MONITOR: Preliminarni rezultati DIK-a govore da su oni naumili da Filipa Vujanovića proglase za predsjednika. Više puta ste bili izričiti – ne želite da priznate njegovu pobjedu jer je riječ o očiglednoj izbornoj krađi. Šta namjeravate da učinite kako bi zaštitili iskazanu volju građana? LEKIĆ: Svakome je jasno da afera Snimak predstavlja udruženi poduhvat planiranja i realizacije izbornih krađa. To krivično djelo sa materijalnim dokazima ne samo da nije procesuirano i pravno sankcionisano, već je taj korupcionaški delikt ponovljen i 7. aprila tokom predsjedničkih izbora. Afera Snimak objavljuje čak i ton osoba iz vrha partije koje poručuju da su glasanje putem pisma i selektivno izdavanje novih ličnih karata izborni resurs i potencijal. Ova dva resursa vuku negdje oko 40.000 glasova.

Poslije odbijanja paradržavne Izborne komisije naše argumentacije o pokradenim izborima, naš zahtjev za poništavanje neregularnih izbora je usmjeren Ustavnom sudu. Na zahtjeve mnogih, prije svega velikog broja građana, u subotu će se održati veliki protesni skup. Nastavićemo da se borimo za odbranu Ustava i zakonitosti, za dekriminalizaciju crnogorskog društva, za princip demokratske smjenljivosti vlasti, za javnu i krivičnu odgovornost onih koji se nalaze van pravnog poretka i onih koji im iz tužilačko-pravosudnih institucija to omogućavaju.

MONITOR: Demokratski front je do daljnjeg napustio rad Skupštine. Da li su predviđeni neki potezi u crnogorskom parlamentu?
LEKIĆ: U znak protesta za izbornu krađu, DF je odlučio da njegovi poslanici do daljeg ne učestvuje u radu parlamenta. Nažalost, mnogo toga dobija farsične dimenzije i u samom parlamentu. Ako Ustavni sud potvrdi neregularan izbor potpredsjednika DPS-a za predsjednika države, zamislite polaganje zakletve lažnog predsjednika u parlamentu u kojem ne uživa parlamentarnu većinu. Pored cijele opozicije i SDP ne priznaje ustavnu predsjedničku legitimnost potpredsjednika DPS-a Vujanovića. Farsa se na tome ne završava. Predsjednik parlamenta bi u tom scenariju trebalo da prosljeđuje zakone na potpisivanje predsjedniku države koga smatra neustavnim predsjednikom.

MONITOR: Kakva je saradnja između Fronta, SNP-a i Pozitivne?
LEKIĆ: U ovom trenutku, imamo dobru komunikaciju i saradnju. Moja predsjednička kandidatura, izbori, i sve ovo što se dešava nakon izbora su na neki način povezali opoziciju koja u ovom trenutku djeluje ujedinjeno. To je dragocjena osnova za građenje budućeg, još čvršćeg povjerenja i opozicionog djelovanja. Sve to, razumije se, uz poštovanje subjektiviteta pojedinačnih partija.

MONITOR: Kako teče saradnja opozicionih partija sa ostalim segmentima društva – civilnim sektorom, nezavisnim pojedincima, intelektualcima…?
LEKIĆ: Mogu više govoriti u ime DF-a, pa i u svoje ime. DF je okupio, kako kroz Savjet tako i građanske komponente Fronta značajan broj nezavisnih, javno renomiranih pojedinaca i intelektualaca. Lično, sam mogao biti zadovoljan, pa i ohrabren podrškom koja mi je ukazana prije i tokom izbornog procesa od strane civilnog sektora i nezavisnih intelektualca. Na meni je da sve to opravdam.

MONITOR: Protesti su zakazani za subotu ispred zgrade Predsjednika u 12 sati. Šta ćete proklamovati kao zahtjeve?
LEKIĆ: Dok razgovaramo, još se radi na definisanju zahtjeva. Odlučno će se tražiti zaštita ustavnosti i zakonitosti. Ići će i jasna poruka da više od pola Crne Gore neće priznati neustavnog predsjednika proglašenog na bazi pokradenih izbora. Mnogo je dokaza koji to potvrđuju. Sigurno će se tražiti krivično procesuiranje aktera afere Snimak kao udruženog korupcionaškog poduhvata planiranih i realizovanih krađa izbora. Uprkos raznih kupovina, uvjeren sam da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo i da je pitanje skorog vremena kada će doći do demokratskog sklanjanja sa scene onih koji su naumili da je bestidno guraju u živo blato korupcije.

MONITOR: Mislite li, poslije svega, da će vlast prihvatiti vaše zahtjeve nakon jednog protesta?
LEKIĆ: Vlast će preuzeti odgovornost za poteze koje će donijeti. To će i opredijeliti dalju političku dinamiku na unutrašnjem planu, ali, vjerujem, i dijelu uticaja međunarodne zajednice na crnogorske prilike.

MONITOR: Iskustva Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Grčke, i mnogih drugih zemalja pokazuju da osmišljene i uporne demonstracije mogu biti uspješne. Da li u DF-u i ostalim opozicionim strukturama ima volje za takav način političkog aktivizma?
LEKIĆ: Ne bih rekao da nedostaje volje za raznovrsno djelovanje opozicije koje bi vodilo izlasku crnogorskog društva iz duboke ekonomske, političke i moralne krize u kojoj se sada nalazi. Naveli ste konkretna iskustva, ali ih treba proširiti i sa onima u Albaniji i Makedoniji, državama koje su kao i mi u nekom ugovornom odnosu sa EU. Sva ta iskustva treba konsultovati.

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje propagandista vlasti da bi protesti mogli dovesti do građanskog rata?
LEKIĆ: Broj i bijeda dirigovanih propagandista, obim plaćenih punktova, njihova argumentacija – sve to, nažalost, ne može naći sličnu uporedbu u bližem ili širem okruženju. Vidjeli ste taj otužan hor koji ovih dana straši građane pričom o opasnosti vaninstitucionalnog djelovanja, pa i građanskog rata. Ovdje se otvara tema – gdje tu počinju samo materijalne kupovine ljudi, gdje poremećeni mentalni sklopovi – jedni i drugi na nemoralom zadatku huškanja unutrašnjih sukoba. Radi se o mučnoj crnogorskoj temi koja se nažalost kontinuirano reprodukuje u različitim istorijskim kontekstima.

MONITOR: Neki predstavnici međunarodne zajednice bez obzira na aferu Snimak i brojne izborne neregularnosti, prenose poruke: Crna Gora je primjer u regionu, a izbori su bili „efikasni i profesionalni”. Kako doživljavate takve stavove?
LEKIĆ: To je kompleksna tema. Smatram da treba uvažavati međunarodni faktor i pažljivo se odnositi prema njemu. Pristalica sam i pragmatičnosti na tom planu u ostvarivanju nacionalno – državnih interesa. No, ne treba robovati svim porukama sa međunarodnog nivoa, pogotovu ne onima koje svjesno, nesvjesno ili interesno pomažu etabliranju korupcionaško mafijaških pojedinaca i grupa na vlasti. Ima političara i političara, novinara i novinara, pa i diplomata i diplomata. Nadam se da nije tačan utisak o lakoći međunarodnog tolerisanja korupcionaške stvarnosti iz afere Snimak. Ako se to ipak dogodi, međunarodni protagonisti takve tolerancije moraju računati na njihov pad kredibiliteta u našoj sredini. Sačekajmo ishod te priče.

MONITOR: Da li opozicija ima strategiju djelovanja kako bi uticala na promjenu ovakvih stavova predstavnika međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Primarno opozicija, ali i civilni sektor treba da imaju strategiju, kompetentnost kako bi efikasnije dijelovali i na međunarodnim planu. Ipak, često domašaj tog djelovanja je uslovljen interesima moćnih međunarodnih faktora. Njima se treba prilagođavati, ali ne i po cijenu gubljenja dostojanstva ili demonstriranja servilnosti.

MONITOR: I iz susjedstva neki intelektualci daju izjave koje idu na ruku crnogorskoj vlasti.
LEKIĆ: Utisak je da su iz susjedstva mnogi na platnom spisku crnogorske vlasti. I to je jedna druga mučna tema.

MONITOR: Kolike su šanse da dođe do rascjepa u vladajućoj koaliciji, da SDP napusti vladu i pridruži se opoziciji u formiranju prelazne vlade. Što bi to značilo za Crnu Goru?
LEKIĆ: Iako mnogi sumnjaju u demokratsko – autonomnu kondiciju predsjednika Skupštine, mislim da su on i njegova partija posljednjim djelovanjima podsjetili makar i na trenutak da pluralistička scena i autonomnost institucija mogu samo pozitivno doprinijeti razvoju demokratije i proželjnom modelu podjele vlasti. Ako SDP stvarno teži utemeljenju pravne države i dekriminalizaciji crnogorskog društva, ta partija ima legitimno pravo da traži prave partnere za takve ciljeve u širem političkom spektru, pa i opozicionom. Izbor je na njima. Formiranje prelazne vlade je jedini način da se neutrališu teški i sramni efekti koji su proizašli iz afere Snimak.

Boriću se za slobodnu Crnu Goru

MONITOR: Vi ste za kratko vrijeme postigli veliki uspjeh na izborima, ali i u povezivanju opozicije, pa i uspostavljanju povjerenja sa civilnom sektorom. Bez obzira na ishod predsjedničke priče – kakvi su vaši dalji planovi?
LEKIĆ: Istinski želim da doprinesem našem savremenom izazovu – a to je da Crna Gora pripadne zajednici slobodnih i demokratskih društava. U tome se nisam štedio svojim političkim i kulturnim angažovanjem u proteklom periodu. Inače, ja sam u potpuno istom mentalno-psihološkom stanju u varijantama preuzimanja funkcije predsjednika države ili statusa običnog građanina. Osim velikog osjećaja odgovornosti, nemam nikavu posebnu motivaciju, najmanje opsesiju za ovu prvu varijantu. Tu je bitna razlika između mene i ovih ljudi iz vlasti koji se traumatičo plaše, svako iz svog razloga, da ne izgube status privilegovanog učesnika neke državne vlasti. Potpredsjednik DPS-a je u jakoj intimnoj želji da po treći put postane predsjednik države izazvao čak političko-ustavnu krizu.

Dakle, nakon ova dva izborna ciklusa, sumiraću bilanse postignutog, i donijeti odluku koja znači nastavak mojih ideja, a formalni status će biti od sekundarnog značaja.

U znaku koprive

MONITOR: U vašoj novoj knjizi ,,Sumrak Faraona” u tekstu o tuniškoj Jasmin revoluciji vi se – malo šaljivo, malo ozbiljno – pitate po kojoj bi biljci trebalo nazvati savremenu crnogorsku revoluciju. I odgovarate , po koprivi. Zašto?
LEKIĆ: Da preciziram, mislim u crnogorskim uslovima na dominantno pacifističku revoluciju, a u kontekstu savremenih međunarodnih iskustava po kojima se revolucije nazivaju, recimo, po narandži u Ukrajini, jasminu u Tunisu, ruži u Gruziji, tulipanu u Kirgistanu… Da, naša bi se mogla nazvati po koprivi. Kako u knjizi navodim – kopriva je ljekovita biljka, cvjetići su neupadljivi, zna i da opeče, a ima je po cijeloj Crnoj Gori. Kopriva se koristi i kao lijek za čišćenje krvi, protiv groznice, nesanice…

Ne insistiram, ali kopriva bi mogla da uđe u konkurenciju za ime naše revolucije, ponavljam miroljubive, ljekovite – makar nekoga, možda sve nas, malo i opekla.

Marko MILAČIĆ