Dok mrtva djeca, u zbjegu od ratova Bliskog istoka, isplivavaju na obalama Mediterana, dok se i ovdašnja javnost zgražava nad scenama izbjegličkog beznađa i smrti, zaboravljamo da i naše obale pamte takvo zlo. Prošlo je šesnaest godina: Romi – mahom oni – bježeći preko Crne Gore od kosovskog haosa, ilegalno, ukrcavali su se u svakojaka plovila pa Jadranom, od budvanskog Jaza, nestajali ka Italiji. Bio je to biznis, pod velom noći i zaštite moćnh. Vrtjele su se ogromne pare. Posao je pukao kada i prenatrpani brod Mis Pat (iako registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, na brodu je bilo ne manje od 70 ljudi): talasi su izbacili 35 tijela, od njih 13 je identifikovano, ostalih do danas – nema. Niti njih, niti odgovornih za zločin.
Na odjeljenju za sudsku medicinu u KBC-u u Podgorici, identifikovani su, između ostalih: Vladimir Vasić iz Malog Mokrog Luga kod Beograda, Mehmeti Ramojana iz Niša, Nazmija Bajrami iz Srbice, Emanuela Imeri iz Zemuna, Nađija Abdulahi iz Prištine, Nadžija Sadiković iz Bujanovca, Marijana Feratović iz Knjaževca, Dragana Feratović iz Knjaževca, Hatidža Asani iz Zemuna, Bajram Dalipi iz Sremčice, Sevdija Bajramaj iz Peći i Muharem Salihi iz Gnjilana. Imena drugih više ne postoje. Kao ni oni.
Posljednja vijest ove ljudske tragedije, a potom i sistematskog, pravosudnog zamešeteljstva, datira iz maja. Kaže: Apelacioni sud ukinuo je presudu Višeg suda, kojom su sedmorica optuženih za brodolom barke Mis Pat u avgustu 1999. godine, oslobođeni od optužbe.
,,Rješenjem Apelacionog suda, uvažena je žalba i ukinuta presuda Višeg suda, kojom su optuženi Gaši Agim, Balja Ismet, Balja Ramadan, Nikaljević Joko, Boreta Saša, Đuričković Goran i Hodžić Refik oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično djelo teško djelo protiv opšte sigurnosti i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje”.
Znači, nastavlja se: deceniju i po, nema odgovornih. Spirala nekažnjivosti se nastavlja. Najkraće: postupak je prvobitno pokrenut u barskom Osnovnom sudu, avgusta 1999. godine. Suđenje je krenulo tek februara 2003. godine. Potom, nakon nekoliko godina, zamjenik tužioca u Baru mijenja pravnu kvalifikaciju djela. Namjesto ,,nehata”, navodi se da je krivično djelo izvršeno ,,sa umišljajem”.
Istraga ponovo počinje, pa spisi predmeta, aprila 2004. godine, stižu u podgorički Viši sud. Posljednjeg dana oktobra 2006. godine, tužilac podiže optužnicu – sedam godina nakon nesreće! – protiv okrivljenih za „teško djelo protiv opšte sigurnosti”.
Potom, na glavnom pretresu septembra 2009. godine suđenje se odgađa na neodređeno jer odbrana traži da se optužnica prevede na romski jezik. Sutkinja Seka Piletić, kasnije, prelazi u Apelacioni sud, pa predmet prelazi u ruke sudije Zorana Šćepanovića. Narečeni, na jednom ročištu, konstatuje da su četiri svjedoka iz procesa preminula.
I Šćepanović, potom, dobija prekomandu: iz Višeg suda vraćen je u Osnovni. Predmet zadužuje tada novoizabrani sudija Višeg suda Predrag Tabaš. Suđenje je odgođeno za kraj februara 2011. godine. Pretres počinje iznova.
I tako u nedogled, do ovog maja, i do početka teksta koji čitate.
Iz Romskog centra za strategiju, razvoj i demokratiju, sa sjedištem u Srbiji, svojevremeno su saopštili kako je u noći između 15. i 16. avgusta 1999. ubijeno više od sto osoba romske nacionalnosti koji su žrtve organizovane trgovine robovima – ljudima. Iz Romskog centra napomenuli su i da nadležne službe Crne Gore nijesu organizovale potragu, ni pomoć da se utopljenici spasu od momenta pronalaska jedinog preživjelog do pronalaska prvih 17 leševa. Brod, kako su rekli, ni do danas nije izvučen sa dna mora, kao ,,dokazni materijal zločina nad Romima u Crnoj Gori”.
Piše i da: istraga nikad nije obuhvatila sve osobe odgovorne za smrt Roma; niko od vlasti na bilo kom nivou nije odgovarao; godinama se prebacuje odgovornost između sudova i pravosudnih institucija; nikada nije izvršena DNK identifikacija; nije organizovana potraga za leševima na moru; porodicama nastradalih nije vraćen novac, nakit; Crna Gora nije platila prevoz ubijenih Roma; zvanična Podgorica nije pomogla da se sahrane; namjerno se godinama odugovlači pokretanje istrage i sprovođenje sudskog procesa; Crna Gora nije zatvorila krivce!
Poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović kaže da su tokom tog perioda kriminalci na rashodovane brodove i veće čamce u Crnoj Gori ukrcali oko 16.000 lica, od kojih je nepoznat broj onih koji su izgubili živote u vodama Jadrana.
,,Ovaj posao je trafikantima donio oko 30 miliona DEM, i osnovano se sumnja da je namjerno potapanje brodova prepunih izbjeglica na udaljenosti od 10-15 nautičkih milja od crnogorske obale, u određenom broju slučajeva bilo sastavni dio njihovog kriminalnog plana. Samo u brodu Mis Pat je stradalo oko 100 osoba romske nacionalnosti, od kojih je identifikovano svega 70-ak. I da neuobičajeno jaki Jugo nije te noći izbacio brojna tijela na našu obalu, sigurno je da bi se posao trafikinga Roma nastavio i nakon te tragedije.”
Pavlović odavno naglašava da se ovako masovna operacija trgovine ljudima nije mogla odigrati bez znanja naših bezbjednosnih službi.
,,Iznenadno i neobjašnjivo bogaćenje i milionska vlasništva koja su stekli neki policijski čelnici tokom rečenog perioda, i to baš oni koji su bili komandno nadležni u zonama transporta, daje osnov za sumnju da su ti policajci pomagali a neki od njih i aktivno učestvovali u poslu trgovine Romima 1998/99 godine. Lako je u tome prepoznati pravi razlog zbog kojega sudski postupak u slučaju Mis Pat traje 16 godina.”
Poslanik Pokreta za promjene naglašava kako je Crna Gora tokom NATO bombardovanja bila zapljusnuta ogromnim brojem izbjeglica, između 40 i 50 hiljada, pa se, kaže, lako prepoznaje način na koji su interesi mafijaša-trafikanata koincidirali sa interesom države Crne Gore da na svaki način riješi problem brojnih izbjeglica na svojoj teritoriji.
,,Uvjeren sam da će objektivna i temeljita istraga pokazati upletenost državnih bezbjednosnih struktura u ovaj organizovani kriminal, i možda će nam ta istraga konačno objasniti porijeklo milionske imovine koju su neki policijski čelnici stekli u tom periodu. Uostalom, čitav ovaj mafijaški posao odvijao se već utabanim koridorom decenijskog šverca cigareta između Crne Gore i Italije, a za duvanski posao je italijansko tužilaštvo dokumentovano utvrdilo da je bio rezultat privatno-javnog partnerstva između italijanske mafije i vrha tadašnje crnogorske vlasti.”
Prema riječima Pavlovića jedan od prvooptuženih u slučaju Mis Pat je Agim Gaši, a njegov brat Isen Gaši je i danas predsjednik romskog nacionalnog Savjeta, funkcioner DPS-a i osoba koja već petnaest godina Đukanoviću obezbjeđuje izborne glasove svih crnogorskih Roma.
Nema kažnjenih: mrtvi Romi i dalje plove.
Marko MILAČIĆ