Povežite se sa nama

MONITORING

Moć tajni

Objavljeno prije

na

Zbog čega je Vladan Joković dao ostavku? Ili je zapravo smijenjen? Saopštenje o rezignaciji mu je nedorečeno, no šef tajne službe postao je bivši zbog afere listing.

Epilog sa Jokovićem je naizgled logičan, jer je ANB zatajila u svojoj zakonskoj obavezi da predsjednika Vlade kontraobavještajno zaštiti. Agencija je morala imati najmanje okvirnu procjenu ili dostaviti rana saznanja da će se objaviti stvarni ili krivotvoreni dokument koji će diskreditovati premijera, njihovog poslodavca. Izgleda da ANB nije pravovremeno alarmirala da se nešto slično sprema, niti je kasnije dostavila vjerodostojan izvještaj ko u listingu vuče konce i napada Igora Lukšića i njegovog ministra vanjskih poslova na temelju dokumenta koji, nota bene, jeste bio u posjedu državne administracije.

Najmanje jedanput neđeljno, ANB posebnim izvještajem o bezbjednosno interesantnim događajima informiše i premijera; po potrebi, vanredno, to se radi i usmeno. Lukšić 23. decembra na TV IN saopštava da nije dobio novija saznanja od onih koje je imao 4. decembra kada je listing i objavljen. U prijevodu, ni ANB ništa u međuvremenu specijalno nije doznala a da mu je predočila. Tri dana nakon Lukšićeve izjave, „vođen ličnim razlozima”, Joković podnosi ostavku.

Opisana verzija, velimo, naizgled je logična, ali samo pod uslovom da je Lukšićev listing zbilja krivotvoren. Razvoj događaja sve više postaje inverzivan, tipičan za prilike – sjetimo se raskola DPS-a – kad zavađeni glavari i njihove podivljale obavještajno-policijske frakcije raščišćavaju međusobne odnose. Glavnu radnju treba držati u diskreciji, a javno mišljenje spinovati prema nebitnim detaljima i proizvoditi masovne halucinacije. Ko god pobjedi, biće mu neprijatno ukoliko javnost bude sablaznuti svjedok svih rundi unutrašnje borbe za vlast.

Naime, oko listinga zatrpani smo kontradiktornim informacijama i najčešće kojekakvim komentarima; zamagljuju povod afere, koji glasi: Igor Lukšić i Milan Roćen (ni)jesu bili u kontaktu sa Darkom Šarićem.

Sve poznate okolnosti oko Šarića upućuju najmanje na suptilan rezime kako nije bilo razloga da ne kontaktira jula i avgusta 2008. sa Igorom Lukšićem, tadašnjim ministrom finansija, Roćenom ili nekim drugim iz DPS gremija.

Vrijedi ukratko ponoviti neke od provjerenih činjenica koje su same po sebi teže od dokazne vrijednosti bilo kojeg listinga: da je Šarić, onomad potencijalni investitor, domaćim bankama upumpao desetine miliona of šor eura koje je zaradio na kokainu; sa Vladom Crne Gore postojale su kombinacije oko cementare u Otilovićima kod Pljevalja od nekih 250 miliona eura; i posebno interesantno – uredno je, tokom postupka sticanja državljanstva, prošao bezbjednosnu provjeru ANB-a.

Protiv Darka Šarića u Crnoj Gori nije podignuta nikakva tužba. Da nije poćernice Interpola i senzitivnosti koju održavaju nezavisni mediji, Šarić bi mogao odnekud izroniti kao slobodan čovjek, sa Roćenom na kafi u Grandu, na promociji najnovije zbirke Lukšićeve poezije ili nekom drugom fensi mjestu.

Lukšićeva tvrdnja da nije bio u telefonskom kontaktu sa Šarićem temelji se na podacima provajdera mobilne telefonije i Uprave policije (UP), dostavljenim specijalnoj tužiteljki Đurđini Ivanović, te njenoj brzometno ispaljenoj kvalifikaciji da su premijer i njegov ministar žrtve falsifikata.

No, provajder čiji je Lukšić jula i avgusta 2008. bio pretplatnik ili korisnik, specijalnom tužilaštvu nije predočio autentičan listing iz toga perioda, jer ih navodno nema, već „podatke o saobraćaju”, čime se samo posredno dokazuje da navodno nije komunicirao sa telefonima iz mreže drugog provajdera (Lukšić je imao pozivni 067, Šarić 069).

Autentičan listing, tvrdio je Veselin Veljović, nalazi se u posjedu UP-a i u njemu nema Lukšića ili Roćena. Ali, taj je listing, okreni-obrni, sve i pod neopreznom pretpostavkom da na njemu dobri ljudi iz vrha policije nijesu intervenisali, pribavljen nezakonito. UP je, dakle, predočila specijalnom tužilaštvu dokument do kojeg je došla teškom zloupotrebom ovlašćenja, jer 2008. nije imala zakonsko pokriće za pristup mobilnoj telefoniji, niti potpisan ugovor sa provajderom da pribavlja listing, makar on bio i Darka Šarića.

E sad, nijesu li iz UP-a na početku afere tvrdili i da je listing, zapravo više njih, Nasera Keljmendija falsifikat, da bi nekoliko osoba, uključujući i policijske službenike, ipak potvrdilo kako su sa Keljmendijem bili u telefonskim kontaktima!

Upravo ti Keljmendijevi listinzi, takođe dostavljeni preko medija specijalnom tužilaštvu, bačaju novo svjetlo i na otvorene kontroverze slučaja Lukšića i Roćena. Prva u nizu važnih činjenica glasi da je UP od januara do juna 2007. držala pod mjerama tajnog nadzora Duška Golubovića, u to vrijeme vjerovatno šefa operative ANB-a. Da Golubović jeste bio u kontaktu sa Keljmendijem, potvrdili su i Veselin Veljović i Vladan Joković 23. decembra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Joković je objasnio da je veza sa licima kalibra Keljmendija sastavni dio Golubovićevog posla.

Osim sa Keljmendijem, Golubović je u tom periodu kontaktirao i sa Ivanom Mašulovićem, sadašnjim pomoćnikom ministra odbrane, prethodnim savjetnikom za bezbjednost Igora Lukšića. Mašulović je, dok je između januara i juna 2007. Golubović nadziran iz UP-a, bio kod Milana Roćena savjetnik ministra za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova.

Keljemendijevi listinzi, sada u posjedu specijalnog tužilaštva, obuhvataju i druga, ne toliko bezbjednosno interesantna lica, koliko ona iz familijarnog i ortačkog kruga istaknutih javnih funkcionera.

Registrovan je i kontakt kosovsko-bosanskog biznismena na broj telefona čiji je vlasnik ili korisnik Predrag Bajović, jedan od vlasnika firme Atena-Bohor. Bajović je šura Igora Lukšića, dok je premijerova supruga – prema podacima kartona Komisije za utvrđivanje konflikta interesa – zaposlena u Ateni-Bohor.

Ispitali smo još neke činjenice oko te firme, pa došli do podatka da je investitor poslovno-stambenog centra u Lapčićima kod Budve za čiju je izgradnju angažovan Bemaks, firma u navodnoj vezi sa Milanom Roćenom, čiji je prijatelj Ranko Ubović, vlasnik Granda, takođe na Keljmendijevom listingu, itd. itd.

Ukoliko preispitamo hronologiju, utvrdićemo kako su se, jedan za drugim, Milo Đukanović, Duško Marković, pa Igor Lukšić, kroz odvojene izjave, izjasnili da sve u svemu, ne očekuju da će se utvrditi ko je „najodgovorniji” u listingu. Jedino je, iz nekih razloga, Milan Roćen 16. decembra u intervjuu za TV Vijesti insistirao da se stvari išćeraju na čistac.

Ukoliko su Đukanović, Marković i Lukšić i dogovorili da se „stane na loptu”, do toga nije došlo ili nije u ovoj fazi. Na primjer, Duško Marković je za TVCG 29. decembra kazao da su događaji oko listinga „zatekli i policiju i tužilaštvo, jer njihove reakcije, na početku, nijesu bile na nivou tog profesionalnog izazova”. Reakcije „na početku”, podsjetimo, bile su – Lukšić i Roćen su nevine žrtve krivotvorenja.

Sve to je prolegomena da oko listinga, svjedočanstava ko je s kim od zvaničnika bio u sumnjivim dilovima, nema nevinih. Još gore: svi imamo razloge za zabrinutost, jer su dvojica stranih državljana sa reputacijom regionalnih mafijaša, Darko Šarić i Naser Keljmendi, svojim listinzima, originalnim i falsifikovanim vezama sa glavnim nosiocima državnih funkcija temeljno zaljuljali političku scenu. Pametnom dosta na temu naše suverenosti koju potkopavaju oni što se u nju cinično zaklinju.

Kadrovi

Nakon predugih šest godina na čelu policije, Veselin Veljović je sklonjen sa dužnosti direktora UP-a. Zauzeće mjesto savjetnika Filipa Vujanovića za bezbjednost i odbranu.

Novi šef policije je Božidar Vuksanović, zasad sa statusom vršioca dužnosti. Vlada je prethodno usvojila prijedlog Zakona o unutrašnjim poslovima kojim se UP, sada samostalni organ uprave, vraća u okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova.

Vukasnović, kao i kandidat za direktora ANB-a Mevludin Nuhodžić, tipični su partijski vojnici čija fanatizovana poslušnost nema mnogo margini za popravku.

Glavnu ulogu oko izbora šefova policije i tajne službe, prema ustavu i zakonima, ima Igor Lukšić. On ima iskustvo saradnje sa Nuhodžićem i Vuksanovićem, jer su oni direktori Uprave za imovinu i Uprave carina u sastavu Ministarstva finansija.

Ovakvi kandidati potkopavaju ionako slabašne nade da bi se policija i tajna služba mogle staviti pod transparentan demokratski nadzor.

Operativac pod prismotrom

Obrada Duška Golubovića iz ANB-a se odigravala u intervalu kada je, koliko je poznato, došlo do prvog, možda jedinog, uslovno rečeno „sukoba” između Veselina Veljovića i njegovog mentora Duška Markovića, tadašnjeg šefa ANB-a. Naime, tokom proljeća 2007. članovima Odbora za bezbjednost i odbranu prezentovane su Bijela knjiga (ANB) i Plava knjiga (UP) o podzemlju u Crnoj Gori koje su inspirisale polemiku o tome ko ima precizniju evidenciju o kriminalcima i njihovoj sprezi sa ljudima u vlasti. Tom prilikom se prvi put kod nas u javnosti čulo za Darka Šarića; klasifikovan je kao pripadnik organizovanog kriminala koji je porijeklom iz Crne Gore a uglavnom boravi u inostranstvu. Veselin Veljović je upravo u proljeće 2007, tada i nikada više, izašao sa hrabrom, ali nespecifikovanom javnom ocjenom, da mu izvjesne strukture iz sudstva i tužilaštva, zatim krugovi iz izvršne vlasti, opstruišu istrage, među kojima su bile i one u Montenegroerlajnzu i Luci Bar. Iako je u naznačenom periodu bio pod obradom policije, ili upravo zbog toga, Duška Golubovića su tada kontaktirali i najbliži Veljovićevi saradnici, specijalci koji su skinuli maskirne uniforme i infiltrirali vrh policije: Dragan Blagojević, bivši zapovjednik SAJ-a, sada šef nikšićke policije; Zoran Tomčić, raniji šef Unutrašnje kontrole UP-a, sada direktor Forenzičkog centra. Zatim Predrag Ašanin i Siniša Jokić, načelnici važnih lokalnih policija Podgorice i Budve. Duško Golubović je, nakon što je Vladan Joković u ljeto 2010. postao direktor ANB-a, sklonjen iz sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na drugu, manje značajnu dužnost, navodno iz razloga jer su se o njemu u negativnom kontekstu raspitivali iz izvjesnih „međunarodnih krugova”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo