Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ANDRIJEVIČKOG SELA ULOTINA ZAVRNULI VENTIL IGORU MAŠOVIĆU: Od piljare do elektrane

Objavljeno prije

na

Mještani su prije dvadeset dana zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena. Igor Mašović je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine

 

Mještani andrijevičkog sela Ulotina prije dvadeset dana su zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane Igora Mašovića u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena.

Igor je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine.

Mala elektrana u mjestu Šerametski potok u selu Ulotina je u vlasništvu konzorcijuma Nord Enerdži, a Mašović je jedan od osnivača tog konzorcijuma. Nord Enerdži DOO registrovan je u Andrijevici, a sa 51 odsto je u većinskom vlasništvu Vlastimira Golubovića iz Podgorice.

Pored Mašovića, suvlasnici su još Radenko Vuletić i Drago Vlahović.

Kada je građena ova hidrolektrana, portparolka Nord Enerdži Tamara Kokić pohvalila se na Javnom servisu kako su vlasnici postigli dogovor sa mještanima i kako je to primjer dobre prakse na sjeveru. Dio sredstava za izgradnju, kako je kazala, finansirao je Investiciono-razvojni fond, a drugi dio obezbijedila kompanija.

Portparolka je tada rekla da će mještanima obezbijediti pijaću vodu i vou za navodnjavanje, kao i izgradnju ulične rasvjete u selu.

„Želimo da se u selu Ulotina osjećamo kao domaćini, i u svim narednim aktivnostima izlazićemo im u susret” – kazala je Kokić.

Bilo je to 2017. godine. Mještani Ulotine danas kažu da su se na zaustavljanje rada elektrane odlučili jer vlasnici ni nakon tri godine nijesu ispoštovali dogovor kojim su se obavezali da će im omogućiti da sa vodotoka navodnjavaju imanja.

Ističu i da su i njihovi preci vjekovima sa Šerametskog potoka branili svoje parcele od suše. Prevođem vode u cijevi to im je onemogućeno.

„Kada se krenulo sa igradnjom elektrane na Šeremetskom potoku koncesionari, na čelu sa Igorom Mašovićem, čvrsto su nam obećali da će, između istalog, napraviti sistem preko koga ćemo moći da navodnjavamo svoja imanja. Međutim, prošle su tri godine, a to obećanje nije ispunjeno” – kaže Milan Šoškić, mještanin Ulotine. „Zavrnuli smo ventil iz revolta. Više ne možemo da slušamo prazna obećanja i gledamo kako naši usjevi propadaju bez vode” – kaže Šoškić.

Mještani Ulotine su poručili da ni po koju cijenu neće dozvoliti da se elektrana ponovo aktivira, dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

„Mi smo  prevareni od strane investitora koji su sagradili elektranu u našem selu. Oni su izbetonirali dio kanala za navodnjavanje, ali nijesu ni krenuli da ukopavaju cijevi u dužini od oko 1.300 metara pomoću kojih voda treba da dođe do tog kanala” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Većina stanovnika Ulotine živi od poljoprivrede. Niko, kažu, nema pravo da im uzima hljeb iz ruku. „Samo tražimo da nam se omogući da navodnjavamo svoja imanja onako kako je to obećano“ – poručio je Vujo Šoškić.

Igor Mašović tvrdi da su investitiori ispunili sva obećanja data mještanima i da su njihovi potezi neprimjereni.

„Mi smo uložili preko 40.000 eura u selo i ispunili sva obećanja data mještanima. Obećali smo im da ćemo u sušnom periodu, kad nam to oni signaliziraju, zatvoriti vodu na vodozahvatu i omogućiti im da navodnjavaju svoja imanja. Između ostalog, izgradili smo vodozahvat i betonski kanal koji može da odvodi vodu sa potoka do njihovih parcela. Očigledno je da se ovdje radi o političkim motivima, pošto je počela izborna kampanja” – izjavio je Mašović.

On je najavio krivične prijave protiv mještana zbog onoga što su uradili.

Mještani su pozvali Vladu da sagleda njihove zahtjeve i spriječi neželjene posljedice.

„Ako je Vlada omogućila investitorima da prave elektranu, onda treba da omogući i nama da živimo ovdje. Investitori su nam praktično svojim potezima objavili rat, a Vlada je ta koja treba da ga spriječi, jer ovdje može svašta da se desi. Uz to, obavještavamo i njih i nevladine organizacije da je korito Šeremetskog potoka, zbog prevođenja vode u cijevi, potpuno suvo čime je napravljen ekološki zločin prema prirodi” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Demokratska partija socijalista je 2011. godine, preuzimajući jednog odbornika iz opozicije, preuzela vlast u opštini Andrijevica. Igor Mašović, brat predsjednika Opštinskog odbora DPS i predsjednika opštine Srđana Mašovića, prešao je za samo devet godina put od stakloresca i vlasnika piljare u tom gradu, do tajkuna i do graditelja najvećeg broja malih elektrana na području Andrijevice.

U Andrijevici kažu da je on vlasnik ili suvlasnik u čak dvanaest malih hidroelektrana. Od toga su četiri već u pogonu, a još osam bi trebalo brzo da budu. Najveće su one u slivu rijeke Zlorečice, gdje je potpuno devastirana priroda i u cijevi stavljene rijeke Kuckaja i Perućica koje čine Zlorečicu. Ostale su nešto manje.

Igor Mašović je postao i vlasnik Tehničkog pregleda automobila, jedinog u Andrijevici. Vlasnik je farme kokošaka u svom selu Trešnjevo, zatim nekoliko lokala i suvlasnik kladionice u gradu. Vlasnik je i građevisnke firme Igma koja izvodi radove po sjeveru, a njega i njegovog brata Srđana neki dovode u vezu i sa  navodnim vlasništvom nad fabrikom peleta Biotel.

Kako su Vijesti ovih dana objavile, Igor Mašović je jedan od tri Andrijevčanina koji je donirao maksimalan iznos DPS-u za ovu lokalnu izbornu kampanju, od pet hiljada eura. U Andrijevici se 30. avgusta, osim parlamentarnih održavaju i lokalni izbori.

Mještani Ulotine su prvi podigli glas protiv Mašovića, ali kažu da ih ne interesujeu ostali njihovi poslovi. „Neka vlasnici elektrana prave biznis i neka zgrću milione, to nas ne zanima. Nas interesuje naša egzistencija. Svi mi zavisimo samo od poljoprivrede i nećemo mu dozvoliti da nam ugrožava opstanak ” – kaže Vučeljić.

Ulotina ima oko trista stanovnika i nalazi se ispod planinskog masiva Zeletin. Mještani su bili su u centru medijske pažnje kada su otjerali koncesionare i zabranili sječu šuma na toj planini. I tada su im tajkuni prijetili krivičnim prijavama.

Od dogovora sa tajkunima, kažu, nema vajde. Monitoru su dostavili i televizijski prilog Javnog servisa u kojem su snimljena obećanja koja su im data.  Poručuju da neće popustiti dok investitori ne ispune sve što je javno saopštila njihova portparolka.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo