obzirom na to da su članovi upravnog odbora banke mjesečno primali više od 5.000 eura, a predsjednik do 10.000.

Internoj reviziji u banci, koja je obavljena 2009. godine, promiče manjak, pa ih Fabris upozorava na njega: ,,Tada se desi čudo – proglašena sam krivom što sam revizoru kazala za manjak. Onda kreće šikaniranje – odakle meni pravo da ja to kažem, iako ja vodim tu službu, kako sam smjela, kako sam mogla…”, prisjeća se Fabris.

Krajem te godine zovu je direktori na razgovor, tačnije dogovor oko zatvaranja minusa. ,,Začuđeno sam ih pitala kako. Predložili su da minus zatvorimo na teret klijenata i od prihoda banke provizije od prinudne naplate. Nijesam pristala na to. Pitali su me kako smijem da odbijem i upozorili me da je to teža povreda radne obaveze. Ja sam im kazala da ako oni hoće to da urade da sami i potpišu jer ja to neću potpisati”, priča Fabris.

U jednom od kasnijih obraćanja direktorima navodi: ,,Riješili ste, 41.552 eura negativnog salda fizičkih lica naložili ste mi i potpisali da se nadoknadi od prihoda od provizije, loro i nostro doznaka, i provizije prinudne naplate, a što je najgore, sa računa klijenata: Uriona, Ribarstva, Prevoz komerca, Bambis stolarije, Min investa, Savic company…”.

Od tada počinje mobing, kaže, instruiranje zapošljenih protiv nje i bodrenje na neposlušnost.

,,Kako sam ja vršila autorizaciju, donijeli su odredbu da više ne kontrolišem uplate. Tako mi je podmetnuto da potpišem predmet od 138.000 eura, bez gledanja i provjere. Srećom provjerim to i kažu mi da tog plaćanja nema. Napišem prijavu da se to provjeri. Iz centrale u Beogradu su rekli da je to nečuveno da se bez provjere traži potpisivanje. Još jednom je drugo lice to pokušalo. I to sam otkrila i nakon toga su ta lica dobila samo opomenu”, kaže Fabris.

Ona tvrdi da je uprava banke instruirala dvoje zaposlenih koji su podnijeli prijavu protiv nje za mobing. Uslijedio je disiplinski postupak koji nikada nije završen.

Pokazuje brojne pohvale njoj lično od strane kompanija sa kojima je preko banke sarađivala. I mišljenja kolega: ,,izuzetan radnik i pravi profesionalac u svom poslu’’, ,,veliki čovjek, dobar drug i himanista’’, ,,sve što sam naučila mogu da zahvalim njoj’’, ,,saradnja i rad je besprekoran’’…

Nakon toga Fabris dobija premještaj u Petrovac i smanjenje plate od 300 eura. ,,Morala sam taj premještaj potpisati jer bi u suprotnom dobila otkaz. Tada sam otvorila bolovanje i pokrenula tužbu za mobing”, kaže.

Osnovni sud u Podgorici, sudija Zoran Šćepanović, u februaru 2014. odbija tužbu za mobing protiv Komercijalne banke.  Kako su pojedini bivši direktori Komercijalne u međuvremenu prešli u Prvu banku, nevladina organizacija Vladavina prava komentarisala je ovaj slučaj ovako: ,,Nejasno nam je da li je Fabris radila u Prvoj banci ili Komecijalnoj banci AD Budva, jer su svjedoci koji su je optužili za GNIBOM (neprijateljska akcija prema nadređenim rukovodiocima pr.a.) zaposleni u Prvoj banci, i njima ona nije bila pretpostavljena, a njihovo svjedočenje je sudiji Šćepanoviću bio krunski dokaz”.

Iz ove organizacije su naveli da sudija nije uzeo u obzir nalaz vještaka medicinske struke da je zdravstveno stanje tužilje posljedica mobinga, kao ni izjavu svjedoka da je nepravedno optužio Fabris na nagovor pretpostavljenih, kao ni tvrdnju da je uprava banke ,,zaprijetila da će ostati bez posla svako ko stane na njenu stranu jer ona nema šta više da traži u banci”.

S druge strane, Komercijalna banka se oglasila saopštenjem: ,,Kroz iskaze svjedoka i dokazni materijal pokazalo se da prije ima mjesta GNIBOM-u kao opozitu MOBING-a, jer je po ocjeni suda, preovlađujući broj saslušanih nepristrasnih svjedoka u svojim iskazima potencirao ne samo da nije bilo mobinga prema tužilji, već naprotiv da su oni – svjedoci bili žrtve mobinga i zlostavljanja od strane tužilje”.

Fabris je uspjela da, nakon ovoga, preko Osnovnog suda u Kotoru od banke naplati neisplaćene prekovremene sate, praznike i godišnje odmore.

Uporedo sa tužbom za mobing, Fabris je guverneru Centralne banke CG Radoju Žugiću i viceguverneru Veliboru Miloševiću uputila dokumentaciju i zamolila da izvše kontrolu Komercijalne banke. Upozorila je kako je zatvoren manjak od 41.553 eura i na ostale probleme u radu banke.

,,Kada sam Miloševiću, koji je vršio kontrolu sve ispričala, on mi je rekao – Ovdje će neko u zatvor da pođe”, priča Fabris.

Ali nije bilo tako, na kraju je i CBCG konstatovala da nepravilnosti, kao što su greške u knjiženjima i nepoštovanje internih procedura, nijesu imale materijalni značaj, te da klijenti nijesu pretrpjeli nikakvu štetu.

Fabris je podnijela krivičnu prijavu i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru. Tadašnji tužilac Boris Savić je početkom 2013. prijavu arhivirao. Kao razlog naveo je Izveštaj o kontorli CBCG iz kojeg proizilazi da u radu banke nije bilo nezakonitosti, niti je bilo kome pričinjena materijalna šteta ili korist, a vezano za greške u poslovanju u sektoru platnog prometa sa inostranstvom.

Na presudu o mobingu žalila se Višem sudu. U međuvremenu je tužilac Savić postao predsjednik ovog  suda. Žalba je odbijena.

Fabris je nakon ovakvog odgovora institucija, a kako je stekla uslov, 2013. godine, otišla u penziju.

Predrag NIKOLIĆ