Gotovo da nema oblasti privrede koja neće, manje ili više, biti pogođena aktuelnom krizom. Osim monopolista koji i ovu priliku beskrupulozno koriste da dopune ionako prepune račune
Privreda preživjeti mora i hoće, ma kolika bila cijena koju ćemo platiti, kaže u razgovoru za Monitor Mladen Bojanić, nekadašnji poslanik i predsjednički kandidat dijela opozicije sa osvojenih 110 hiljada glasova, a danas osnivač i izvršni direktor kompanije za poslovno savjetovanje E-novativa. „To je jedino što se izvjesno zna u ovom trenutku. Sve ostalo, s obzirom na činjenicu da se još ne nazire kraj pandemije, u domenu je spekulacija. Ako bih morao da prognoziram veličinu negativnog uticaja na crnogorsku privredu, a uz sav pokušaj da krajnje optimistički sagledam efekte aktuelne krize, onda bih rekao da će naša privreda pretrpjeti značajan udarac.
MONITOR: Značajan?
BOJANIĆ: Aktuelnim zdravstvenim rječnikom govoreći, privredi će respiratori biti neophodni. Turizam i ugostiteljstvo jesu prvi na listi grana privrede po veličini gubitaka, međutim, gotovo da nema oblasti privrede koja neće, manje ili više, biti pogođena. Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji. Osim monopolista koji i ovu priliku beskompromisno koriste da dopune ionako prepune račune.
Preživjela je naša privreda i opasnije viruse koji je decenijama guše. Virus korupcije već poodavno uništava privredu, pa ona nekako nađe načina da opstane. Novi virus jeste opasan, ali sa neuporedivo kraćim dejstvom nego korupcija. Međutim, udruženi donose već vidljivu i značajnu štetu.
MONITOR: Vlada ovih dana promoviše svoj paket mjera podrške privredi, zaposlenima i socijalno ugroženim građanima. Šta mislite o njemu?
BOJANIĆ: Paket mjera podrške, a posebno način na koji je donešen i predstavljen javnosti, vidim kao važan segment predizborne kampanje DPS-a. Pandemija mijenja mnogo toga, ali karakter ove vlasti ostaje neokrnjen. Prosto je nevjerovatna upornost ove vlasti da i ovako složenu zdravstvenu i društvenu situaciju pokuša pretvoriti u svoj propagandistički alat. Tako i tumačim predstavljene mjere. Naravno, nisam ni očekivao ništa bolje od njih.
Komplikovanim procedurama će se zamagliti prava slika pomoći. Medijskom halabukom i samoreklamerstvom, naručenim anketama sumnjivih metodologija istraživanja javnog mnjenja, treniranjem strogoće policije prema neistomišljenicima, vlast ne preza da i ovo zlo vrijeme iskoristi u svoju političku prednost.
MONITOR: Kako gledate na to što nove mjere još nijesu ni usvojene, a već slušamo objašnjenja i opravdanja za skromnu pomoć kojom Vlada namjerava sanirati štete?
BOJANIĆ: Ista grupacija nemilosrdno je decenijama trošila javna sredstva, a sada traži razumijevanja za skromne mjere, jer, eto čuda, u budžetu nemamo dovoljno sredstava a i upitna nam je sposobnost novog zaduživanja. Postoji jedna priča o krajnjoj drskosti u kojoj dječak na suđenju za ubistvo roditelja traži milosrđe od sudije jer je ostao siroče. Upravo tako se i naša Vlada sada ponaša, traži da razumijemo njene skromne mjere jer nemamo dovoljno novca za ozbiljniju podršku privredi i građanima. Pritom organizuje takozvane konsultacije sa institucijama i pojedincima koji su i te kako zaslužni za stanje privrede prije pandemije. I nikome od njih ne pada na pamet da uputi makar najbiližu kritiku.
Sve u svemu, veće razočarenje donosi njihovo udvoričko ponašanje nego predložene mjere. Sinekure su i dalje njihov osnovni motiv djelovanja pa ne treba da čudi fotografija na kojoj se vidi kako „ugledni ekonomisti” s velikom pažnjom, a glumeći duboku zabrinutost, s maskom na licu ili bez nje, slušaju predstavljanje ekonomske mjera.
MONITOR: Mogu li predložene mjere biti dovoljne da sačuvaju ugrožena radna mjesta i obezbijede likvidnost preduzećima koja su trenutno spriječena da rade?
BOJANIĆ: Likvidnost je krucijalno važna za nesmetano funkcionisanje privrede, a ona će biti na velikom ispitu. Ne vidim da će ovaj paket mjera bitno pomoći. Finansijske institicije koje bi mogle pomoći nisu za to motivisane ukoliko nemaju direktnog interesa. Banke su bjelodano pokazale svoje osnovne motive djelovanja – profit akcionarima po svaku cijenu. Na drugoj strain, Investiciono-razvojni fond (IRF) je bio i ostao produžena Vladina ruka.
MONITOR: Šta očekujete? Da li je korona virus jedini uzrok dolazeće ekonomske krize u Crnoj Gori?
BOJANIĆ: Pandemija je pokazala slabosti naše ekonomije, ali još više brine izvjesnost da će se tokom i nakon krize povećati socijalne razlike. Predložene mjere ne prepoznaju ekonomski najugroženije slojeve stanovništva, osim kao ciljeve eventualne popravke izbornih rezultata. U situaciji kad je velikom broju građana ugrožena životna egzistencija, licemjerno djeluju savjeti koje ovih dana slušamo od raznih tzv. eksperata i javnih ličnosti kako kvalitetno ispuniti vrijeme u karantinu. Teško da su ijedna knjiga ili film zanimljivi na prazan stomak.
Svakako da će oporavak privrede nesumnjivo ići trnovitim putem. I nije glavni problem u tome, svi smo svjesni ozbiljnosti ekonomske situacije. Problem je što će samo privilegovani stići do ruža na kraju tog puta, a većina će ostati zarobljena u trnju.
Vladi ne pada na pamet da bar dio tereta krize prenese na budžetske korisnike. Dok su im puna usta solidarnosti, donosioci odluka ostaju nijemi na javne apele da najviši državni funkcioneri pokažu ličnu solidarnost. I korona virus uzmiče pred naletima bahatosti i arogancije pojedinih državnih službenika.
MONITOR: Društvo potresa i politička kriza započeta neregularnim parlamentarnim izborima 2016. a produbljena prošlogodišnjim usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti… Kako izaći iz nje?
BOJANIĆ: Politička kriza se produbljuje. Svakim danom svjedočimo selektivnom pristupu policije i tužilaštva. Dok opozicione političke aktere hapse zbog dostavljanja humanitarne pomoći ili stavljaju u izolaciju kako bi ih demoralisali i ućutkali, svježe podšišani predstavnici DPS-a i njihovi sateliti vode otvorenu izbornu kampanju. Razračunavanje sa svim kritički nastrojenim institucijama i pojedincima pokušava se prikriti borbom protiv virusa.
Zadnjih dana imamo i tragikomične snimke privođenja pojedinih osoba, a optužbe za njihova navodna krivična djela kreiraju se sa neviđenim bezobrazlukom i arogancijom. Time se potvrđuje pravilo da je diktatura najopasnija kad joj se pruži prilika da sakrije lice.
Pred javnost se stavlja lažan izbor: demokratija ili zdravlje. I tu se krije velika opasnost da većina građana povjeruje da ne može jedno s drugim. Moramo jasno ukazati da je to prevara koja može mnogo koštati društvo.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice