Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Spremni smo za formiranje šireg opozicionog saveza

Objavljeno prije

na

MONITOR: Premijer Milo Đukanović je u intervju TVCG kazao da se parlamentu daju ovlašćenja koja mu po ustavu ne pripadaju. Rekao je da postajemo zarobljenici ,,parlamentarne diktature… Kako tumačite ovu izjavu?

LEKIĆ: Taj intervju je, s jedne strane, pokazao krajnju nemoć čovjeka da odgovori na katastrofalne bilanse devastirane ekonomije, nezakonitih garancija vlade koje podležu pravno krivičnim kaznama i dugova koje ostavlja za sobom na teret osiromašenih građana. S druge strane, intervju je pokazao i njegov neskriven lični strah od gubljenja vlasti i posljedica konstituisanja pravne države. U toj groznici su saopšteni nove, zbilja tragikomične ocijene, recimo o parlamentu kao novom domaćem neprijatelju. Zanimljivo je i da crnogorska Skupština dobija status državnog neprijatelja i nosioca ,,diktature nekompetentnosti” baš u vremenu kada njen predsjednik dobija jedan prestižan međunarodni položaj.

MONITOR: Da li Skupština za premijera postaje nekompetentna zato što ne podržava vladinu politiku prema KAP-u ili ima i drugih grijehova?
LEKIĆ: Teza o diktaturi parlamenta kojom se navodno guši stručna kreativnost vlade, pored toga što je i komična, jeste duboko lažna. Prvo, vlada je unutar sebe blokirana. Povodom rebalansa budžeta i KAP-a posebno nezakonitosti u njegovom poslovanju, komponente DPS i SDP koje čine vladu imaju različite stavove. Možda premijer pod vladom podrazumijeva samo DPS. Sada SDP čini do znanja da su i oni u vladi, da se i ta partija nešto pita. Uostalom, stigli su zajedno, neko više neko manje, do tačke u kojoj je odgovrnost, pa i ona krivične materije, ogromna.

Drugo, ostaje činjenica da su Đukanović i vlada tražili od parlamenta da se izjasni o KAP-u, pokušavajući da se proširi odgovornost za vladine promašaje, a u nadi da će u parlamentu naći nove satelite za nastavak opasnog voluntarizma. Ne radi se o nikakvoj diktaturi parlamenta, već o njegovoj, ovoga puta kontrolnoj, zapravo odgovornoj ulozi. Što se tiče grijehova, premijerova dvočasovna elaboracija je bila puna prijetnji koalicionom partneru, pa o grijehovima ćemo se izgleda tek naslušati.

MONITOR: Premijer je optužio ,,pojedine lidere DF da su telefonirali važnim međunarodnim adresama da provjere da li imaju njihovu podršku za ulično rušenje vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora”. Da li je to istina?
LEKIĆ: Da ponovim, radi se o još jednoj neistini koje premijer javno saopšti bez trunke stida. Možda ne treba isključiti da se Đukanoviću u očiglednom strahu od gubljenja vlasti sada priviđaju scene od prije 24 godine kada se dočepao vlasti upravo uličnim rušenjem prethodne vlasti. Ponuda koju nudim pred crnogorskom javnošću je, vjerujem, korektna. Ako pruži neki dokaz za jeftinu izmišljotinu koju je saopštio, trajno se povlačim sa političke scene, uz izvinjenje javnosti. Vidjećete, Đukanović se neće više oglašavati o tome, upravo po mjeri svoje odgovornosti za javnu riječ. Demokratski front se na političkoj sceni bori demokratskim sredstvima, poštujući ustav i zakone ove zemlje.

MONITOR: Nakon što su u DPS-u shvatili da neće dobiti podršku u parlamentu, iz skupštinske procedure povučen je rebalans budžeta. Đukanović je kazao da to po automatizmu ne znači pad Vlade. Znači li?
LEKIĆ: Naravno, da znači pad vlade. To važi i onda kada su u pitanju manje značajni vladini dokumeneti koji nemaju većinu u parlamentu.To je osnovno pravilo u evropskim zemljama, dakle u Evropi kojoj stremimo. Neko stvarno, neko samo verbalno.

MONITOR: Da li Đukanović računa na dogovor sa SDP-om u vezi sa rebalansom budžeta ili, eventualno, sa nekim iz opozicionih stranaka?
LEKIĆ: Ja to, vjerujte, pouzdano ne znam, niti bih nagađao. Znam da svi oni koji budu stali iza nezakonitih, korupcionaških radnji treba da preuzmu javnu odgovornost. Sačekaćemo ishod, koji uprkos najnovijim zaduživanjima vlade, mora uskoro doći. U pomenutom intervjuu Đukanović je vizionarski dugoročno zaključio ,,pregrmjeli smo ljeto”. Onda sačekamo kraj ljeta, kraj koalicione agonije kojom je nažalost zemlja uvučena u duboku agoniju. Ostavka Đukanovićeve vlade, formiranje prelazne vlade koja bi organizovala izbore na osnovu propisa Komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces, i izbori do kraja godine su jedini normalan ishod ovog haosa.

Posljednji je trenutak za zaokret, za novi elan, za izgrađivanje društva javne odgovornosti u Crnoj Gori.

MONITOR: U jednom trenutku činilo se da vlast neće politički preživjeti aferu Snimak. Međutim Anketni odbor je okončao rad tehničkim izvještajem. Kakva će biti sudbina afere Snimak?
LEKIĆ: Afera Snimak sa materijalnim dokazima o udruženom poduhvatu planiranja izborne krađe ostaje događaj koji takođe označava kraj političke grupacije koja se nezakonitim i nečesnim sredstvima bori za ostajanje na vlasti po svaku cijenu. Jedina pravedna sudbina afere Snimak jeste krivično i političko sankcionisanje njenih aktere.

MONITOR: Šta će povodom afere preduzimati opozicija, a kakav će po vašem mišljenju biti stav međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Pored rezultata parlamentarne istrage sačekaćemo i rezultate nadležne tužilačke organizacije. Isto čeka i Evropska unije i drugi međunarodni faktori. Ne zaboravljamo, zajedno sa građanima, da su i pokradeni predsjednički izbori sastavni dio iste afere. Treba uzeti veoma ozbiljno mogućnost i najave da farsično izigravanje ove afera može usporiti korake prema Evropskoj uniji.

MONITOR: Demokratski front je nedavno proslavio godinu od formiranja. Iza vas su parlamentarni i predsjednički izbori. Kakav je bilans DF-a do sada?
LEKIĆ: Front je široki, dosljedno opozicioni koalicioni savez. Njega između ostalog karakteriše i multietnički sastav. Jedna četvrtina poslanika u parlamentu je iz Demokratskog fronta. Front funkcioniše na demokratski način. U DF se nalaze ranije parlamentarne stranke, grupe građana sa afirmisanim imenima u političkom životu, partije i liste isključivo na lokalnom nivou,veoma ugledan Savjet fronta, građanske asocijacije i udruženja penzionera, sindikalista, mladih, čak i jedan ogranak komunista, sve to i uz nestranačke ličnosti od kojih je jedna slučajno ili neslučajno na čelu Fronta. Politička filozofija fronta jeste njegovo dalje širenje na vrijednostima građanske demokratije.

Ko bude želio da nam se na tim vrijednostima pridruži kako bi zajedno gradili pravnu, dekriminalizovanu, ekonomski prosperitetnu, demokratsku, pomirenu crnogorsku državu – dobro je došao. S druge strane, mi smo toliko slobodan i nemonolitan savez da svako ima i mogućnost slobodnog napuštanja naše grupacije ukoliko u njemu ne nalazi svoju političku viziju.

Inače, u toku je nova faza širenja DF-a. Nije se slučajno premijer u intervjuu o deficitima u KAP-u i slomu državnih finansija okomio baš na DF jer otuda vidi najveću opasnost. Iako svjesni uspona naše političke grupacije, mi želimo da budemo dio još šireg saveza i stalnog građanskog foruma čije bi se autonomne članice zajednički, i ako treba uz određene razlike, borile za trajno utemeljenje slobodnog, kulturnog i ekonomski prosperitentnog crnogorskog društva.

MONITOR: Zbog čega nakon velikog protesta ispred zgrade Predsjednika nijeste nastavili sa vanparlamentarnim oblicima djelovanja i protestima?
LEKIĆ: Pretpostavljajući da me pitate za odnos DF, a ne ostalih opozicionih partija koje su imale nešto drugačiji izbor. Front je poslije velikog građanskog protesta 20. aprila u Podgorici napustio političko djelovanje kroz parlament. Tek kada smo izborili da se zaključci sa istog protesnog skupa nađu na dnevnom redu parlamenta vratili smo se, i to selektivno, kako bismo doprinijeli njihovoj realizaciji.

Podsjećam da su ti zaključci spriječili izbor tužioca po starom sistemu, naložili parlamentarnu i tužilačku istragu o aferi Snimak, otvorili rad parlamentarne komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces uz uključivanje nevladinog sektora. Konačno zaključci su omogućili da se većina poslanika glasanjem u parlamentu odredi da su predsjednički izbori bili pokradeni i da ih treba ponoviti. Zaključci sa protesnog skupa su zatim koincidirali sa dobrim dijelom zahtijeva međunarodnih faktora, u prvom redu EU. Od realizovanih svih ovih zaključaka će zavisiti dalji oblici političke borbe DF-a.

MONITOR: Slijede lokalni parlamentarni izbori u više crnogorskih opština, između ostalih i u Podgorici. Da li opozicija ima strategiju za njih?
LEKIĆ: DF se ozbiljno priprema za predstojeće izbore. Bićemo otvoreni za formiranje još šireg opozicionog saveza jer je to model koji omogućava veću koncentraciju opozicionih snaga, a time veće izglede za izborne pobjede. Ovaj naš principijelan stav i zalaganje ne znači da nećemo poštovati sve autonomne i legitimne odluke drugih subjekata o načinu izlaženja na izbore. Mi ćemo biti spremni za sve varijante.

MONITOR: Nedavno je u Budvi održana ,,Parada ponosa”. Kakav je vaš stav o ovom događaju?
LEKIĆ: Pristalica sam prava svih manjina, pa i pripadnika LGBT organizacije. Smatram da oni ne smiju da budu anatemisani ni na jedan način. Vandalski ispadi određenih grupa u Budvi su za svaku osudu. S druge strane, ne treba biti ni agresivan u ime neke pseudo modernosti pa negirati takođe ljudska prava mirnim građanima koji su smatrali da parada u Budvi u sred ljeta nije najsrećnije rješenje. Mnogi su imali utisak je u čitavoj organizaciji bilo i određene manipulacije vlasti koja je težila da dobije neki lažan međunarodni poen, u vrijeme korupcionaških afera, i gotovo objavljenog bankrota zemlje.

Očigledno, napravljeni su prvi koraci na planu javnih prava jedne nepravedno diskriminisane populacije. Treba biti svjestan da ti prvi koraci u razbijanju psihološke barijere u jednoj tradicionalnoj, pa i konzervativnoj sredini kao što je crnogorska, nisu jednostavni. Uz smirenije tonove, bez gnjeva sa svih strana imaćemo izgledniju situaciju da se i u ovoj oblasti poštovanja ljudskih prava postupno, realnim koracima približavamo slobodnim, tolerantnim demokratskim društvima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo