Perazića do, jedna od najatraktivnijih crnogorskih uvala, posljednjih deset godina se razvila u – simbol neuspjele privatizacije.
Bajka o renomiranom ruskom investitoru koji je obećao da će nekada najluksuzniji hotel ovog dijela Jadrana, prepoznat po specifičnoj arhitekturi, čuveni As pretvoriti u mondensko ljetovalište – pretvorila se u noćnu moru. Sve je počelo kada je grandiozno najavljeno investiranje kompanije iz Moskve – Njega turs – u predivni zaliv nadomak Petrovca krunisano potpisivanjem Ugovora u maju 2002. godine. Hotel je prodat za pet miliona njemačkih maraka, uz obavezu investitora da će ga do kraja 2003. godine otvoriti za goste koji će moći da uživaju na nekom od 17 planiranih spratova. Za to su, po Ugovoru, bili dužni da investiraju u hotel 22 miliona maraka kako bi ,,ispunio međunarodne standarde hotela sa četiri zvjezdice, sa konferencijskim centrom i kazinom”.
Iako od toga nije bilo ništa – u Vladi Crne Gore ni nakon deceniju ne razmišljaju o raskidu ugovora. A ne samo da stavke o ulaganju i završetku hotela nisu ispoštovane – devastirana je okolina hotela, plaža, kanalizacioni sistem… Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je obznanio da će hotel biti u funkciji 2013. No, usječena u brdo zgrada dužine 110 metara i dalje čami okružena usidrenim mašinama koje su u Perazića dolu jedini znak da je nekada postojala namjera investitora da nešto uradi.
As nije jedini primjer privatizacionih promašaja u turističkoj privredi. Ima ih posvuda po Crnoj Gori. Od nedovršenih hotela u Herceg Novom, preko Fjorda u Kotoru, obećanog prvog hotela lanca Kempinski nadomak Svetoga Stefana, velike parcele u Bečićima kod hotela Naftagas koju je prije gotovo tri godine kupila ruska korporacija a na kojoj nije niklo – ništa, obećane izgradnje hotela iz lanca Šeraton, pa sve do investicionih planova i najava koje su završile kao puke razvaline u Ulcinju. Ni na sjeveru nije bolje.
Ne treba zaboraviti ni prošlogodišnju izjavu izvršnog direktora Porto Montenegra Olivera Korleta, koji je, dočaravajući prednosti na koje su naišli u administraciji bivšeg premijera Mila Đukanovića, rekao: „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu: ‘Hajde da mi sada dogovorimo poresko i radnopravno zakonodavstvo vaše države'”.
Zato, iako je uobičajeno da – što je zemlja bliže EU – bude sve privlačnija za strane investitore – kod nas to nije slučaj. Zato je 2011. bilo čak 30 odsto manje novca koji je kroz direktne strane investicije ušao u Crnu Goru nego godinu ranije.
Investitori koji bi pošteno da posluju se žale na korupciju, neriješene imovinske sporove, nepostojeće urbanističke planove, sporu administraciju, sumnjivo sudstvo… Barijere im, tvrde, iskaču na sve strane.
Zato je, valjda, vlast odlučila, nakon dvije decenije, da nešto uradi. Iako od 2005. postoji Agencija sa promociju stranih investicija (MIPA), čiji je direktor Petar Ivanović, bliski saradnik Veselina Vukotića i raniji savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Vlada je proljetos krenula u osnivanje još jedne institucije koja će se baviti investicijama. Biće to Sekretarijat za razvojne projekte čiji je prvi čovjek Nebojša Popović, doskorašnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma.
Dodatno gomilanje ionako trome i brojne državne administracije ili pokušaj da se, ipak, nešto konkretno uradi? Petar Ivanović, u izjavi za Monitor, tvrdi da se obje institucije bave stranim investicijama ali iz različitih uglova: ,,MIPA je fokusirana na privlačenje investitora, dok je posao Sekretarijata praćenje aktivnosti onih koji su već započeli projekte u Crnoj Gori”. Nebojša Popović, čiji će tim od šest, sedam ljudi tek biti kompletiran, pojašnjava da će Sekretarijat davati ,,podršku realizaciji investicionih projekata obezbjeđujući najveće moguće rasterećenje investitora administrativnih procedura”. Oni bi trebalo, kaže Popović, da imaju stalnu komunikaciju sa investitorima o mogućnostima i načinima realizacije projekta u svim fazama, od izrade plana, pripreme infrastrukture, do izgradnje finalnog proizvoda kroz pripremu pravnih, ekonomskih i drugih analiza uticaja projekta. Uz to – Sekretarijat treba da obezbijedi saradnju i sa lokalnim samoupravama, Morskim dobrom, Upravom za nekretnine Crne Gore i drugim nadležnim institucijama.
Ivanović napominje da je budžet Agencije, koja ima pet zaposlenih, u 2012. godini duplo manji od, na primjer, troškova nastupa predstavnika Crne Gore na Eurosongu!
A ni na tom evropskom takmičenju se nismo proslavili. Baš kao što nismo imali sluha da za svo ovo vrijeme, konačno, kreiramo ambijent koji je privlačan stranim ulagačima. Ivanović tvrdi da najveću prepreku predstavljaju postojeći način razmišljanja i ponašanja. ,,Teško mijenjamo ukorijenjene navike koje su suprotne logici investiranja. Sporo donosimo odluke. Obožavamo da živimo u uvjerenju da smo najatraktivnija investiciona destinacija na svijetu. Ne manje važne prepreke su birokaratske procedure, nezavršeni urbanistički planovi, neodređene tačke konekcije na energetsku mrežu, pristupni putevi, pa sve do alarmantnih izjava predstavnika pojedinih medija, NVO-a i sindikata”.
No, alarmantne izjave su se nerijetko pokazale kao vrlo opravdane jer su iza nekih od spektakularno najavljivanih renomiranih investitora zapravo bile firme bez novca na računima, fantomska preduzeća sa egzotičnih destinacija, povezana sa ovdašnjim biznismenima i političkom vrhuškom.
Da ni sada, kada imamo dvije institucije koje se bave investicijama neće sve lako ići upozorava dugogodišnji turistički radnik i suvlasnik bečićkog hotela The Queen of Montenegro Dragan Purko Ivančević. „Sve te agencije i institucije koje postoje i koje se osnivaju treba prvo da se dogovore sa Vladom i opštinama da se konačno stvori minimum uslova za stvaranje ambijenta pogodnog za investiranje kako bi makar malo bili interesantni kvalitetnim stranim investitorima. Jer – bez čvrste političke odluke – sve je uzalud”. Ivančević objašnjava da mi nismo sigurna destinacija za ozbiljne partnere jer imamo visok stepen sive ekonomije, a nelojalna konkurencija odbija ozbiljne poslovne ljude.
,,Za smanjenje sive ekonomije i eliminisanja nelojalne konkurencije – ne treba ništa sem političke volje i čvrste odluke da će se zaista stati na kraj ovakvoj situaciji. Siva ekonomija i korupcija dovode u pitanje i opstanak postojećih stranih kompanija, a da ne govorim koliko je smanjena mogućnost dolaska onih koji tek treba da se odvaže na ulaganje novca”. Ivančević tvrdi da najčešće dolaze, znajući našu klimu, oni sa lošim namjerama koji ili hoće da peru novac, ili nikada neće završiti ono što su započeli.
,,Krivica ove vlasti je u tome što nikada nije zaštitila ozbiljne poslovne ljude od naših biznis barijera, ali ni građane Crne Gore od loših investitora koji su, nerijetko, devastirali naš prostor i izgubili se”. Baš kao što se to desilo u predivnom Perazića dolu.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice