MONITOR: Građanska opozicija, kazali ste, nastavlja bojkot. Ipak, sve se češće govori o efektu bojkota, posebno u situaciji kada cjelokupna opozicija nije jedinstvena po tom pitanju. Mislite li da bojkot daje efekte?
LEKIĆ: Bojkot je nužan i odgovoran čin jer predstavlja demokratski odgovor na izbore održane u neregularnim uslovima, dakle na izborni dan kada je zvanično objavljen državni udar i terorističi napadi.
Uz bojkot su objavljeni racionalni zahtijevi i predlozi opozicije sa ciljem da se izađe iz duboke političko-institucionalne krize. Dakle, bojkot nije cilj već sredstvo kako bismo zajedno vratili politički sistem u stanje demokratske legalnosti.
Povratak, makar on bio i povremen dijela opozicije bi mogao nanijeti štetu prethodno prokalmovanoj politici bojkota cijele opozicije. Ipak, politiku bojkota treba nastaviti, makar vlast, ali i drugi nastavili da to kritikuju.
Ulaskom u parlament nakon izbora opozicija bi, ne bez razloga, bila optuživana da je legitimizovala neslobodne izbore 16.oktobra, da time pravi demokratski dekor u parlamentu u kome bi glasački dirigovana većina jednako usvajala zakone i propise.
Mi smatramo da je ovakva većina u parlamentu zaslužila svoj adekvatan i prirodan ambijent a to je krnji parlament.
MONITOR: Najavili ste i radikalnije poteze građanske opozicije. O kakvim konkretno potezima govorite?
LEKIĆ: Radikalne odgovore izaziva vlast, koja i dalje funkcioniše bez demokratske kontrole dok neki njeni dijelovi i dalje pretenduju da budu van pravnog poretka.
U međuvremenu se pogoršava ekonomsko-socijalna situacija, proces kriminalizacije zemlje se nastavlja, uz već duže trend sloma svih vrijednosti društva.
U toku je autokratska operacija vraćanja RTCG u status partijskog servisa.
Građanska opozicija koja nije jedan subjekt, niti koalicija pa zato ne baš jednostavna u funkcionisanju, nastoji da demokratskom koordinacijom pruži adekvatne odgovore. Pa i radikalnijim potezima, dakle i protestima koji bi bili demokratski, građanski, civilizovani, uz učešće i širih komponenti društva, od sindikata do civilnog sektora koji to hoće.
MONITOR: Pominjali ste i bojkot predsjedničkih izbora. Zašto se o tome razmišlja?
LEKIĆ: U otvorenoj diskusiji mogla su se čuti i takva razmišljanja, ali i argumentacija protiv takve opcije.
Vidite, iduća godina u koju zemlja ulazi sa toliko teškim ekonomsko-političkim bremenom, donosi nove magle i neizvjesnosti. Čak je sa zvaničnog evropskog nivoa, kroz javne riječi šefa delegacije Evropske unije u Podgorici saopšteno je da izbori iduće godine, dakle i predsjednički, neće biti priznati ukoliko se ne izmijene izborni propisi na bazi primjedbi OEBS-a.
Zato predsjedničke izbore treba sagledavati i u toj dinamici. Ostaje otvoreno – da li će vlast cimentiranjem krize i statusa kvo, svjesno ići na održavanje neregularnih izbora ili pak na odlaganje izbora. Zato predstavnici opozicije, upravo sagledavajući čitav taj kontekst, treba da donesu promišljene odluke.
MONITOR: A da li se razmišlja o jedinstvenom kandidatu opozicije?
LEKIĆ: To bi, i po mom mišljenju, bila racionalna odluka. Svakako da se o njoj razmišlja i govori. Uslov za takvu odluku jeste iskrenost svih subjekata bez užih strančkih kalkulacija i iluzija.
MONITOR: Nakon javne kritike EU od strane Mila Đukanovića, kazali ste da bivši premijer ponižava EU. Ukazali ste i na odgvornost EU u tom odnosu. Kolika je ta odgovornost ?
LEKIĆ: Još vjerujem da Đukanović objektivno ne može da ponizi EU, iako on to pokušava, čak i sa pozicije međunarodnog autoriteta što objektivno ima groteskne dimenzije.
Pa i sam ambijent u kome je Đukanović održao strogu lekciju Evropskoj uniji govori mnogo. Naime, to je rečeno na nekom javnom skupu, a u dijalogu sa dvorskim ,,moderatorom” Borom Krivokapićem, osobom koja je u oči poslednjih izbora u Pobjedi bljuvala huljske laži protiv onih koji pokazuju autonomno ili kritičko mišljenje o ovoj vlasti, dok je o Milu Đukanoviću u najgoroj tradiciji crnogorskog poltronstva pisao nadripolitičke, mizerno udvorničke panegirike.
Dakle, opet se pojavio taj ubuđali dah klijentelističkog podzemlja još neprovjetren u ovoj zemlju. Tako smo bili svjedoci i da Đukanović koji je bio isleđivan u tužilaštvu susjedne zemlje u predmetu regionalnog mafijaškog udruživanja, sada na skupu u Podorici sa pozicije eksperta za međunaronu politiku se samouvjereno izmotava sa EU kao mladoj udavači.
Koga je sve Đukanović tokom svoje vladavine okupljao i plaćao u Crnoj Gori, istina sada sve više uvozeći iz regiona, od Beograda do Sarajeva, dakle iz tog krema ološa sa zadatkom da napada i montira gadosti protiv onih koji se bore za dekriminalizovanu, demokratsku Crnu Goru jeste posebna priča.
Sve će to – ove pojave i mehanizmi, mediji u kojima je udvorničko služenje nabolja medijska roba, imena specijalizovanih opskuranata, ove kič predstave kao ova o kojoj smo govorili – dobiti mjesto u istoriji. Međutim to još traje različitim intezitetom.
MONITOR: Opet govorimo o partijskom zapošljavanju. Lokalni funkcioneri DPS-a sada javno pozivaju da se uzmu partijske knjižice radi lakšeg zapošljavanja. Da li su to posljedice i toga što afera Snimak nije do kraja rasvijetljena?
LEKIĆ: Afera Snimak kao udruženi poduhvat političko – izborne korupcije, nije pojedinačni incident već sistem koji traje sa različitim pojavnim oblicima. On kao takav traje i zato što onaj Snimak sa materijalnim dokazima nije dobio pravni i politički epilog.
MONITOR: I za tu ste aferu prozvali EU, rekavši da se samo povukla nakon što je Đukanović kazao da je afera isfabrikovana.
LEKIĆ: Da, upravo tako, ,,afera Snimak je isfabrikovana” rekao je tadašnji premijer u paralemntu na moje poslaničko pitanje upravo o toj aferi. Sve se dešava nakon što je EU u nekoliko svojih dokumenata, pa i u Izvještaju o napredovanju osudila radnje iz Snimka tražeći politički i pravni epilog.
Na žalost, to nije i jedino odustajanje EU od zahtijeva upućenog crnogorskim vlastima.
MONITOR: Na šta mislite?
LEKIĆ: Mislim na sudbinu sporazuma SOFA koji je Crna Gora maja 2007. potpisala sa SAD kojim je regulisan privremeni boravak američkih vojnika na crnogorskoj teritioriji kojim SAD zadržavaju jurisdikciju nad svojim osobljem na teritoriji Crne Gore. Pri tom ne priznajući Međunarodni krivični sud.
Valja podsjetiti da je u Mišljenju Evropske komisije o napretku Crne Gore iz novembra 2010. pisalo: ,,Crna Gora je sklopila sporazum sa SAD koji nije u skladu sa pozicijom EU i moraće da promijeni zakonodavstvo u ovoj oblasti”.
Prije toga evropski komesar za proširenje Oli Ren je reagovao ovim riječima: ,,Mi podržavamo Međunarodni krivični sud i ako neka država želi da bude dio EU mora da svoju politiku usaglasi sa politikom Evropske unije kada je riječ o tako važnom pitanju”.
Crna Gora je ignorisala ove zahtijeve. Ne znam da li je odložena, ali ova tema se više ne pominje.
Ove slabosti EU su očigledno ohrabrile Đukanovića da daje onakve izjave. On, naime priželjkuje još slabiju EU, jer ga ona uprkos nedosljednostima, jedina povremeno uzenemirava zahtjevima za rezultate u borbi protiv kriminala i korupcije, odnosno zahtjevima za konstituisanje Crne Gore kao pravne države.
MONITOR: Kazali ste da je zanimljivo da Đukanović u kritici EU ne pominje SAD, a pominje uticaj Rusa, Turske, Kine. Zašto vam je to zanimljivo?
LEKIĆ: Po svemu sudeći on se iz određenih razloga jedino plaši SAD pa je nevješto pokušao u tom konfuznom objašnjenju i napadu na EU da sakrije njeno prisustvo i uticaj ovdje.
MONITOR: Kako tumačiti i uključivanje ruskog MIP-a Lavrova političkim stavom o aferi Državni udar?
LEKIĆ: Utisak je da se sa Lavrovom nekako zaokružuje miješanje sa strane. Najprije se o državnom udaru svojim izjavama uključio, i to prilično dramatično, Aleksandar Vučić, tadašnji premijer Srbije. Sada se bez ikakvog demanta na suđenju saopštava da je i srpska služba BIA akter određenih dešavanja u vezi sa ovom temom. Diplomate nam otvoreno kažu da su američke i britanske službe bile uključene u dinamiku ovih događanja. I visoki američki politički predstavnici su davali kao i Lavrov, istina suprotnog sadržaja, javne kvalifikacije o navodnom državnom udaru.
Sve govori o jakoj umiješanosti sa strane povodom čitavog događaja. A ova visoka internacionalizacija događaja, raznih motiva i uloga, govori o neodrživosti teze vlasti i onih koji je podržavaju, da je 16. oktobar bio jedan normalan, demokratski, lijep izborni dan u čije rezultate ne treba sumnjati.
O svemu ovome naši građani s pravom traže, a sasvim sigurno zaslužuju, punu istinu.
MONITOR: Koliko smo daleko od demokratskog društva?
LEKIĆ: Demokratija nije ovdje uhvatila korijene. Umjesto utemeljenja demokratije vlast, naročito onaj dio pod sjenkama korupcije i kriminala, i dalje igra preko svojih propagandnih mehanizama na parapatriotsku odbranu države.
A suštinsko pitanje nije takva odbrana države već građenje crnogorske države. Građenje demokratske Crne Gore kao zemlje pristojnog života i slobodnih ljudi. Uz poželjni i mogući širi konsenzus građana i demokratskih snaga o temeljnim vrijednostima crnogorskog društva.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice