Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ka porazu etničkih politika u BiH

Objavljeno prije

na

Promjena i postepeni razlaz sa etnonacionalnim politikama u Bosni i Hercegovini, nagoviješteni su nakon nedavnih izbora

 

MONITOR: Bosna i Hercegovina je konačno dobila status kandidata za članstvo u EU. Jesenas joj je Evropska komisija postavila osam uslova, uz prijedlog da postane kandidat u decembru. Iako uslovi nisu ispunjeni, status kandidata je odobren. Kako vidite to „gledanje kroz prste“?

LAZOVIĆ: Proteklih mjeseci čule su se riječi optimizma da bi BiH,  nakon što se Ukrajini izašlo u susret, mogla biti nagrađena kandidatskim statusom. Ipak,  za mnoge je ova odluka bila iznenađenje. Pogotovo zbog spoznaje da je BiH već duže zaglavljena u glibu političkih nesporazuma i sukoba. Blokade i opstrukcije u napretku države postale su konstanta naše stvarnosti. Građani žive od danas do sutra. Prolaze godine neizvjesnosti. Živimo  sumornu sadašnjost koja ne nudi budućnost. Stoga je jasno da kandidatski status nije rezultat odgovornog rada domaćih političkih aktera.  Naprotiv, naša vlast je bila inertna. Bez želje i spremnosti da provodi reformske procese. Preuzete obaveze iz Brisela verbalno su podržavali, a u praksi ih  ignorisali.  Dominantne etničke partije, koje su godinama na vlasti, ne žele reforme.  Preuzimanje evropskih standarda  etničke lidere i etničke politike dovodi u gubitničku poziciju. Svijesni su da uporedo sa  provođenjem reformskih procesa slabi i njihova moć. Zato se kandidatski status, prije svega, može pripisati političkoj procjeni administracije iz Brisela da u novim geopolitičkim previranjima BiH, kao mladu i još uvijek nestabilnu državu, treba zaštititi.  Treba joj dati političku i svaku drugu motivaciju da nastavi putem  euroatlantskih  integracija. Bez obzira na sve, ovo je ipak veliki korak naprijed. Budi nadu i uliva optimizam. Donosi uvjerenje da pripadamo evropskoj zajednici i njenim vrijednostima.

MONITOR: Ipak ostaje prvobitnih „14 uslova“ koji će se sada, vjerovatno, protegnuti do odobrenja otpočinjanja pregovora. Može li se obaviti ovaj državni posao brže nego u nekim državama koje su godinama pa i decenijama čekale, a neke još čekaju na datum za otpočinjanje pristupnih pregovora sa EU?

LAZOVIĆ: U našem sistemu ključni problemi dolaze iz ustavnih rješenja koja afirmiraju etničke politike i na tim politikama etničke i entitetske podjele. Centralne institucije se potiskuju a niži nivoi vlasti se nameću kao centri odlučivanja. Jedna od slabosti je usvojeni  Mehanizam koordinacije koji  kantone i entitete stavlja u  gotovo identičnu poziciju sa državom kada se donose odluke o preuzimanju evropskih obaveza. Ta praksa više je blokirala nego što je doprinosila donošenju potrebnih odluka. Tačno je da su glavne BH partije u Briselu,  potpisima svojih lidera,  prihvatile 14 uslova kao i obavezu da će raditi na njihovoj realizaciji. U proteklom periodu realizirali su dvije obaveze. Ključne reforme koje dotiču pravosuđe, ustavne i izborne promjene su na čekanju.

MONITOR: Dodikov SNSD, HDZ BiH Dragana Čovića i građanska koalicija Osmorka, potpisali su nedavno koalicioni sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou. Kako biste analizirali razloge koji su motivisali, na primjer, SNSD i Našu stranku da zajedno budu u budućoj vladajućoj koaliciji?

LAZOVIĆ: Etničke politike zarobile su i društvo i državu BiH.  Rezultati te vlasti su poražavajući. Te politike treba poraziti. Promjena i postepeni razlaz sa tim politikama nagoviješteni su nakon nedavnih izbora. Iako su pojedinačno najjača stranka svi su izgledi da ovaj put SDA neće biti dio vlasti.  Koalicija osam stranaka sa SDP-om kao najjačom strankom praviće vlast na državnom nivou sa HDZ i SNSD. Koalicioni blok Osmorka jeste ideološki heterogen ali uspijevaju da unutrašnje razlike stave u funkciju neophodnih promjena.  Neće im biti lako jer puno je otvorenih pitanja oko kojih postoje razlike sa HDZ-om i SNSD-om. Put BiH u NATO kao i ograničene ustavne promjene su pitanja na kojima će se provjeravati stabilnost nove vlasti. Pojedini predstavnici Naše stranke  su u javnosti govorili da nikada neće koalirati sa SNSD-om. To im je bilo bespotrebno jer u politici se riječ ,,nikada” rijetko izgovara. Vrlo brzo ih je ukupna situacija primorala da odustanu od tih stavova. Sada govore da se nacionalistički tronožac ne može istovremeno slomiti. Mora se prvo slomiti jedna noga ( SDA) da bi se lakše slomile i druge dvije.

MONITOR: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i lider Demokratskog fronta, kritikovao je partije Osmorke jer su pristale na sporazum u kojem nema zalaganja za NATO integracije i gde se traže izmene Izbornog zakona koje bi, po njemu, išle u prilog Čovićevom HDZ-u. Koja je politička i lična pozicija iz koje Komšić upućuje ove kritike?

LAZOVIĆ: Programski sporazum koji su potpisali Osmorka, HDZ I SNSD mogao bi, vrlo brzo, dovesti do formiranja državne vlasti. To jeste za pozdraviti pogotovo ako znamo da se u proteklim periodima na formiranje vlasti čekalo mjesecima. Njihov Programski sporazum izazvao je različite komentare. Kritike i napadi dolaze uglavnom od SDA i njima naklonjenih medija.  U posljednje vrijeme tim kritikama se pridružuju i predstavnici DF-a Željka Komšića. Zamjeraju što se u Sporazumu ne pominje NATO put a pominje Izborni zakon. Mislim da su to samo izgovori kojima nastoje  opravdati odbijanje Osmorke. Željko Komšić dobro zna da se NATO put ne može zaustaviti jer HDZ kao i Osmorka to zagovaraju a Izborni zakon se mora staviti na dnevni red u Parlamentu  BiH. Lider SDP-a Nermin Nikšić   razgovarao je sa Željkom Komšićem pozivajući  DF da bude dio koalicije. Oni to nisu prihvatili. Zašto su to odbili javnost nisu upoznali. Ako ,,DF – Željko Komšić” zagovara borbu za građansku državu onda im je mjesto bilo u bloku sa SDP-om i Našom strankom. Građansku državu ne možemo dobiti preko noći. To je dug i težak put koji traži kontinuiranu političku utakmicu sa etničkim politikama. I ta se utakmica mora igrati u institucijama sistema a ne na tribinama za šta se Željko Komšić opredijelio. Mnogi se pitaju zašto Komšić kao građanski lider u  situaciji kada treba stvarati osnovu za potiskivanje  etničkih  politika,  ostaje uz bok lidera SDA. O razlozima možemo  nagađati. Da li su to politički ili lični  razlozi ostaje da se vidi. Vjerovatno ima i jednih i drugih.

MONITOR: Šefica diplomatije Slovenije, Tanja Fajon, pohvalila se, nakon odobrenja kandidatskog statusa za BiH, da je Slovenija najviše lobirala za to. EU najveći pojedinačni donator novca BiH – pominje se oko 3,5 milijardi eura do sada. No, i države koje manje pomažu, ili odmažu žele da utiču na BiH politiku. Može li kandidatski status BiH u EU,  smanjiti uticaj onih koji ne žele stabilnu budućnost BiH?

LAZOVIĆ: Država Slovenija se u procesu dobivanja kandidatskog statusa pokazala iskrenim prijateljem BiH. Tanja Fajon sadašnja ministrica vanjskih poslova Slovenije i na prethodnoj  poziciji evropske zastupnice mnogo je uložila truda da pomogne BiH. Ne samo ona, već je pomoć dolazila i od bivšeg predsjednika Boruta Pahora kao i sadašnjeg premijera Roberta Goloba. Podršku smo dobili i od našeg susjeda, države Hrvatske. Vjerujem da je kandidatskim statusom BiH dobila garancije da pripada zapadnom svijetu i evropskim vrijednostima. To je ujedno i poruka vanjskim i unutrašnjim rusofilima da dignu ruke sa BiH prostora. Također je dat i odgovor predsjedniku Turske Redžepu Erdoganu koji je boraveći nedavno u Sarajevu, poslao poruke Bošnjacima da Zapadu  ne treba vjerovati i da će ih Zapad izdati.  Kandidatski status je najbolji demant njegove izjave. Želim da vjerujem da će Beograd  konačno shvatiti da BiH kao i Crna Gora mogu biti dobre komšijske države ako se zagovornici  ,,srpskog sveta” prestanu miješati u naše unutrašnje odnose. Od  Hrvatske očekujem da nam, svojim iskustvom, pomogne u sticanju pregovaračkog procesa kako bismo skratili put ka EU.

 

Dodik dugo vodi politiku da nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi

MONITOR: Iako je pozdravio dobijanje kandidatskog statusa BiH- predsjednik RS, Milorad Dodik je ubrzo izjavio da su to samo „priče i šarene laže“. Kako  razumjete ove dvije različito intonirane Dodikove izjave u razmaku od par dana?

LAZOVIĆ: Već dugo  lider SNSD-a i predsjednik RS Milorad Dodik, pokušava voditi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH kao država ne izgubi. U trenucima kada mu se pruži otpor i kada naiđe na prepreke od strane  Ustavnog suda BiH ili kancelarije OHR-a onda se njegova verbalna agresivnost pojačava. Politika toplo- hladno je njegova karakterna crta. Kada je u Beogradu ne propušta govoriti o Srbiji i RS kao jednoj državi,  a kada se vrati na BH prostore govori da mu secesija ne pada na pamet. Jednom se protivi opstanku EUFOR trupa i njihovom povećanju a drugi put poziva na  jačanje međunarodnih snaga. Često govori da je potrebno poštovati Ustav BiH jer jedino tako može funkcionirati BiH, a onda izjavljuje kako ne priznaje odluke Ustavnog suda. Dodikova izjava da bi EU sa 20 milijardi eura trebala finansijski pomoći BiH na njenom kandidatskom putu je ekonomski motivisana. BiH će trebati silan novac da pokrene mnoge investicije i da ubrza svoj put ka EU. Dodik je pragmata. On vjeruje u konkretne poteze i konkretna rješenja. Nadam se da će Dodik u  narednom periodu u drugačijoj atmosferi i u partnerstvu sa građanskim partijama promijeniti svoj vokabular . Želim da vjerujem da će svoju politiku podrediti napretku i u korist opšteg dobra. U korist BiH a time i u korist građana Republike Srpske.

 

SDA u BiH u sličnoj poziciji kao DPS u Crnoj Gori

MONITOR: I Bakir Izetbegović izjavljuje da bez SDA neće biti stabilne vladajuće većine u Parlamentu BiH.  On apeluje na stvaranje „jakog probosanskog bloka“. Kako Vi razumjete „pozadinu“ ovih izjava predsjednika SDA-a,   i dalje pojedinačno najjače partije?

LAZOVIĆ: Nakon izbora i najave da se vlast pravi bez njih,  SDA i njen lider Bakir Izetbegović pokazuju znakove nevjerice. Zatečeni su nastalom postizbornom situacijom.  Ne mire se  da će u narednom periodu grijati opozicione klupe. Decenijama su u vlasti. Njihovo korijenje je duboko uraslo u sve sfere društva i države.  Razumljivo je da ih hvata panika.  Za njih je to veliki gubitak.  Grčevito nastoje zadržati poluge vlasti ali ne uspijevaju.  Zbog toga i njihove izjave da se ne može praviti stabilna vlast bez SDA kao najjače stranke.  Pozivaju SDP da im se pridruži. SDA se našla u identičnoj situaciji kao DPS u Crnoj Gori. Iako je pojedinačno stranka sa najboljim rezultatom SDA ne uspijeva da okupi većinu.  Osim DF-a Željka Komšića sve druge partije su ih odbile. U vremenu novih geopolitičkih promjena , bez unutrašnje transformacije i prihvatanja liberalnih, demokratskih vrijednosti SDA će teško opstati kao relevantna politička opcija.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo