Ova vlada nema kapaciteta da pokrene bilo kakve značajnije sistemske promjene u vođenju ekonomske politike. A nema ni snage da prizna da se njena ekonomska politika oslanja na pogrešne premise, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Mladen Bojanić, potpredsjednik Pozitivne Crne Gore precizirajući dio Vladinih grehova: ona neće da prizna da mikro, mala i srednja preduzeća ne mogu biti lokomotiva razvoja, već samo dio ili podrška većim poslovnim sistemima; neće da prizna da su monopoli i korupcija, a ne administrativne barijere, glavni problemi konkurenciji na tržištu; Neće da prizna da strane investitore prvo zanima vladavina prava, a da visina poreza dolazi nakon toga; neće da prizna da samo turizam i usluge nisu dovoljne za ekonomski oporavak; neće da prizna da je privatnim bankama osnovni cilj poslovanja stvaranje profita za vlasnike, a ne alokacija sredstava u interesu ravnomjernog ekonomskog razvoja Crne Gore.
I dalje nam se servira priča kako strani investitori jedva čekaju da donesu gomilu novca i razviju Crnu Goru. I dalje koriste lakomislenost birača kao svoj najjači adut. Kao da živi u nekom svom virtuelnom svijetu, premijer Đukanović je na posljednjem premijerskom satu u parlamentu najavio gotovo milijardu eura investicija tokom ove godine. Skoro da je ponovio ekspoze od prije godinu dana. A od tada do danas, sve se dešavalo suprotno od najavljenog. Stezanju kaiša nikad kraja, a održavaju nas nova zaduženja i krediti.
MONITOR: Pošto su nesuglasice unutar vladajuće koalicije po nekim važnim ekonomskim pitanjima sve vidljivije, da li bi predstojeće (jesenje) zasijedanje parlamenta moglo donijeti neke promjene na političkoj sceni?
BOJANIĆ: Ne vjerujem da će jesenje zasijedanje parlamenta donijeti neke bitnije promjene na političkoj sceni. Savez grešnika je najjači savez, pa se neće tako lako raskinuti DPS i SDP koalicija. Očekujem promjene nakon lokalnih izbora i njihovih rezultata, prvenstveno na jesen na Cetinju i na proljeće u Podgorici. Tada će biti jasno da je DPS u slobodnom padu i SDP će, doduše nevoljno, potražiti saradnike među sadašnjom opozicijom. Prvo će to pokušati da uradi kroz lokalne parlamente. SDP je svjestan da njihov izlazak iz vlasti znači najmanje prepolovljen broj članova i birača, pa će sve učiniti da ostane na vlasti. Sa kim, to im je manje bitno.
MONITOR: Vlada je, kažu, odustala od najavljivanog rebalansa budžeta. Kako će se završiti ta priča?
BOJANIĆ: Onog časa kada se SDP zadovolji ustupcima od strane DPS-a, rebalans će biti na dnevnom redu Skupštine. Funkcioneri DPS i SDP su debelo zavisni od budžeta i eto dovoljno razloga da nastavimo sa zaduživanjem. Valjda je svakome jasno da je sve što radi ova koalicija u funkciji očuvanja vlasti. Sve ostalo je pokušaj pravdanja i gluma da se poštuju principi. Naravno, kad se desi krupan ekonomski problem, onda se potegne ugroženost države od nekih spoljnih mračnih sila. I tako godinama. Nadam se da građani konačno prepoznaju da je najveća opasnost za državu sunovrat njene ekonomije.
MONITOR: Neminovno stižemo do priče o privatizaciji KAP-a i njenim posljedicama. Da li je vama u parlamentu jasna izjava premijera Đukanovića da je Vlada dala ,,prećutnu saglasnost” da KAP ne plaća struju, a EPCG obaveze prema državi? Koliko je realno da oni koji su kreirali ovako stanje u trouglu KAP-EPCG – država, odgovaraju za svoje postupke?
BOJANIĆ: Da, u potpunosti mi je jasna, ali i očekivana, ova premijerova izjava. On sebe smatra nekim ko je iznad zakona. Podsjetiću da je premijer ne tako davno izjavio da se ugovor o snabdijevanju KAP-a električnom energijom može i naknadno potpisati i da ne vidi neki problem u tome.
Što se tiče Skupštine, jedino efikasno rješenje je njeno raspuštanje, ako već neće da smijeni Vladu, pa da na izborima vidimo da li građani i dalje daju podršku ovoj vlasti. Tek tada se možemo nadati utvrđivanju odgovornosti, prvo političke, pa stručne, pa sve do materijalne i krivične.
Nažalost, u ovom momentu ne vidim način na koji bi se KAP izbavio iz velikih nevolja u kojime se danas nalazi i nastavio da u budućem periodu posluje na održivim osnovama. Pored ogromnog duga, a evo vidimo ovih dana da su prijave potraživanja od strane povjerilaca dosegle 460 miliona eura, svima je jasno da su KAP-u neophodna značajna sredstva za modernizaciju, a snabdijevanje električnom energijom je i dalje problematično. Kad znamo da država ne može da obezbijedi sredstva za izmirenje ogromnih obaveza i modernizaciju KAP-a, a nalaženje nekog privatnog investitora koji će to preuzeti na sebe je daleko od realnosti, onda se nameće samo jedan zaključak: KAP nema budućnost i ne treba gubiti vrijeme već tražiti rješenja kako bi njegovo gašenje bilo manje bolno, i sa socijalnog i sa ukupnog ekonomskog aspekta. Ukoliko se drastično ne promijeni odnos prema privrednim društvima u vlasništvu države, nemam dilemu da će, prije ili kasnije, mnoge zadesiti sudbina KAP-a.
MONITOR: Dijelite li utisak da su interesi nekih privatnih kompanija (CEAC, A2A, Porto Montenegro, Vektra) Vladi važniji od interesa preduzeća u kojima je država većinski vlasnik, pa i od same države?
BOJANIĆ: Davno smo čuli izjavu predsjednika parlamenta, kao osobe koja je po prirodi posla prilično dobro upoznata sa mnogim dešavanjima u Crnoj Gori, da iza nekih privatizacija stoji neznanje ili korupcija. I u jednom i drugom slučaju postoji potreba za utvrđivanjem odgovornosti donosilaca odluka. Kako još nema političke odgovornosti za neznanje, a ni državni organi koji bi trebalo da ispitaju eventualno postojanje korupcije za niz štetnih ugovora nisu se pretrgli od posla, onda ostaje da sumnjamo da su se mnogi ugovori sklapali u korist privatnih, a na štetu državnih interesa. Konkretno, na primjerima privatizacija HTP Boke Herceg Novi i Marine AD Bar, imali smo na skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu privatizacije priliku da se upoznamo sa nevjerovatnom lakoćom potpisivanja štetnih ugovora, ali i sa totalnom nebrigom države da ispuni svoje ugovorene obaveze. Tako smo dovedeni u poziciju da raskidi ugovora idu na našu štetu. A onda se ide u već poznato izbjegavanja odgovornosti i zamjenama teza se pokušava pokazati navodna briga za zaposlene.
MONITOR: Kršenje privatizacionih ugovora – od KAP-a i Željezare do Novog duvanskog -postaje prepoznatljiv model ponašanja. Da li je moguće to ispraviti?
BOJANIĆ: Svaki od pomenutih prvatizacionih ugovora ima svoje specifičnosti, ali, nažalost, epilog je gotovo isti i po zaposlene i po akcionare. Privatizacija kroz stečaj je najgori način privatizacije. Prilično dugo su se skrivale pogrešne odluke i tolerisali loši postupci, pa je sve manje prostora za ispravke. Vrijeme je za veliki rad i vizionarsku politiku oporavka zemlje, a to ova vlast niti je spremna niti sposobna da donese.
MONITOR: Nedavno ste ocijenili da je Skupština pojačala svoju kontrolnu ulogu rada izvršne vlasti. Ipak, mnoga saslušanja, od afere Telekom do afere Snimak završena su bez konkretnih rezultata. U čemu je problem?
BOJANIĆ: Teško da će kontrolna uloga Skupštine popraviti loše stvari iz prošlosti. Njen najvažniji zadatak je da kroz kontrolna saslušanja i parlamentarne istrage upozna javnost i izvrši pritisak na tužilaštvo i sudstvo da profesionalno rade svoj posao. Vjerujem da će nedavno usvojeni ustavni amandmani i zakoni koji uređuju ovu granu vlasti uticati da se istražne radnje i sudski procesi obavljaju profesionalnije i efikasnije.
Preduprijediti štete
MONITOR: Tražili ste i da se ispita privatizacija Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar. Zašto?
BOJANIĆ: Tražio sam da se na dnevni red sjednice Komisije za praćenje i kontrolu privatizacije što hitnije nađu privatizacije Novog duvanskog kombinata i Kontejnerskih terminala i generalnih tereta Bar, jer su ti procesi u toku, tako da rad Komisije može biti daleko efikasniji ako se sad uključimo nego neku godinu kasnije. Naravno, interes zaposlenih, akcionara i javnosti je da se proces što bolje isprati kako ne bi za koju godinu pokušali da spasimo što se spasiti može.
Strpljenjem na pritiske
MONITOR: Svjedoci smo sve češćih i raznovrsnijih napada na kritičare režima. Otkud rastuća nervoza političke i ekonomske elite okupljene oko DPS-a i njegovog šefa?
BOJANIĆ: Siguran sam da je javnost primijetila nervozu funkcionera DPS-a, a razloge takvog ponašanja treba tražiti u njihovoj spoznaji da im se bliži kraj neograničene vladavine. S obzirom na to da su najčešće čelni ljudi u državnim institucijama partijski kadrovi, oni u suštini sprečavaju da te iste institucije reaguju adekvatno na pritiske koje od strane ostrašćenih predstavnika i saradnika vladajuće elite trpe mediji, NVO sektor i opozicija. Potrebno je puno strpljenja. Što se tiče Pozitivne Crne Gore, novi smo na političkoj sceni i imamo dovoljno vremena i snage da sve to istrpimo dok se crnogorsko društvo ne izbori za demokratiju i punu vladavinu prava.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice