Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, KOORDINATOR EKONOMSKOG TIMA POZITIVNE CRNE GORE: Protiv koncepta negativne ekonomije

Objavljeno prije

13 godina

na

bojanic

U Crnoj Gori više od dvije decenije je na snazi tzv. neoliberalni koncept ekonomije. Namjerno kažem takozvani, jer ovo što nam se prodaje kao takav koncept, ekonomska teorija ne prepoznaje. Osnovni preduslovi neoliberalnog koncepta, vladavina prava i nezavisni regulatori tržišta, nisu zadovoljeni pa samim tim ovaj koncept se i ne može nazvati niti neoliberalnim niti slobodnim tržištem, kaže za Monitor Mladen Bojanić, član Glavnog odbora Pozitivne Crne Gore, najmlađeg takmaca na ovdašnjoj političkoj sceni. – Naravno, „da se Vlasi ne sjete” kreatori i najglasniji promoteri tzv. neoliberalnog koncepta sjede, uz članove svojih porodica i partijske kolege, u državnim ili paradržavnim organima, primaju plate i uživaju ostale beneficije o trošku poreskih obveznika. Mislim da mu na osnovu ostvarenih rezultata bolje pristaje naziv – koncept negativne ekonomije. Podaci to nedvosmisleno potvrđuju: budžet Crne Gore je u prethodne dvije godine bilježio deficit, a državni dug sa 27,5% BDP-a na kraju 2007. godine dostiže nivo od 43,3% na kraju januara 2012, sa tendencijom brzog rasta do kritičnih 60 odsto. Prisutan je i rapidan rast nivoa garancija koje su u periodu od 2008. godine do kraja januara 2012. godine, porasle sa 2 na 11,2% BDP-a, odnosno ukupne garancije Crne Gore, na kraju januara tekuće godine iznosile su oko 382,2 miliona eura. Stopa nezaposlenosti je u martu ove godine dostigla alarmantnih 24,5% od radno sposobnog stanovništva, pokrivenost uvoza izvozom iznosi je 27,6%, a 1/3 ukupnog broja privrednih društava ima blokirane poslovne račune duže od 30 dana. Finansijska likvidnost se u prvim godinama nakon obnove samostalnosti održavala prodajom resursa, a u kasnijoj fazi kreditnim zaduživanjem.

MONITOR: Šta su naši najveći problemi, a šta moguće prednosti?
BOJANIĆ: Crna Gora se zadužuje da bi trošila. Jasno, takvo stanje je neodrživo jer je jedini izlaz u vidu krupnih stranih direktnih investicija, ali njih nema i teško da će ih skoro biti. U međuvremenu, rapidno raste državni dug; finansijska likvidnost je na kritičnom nivou; tržište pokazuje svu svoju nesavršenost; preduzetnici su prepušteni da se sami bore protiv svih anomalija domaćeg tržišta, a preslabi da se ozbiljnije uključe na inostrana tržišta; institucije i regulatori su itekako zavisni od partijske pripadnosti, a ne od svoje stručnosti i efikasnosti; zakoni se selektivno primjenjuju, borba protiv korupcije ne daje vidljive rezultate; raste broj nezaposlenih, a samim tim i broj siromašnih građana. Svjetska ekonomska kriza je ove probleme samo ubrzala i uvećala, ali se nikako ne bi smjela dovesti u direktnu vezu i optužiti kao glavni uzrok nezavidne ekonomske stvarnosti Crne Gore.

Sreća u ovoj nesrećnoj ekonomskoj zbilji je da, i pored velikog truda, ipak nisu uspjeli da baš sve unište. Ostalo je još turističkih, energetskih, privrednih i poljoprivrednih resursa, naravno, uz onaj najvažniji, ljudski, da se stvari pokrenu nabolje. Treba se suočiti sa realnošću, priznati greške, imenovati krivce koji treba da snose odgovornost – profesionalnu, moralnu, političku, pa i materijalnu i krivičnu ako se ona utvrdi. Potom izvući pouke i krenuti dalje kreiranjem nove ekonomske politike koja se mora zasnivati na unapređivanju razvoja realnog sektora ekonomije, supstituciji uvoza, jačanju konkurentnosti i izvoza. Valjda je svakome jasno da turizam i usluge nisu dovoljni da izdržavaju cijelu Crnu Goru, a još manje da je izvuku iz ovako duboke socio-ekonomske krize.

MONITOR: Vlast je, kao glavno sredstvo borbe protiv ekonomske krize izabrala politiku davanja državnih garancija za nova zaduženja. Koliko su te garancije bile proizvod procjene da se daju bitnim preduzećima koja će vratiti uzeto, a koliko plod inercije i mogućih zloupotreba?
BOJANIĆ: Eventualno odobravanje garancija privatnim kompanijama se može iskoristiti samo kao krajnji vid pomoći i mora biti pod višestrukom provjerom: da li su u funkciji svakog građanina Crne Gore; da li su opravdane sa socijalnog aspekta; da li donose dugoročne koristi; da li su privatni vlasnici iskoristili sve unutrašnje rezerve i ostale mogućnosti finansiranja; koji su razlozi doveli do neophodnosti izdavanja državnih garancija; da li uprava na osnovu dosadašnjeg rada i rezultata zaslužuje povjerenje; koliko će se neizdavanje garancija negativno odraziti na ukupan ekonomski ambijent; da li se garancije mogu bolje iskoristiti negdje drugo i sl. Naravno, svako izdavanje državnih garancija privatnim kompanijama mora da ima za cilj ostvarivanje koristi za društvo, a ne da bude samo u funkciji spašavanje imovine vlasnika.

Ono što brine i, nažalost, gura Crnu Goru u ogromne finansijske probleme je dosadašnja praksa njihovog olakog i ishitrenog izdavanja, bez realnog sagledavanja rizika i ekonomske opravdanosti. Odobravanje pojedinih garancija bilo je više rukovođeno smirivanjem socijalnih tenzija i ostvarivanjem političkih poena nego ekonomskim razlozima. Treba biti više nego oprezan i permanentnom, stručnom i odgovornom kontrolom poslovanja kompanije na vrijeme spriječiti svaku mogućnost zloupotrebe

MONITOR: Plaćene garancije, propale privatizacije, poništeni tenderi za javne nabavke… Gdje je prag tolerancije nakon koga će se postaviti pitanje nečije odgovornosti?
BOJANIĆ: Više je nego očigledno da današnje institucije, koje bi trebalo da se bave utvrđivanjem odgovornosti donosilaca odluka, imaju nevjerovatno visok prag tolerancije. To je rezultat straha od onih čiju odgovornost treba utvrditi, nestručnosti i zavisnosti jer su kreirane po partijskom izboru, i naravno, čuvanja krupnih ili sitnih beneficija. Apsolutno sam siguran da jedini način na koji se to može promijeniti je da građani na izborima utvrde političku odgovornost, pa tek onda možemo govoriti o svim drugim vidovima odgovornosti. Dok se god na izborima daje legitimitet donosiocima odluka, ne možemo se nadati utvrđivanju njihove odgovornosti. Jedino depolitizovane i profesionalizovane institucije mogu odgovoriti tim zadacima.

MONITOR: Vidite li izlaz iz dužničke spirale – državni dug primiče se graničnim, opasnim iznosima u odnosu BDP, dok nelikvidnost privrede iz mjeseca u mjesec raste?
BOJANIĆ: Izlaz vidim u odbacivanju ovakve „kockarske” ekonomske politike čiji je krajnji domet i cilj da se preživi naredni dan uz nadu da će neki strani investitor u vidu „keca iz rukava” donijeti gomilu novca i spasiti nas bankrotstva. Treba nam nova ekonomska politika koja će biti zasnovana na znanju i odgovornosti, dobroj organizaciji i efikasnom korišćenju resursa. Naravno, treba donijeti mnogo teških odluka, ali ovaj put njihove posljedice moraju snositi one političke i ekonomske elite koje su nas dovele do ovakvog stanja, a ne, kao do sada, sve prevaliti na teret građana. Što prije to prihvatimo veće su nam šanse da preokrenemo stvari u pozitivnom pravcu. Svako odgađanje će nas skuplje koštati.

MONITOR: Šta je ostalo od nekadašnjeg berzanskog buma?
BOJANIĆ: Nažalost, nije iskorišćen period rapidnog rasta interesovanja za tržište kapitala od vremena MVP iz 2001. do 2007. godine, kada su se morale u hodu ispravljati greške. To je rezultiralo drastičnim padom cijena i izgubljenim povjerenjem u tržište i njegove institucije i aktere. Trebaće vremena da se investitori ponovo zainteresuju za ovo tržište, a, što me još više plaši, je činjenica da niko još ne preuzima odgovornost za takvo stanje već se i dalje razlozi traže van tržišta kapitala odnosno u realnom i bankarskom sektoru, nedostatku stranih investitora i slično. U izvještajima regulatora nećete naći nijedan problem koji je u njihovoj nadležnosti, a nikako se ne bih saglasio sa takvim stanjem stvari.

MONITOR: Jedan ste od osnivača PCG. Šta je siže vašeg ekonomskog programa?
BOJANIĆ: Naša ekonomska politika se zasniva na pet osnovnih načela, a to su: odgovornost, inicijativnost, inovativnost, pravednosti i solidarnost. Sigurni smo da nas puno poštovanje ovih načela vodi ka boljem i pravednijem ekonomskom ambijentu. Nije vrijeme za teorijske rasprave o ekonomskim modelima. Insistiranjem na poštovanju ovih načela želimo da promovišemo pozitivnu ekonomiju koja će se zasnivati na unapređivanju razvoja realnog sektora, supstituciji uvoza, jačanju konkurentnosti i izvoza.

Umjesto nekontrolisanog slobodnog tržišta i dalje rasprodaje državnih resursa, nama treba politika koja će zaustaviti njihovu neodgovornu prodaju. Ovi resursi se moraju aktivirati mjerama države tako da budu na dobrobit svih građana, kako ove tako i narednih generacija. Jednostavno rečeno, država mora da pokaže brigu za domaću privredu. Diverzifikacija privrednih aktivnosti, uvoza, ujednačeniji regionalni razvoj, pravedniji poreski sistem, kreiranje novih biznisa i stvaranje većih mogućnosti za zaposlenje moraju biti strateški ciljevi nove ekonomske politike.

MONITOR: Vjerujete li da se bliži vrijeme kada će kvalitet ekonomskog programa snažnije uticati na izborni rezultat, i koja je to ,,ciljna grupa” vaše partije?
BOJANIĆ: Životni standard, nezaposlenost, finansijska nelikvidnost države, privrede i pojedinaca su problemi sa kojima se susreću skoro svi građani, tako da smo ubijeđeni da će se u predizbornoj kampanji sve više pažnje posvećivati tim temama. Uostalom, naš program je fokusiran ka traženju rješenja za te probleme.

Kvalitet programa i ponuđena rješenja će svakako uticati na izborni rezultat, ali i imena i biografije lica koja treba da iznesu taj program. Da li će se građani odlučiti za postojeću političku elitu koja ih je dovela u ovako nezavidnu situaciju, odnosno da li će u kreatorima problema tražiti spasioce, ili će pružiti šansu novim ljudima sa novim idejama i energijom, ostaje da vidimo. Duboko smo uvjereni u to da oni koji su državu doveli u ovaj položaj je iz njega ne mogu izvući.

Na nama je da ubijedimo građane da imamo potrebnog znanja, odgovornosti i energije da sprovedemo zacrtane planove, a ciljna grupa su svi građani koji su nezadovoljni sadašnjom politikom vladajuće koalicije i obeshrabreni dosadašnjim izbornim neuspjesima opozicije. S obzirom na to da smo građanska partija, uvjereni smo da ćemo imati birače među pripadnicima svih vjera i nacionalnosti, kao što je uostalom i sastav našeg članstva i rukovodstva.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo