Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu

Objavljeno prije

na

Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku

 

MONITOR: Nakon odluka NS Republike Srpske  o vraćanju nadležnosti u oblastima kao što su vojska, porezi i bezbjednost,  kakva je  Vaša procjena: Ima li Milorad Dodik i  SNSD dovoljno institucionalnog kapaciteta da to urade jer, bar zasad, opozicija ne želi u tome da učestvuje?

LAZOVIĆ: Politika i  potezi koje povlače vlasti RS-a podsjećaju na predratnu atmosferu iz devedesetih godina prošlog vijeka. Prije su to bili Radovan Karadžić i SDS, danas su to Milorad Dodik i SNSD.  I tada kao i danas radi se o napadu na teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Svjesno kršeći ustavnu i zakonsku proceduru koja jasno propisuje kako i na koji način entiteti mogu prenijeti odnosno vratiti prenesene nadležnosti – poslanička većina u Skupštini RS-a, pod Dodikovom dirigentskom palicom otpočela je proces urušavanja ustavno- pravnog poretka BiH.

Dodik i njegovi poslanici u Parlamentu BiH  u prethodnom periodu su  glasali za prenošenje nadležnosti sa RS-a na BiH,  a danas bi da jednostranom odlukom to vrate. To tako ne ide. Vraćanje nadležnosti može se uraditi po istoj proceduri kako su i prenesene.  Parlament BiH je jedino mjesto gdje se to može zakonski uraditi. Opozicija RS-a je svjesna da Skupština RS-a nije organ koji može donijeti konačne, na Ustavu i zakonu, meritorne odluke o vraćanju nadležnosti sa BiH na entitete. Zato je i bojkotirala glasanje jer su upozoravali da vraćanje nadležnosti na način kako to radi Dodikova većina nije ništa drugo nego opasna igra po RS sa nesagledivim posljedicama.

MONITOR: Visoki predstavnik Kristijan Šmit je u izvještaju koji zbog blokade Rusije nije mogao da predstavi u SB UN, pokazao veliku zabrinutost za mir i čak pretpostavio da bi Dodik mogao da odvoji RS i bez formalnog otcjepljenja. Njegova situacija djeluje nezavidno, posebno što  Srbija i Hrvatska sve više pokazuju „manire“ iz 90-ih prema BiH. Šta bi on mogao da učini?

LAZOVIĆ: Pozicija Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, zbog odsustva podrške Rusije i Kine u Savjetu bezbjednosti UN, problematizirana je od strane Milorada Dodika. Predstavnicima kancelarije Visokog predstavnika čak su zabranili prisustvo na sjednici Skupštine RS-a na kojoj su izvršili udar na ustavno- pravni poredak BiH. To je bilo javno negiranje OHR-a i Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Takvo otvoreno ponižavanje međunarodne zajednice ne mislim da će ostati bez adekvatnog odgovora. Posebno je na udaru Visoki predstavnik kojeg Dodik javno ponižava i vrijeđa.  Christian Schmidt na Dodikove primitivizme ne odgovara. Za sada šuti, a to ne znači da neće i reagovati. Visoki predstavnik dobio je i dobiva čvrstu podršku od svih drugih članica SB-i. Posebno od država,  članica Upravnog odbora za implementaciju mira u BiH. Visoki predstavnik je više puta javno ponovio da Bonska ovlaštenja  nisu zaključana i da će ih koristiti prema onima koji ugrožavaju mir i ruše Dejtonski mirovni sporazum. Njegov prethodnik Valentin Inzko je svoj dugogodišnji mandat uglavnom proveo izražavajući zabrinutost. Od Christiana  Schmidta se očekuje odlučniji pristup sa konkretnim mjerama u rješavanju problema sa kojima se suočava BiH.

MONITOR: Vlast u RS-u je najavila i mogućnost bojkota opštih izbora u oktobru 2022-e, pozivajući se na mogućnost da i hrvatska strana, posebno Dragan Čović, odluči to isto. Uz Čovića je i državni vrh Hrvatske koji rado ugošćuje Dodika. Može li se dogoditi da promjena Aneksa četiri – Ustava BiH Dejtonskog sporazuma, ode u pravcu stvaranja trećeg entiteta?

LAZOVIĆ: Tandem Dodik – Čović već dugo  BiH i njene građane drže kao  taoce svojih politika. Dodik bi da razvlasti državu praveći je praznom ljušturom, a Čović bi preko izmjena Izbornog zakona, da  dobije etničku izbornu jedinicu i osigura isključivo izbor člana predsjedništva BiH iz reda njegove partije HDZ-A. U toj udruženoj destrukciji imaju podršku u regionu. Iz Beograda prešutnu a iz Zagreba otvorenu. Posebno od strane  Zorana Milanovića predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, njihov problem nije samo otpor građanskih političkih stranaka u Parlamentu BiH već i poruke iz EU – da promjene Izbornog zakona moraju uvažiti odluke Suda za ljudska prava iz Strazbura kojima se daje pravo kandidiranja svim građanima  a ne samo predstavnicima konstitutivnih naroda. Brisanje etničkog prefiksa ispred imena kandidata za članove Predsjedništva BiH jedan je od zahtjeva SAD-a i EU.  To ujedno znači i izmjene Ustava BiH. Ukoliko se  postigne politički dogovor, onda BiH pravi iskorake prema građanskoj državi. Tada nastojanja Dragana Čovića i njegove partije za „legitimnim predstavljanjem“ koja u suštini vode stavljanju etničkih traka na ruke birača što u konačnici implicira stvaranju ,,trećeg entiteta” padaju u vodu. Najavljeni bojkot predstojećih izbora od strane tandema Dodik – Čović i pored svih problema sa kojima se suočavamo, ostaće ipak samo prijetnja.

MONITOR: Dodik je bio u odličnim odnosima sa više srpskih predsjednika, sada i sa Aleksandrom Vučićem koji je dvosmislen kada se radi o suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Postoje i pretpostavke da bi Vučić mogao trgovati sa svojom podrškom Dodiku.  Ipak, Dodikovo ponašanje se, do sada, dobro uklapalo u cjenkanje tokom pregovora Beograda i Prištine?

LAZOVIĆ: Nekad je Milorad Dodik  podanički trčao u Beograd predsjedniku Borisu Tadiću, nazivajući sadašnjeg predsjednika Vučića političkim pobačajem. Danas je više kod Vučića u Beogradu nego što je u Predsjedništvu BiH, gdje prima platu. Predsjednik Vučić je do sada vješto koristio Dodika i njegovu separatističku prijetnju pripajanja RS-a Srbiji, kako bi sebi olakšao razgovore u Briselu u vezi  sa Kosovom. Međutim, Dodikova rušilačka politika prema vlastitoj državi, koju je Vučić prešutno podržavao, vratila mu se kao bumerang. Premijer Kosova Albin Kurti javno je poručio da ne želi formiranjem Zajednice srpskih opština dobiti drugu Republiku Srpsku na Kosovu.  Također, Vučičeva ideja Otvorenog Balkana sa ovakvom rušilačkom politikom državnih institucija koju kontinuirano čini Dodik ne može dobiti podršku BiH.Vjerujem da  Vučić uviđa da je Dodik postao i njemu teret i da sa njim nešto mora uraditi . Ili ga zaustaviti ili politički eutanizirati.

MONITOR: Visoki predstavnik je nagovijestio i mogućnost finansijskog uslovljavanja prema RS-u, a administracija Džozefa Bajdena će, izgleda, širiti spisak nepoželjnih iz ovog dijela Evrope. Dodik tvrdi da „samo Milanović i Putin razumeju situaciju u BiH“. Kakva je, danas, uloga Rusije i koliko je kriza u BiH već poligon za odmjeravanje snaga svjetskih sila na periferiji Evrope?

LAZOVIĆ: Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku. Da li će biti i donešene ostaje da se vidi. Neki smatraju da sankcije neće ništa riješiti, ali iskustvo pokazuje da su sankcije prema pojedincima bile izuzetno efikasne. Posebno u periodu kada je Visoki predstavnik bio Pedi Ešdaun. Dodik se ponaša samouvjereno. Računa da iza sebe ima Putina. Poziva se i na Zorana Milanovića koji je duboko zagazio  u nacionalističke vode. Nisam siguran da će mu oni pomoći ako se SAD i EU odluče da  uvedu sankcije. Očekujem od EU i SAD-a zajedničko djelovanje i agresivniji pristup.  Ako ne radi nas, onda zbog svojih interesa.  Rusija je zbog njihove višegodišnje pasivnosti ,,kupila” Dodika i koristi ga u obračunu sa EU i SAD-om. BiH jeste mala država ali  i danas, kao i mnogo puta kroz istoriju,  na njenoj koži  ostaju ožiljci sukobljavanja interesa velikih sila.

MONITOR: Na skorašnjem sastanku ministara spoljnih poslova zemalja članica NATO-a u Rigi, u raspravi o Zapadnom Balkanu – generalni sekretar, Jens Stoltenberg, je izjavio da postoji zabrinutost zbog mogućnosti ekskalacije situacije ovdje. Na RTS-u je  sve ovo sumirano:,,Svi su saglasni da rata neće biti“.Kakav rasplet je najizvjesniji?

LAZOVIĆ: Međunarodni predstavnici, do sada, uglavnom izražavaju zabrinutost. Toga smo se naslušali za dugog mandata Valentina Incka. Danas ponovo pozivaju na dijalog i šalju saopštenja u stilu: MIR, MIR NIKO NIJE KRIV. Pa ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu. O čemu se sa njima treba razgovarati?  Te politike treba poraziti, a ne sa njima razgovarati. Rješenje vidim u tome da u  konačnici Putinov i Vučićev plan koji provodi Milorad Dodik, bude politički poražen.

 

Izjave međunarodnih predstavnika zbunjuju građane

MONITOR: Gabrijel Eskobar, izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan, prošlog mjeseca je rekao da Dodik nema namjeru da učini nešto radikalno, već da hoće da zaštiti svoj novac i moć. Zar to nije motiv za njega da nastavi da produbljuje krizu u BiH?

LAZOVIĆ: Posljednje izjave međunarodnih predstavnika više zbunjuju nego što ohrabruju zabrinute građane. Građani očekuju aktivniju i efikasniju ulogu međunarodne zajednice. Posebno to očekuju od SAD-a. Gabrijel Eskobar je u posljednjih mjesec dana tri puta boravio u Sarajevu ali bez vidljivih pomaka. Milorad Dodik ga srdačno i sa smiješkom, ležerno udarajući po ramenu, dočekuje u Predsjedništvu BiH. Nakon toga Dodik nastavlja da zateže konopac. Ne smatram da je Eskobar u pravu kada Dodikovo ponašanje tumači brigom da zaštiti svoj novac i moć.

Ono što bi Gabrijel Eskobar kao i zvaničnici EU trebali insistirati jeste da ne samo Dodikov novac i njegovo bogatstvo – nego i novac i enormna bogatsva i drugih političkih lidera i moćnika budu predmet istraživanja državnih organa. Tada bi se i politička kriza brže rješavala a građanima vratilo povjerenje u domaće institucije i međunarodnu zajednicu.

 

 Inertnost EU omogućila Rusiji da ojača prisustvo na Zapadnom Balkanu

MONITOR: Imate veliko iskustvo iz pregovora u vezi sa raspadom i ratovima 90-ih, sve do pregovora u Dejtonu gdje ste učestvovali kao predsjednik Skupštine BiH. Smatrate da je za rasplet ove krize neophodno da se ponovo umiješa neko sa strane. Više ste pominjali pomoć SAD-a nego EU?

LAZOVIĆ: U BiH je kriza permanentno stanje. Sa većim ili manjim intenzitetom ona traje sve vrijeme. Uloga međunarodne zajednice putem OHR-a predviđena je Mirovnim sporazumom. Civilni aspekti tog sporazuma su pod nadzorom Visokog predstavnika. Nakon pokušaja promjene Ustava BiH i pada Aprilskog paketa 2006 – a koji su zagovarale SAD, prostor BiH je prepušten EU.

Evropska unija se pokazala inertnom i nesposobnom, što je omogućilo Rusiji da ojača svoje političko prisustvo na Zapadnom Balkanu. Kad su shvatili da Rusija na Zapadnom Balkanu širi i jača svoje prisustvo, uspavana evropska  i američka diplomatija se probudila. Ohrabruju najave njihovog zajedničkog nastupa. Bez njihovog angažmana naša država ne može naprijed. Pomoć BiH je potrebna – prije svega SAD-a, jer mi se danas patimo sa njihovim neuspješnim projektom. Popraviti loše stvari Dejtonskog sporazuma je njihova obaveza.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo