Nakon što je odlazeća Vlada produžila koncesiju firmi Hidroenergija Montenegro za izgradnju malih hidroelektrana na vodotoku Kaludarska, mještani kažu da će nastaviti da brane svoju rijeku. Računaju na obećanje nove vlasti da će biti preispitani svi koncesioni ugovori i donijeta deklaracija o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima
Vlada premijera Duška Markovića je ugrabila, i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila odlazeću ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor, odnosno izmjene ugovora o koncesiji, sa firmom Hidroenergija Montenegro za izgradnju malih hidroelektrana (mHE) na vodotoku Кaludarska u opštini Berane. Kako su prenijeli mediji, tim ugovorom podgoričkoj kompaniji koncesija je produžena na dvije godine.
Mještani sela Kaludra kod Berana uzdaju se ipak u obećanje mandatara Zdravka Krivokapića koji je u ekspozeu najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.
„Mi vjerujemo da je to sada završena priča, ali smo i dalje spremni da svim sredstvima branimo Kaludarsku rijeku” – kaže predsjednik te beranske mjesne zajednice Milić Ralević.
On dodaje da su stanovnici sela Kaludra jednoglasni u odluci da se ne dozvoli izgradnja malih hidroelektrana na ovoj rijeci. „I stanovnici susjednih sela Zagorje i Donja Ržanica su nam se ranije potpuno pridružili u našem otporu tom naumu” – kaže Ralević.
Firma Hidroenergija Montenegro je vlasnik osam mHE, od čega za sedam ima status povlašćenog proizvođača, koji im omogućava zagarantovani otkup svakog kilovat-sata proizvedenog u tim objektima i to po podsticajnoj cijeni, koja je znatno veća od tržišne. Podsticajnu cijenu struje na kraju plaćaju građani preko računa za električnu energiju.
Vlada je, kako se navodi u informaciji sa posljednje sjednice, 2014. godine u aprilu potpisala sa Hidroenergijom Montenegro ugovor o koncesiji za izgradnju mHE na 30 godina, dok je odluka o lokalnoj studiji lokacije Кaludra 2 donesena 7. maja 2016. godine. Кako se navodi, 7. maja 2016. godine počeo je da teče period koncesije od 30 godina, kao i faza jedan u trajanju od 18 mjeseci. U tom roku je koncesionar bio u obavezi da dobije građevinsku dozvolu.
Кoncesionar se, međutim, zbog nemogućnosti da sprovede sve neophodne aktivnosti obratio Ministarstvu ekonomije 18. maja 2018. godine sa zahtjevom za produženje treće faze. U zahtjevu je navedeno kako početak gradnje može izazvati zatvaranje lokalnog saobraćajnog puta i otežati funkcionisanje mještanima Кaludre, a što je stvorilo potrebu da se postigne dogovor sa mještanima oko nastavka realizacije projekta, navodi se u informaciji.
Vlada je odlučila da novim ugovorom koncesija od 30 godina počinje 7. maja 2016. godine, što znači da Hidroenergija ima koncesiju do 2046. godine. Prvobitnim ugovorom iz 2014. godine, koncesija bi istekla 2044. godine.
U selu Kaludra sada kažu kako su sve radili da odgode početak radova. „Pravili smo problem oko prilaznog puta. Oni su onda razmišljali da probijaju novi put, ali im se to na kraju nije isplatilo. Zato su sada bili namjerili da počnu izgradnju makar ove male hidroelektrane koja ne prolazi kroz privatne posjede. Ja se nadam da je to njihov posljednji manevar” – kaže predsjednik Mjesne zajednice Kaludra.
On priča da su vlasnici Hidroenergije Montenegro obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa.
„Imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi. Nama je jasno da se radi samo o bogaćenju nekoliko ljudi koji su vlasnici te kompanije” – kaže Ralević. Prema njegovim riječima u Šekularu nije zapošljen niko od lokalnog stanovništva, ko nije već riješio svoj radni status.
„I nama su pričali da će zaposliti ljude, da će smanjiti nezaposlenost. A mi znamo dobro kako su to uradili kod komšija. Tamo su zaposlili kao čuvare samo nekoliko penzionera ili mlađih ljudi koji imaju regulisan status invalida na birou rada i riješeno to pitanje, tako da ne moraju da ih osiguravaju. Dakle, samo onih koji su inače dokoni, pa iz dosade rade kod njih” – tvrdi Ralević.
Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.
Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Tada je Obradović napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi. Kasnije se, međutim, ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni druge dvije opštine, Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao vlasnici Hidroenergije Montenegro. Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.
Mediji su ranije prenijeli da je plan Hidroenergije Montenegro da izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine. Tada je saopšteno da je ta kompanija koncesije dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Sada se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.
„Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bismo ni to dozvolili. Tu je naš manastir i njegova okolina bi bila devastirana” – kaže Ralević.
„Bunili su se i mještani drugih sela i branili rijeke, ali vidimo na kraju šta je ostalo od tih rijeka koje su bile planinske ljepotice, pune divlje potočne pastrmke. Na kraju u koritima nije ostalo vode ni za punoglavca. Rijeke su, ipak, otišle u cijevi. Strahovali smo da se to ne desei i sa našom rijekom” – pričaju stanovnici Kaludre.
Njihova očekivanja od nove Vlade su velika.
Tufik SOFTIĆ