Grupa vlasnika vikend kućica u odmaralištu Perazića Do kod Petrovca uputila je prošle nedjelje nesvakidašnji zahtjev opštinskim vlastima u Budvi, nadležnim državnim institucijama i arhitektonskom birou Delprojekt, povodom novog planskog rješenja za to vikend naselje smješteno u strmoj, šumovitoj uvali pored Petrovca. U pismu koje potpisuju 34 vlasnika kuća, od kojih su prvih deset na listi državljani Rusije, stanovnici Perazića Dola ističu da ne žele povećanje gabarita i dogradnju svojih kuća na način i u obimu kako je to predlogom plana bilo predviđeno! Ne žele nove kvadrate i spratove koji bi uništili izuzetne i očuvane prirodne karakteristike naselja! Žele da zadrže svoje male kuće ušuškane u gustu hrastovu šumu, žele spasiti svoje odmaralište od pomahnitale urbanizacije koja prijeti da uništi jedinstvenu ambijentalnu cjelinu Perazića Dola.
„Mi, niže navedeni vlasnici vikend kuća u naselju Perazića Do, obraćamo Vam se sa molbom i zahtevom da prilikom izrade plana našeg naselja sačuvate njegovu lepotu i prirodu po kojoj je poznat. Onako kako to predviđa Prostorni plan Crne Gore…
A taj cilj se može jedino i najbolje ostvariti ukoliko se ne povisi sadašnja dozvoljena spratnost objekata (dva nivoa), kako postojećih tako i budućih rekonstruisanih i dograđenih”, navodi se u zahtjevu.
Planerima se predočava istorijat nastanka ovog najpoznatijeg vikend naselja u bivšoj SFRJ koje je služilo kao uzor organizacije mjesta za odmor na Jadranu:
„Naselje od oko 50 kuća površine od oko 50 m2, stvorili su naši roditelji pre oko 50 godina. To su uradili veoma lepo i stručno. Arhitekti S.Kovačev i B.Gaković su na licu mesta, prema terenu i drveću, rasporedili kuće tako da susedi minimalno ometaju jedni druge. Takvo naselje mi volimo i imamo nameru da ga takvim ostavimo našoj deci.
Da ne pomislite da smo mi gomila sumanutih naturista imajte u vidu da su svi novi vlasnici kuća (stranci) kupili objekte zbog naselja kao cjeline a ne zbog kuća pojedinačno. Najbolji je primer ruskog državljanina koji je pobegao iz luksuznog dupleks apartmana u Rafailovićima da bi ovdje mogao da uživa u tri puta manjoj kućici. Mi ne želimo da se Rafailovići dogode Perazića Dolu.”
DEVASTIRANO U JEDNOM MANDATU: U ekološkoj državi Crnoj Gori koja je uz to potpisnica gotovo svih evropskih dokumenata koji se tiču očuvanja životne sredine i prirodnih resursa, održivog razvoja i integralnog upravljanja morskom obalom, građani se moraju organizovano boriti za zaštitu svoje imovine od urbanizacije.
Stav Dolovaca u vrijeme sumanute trke za kvadratima po primorju krajnje je neuobičajen. Rijetki glas razuma koji upozorava da je manje uvijek više!
Nažalost, većina vlasnika zemljišnih parcela i nekretnina imao je sasvim suprotan stav.
U samostalnoj Crnoj Gori došlo je do velike istorijske promjene vlasništva nad zemljom u području Paštrovića i drugih sela u zaleđu morske obale. Tokom prohujale investicione groznice nasljednici su rasprodali zemljišne parcele svojih predaka, teško sticane i čuvane vjekovima. Novac je otišao na savremena potrošna dobra, kola, džipove i stanove u Beogradu i Podgorici, ili u kazinima od Maestrala do Las Vegasa.
Njihova imanja, maslinjaci i voćnjaci, pretvoreni su u građevinsko zemljište. Paštrovska sela u apartmanska naselja i turističke komplekse koji se vrte na tržištu nekretnina.
To je takođe vrijeme u kome je DPSDP koalicija samo u jednom mandatu na vlasti u turističkoj opštini uspjela da urbanizuje i podredi građevinskoj namjeni sve naslijeđene prirodne resurse, svu obalu, uvale i rtove, livade, voćnjake i maslinjake, sva brda i sela od Buljarice do Jaza. Ne ostavljajući ni pedalj budućim pokoljenjima.
Budva je postala centar djelovanja organizovane urbanističke mafije, sprege tajkuna, političara i planera, koja je uspjela za kratko vrijeme trajno uništiti prirodne vrijednosti turističke prijestonice Crne Gore.U posao urbanizacije obale uključila se crnogorska stručna „elita” preko ocjenjivačkih komisija dajući privid zakonitosti i reda.
PROFESORSKA ETIKA: Prostorni plan opštine Budva koji je na brutalan način utirao put betoniranju prepoznatljivog pejzaža, poput zakonom zaštićenog područja brda Spas, gustih borovih šuma u zaleđu plaže Mogren, parka Miločera, naselja Sveti Stefan i plaža i uvala oko njega, svojim potpisima aminovali su profesori podgoričkog Arhitektonskog fakulteta Aleksandar Keković i Svetislav Popović. Na usluzi građevinskom lobiju našli su se i arhitekti Vasilije Đurović, Ratko Đurašević, Dragan Dedić, Mileta Bojović, Dragan Marković, Mladen Gaković i Slobodan Slovinić.
Urbanizovali su oni i ostrvo Sv. Nikola, i Zavalu, i Pržno, i Miločer, i Sveti Stefan, Rijeku Reževića i Petrovac i sve plaže i stijene od Budve do Buljarice. Podržali su bezumne predloge vlasti i vječitog planera arhitekte Nedjeljka Borovnice sa Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije.
Podržali su čudovišne planove trgovca-arhitekte Miodraga Ralevića sa Arhitektonskog fakulteta iz Beograda i političku volju republičke i lokalne vlasti koja ovaj grad vidi kao Dubai! Taj „provincijalizam i primitivizam” kako je nedavno ocijenio arhitekta Boris Podreka.
Ignorisali su preporuke ključnih strateških dokumenata Crne Gore, Strategiju održivog razvoja i Strategiju razvoja turizma do 2020. godine, kao i odrednice Prostornog plana Republike i Plana posebnih namjena za morsko dobro.
Duž obale turističke metropole od Mogrena do Rafailovića poperili su 25 nebodera!?
Kako ne udovoljiti genijalnoj ideji Duška Kneževića da u plićaku plaže Mogren postavi temelje svog solitera sa stanovima za tržište. I da na obali Slovenske plaže izgradi još četiri takve kule. Na Spasu takođe, u centru grada isto tako.
Svoj soliter u pristaništu, pored hotela Mogren podiže i direktor Morskog dobra, Rajko Barović sa ortacima. Kulu gradi i podgorička firma Fab lajv i mnoga druga zvučna imena crnogorske politike i biznisa, skrivena iza firmi koje vode na imena članova rodbine ili kompanjona.
I uža rodbina ministra Branimira Gvozdenovića planira gradnju manje kule u centru Budve, na mjestu jedne od najljepših kamenih, kapetanskih kuća.
Planovi urbanizacije rivijere dobili su svesrdnu podršku ministra Branimira Gvozdenovića, borca protiv bespravne gradnje, koji se dokazuje po okolnim selima i predgrađima gdje ruši terase i potkrovlja.
Sve dok se ta akcija Ministarstva uređenja prostora sprovodi selektivno i zaobilazi gradilišta moćnih, poput Zavale, Avale i velikih stambenih objekata u centru Budve, koji se i dalje grade bez validnih odobrenja zahvaljujući dobrim vezama i korupciji, njegove tvrdnje o zaustavljanju bespravne gradnje samo su prazne priče!
UKLJUČENO I PRAVOSUĐE: Bespoštednu urbanizaciju prostora podržava i crnogorsko pravosuđe. Građani uglavnom gube sporove koje pred raznim sudskim instancama vode u cilju zaštite svoje imovine i sredine u kojoj žive, od urbanizacije kojom se grubo krše odredbe i propisi u planovima višeg reda.
Propalo je nekoliko argumentovanih inicijativa upućenih Ustavnom sudu Crne Gore za stavljanje van snage onih planova kojima se gradska naselja sa manjim porodičnim kućama nasilno pretvaraju u stambena naselja poput Novog Beograda ili Dubaija.
Jasna odredba Prostornog plana Crne Gore o očuvanju autentičnog izgleda naselja, za sudije Ustavnog suda imala je manju težinu od interesa građevinske mafije.
Na strani 111, broja 24. Službenog lista RCG, odrednica C1.3.3.1-7 nosi naslov:
Urbani i građevinski identitet naselja se mora očuvati.
U objašnjenju se navodi: „U pogledu planiranja i razvoja u gradovima i drugim naseljima potrebno je obezbijediti savremeni arhitektonski identitet koji počinje od postojećeg kvaliteta i karakteristika prostora, tj. građevinskog (kulturnog) nasljeđa, a usklađuje se sa najnovijim tehnološko-arhitektonskim rješenjima. Visinu i veličinu treba prilagoditi postojećim, naslijeđenim objektima. Očuvanje arhitektonskog identiteta ostvaruje se uz planski razvoj i obnavljanje naselja putem očuvanja površina….!?”
Na ovu odrednicu PPCG pozivaju se i vlasnici kuća u Perazića Dolu.
Kada najviša sudska instanca u državi, Ustavni sud Crne Gore ne poštuje najznačajnija državna prostornoplanska dokumenta i međunarodne konvencije koje je Crna Gora usvojila, na koje se građani pozivaju, jedini put zaštite njihove imovine i prava je onaj koji vodi u Strazbur.
Branka PLAMENAC