Za mnoga sela na sjeveru, zbog izuzetno loših lokalnih puteva i činjenice da se snjegočistači rijetko zapute k njima, čak i snijeg od tridesetak centimetara vrlo često znači višednevnu odsječenost od svijeta. Zbog toga su mještani, baš kao i njihovi preci, prije 100 i više godina, svake jeseni prinuđeni na pravljenje zaliha brašna, šećera, soli i ostalih namirnica. Dugačije, kažu, ne usuđuju se da zazime, jer su imali iskustva kada se, osim pješke, i po mjesec i po nije moglo do grada.
U oko 10 gornjomoračkih sela nevrijeme u martu prošle godine preko 300 domaćinstava dovelo je u vrlo nezavidnu situaciju. Pored skoro tridesetodnevnog prekida u snabdijevanju strujom, putevi do mnogih sela nijesu uopšte čišćeni.
,,Prošle zime svako ko se našao u Gornjoj Morači mogao je da iskusi kako je bilo našim precima u pretprošlom vijeku. I nije samo riječ o prošloj, već i o prethodnim zimama. Putevi su u očajnom stanju, a mi više zaista nemamo razumijevanja za opravdanja nadležnih. Ukoliko je problem naći novac da se tokom zime čiste putevi od snijega, onda ne znam šta drugo to može da riješi lokalna i državna vlast. Mogu misliti kako je u nekim drugim selima u kojima je još manje ljudi”, kaže Milan Đokić iz Udruženja mladih Gornje Morače.
On tvrdi da je jedina svijetla tačka prošle zime bilo čišćenje puta Mioska- Dobri do, a sve zahvaljujući pojedincima iz preduzeća Crnagoraput.
U februaru ove godine, samo mehanizacija i radnici preduzeća Smokovac Raković, koje izvodi radove na mini hidrocentrali Raštak šest dana su bez pomoći kolašinske lokalne uprave čistili odrone s puta k jednom od zaseoka u selu Raško.
„Zbog odrona, izazvanog nevremenom, selo je bilo potpuno odsječeno. Slovaci, investitori na mini hidrocentrali, dali su dozvolu izvođaču radova, pa je odron čišćen danima. Drugi nas se niko nije sjetio”, pričaju u tom selu.
Zbog lošeg održavanja puteva, odnosno nemogućnosti da se tokom većeg dijela zime stigne do grada, samo desetak domaćinstava prezimiće u vasojevićkom selu Vranještica.
,,Veliki teret je za stare ljude da krajem jeseni prave ‘magacine’ u kući. Na stotine kilogaram brašna, džak šećera, soli sve ostalo što je potrebno za nekoliko mjeseci. Za sve to treba odjednom obezbijediti pare od malih penzija i zanemarljivih prihoda od poljoprivrede. Ostali članovi porodice, koji žive u gradovima, do njih ne mogu zimi kolima, a malo kome se po 20 kilometara gazi po snijegu. Putevi su i kad nema snijega loši, zimi tek da ne pričamo”, kažu u tamošnjoj mjesnoj zajednici.
Slične priče se mogu čuti u gotovo svakom udaljenom selu na sjeveru države, iako u lokalnim upravama tvrde da svake godine pripremaju detaljne planove čišćenja seoskih saobraćajnica i ulažu maksimalne napore u čišćenje.
Posebno teška za seoska domaćinsta na području kolašinske opštine bila je prošla godina, jer lokalna uprava, zbog blokiranog računa, nije našla načina da ispuni većinu svojih obaveza kada je riječ o lokalnim i nekategorisanim putevima.
Zimsko održavanje oko 287 kilometara lokalnih i oko 240 kilometara nekategorisanih puteva, koliko ih je na području te opštine, istina, bio bi značajan izazov i za mnogo punije opštinske kase. Svega 68,7 kilometara seoskih sabraćajnica je asfaltirano, što dovoljno govori o uslovima života u ruralnom dijelu, ali i o nebrizi lokalne i državne vlasti.
Na većini tih puteva česta su klizišta, a bujice ponekad ponesu i po nekoliko stotina metara makadama. Na popravke se čeka mjesecima, a sanacija se obično obavlja na brzinu i površno.
,,Prošle godine nije bilo načina da učinimo više kada je riječ o čišćenju snijega, ali i o sanaciji pojedinih dionica putne mreže na seoskom području. Zbog blokiranog računa i za ono malo što smo čistili bilo je potrebno mnogo snalažljivosti i napora. Tokom predstojećih mjeseci namjeravamo da učinimo i više i kvalitetnije, pa se nadam da neće nijedno selo na duži rok zbog snijega biti odsječeno od svijeta”, kazao je potpredsjednik Opštine Đuro Milošević.
Prema njegovim riječima, jedna građevinska mašina, koja služi za popravke puteva, stavljena je na raspolaganje Rovcima i Morači. No, opet zbog nedostatka novca, da bi pokrenuli mašinu mještani su bili prinuđeni da sami kupuju gorivo.
,,Nije bilo drugog načina, jer lokalna uprava nije mogla ništa platiti dok nije skinuta blokada s računa. Vrijeme je da svaka od stranaka u koaliciji na vlasti napravi napor da ostvari dio svojih predizbornih obećanja, koja se odnose na popravljanje uslova života na selu, pa eto, na primjer, da krenemo od urednijeg održavanja puteva, kako zimi, tako i tokom ostatka godine. Ima volje za to i rezultati će ubrzo biti vidljivi”, obećava Milošević.
Ništa manje ne obećavaju ni u mojkovačkoj izvršnoj vlasti. Na području Mojkovca je oko 72 kilometra lokalnih i čak oko 370 kilometara nekategorisnih puteva, u koje spadaju i oni prema Bjelasici, Sinjavini i Prošćenskim planinama. Manje od 45 kilometara je asfalitrano, preko 210 kilometara su zemljani putevi, a ostalo makadam.
,,Putevi se održavaju mehanizacijom, kojom raspolaže Opština i u skladu s ugovorima koje potpisujemo s preduzetnicima o održavanja pojedinih putnih pravaca. Svake godine s preduzetnicima potpisujemo ugovore za održavanje puteva Lepenac-Žari-Cer-Obod, Mojkovac-Pržišta i Mojkovac-Ravni”, kaže sekretar za urbanizam Jović Marković.
U periodu obilnijih sniježnih padavina, napominje on, angažuje se još preduzetnika, pa nije bilo mnogo snijegom blokiranih sela. Sekeretar za urbanizam kaže da se prilikom čišćenja seoskih puteva poštuje plan prioriteta, a da se putevi prema katunima čiste tek krajem maja ili početkom juna zbog izdiga stočara.
I dok u Kolašinu još ne znaju koliko će novca za čišćenje snijega s puteva prema selima potrošiti ove godine, u Mojkovcu, kaže Marković, u tu je svrhu opredijeljeno 20.000 eura. Taj iznos, tvrdi on, i tokom minulih godina bio je dovoljan da se seoskim domaćinstvima obezbijede prohodne saobraćajnice.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice