Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, ČLAN SKUPŠTINSKOG ODBORA ZA EKONOMIJU, FINANSIJE I BUDŽET: Sunovrat ekonomije je najveća prijetnja za državu

Objavljeno prije

na

Ova vlada nema kapaciteta da pokrene bilo kakve značajnije sistemske promjene u vođenju ekonomske politike. A nema ni snage da prizna da se njena ekonomska politika oslanja na pogrešne premise, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Mladen Bojanić, potpredsjednik Pozitivne Crne Gore precizirajući dio Vladinih grehova: ona neće da prizna da mikro, mala i srednja preduzeća ne mogu biti lokomotiva razvoja, već samo dio ili podrška većim poslovnim sistemima; neće da prizna da su monopoli i korupcija, a ne administrativne barijere, glavni problemi konkurenciji na tržištu; Neće da prizna da strane investitore prvo zanima vladavina prava, a da visina poreza dolazi nakon toga; neće da prizna da samo turizam i usluge nisu dovoljne za ekonomski oporavak; neće da prizna da je privatnim bankama osnovni cilj poslovanja stvaranje profita za vlasnike, a ne alokacija sredstava u interesu ravnomjernog ekonomskog razvoja Crne Gore.

I dalje nam se servira priča kako strani investitori jedva čekaju da donesu gomilu novca i razviju Crnu Goru. I dalje koriste lakomislenost birača kao svoj najjači adut. Kao da živi u nekom svom virtuelnom svijetu, premijer Đukanović je na posljednjem premijerskom satu u parlamentu najavio gotovo milijardu eura investicija tokom ove godine. Skoro da je ponovio ekspoze od prije godinu dana. A od tada do danas, sve se dešavalo suprotno od najavljenog. Stezanju kaiša nikad kraja, a održavaju nas nova zaduženja i krediti.

MONITOR: Pošto su nesuglasice unutar vladajuće koalicije po nekim važnim ekonomskim pitanjima sve vidljivije, da li bi predstojeće (jesenje) zasijedanje parlamenta moglo donijeti neke promjene na političkoj sceni?
BOJANIĆ: Ne vjerujem da će jesenje zasijedanje parlamenta donijeti neke bitnije promjene na političkoj sceni. Savez grešnika je najjači savez, pa se neće tako lako raskinuti DPS i SDP koalicija. Očekujem promjene nakon lokalnih izbora i njihovih rezultata, prvenstveno na jesen na Cetinju i na proljeće u Podgorici. Tada će biti jasno da je DPS u slobodnom padu i SDP će, doduše nevoljno, potražiti saradnike među sadašnjom opozicijom. Prvo će to pokušati da uradi kroz lokalne parlamente. SDP je svjestan da njihov izlazak iz vlasti znači najmanje prepolovljen broj članova i birača, pa će sve učiniti da ostane na vlasti. Sa kim, to im je manje bitno.

MONITOR: Vlada je, kažu, odustala od najavljivanog rebalansa budžeta. Kako će se završiti ta priča?
BOJANIĆ: Onog časa kada se SDP zadovolji ustupcima od strane DPS-a, rebalans će biti na dnevnom redu Skupštine. Funkcioneri DPS i SDP su debelo zavisni od budžeta i eto dovoljno razloga da nastavimo sa zaduživanjem. Valjda je svakome jasno da je sve što radi ova koalicija u funkciji očuvanja vlasti. Sve ostalo je pokušaj pravdanja i gluma da se poštuju principi. Naravno, kad se desi krupan ekonomski problem, onda se potegne ugroženost države od nekih spoljnih mračnih sila. I tako godinama. Nadam se da građani konačno prepoznaju da je najveća opasnost za državu sunovrat njene ekonomije.

MONITOR: Neminovno stižemo do priče o privatizaciji KAP-a i njenim posljedicama. Da li je vama u parlamentu jasna izjava premijera Đukanovića da je Vlada dala ,,prećutnu saglasnost” da KAP ne plaća struju, a EPCG obaveze prema državi? Koliko je realno da oni koji su kreirali ovako stanje u trouglu KAP-EPCG – država, odgovaraju za svoje postupke?
BOJANIĆ: Da, u potpunosti mi je jasna, ali i očekivana, ova premijerova izjava. On sebe smatra nekim ko je iznad zakona. Podsjetiću da je premijer ne tako davno izjavio da se ugovor o snabdijevanju KAP-a električnom energijom može i naknadno potpisati i da ne vidi neki problem u tome.

Što se tiče Skupštine, jedino efikasno rješenje je njeno raspuštanje, ako već neće da smijeni Vladu, pa da na izborima vidimo da li građani i dalje daju podršku ovoj vlasti. Tek tada se možemo nadati utvrđivanju odgovornosti, prvo političke, pa stručne, pa sve do materijalne i krivične.

Nažalost, u ovom momentu ne vidim način na koji bi se KAP izbavio iz velikih nevolja u kojime se danas nalazi i nastavio da u budućem periodu posluje na održivim osnovama. Pored ogromnog duga, a evo vidimo ovih dana da su prijave potraživanja od strane povjerilaca dosegle 460 miliona eura, svima je jasno da su KAP-u neophodna značajna sredstva za modernizaciju, a snabdijevanje električnom energijom je i dalje problematično. Kad znamo da država ne može da obezbijedi sredstva za izmirenje ogromnih obaveza i modernizaciju KAP-a, a nalaženje nekog privatnog investitora koji će to preuzeti na sebe je daleko od realnosti, onda se nameće samo jedan zaključak: KAP nema budućnost i ne treba gubiti vrijeme već tražiti rješenja kako bi njegovo gašenje bilo manje bolno, i sa socijalnog i sa ukupnog ekonomskog aspekta. Ukoliko se drastično ne promijeni odnos prema privrednim društvima u vlasništvu države, nemam dilemu da će, prije ili kasnije, mnoge zadesiti sudbina KAP-a.

MONITOR: Dijelite li utisak da su interesi nekih privatnih kompanija (CEAC, A2A, Porto Montenegro, Vektra) Vladi važniji od interesa preduzeća u kojima je država većinski vlasnik, pa i od same države?
BOJANIĆ: Davno smo čuli izjavu predsjednika parlamenta, kao osobe koja je po prirodi posla prilično dobro upoznata sa mnogim dešavanjima u Crnoj Gori, da iza nekih privatizacija stoji neznanje ili korupcija. I u jednom i drugom slučaju postoji potreba za utvrđivanjem odgovornosti donosilaca odluka. Kako još nema političke odgovornosti za neznanje, a ni državni organi koji bi trebalo da ispitaju eventualno postojanje korupcije za niz štetnih ugovora nisu se pretrgli od posla, onda ostaje da sumnjamo da su se mnogi ugovori sklapali u korist privatnih, a na štetu državnih interesa. Konkretno, na primjerima privatizacija HTP Boke Herceg Novi i Marine AD Bar, imali smo na skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu privatizacije priliku da se upoznamo sa nevjerovatnom lakoćom potpisivanja štetnih ugovora, ali i sa totalnom nebrigom države da ispuni svoje ugovorene obaveze. Tako smo dovedeni u poziciju da raskidi ugovora idu na našu štetu. A onda se ide u već poznato izbjegavanja odgovornosti i zamjenama teza se pokušava pokazati navodna briga za zaposlene.

MONITOR: Kršenje privatizacionih ugovora – od KAP-a i Željezare do Novog duvanskog -postaje prepoznatljiv model ponašanja. Da li je moguće to ispraviti?
BOJANIĆ: Svaki od pomenutih prvatizacionih ugovora ima svoje specifičnosti, ali, nažalost, epilog je gotovo isti i po zaposlene i po akcionare. Privatizacija kroz stečaj je najgori način privatizacije. Prilično dugo su se skrivale pogrešne odluke i tolerisali loši postupci, pa je sve manje prostora za ispravke. Vrijeme je za veliki rad i vizionarsku politiku oporavka zemlje, a to ova vlast niti je spremna niti sposobna da donese.

MONITOR: Nedavno ste ocijenili da je Skupština pojačala svoju kontrolnu ulogu rada izvršne vlasti. Ipak, mnoga saslušanja, od afere Telekom do afere Snimak završena su bez konkretnih rezultata. U čemu je problem?
BOJANIĆ: Teško da će kontrolna uloga Skupštine popraviti loše stvari iz prošlosti. Njen najvažniji zadatak je da kroz kontrolna saslušanja i parlamentarne istrage upozna javnost i izvrši pritisak na tužilaštvo i sudstvo da profesionalno rade svoj posao. Vjerujem da će nedavno usvojeni ustavni amandmani i zakoni koji uređuju ovu granu vlasti uticati da se istražne radnje i sudski procesi obavljaju profesionalnije i efikasnije.

Preduprijediti štete

MONITOR: Tražili ste i da se ispita privatizacija Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar. Zašto?
BOJANIĆ: Tražio sam da se na dnevni red sjednice Komisije za praćenje i kontrolu privatizacije što hitnije nađu privatizacije Novog duvanskog kombinata i Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar, jer su ti procesi u toku, tako da rad Komisije može biti daleko efikasniji ako se sad uključimo nego neku godinu kasnije. Naravno, interes zaposlenih, akcionara i javnosti je da se proces što bolje isprati kako ne bi za koju godinu pokušali da spasimo što se spasiti može.

 

Strpljenjem na pritiske

MONITOR: Svjedoci smo sve češćih i raznovrsnijih napada na kritičare režima. Otkud rastuća nervoza političke i ekonomske elite okupljene oko DPS-a i njegovog šefa?
BOJANIĆ: Siguran sam da je javnost primijetila nervozu funkcionera DPS-a, a razloge takvog ponašanja treba tražiti u njihovoj spoznaji da im se bliži kraj neograničene vladavine. S obzirom na to da su najčešće čelni ljudi u državnim institucijama partijski kadrovi, oni u suštini sprečavaju da te iste institucije reaguju adekvatno na pritiske koje od strane ostrašćenih predstavnika i saradnika vladajuće elite trpe mediji, NVO sektor i opozicija. Potrebno je puno strpljenja. Što se tiče Pozitivne Crne Gore, novi smo na političkoj sceni i imamo dovoljno vremena i snage da sve to istrpimo dok se crnogorsko društvo ne izbori za demokratiju i punu vladavinu prava.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo