Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ,  EKONOMISTA, BIVŠI PREDSJEDNIČKI KANDIDAT: Radikalna vremena traže radikalne mjere

Objavljeno prije

na

Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije

 

MONITOR: Protekle sedmice objavljena je Vaša publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada. Koje su poruke?

BOJANIĆ: Slučaj Ramada je klasičan primjer zloupotrebe državnih sredstava u partijske svrhe, a glavni akteri su članovi stranke Socijaldemokrate Crne Gore i službenici državne Direkcije za željeznice. Postoji još mnogo sličnih slučajeva, ali gotovo nijedan osim ovog slučaja nije doživio krivično-pravni epilog. Doduše, trebalo je puno vremena, četiri godine su trajali sudski postupci. To jeste dug period, naročito za slučaj koji je već dokumentovan prilikom podnošenja prijave nadležnim institucijama. Na kraju, slučaj je pravosnažno okončan tako što je, podsjetiću, jedan državni službenik-funkcioner SD-a pravosnažno osuđen za korupciju, a šest lica, takođe iz redova SD-a, pravosnažno je osuđeno za lažno svjedočenje u postupku pred Višim sudom u Podgorici.

MONITOR: Kakvi su efekti presude ?

 BOJANIĆ: Nakon presuda, Vlada, umjesto da ih sankcioniše u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, čini sve da izbjegne pokretanje disciplinskog postupka za djela nedostojna državnih službenika. Dakle, izostala je bilo kakva profesionalna ili politička odgovornost za aktere ovog slučaja iako su prethodni premijer Đukanović, a i sadašnji Marković, nebrojeno puta javno obećavali beskompromisnu borbu protiv korupcije. Šta više, premijer i resorni ministar su činili sve da ih zadrže na radnim mjestima. Takvim ponašanjem Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije. Sa druge strane, obesmišljava se bilo kakav pokušaj da se korupciji stane na kraj, obeshrabruju se mogući uzbunjivači za neke druge koruptivne radnje, iskrivljuje se sistem društvene vrijednosti jer se od lopova i lažova prave ugledni građani a one koji prijave korupciju sleduje stigmatizacija. Prvo od najviših državnih funkcionera, pa sve do posljednjeg poltrona iz vlasti.

MONITOR:  Kako u cijeloj priči vidite ulogu ASK-a?

BOJANIĆ: Ponašanje ASK-a i bivšeg direktora Radonjića zaslužuje oštru društvenu osudu zbog njihovih bezobzirnih, nakardnih i nezakonitih postupaka koje su sprovodili u cilju zaštite osuđenog i njegove partije, dok su sve činili da stigmatizuju osobu koja je otkrila korupciju. Nismo htjeli da dozvolimo da sve padne u zaborav nakon nekoliko priloga ili tekstova u medijima. Publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada imala je za cilj da sistematizovano, dokumentovano i detaljno predstavi javnosti, kako domaćoj tako i međunarodnoj, ovaj očigledan i pravosnažno dokazan primjer korupcije u partijske svrhe. Takođe, želimo da ostane pisani trag za neke naredne generacije o tome kako je funkcionisala ova Vlada, odnosno kakve su se igre igrale u sadejstvu sa ASK-om i tužilaštvom kako bi se od krivične i političke odgovornosti sačuvali predsjednik SD-a i njegova partija.

MONITOR: Ramada je samo jedna u nizu afere nakon koje se ništa nije desilo. Stvarnost se obrće naglavačke.  Evo i u aktuelnoj  aferi Možura,  na koncu ispada da nijesu krivi oni koji su učinili nepočinstva, nego oni koji su to otkrili?

BOJANIĆ: Śto se tiče afere Možura, prvo moram da odam priznanje nekadašnjem kolegi iz Skupštine, g-dinu Dritanu Abazoviću, na objavljivanju dokumenata koji navode na opravdanu sumnju da se radi o krupnoj korupciji. Nažalost, policija i tužilaštvo po ko zna koji put pokazuje nezainteresovanost za obilje dokaza koji bi mogli kompromitovati najviše državne zvaničnike. Ispade da su treći u autu ili drugi na klupi opasniji po društvo, da ne pominjem sveštenike SPC ili opozicione predstavnike koje su optuživali, hapsili i progonili za sve i svašta. Na osnovu dosadašnje prakse i iskustva vjerujem da dijelim stav većine građana Crne Gore da su institucije koje bi trebale da brinu o pravu i pravdi u Crnoj Gori sve samo ne nezavisne, profesionalne i neselektivone. Integritet pravosudnih organa je zbog ovakvog ili sličnog nečinjenja kada su u pitanju vodeći državni funkcioneri srozan na najniži nivo koji pamtim. Čak se više i ne trude da kreiraju bar privid vladavine prava u Crnoj Gori.

MONITOR: Vaš protivkandidat na predsjedničkim izborima Đukanović, uveliko agituje za DPS u kampanji, kao i premijer Marković. Koliko je to  u skladu sa demokratskim standardima?

BOJANIĆ: Podsjetiću da je Đukanović vodio predsjedničku kampanju sa sloganom ,,predsjednik svih građana”. Ispostavilo se da to odgovara istini taman koliko i njegova tvrdnja izrečena u Skupštini da je kredit od Pireus banke iz Londona dobio na riječ i svoj ugled. Umjesto da radi na smirivanju društvenih tenzija, on ih bjesomučno kreira reciklirajući toliko puta ponovljene govore i saopštenja, proglašavajući za državnog izdajnika svakog neistomišljenika. Naravno, to nikoga ne iznenađuje, to je odlika njegovog trodecenijskog vladanja. Onog časa kad većina građana prihvati realnost da je svaka Đukanovićeva borba, od krnje Jugoslavije, preko države Srbije i Crne Gore, pa do samostalne Crne Gore bila isključivo u cilju produžavanja njegove vladavine, od Đukanovićeve političke karijere će ostati samo ,,dugmići”, a istoričari će njegovu vladavinu karakterisati kao primjer kako se lični interesi uvijek guraju ispred društvenih i državnih. Drugim riječima, kako se podjelama zamagljuju suština i ciljevi vladanja.

Premijer Marković se pokazuje kao blijeda kopija svog partijskog šefa.  Teško je očekivati nešto više od osobe koja predvodi izbornu listu sa imenom druge osobe – partijskog šefa. Prvi na listi, a ipak drugi. Nekad je odbjegli šef OKG-a Svetozar Marović imao svojevrsnu elaboraciju o prvome i drugome, pa toplo preporučujem premijeru da se prisjeti te besjede svog nekadašnjeg potpredsjednika partije i predsjednika političkog savjeta. Možda nađe nešto poučno u tim riječima.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnji tok kampanje?

BOJANIĆ: Ova kampanja je specifična zbog poznate epidemiološke situacije i to svakako ima za rezultat manju vidljivost, nema velikih skupova i uglavnom se odvija na društvenim mrežama. Drugu specifičnost koju vidim je potpuna otvorenost DPS-a i njegovih satelita u kreiranju, a sada već i sprovođenju izborne kampanje uz potpuno jasnu, vidljivu i ničim sakrivenu zloupotrebu državnih resursa. Za potvrdu prethodnog stava dovoljno je uporediti aktivnosti Vladinih zvaničnika u avgustu prethodnih godina i ovo današnje bjesomučno obilaženje i svakodnevno otvaranje raznih objekata. Čak smo dočekali da nam Đukanović, koga njegovi sljedbenici predstavljaju kao velikog državnika, otvara Voli supermarket u Danilovgradu. Groteskno izgleda fotografija na kojoj predsjednik države, predsjednica Opštine, ministrica ekonomije i vlasnik Volija presijecaju vrpcu sa četiri para makaza. Pitam šta je sljedeće, možda cijela Vlada sa sve predsjednikom DPS-a otvore i neki kiosk brze hrane, puste u rad kružni tok ili proslave neko novo dislociranje spomenika. Sve se može od njih očekivati, samo ako im našim novcem dobro plaćeni konsultanti kažu da će određena aktivnost donijeti poneki glas.

MONITOR: Što nam pokazuje ovogodišnje nemanje turističke sezone?

BOJANIĆ: Krah ovogodišnje turističke sezone i negativnosti koje će donijeti za ukupnu crnogorsku ekonomiju su jasni dokazi da smo godinama vodili neodgovornu ekonomsku politiku. Turizam i ugostiteljsvo jesu i trebaju biti značajan dio crnogorske ekonomije, ali nije se smjelo dozvoliti da se olako odreknemo proizvodne, prehrambene i prerađivačke industrije koje su se pokazale daleko otpornije na sve vidove poremaćaja na tržištu. Saglasan sa stavovima koje smo već mogli čuti da je pandemija samo ubrzala i radikalizovala ekonomske probleme koji su nas očekivali i u normalnim uslovima. Tu prvenstveno mislim na prezaduženost državnog budžeta, užasno visok trgovinski deficit, nepravičnu fiskalnu politiku, loš i selektivan nadzor nad učesnicima na tržištu, neefikasan i, najblaže rečeno, sumnjiv sistem javnih nabavki.
MONITOR: Mnogi od jeseni, pored zdravstvene, najavljuju i galopirajuću ekonomsku krizu. Postoji li način ublažavanja te krize?

BOJANIĆ: Svi ekonomski pokazatelji ukazuju da nas očekuje ozbiljna ekonomska, a izvjesno i socijalna kriza. Države, pa i kompanije ili domaćinstva, protiv prvog udara finansijske krize bore se na nekoliko načina, naravno, u skladu sa mogućnostima. Jedan od načina je korišćenje rezervnih fondova, Crna Gora ih nema, odavno su potrošeni u druge namjene. Drugi vid su pozajmice ili krediti od finansijskih institucija koje se mogu brzo upumpati u finansijski sistem kako bi spriječili nelikvidnost privrede i stanovništva i nastavili sa ekonomskim aktivnostima. I po ovom pitanju smo u problemu, već smo visoko zaduženi i svako novo zaduženje krade budućnost novim generacijama. Prodaja ili, kako državni službenici sad vole da kažu, valorizacija imovine, takođe je jedan od načina koji nam teško može biti dostupan, iz prostog razloga što smo već prodali skoro sve što je bilo vrijedno i utrživo. Radikalna vremena traže radikalne mjere, a ovo što smo do sada vidjeli od Vladinih mjera je kupovina socijalnog mira do izbora. Vjerujem da će nova vlast smjelije i sa manje brige o sopstvenoj poziciji, a sa više brige za ekonomiju i položaj privrede i stanovništva kreirati ekonomski model koji će moći, u prvom redu, da sanira tekuće ekonomske probleme, a kasnije, na srednji i dug rok uspješno vodi Crnu Goru ka ekonomskom prosperitetu. Neće biti lako, ali ne i neostvarivo. Potrebne su iskrene namjere, puno stručnosti i posvećenosti opštem progresu. Baš oni kvaliteti donosilaca odluka koji nam nedostaju poslednje tri decenije.

 

Vjerujem u promjene

MONITOR: Nadate li se da bi ovi izbori mogli nešto da promijene?

BOJANIĆ: Ne samo da se nadam da mogu da promijene ovu vlast, već i duboko u to vjerujem. Bez obzira što se sprovode u nikad gorim uslovima i pod nadzorom u potpunosti zarobljenih institucija. Svjedoci smo da se i upravljanje epidemiološkom situacijom kroz djelovanje famoznog NKT-a koristi u interesu DPS-a i njene političke bižuterije. Naravno, opoziciji neće biti dovoljno samo da bude bolja 30. avgusta, trebaće joj još upornosti, koordinacije i integriteta da kapitalizuje izbornu pobjedu i konačno smjesti DPS u opozicione klupe. Takođe, za očekivati je da Đukanović, lišen svake opcije kojom bi izbjegao odgovornost, sve učini kako bi izbjegao povjeriti mandat za sastav nove vlade nekome iz nove skupštinske većine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo